Razgovor s Krešimirom Kartelom – dopredsjednikom Gradske skupštine Grada Zagreba i članom predsjedništva stranke „Neovisni za Hrvatsku“

Krešimir Kartelo dopredsjednik je Gradske skupštine Grada Zagreba i član predsjedništva stranke „Neovisni za Hrvatsku“. Poznat kao političar bez dlake na jeziku uvijek pravim imenom naziva političke i društvene pojave, s obzirom na to da je u svojim promišljanjima i nastupima lišen samocenzure i tiranije ideologije političke korektnosti. S Kartelom, kao pripadnikom mladoga naraštaja hrvatskih političara, intelektualno SatrapiGradonačelnici koji su zbog političkog neslaganja s inicijativama oduzimali svojim građanima pravo na korištenje javnih površina u pravilu su u prvim redovima kojekakvih povorki ponosa, sloboda, i ne znam čega sve ne. Imali su namjeru srušiti inicijative prije tzv. ustavnih stručnjaka, na tome bi im ovi bili zahvalni pa stoga i ne čudi izostanak njihove reakcije. Šteta je što ti ljudi ne razlikuju funkciju gradonačelnika od funkcije satrapa.formiranih o samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj, razgovarali smo o nizu aktualnih političkih u društvenih tema.

Završilo je prikupljanje potpisa za raspisivanje referendumske inicijative „Narod odlučuje“ glede reforme izbornog zakonodavstva i za otkaz tzv. Istanbulske konvencije. Kako komentirate te inicijative?

Inicijativa Narod odlučuje izuzetno je promišljena inicijativa, s vrlo jasno određenim pravcima djelovanja te komunikacijskim aktivnostima, a njezin je cilj, rekao bih, ubrzavanje procesa razgradnje postojećeg političkog oligopola kojemu se ionako nazire propast. Osim toga, ta je inicijativa dodatno otkrila stajališta velikog broja zastupnika za koje se pretpostavlja da su dosad u velikoj mjeri predstavljali upravo potpisnike te inicijative kao i jalovost argumenata za obranu sustava u kojemu zastupnici manjina s nekoliko stotina ili kojom tisućom glasova mogu presuđivati o najvažnijim državnim pitanjima.

Druga inicijativa dolazi kao ad hoc odgovor na sramotnu ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije i osobno ne nalazim previše riječi hvale za nju. Sveo bih svoj komentar na dvije poznate premise; za nju se otpočetka znalo da ne će moći raskinuti tu konvenciju i znalo se da iza nje stoji nekoliko političkih stranaka.

Pojedini gradonačelnici zabranjivali su ili ograničavali prikupljanje potpisa za referendumske inicijative. Što o tome reći?

Gradonačelnici koji su zbog političkog neslaganja s inicijativama oduzimali svojim građanima pravo na korištenje javnih površina u pravilu su u prvim redovima kojekakvih povorki ponosa, sloboda, i ne znam čega sve ne. Imali su namjeru srušiti inicijative prije tzv. ustavnih stručnjaka, na tome bi im ovi bili zahvalni pa stoga i ne čudi izostanak njihove reakcije. Šteta je što ti ljudi ne razlikuju funkciju gradonačelnika od funkcije satrapa.

Nedavno je održan Opći izvještajni sabor HDZ-a na kojem je Davor Ivo Stier upozorio na problem klijentelizma. Je li klijentelizam zaista najveći hrvatski problem? I može li ga se HDZ riješiti?

Jedan od najvećih problema hrvatske države svakako jest, ali ne vjerujem kako ga se HDZ može riješiti na vrijeme. Jednostavno, velik broj ljudi na visokim položajima u HDZ-u, odnosno u Vladi taj isti položaj duguje nekomu, a ne OgledaloTzv. Lex Agrokor je ogledalo Andreja Plenkovića. Ne zbog onoga što se iz njega izrodilo, nego zbog načina na koji je on sklepan. Andrej Plenković ni pod koju cijenu nije želio da nešto, za što je on duboko uvjeren da nije niti bilo u njegovoj moći spriječiti, eskalira u njegovu mandatu i naruši mu percepcijski položaj kakav je zamislio i kakav je, ruku na srce, dotad uz svesrdnu pomoć medija bez kralježnice i imao.biračima i borba za položaj te očuvanje položaja ne vodi se pred biračima, nego pred skupinama i pojedincima koji čekaju na isplatu svojih političkih dividendi. Ništa bolja stvar, naprotiv, znamo već iz viđenog, nije ni kod SDP-a, pa čak i nekih drugih kojima je osnovna paradigma borba protiv duopola HDZ-a i SDP-a.

Tzv. Lex Agrokor je ogledalo Andreja Plenkovića. Ne zbog onoga što se iz njega izrodilo, nego zbog načina na koji je on sklepan. Andrej Plenković ni pod koju cijenu nije želio da nešto, za što je on duboko uvjeren da nije niti bilo u njegovoj moći spriječiti, eskalira u njegovu mandatu i naruši mu percepcijski položaj kakav je zamislio i kakav je, ruku na srce, dotad uz svesrdnu pomoć medija bez kralježnice i imao.

Dakle, on nije mogao dopustiti da u jeku turističke sezone dođe do stečaja koncerna koji je na sebe vezao najveće i najbrojnije male dobavljače i upustio se u pisanje posebnog zakona. Laž je da je taj zakon pripremala i njegov tijek izrade pratila samo Martina Dalić jer je, sad je to već i dokazano vezom Plenkovića i Šavorića, samom Plenkoviću to bila najvažnija politička tema. Fiksiranost na odgodu neodgodivog dovela je do zapostavljanja svega ostalog i kad je taj zakon s nametnutom percepcijom izuzetno uspješnog doživio nekoliko nokauta, od Ramljaka do same Dalić, postalo je jasno da je Plenković stavio prevelike uloge na utakmicu koju je ionako morao izgubiti. No on je, silno želeći zaštititi svoju sliku u javnosti, stavio najveći ulog pa i samoga sebe samo kako bi pokušao izbjeći negativne reakcije. To ne radi odgovoran predsjednik vlade jedne ozbiljne zemlje, to rade starlete.

Naposljetku, to pokazuje da u Hrvatskoj obavještajni sustav služi za političke obračune, a ne za prikupljanje podataka od nacionalnog značaja. Predsjednici i vlade i države morali su davno na svoje stolove dobiti papire u kojima piše čije banke kreditiraju Agrokor kad mu je kreditni rejting blizu nule, kad su druge banke to prestale činiti i tako dalje i u tom trenutku se moglo kvalitetno pripremiti rješenje.

U Gradskoj skupšitini Grada Zagreba u koaliciji ste s Milanom Bandićem. Kako ocjenjujete dosadašnju suradnju?

Milan Bandić je gradonačelnik izabran na izborima neovisno od Skupštine i mi u Skupštini zapravo surađujemo s njegovim klubom, a za tu koordinaciju, doduše, brine se njegova zamjenica gospođa Pavičić-Vukičević. Ako me pitate kako izgleda naša komunikacija onda mogu reći da je u zadanim okolnostima zapravo vrlo dobra.

Točke dnevnog reda mahom predlaže gradska uprava, a naše se mišljenje naknadno u velikom broju slučajeva uvaži, što znači da smo protiv onih točki s kojima nismo suglasni. No, to ne izaziva smak svijeta. Naravno da bismo voljeli da u nekim točkama sudjelujemo već pri samoj izradi, to otpočetka tvrdimo, ali, zahvaljujući profesionalnim referencama naših aktera, i u tome smo također dijelom uspjeli.

Možete li nam reći nešto o sadašnjim aktivnostima u Gradskoj skupštini i o tome kako uopće izgleda radni dan „skupštinara“?

Nakon isporuke materijala kreće njihovo iščitavanje te rasprava o njima na odborima. Nakon toga slijedi sjednica SkupštinaNismo u Skupštinu ušli samo kako bismo promijenili naziv toga trga, ali činjenica jest da su mnogi prije nas tamo sjedili pa nisu napravili niti tu promjenu naziva niti ikakvu drugu promjenu za boljitak Zagrepčana. Našom najvećom pobjedom u Skupštini nazvao bih to što smo velik dio svojeg predizbornog programa ugradili već u sporazum o zajedničkoj suradnji s Bandićevim klubom i HDZ-om, odnosno što smo preostale dijelove programa krenuli realizirati ili ih već realizirali drugim putem, bez obzira na to što nismo pobjedili na izborima za gradonačelnika. Oni koji su glasali za nas ne mogu reći da su iznevjereni.Skupštine i, to već vjerojatno znate, nastavak sjednice. Naime, nije se dogodilo da je sjednica u ovom sazivu završila unutar 24 sata, već se nastavlja u još najmanje jednom danu zasjedanja. Dakle jedan skupštinski ciklus traje od dva do tri tjedna.

Naše aktivnosti su od zimus do idućeg prosinca, odnosno rasprave o Proračunu, usmjerene na praćenje naših amandmana na proračunske aktivnosti. U prvom redu to su izmjene u gradskom prometu, uvođenje sustava automatskog upravljanja prometom, dakle otvaranja zelenih valova na frekventnim prometnicama, odnosno prometnicama kojima voze sredstva javnog prijevoza. Također tu je sanacija trenutačno vrlo porozne vodoopskrbne mreže te pripremna dokumentacija za Jarunski most. Iako nemamo izravno utjecaj na provedbu aktivnosti koje smo zacrtali, voljeli bismo znati u kojoj su one fazi kako bismo znali reagirati na idućem čitanju. Mislim da je to odgovorno i od nas ne ćete vidjeti da se na proračunskim izmjenama razbacujemo ciframa za koje u početku znamo da ih u gradskoj upravi ne mogu realizirati.

Smatrate li uklanjanje Titova trga svojom do sada najvećom političkom pobjedom?

Ako to zaista jest naša najveća politička pobjeda, ja je se nipošto ne bih odrekao, ali ne bih to niti pretjerano naglašavao. Često se u gradu susrećem s ljudima koji pretjerano relatviziraju taj čin, kao da je to bilo lako dosad izmijeniti ili kao da je poruka koju Grad ostavlja budućim naraštajima biranjem naziva svojih ulica i trgova potpuno beznačajna. Naravno da nije – niti ono prvo niti ono drugo.

Nismo u Skupštinu ušli samo kako bismo promijenili naziv toga trga, ali činjenica jest da su mnogi prije nas tamo sjedili pa nisu napravili niti tu promjenu naziva niti ikakvu drugu promjenu za boljitak Zagrepčana. Našom najvećom pobjedom u Skupštini nazvao bih to što smo velik dio svojeg predizbornog programa ugradili već u sporazum o zajedničkoj suradnji s Bandićevim klubom i HDZ-om, odnosno što smo preostale dijelove programa krenuli realizirati ili ih već realizirali drugim putem, bez obzira na to što nismo pobjedili na izborima za gradonačelnika. Oni koji su glasali za nas ne mogu reći da su iznevjereni.

Zašto Vas pojedini mediji i politički konkurenti napadaju da se bavite samo povijesnim temama, žele li namjerno proizvesti takav dojam i na neki način vas učiniti anakronim?

Pojedini mediji žele nas zapravo uokviriti u jednu temu i pokazati kako smo nesposobni politički djelovati izvan te teme. Pogrješno je to iz dva razloga. Prvi je, jasno, taj što ObračunObračun s prošlošću nije samo historiografski ili deklarativno arhivski, nego sustavan obračun sa svim za što vjerujemo da hrvatski narod koči u ostvarivanju punog društvenog, gospodarskog i političkog potencijala. To nije samo obračun s, kako kažu ti lajavci, pločama, nego i s korupcijom, nefunkcionalnim pravosuđem, političkim korijenima struktura koji se ne daju iščupati, sumnjivim porijeklom imovine, gušenjem poduzetništva porezima koji hrane profesionalne kruhoborce...nije istina kako nam je to jedina tema, a drugi je taj što se i ta tema - obračuna hrvatske države sa štetnom prošlošću pokušava svesti na raspravu o Drugom svjetskom ratu. Obračun s prošlošću nije samo historiografski ili deklarativno arhivski, nego sustavan obračun sa svim za što vjerujemo da hrvatski narod koči u ostvarivanju punog društvenog, gospodarskog i političkog potencijala. To nije samo obračun s, kako kažu ti lajavci, pločama, nego i s korupcijom, nefunkcionalnim pravosuđem, političkim korijenima struktura koji se ne daju iščupati, sumnjivim porijeklom imovine, gušenjem poduzetništva porezima koji hrane profesionalne kruhoborce... Neka nam javnost koja nam prigovara na programskom deficitu odgovori na pitanje kojim su gospodarskim programima vodeće stranke očarale ovaj narod i ovu državu.

Među nekim desnim komentatorima mogu se čuti prigovori da stranka Neovisni za Hrvatsku, u čijem ste predsjedništvu, ne radi dovoljno na jačanju organizacijskih kapaciteta i privlačenju članstva. Kako to komentirate i koliko je uopće broj članova jamac političkog uspjeha?

Članstvo je sasvim sigurno jedan od čimbenika koji jača koheziju biračkog tijela, međutim mi smo stranka koja se rodila 2017. godine, 27 godina nakon uspostave višestranačja i svjesni smo da će članski ineters uvelike ovisiti o onome što pravi ključnu i najveću razliku među postojećim strankama – izbornom rezultatu. Mogao bih pisati o tome kako smo već u nekoliko navrata iskusili da nije svaki član dobronamjeran, ali ću to razmišljanje svesti na nekoliko poznatih činjenica.

Velik dio naših simpatizera sjeća se zbog svoje uloge 1989. godine i vremena kad su oni stvarali jedan masovni politički pokret s vrlo širokom organizacijskom mrežom. S tom organizacijskom navikom velik broj njih zaboravio je kako ih je upravo ta masovnost prevarila i izbacila iz političke igre, konce su perfidno uzeli oni protiv kojih su se zapravo željeli boriti.

Još jedna stvar, druga po članstvu najbrojnija stranka u Hrvatskoj je HNS čiji rejting varira, ovisno o popunjenosti članskih želudaca, od 0.5% do 1.5%. Dakle, mi članove ne odbijamo i želimo im omogućiti aktivno sudjelovanje u politici, na kraju krajeva, naša je predsjednica u stalnom obilasku „terena“, ali ne ćemo nikoga vući za rukav ili na silu hiniti masovnost.

Kako komentirate sve dramatičnije iseljavanje iz Hrvatske? Kakve će biti posljedice tog iseljavanja za hrvatsku budućnost?

Bog dragi zna kakve će sve biti posljedice iseljavanja Hrvata. Okom je već vidljivo kako će se to odraziti na mirovinski sustav i udio zaposlenih u privatnom sektoru, kad znamo da su rijetki iseljenici iz javnoga. Stvari se moraju KrizaNe treba ni zaboraviti globalnu, naročito europsku epidemiju samoljublja i oboljele od nje u Hrvatskoj. Taj izuzetno antikršćanski trend odricanja ikakvog odricanja i osobne požrtvovnosti, popločen besperspektivnim zadovoljavanjem vlastitog interesa bez stvarnog samoispunjenja, koje je moguće samo u predanju drugima, bližnjima - je zapravo pokazatelj duboke duhovne krize u koju je Europa uletjela odricanjem od svojega identiteta.mijenjati i moraju se mijenjati hitro. Hitre i radikalne promjene su bolne, ali svaki operativni zahvat je bolan, no neusporedivo manje bolan od štetonosne bolesti.

Što se tiče odumiranja naroda kao takvog, nažalost, živimo u vremenu u kojem se broje kovanice u džepu kad bračni drugovi razgovaraju o djeci. Zbog ekonomske nesigurnosti kasnije se stupa u brak i znatno kasnije se planira obitelj što samo po sebi znači manji broj djece. Država tu mora naći premosnicu kojom će smjesta omogućiti mladim obiteljima razvoj, tu prvenstveno mislim na rješavanje stambenog pitanja i dodatne porezne olakšice.

Međutim, ne treba ni zaboraviti globalnu, naročito europsku epidemiju samoljublja i oboljele od nje u Hrvatskoj. Taj izuzetno antikršćanski trend odricanja ikakvog odricanja i osobne požrtvovnosti, popločen besperspektivnim zadovoljavanjem vlastitog interesa bez stvarnog samoispunjenja, koje je moguće samo u predanju drugima, bližnjima - je zapravo pokazatelj duboke duhovne krize u koju je Europa uletjela odricanjem od svojega identiteta.

Kad gledamo postupke hrvatskih političara, možemo li govoriti o svojevrsnom pseudoelitizmu i prijeziru volje birača što dovodi i do jačanja populističkih stranaka kao što je Živi zid?

Naravno da možemo, to je evidentno, ali Živi zid nije odgovor na postojeće stanje nego njegova nuspojava. Drugim riječima, Živi zid potrebu za jasnom kritikom vodećih partija ne zadovoljava sadržajno, nego je iskorištava, da stvar bude apsurdnija, postoje naznake da u tome ima pomoć jedne stranke koja u tome vidi interes i za sebe i za one koji su im tobože glavni oponenti.

Bez davanja suda, pozitivnog ili negativnog, možemo konstatirati kako od početka mandata i u svakoj presudnoj situaciji za koju je bila potrebna saborska većina ulogu, presudnu ili ne, igraju ljudi izabrani u Sabor s liste Živog zida. A svjedočanstva jednog od njih već jedan dan nakon izborne noći govore o tome kako ni Živom zidu nisu nepoznate i mrske metode kakvima se služe stranke protiv kojih se bore.

U nizu europskih zemalja snažno su ojačale desne i konzervativne političke stranke. Možemo li slično očekivati u Hrvatskoj?

Možda i možemo, ali to bi se dogodilo znatno ranije i u znatno jačim razmjerima da kod nas postoji svijest kako NHRPlanovi NHR-a su u dogledno vrijeme pojačati aktivnosti u Saboru, prije svega jer nam to ljudi zamjeraju, ne zato jer živimo u iluziji da će se naši prijedlozi usvojiti. Naravno, pripremamo se i za Europarlamentarne izbore iduće godine na kojima ćemo zastupati svoju misao vodilju – unutarnji i vanjski suverenitet Republike Hrvatske, kao i jasan odgovor na pokušaje provala granica ekonomskih migranata, bez obzira na njihovu boju kože ili vjeru.jesmo dio zapadnoeuropske uljudbe. Naime, kad bi u vanjskopolitičkim rubrikama medija u Hrvatskoj dominirale vijesti iz Europske unije kojoj pripadamo, a ne Republike Srbije kojoj ne pripadamo, onda bi i hrvatska javnost bila u položaju na temelju tih vijesti i podataka inducirati svoje zaključke o trenutačnim odnosima i trendovima u EU i potom tražiti svoj politički odgovor na to. Ovako smo osuđeni na vijesti koje nam govore o istočnim despocijama i njihovim dvorskim ludama pored kojih briselski birokrati izgledaju sjajno, pa čak i rodoljubno.

Koji su planovi Nevisnih za Hrvatsku za iduće razdoblje?

Planovi NHR-a su u dogledno vrijeme pojačati aktivnosti u Saboru, prije svega jer nam to ljudi zamjeraju, ne zato jer živimo u iluziji da će se naši prijedlozi usvojiti. Naravno, pripremamo se i za Europarlamentarne izbore iduće godine na kojima ćemo zastupati svoju misao vodilju – unutarnji i vanjski suverenitet Republike Hrvatske, kao i jasan odgovor na pokušaje provala granica ekonomskih migranata, bez obzira na njihovu boju kože ili vjeru.

Nakon koalicije HDZ-a i HNS sve se više špekulira i o veliko koaliciji sa SDP-om. Možemo li očekivati njezino formiranje, koliko god to trenutno zvučalo kao politička perverzija?

Velika koaliciju možemo očekivati, napokon, ona je već puno puta konzumirana; od devijantnog načina izbora ustavnih sudaca, izmjena izbornog zakona – smanjivanja broja zastupnika izvangraničnih Hrvata itd., a nedavnim ideološkim predbračnim zagrljajem HDZ-a i SDP-a, zajedničkim nastupima oko ratifikacije tzv. Istanbulske i u kritikama volje građana stvorili su se baš svi preduvjeti za sklapanje i tog braka. Predbračni tečaj bio je koaliranje HDZ-a s HNS-om koji je izabran na listi s SDP-om.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.