Vedran Obućina o aktualnim geopolitičkim pitanjima

Afera Skripalj i nametanje novih sankcija Rusiji, sukobi u Siriji, trgovinski rat SAD-a i Kine i općenito narativ o novome hladnom ratu, ali i mogućem trećem svjetskom ratu pune novinske stupce posljednjih tjedana. Ova pitanja za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentirao je Vedran Obućina, politolog, analitičar i stručnjak za Bliski istok i međunarodne odnose.

Kako komentrirate aferu Skripalj i njezine geopolitičke aspekte, a kako teze o korištenju bojnih otrova u Siriji?

Bitka Velike Britanije i Rusije traje već duže vrijeme i trovanje Skripalja već je duboko dio špijunskih igara koje kao da iskaču iz romana u vrijeme Hladnoga rata. London je ionako jedno od sjecišta svijeta i nije neočekivano da upravo u Engleskoj dolazi do ovakvih događaja. Uostalom, Engleska je odredište mnogih disidenata iz raznih krajeva svijeta, između ostalog i iz Rusije i njenog bliskog susjedstva. Kao i u Siriji, ovaj se sukob vodi čistim špekulacijama jer nigdje nisu javno prikazani dokazi od strane međunarodnih institucija. Podjednako kao oko PolitikaIdeja kako je potrebno učiniti sve da ne dođe do novog hladnog rata s Rusijom ima i te kako smisla u njemačkoj vanjskoj politici i to je, trenutno, najlogičnija i najracionalnija politika unutar razjedinjene Europske Unije.korištenja kemijskog napada u Siriji, i ovdje se samo tvrdi kako postoje dokazi iako oni nisu podastrijeti. I to je sasvim dovoljno za optuživanje čitave države.

U slučaju Sirije vidimo da je to dio i jedne i druge strane: Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska tvrde kako imaju dokaze, ali ih nisu dali međunarodnim institucijama na uvid. Rusija prvo tvrdi da nema dokaza o korištenju kemijskog oružja, a potom govori kako su Britanci iskoristili svoje bojne otrove za prikrivenu operaciju. Ovo je paradigmatično za ratovanje izjavama od kojih stradavaju ljudi – no, život i sigurnost stanovništva je najmanja stavka brige velikih sila. Njihov govor oblikuje pomračeni um i koloplet nasilja koji ne ulazi u niti jedan geopolitički aspekt.

A kod slučaja Skripalj taj geopolitički aspekt vodi krajnjim paradoksima u čijem je središtu Njemačka. S jedne strane, Njemačka ne podupire napade na Siriju, ne želi izravne sankcije Njemačkoj i gradi dugoročnu energetsku budućnost zapadne Europe kroz savez s Gazpromom. S druge strane, Nijemci raspravljaju kako je potrebno dati moralnu potporu napadima na Damask kao i istragama protiv Rusije u slučaju Skripalj, iz „europske solidarnosti“ s Englezima. Kakva je ta solidarnost?! Ta, Nijemci su prvi koji će otežati svake pregovore oko budućih engleskih odnosa s EU, nakon što London izađe iz Unije.

Ipak, ideja kako je potrebno učiniti sve da ne dođe do novog hladnog rata s Rusijom ima i te kako smisla u njemačkoj vanjskoj politici i to je, trenutno, najlogičnija i najracionalnija politika unutar razjedinjene Europske Unije.

Što možete reći u sukobima u Siriji, jesu li teze o trećem svjetskom ratu pretjerane?

Stanje je ozbiljno, no daleko je do sveopćeg trećeg svjetskog rata. Pažljivim proučavanjem odnosa možda je ipak cijelo stanje ishitreno. Ono je i dalje ozbiljno, posebice nakon što je Donald Trump od najave povlačenja iz Sirije došao do izravnoga granatiranja Damaska u znak odmazde zbog kemijskog napada na Dumu. Na terenu se obistinila ruska prijetnja da će srušiti projektile. Istovremeno, što je još jedan paradoks ovog stanja, Trump nudi Rusiji niz oblika suradnje oko sigurnosti i kontrole naoružanja.

U svom tweetu američki predsjednik kaže kako su odnosi s SirijaUz Sjedinjene Države, tu su Kina i Rusija, ali i niz drugih regionalnih sila. U ovome ratu svi mogu dobiti sve ili ništa. Blokada i nemoć međunarodnih organizacija pridodaje tome. Zahtjev za djelovanjem međunarodne zajednice za intervencijom je dobar – međutim, to nije nikakvo zaleđe za veliku vojnu intervenciju koja bi srušila Asada i promijenila cjelokupnu vlast. Takav potez bi sada bio ujedno rat protiv Rusije i Irana, što je čista ludost s nezamislivim posljedicama. A kad bi Asad i bio srušen, to bi samo dovelo do novog, možda i daleko većeg kaosa u Siriji i široj regiji.Rusijom gori nego ikad prije, čak i tijekom Hladnog rata, ali da nema za to potrebe. Alternativa postojećem zaoštravanju je vrlo neugodno rješenje za Sjedinjene Države: Asad ostaje na vlasti; Iran i Rusija imaju diplomatsku i vojnu moć na Bliskom istoku, ali s priznavanjem te činjenice zapadne zemlje mogu i dalje igrati ulogu dionika događaja u toj regiji. Posebno Europa može dobiti na svojem polju, a gledajući izjave Trumpa, to i nije toliko loše po Amerikance. Oni su, prije nedokazanog kemijskog udara, zagovarali povlačenje iz Sirije i rješavanje problema šireg Bliskog istoka na teret nekog drugog.

Koliko iza borbe za kontrolom teriitorija u Siriji nakon poraza Daeša stoje energetski interesi?

Energetski interesi su samo dio ove borbe. Oni su većinom tranzicijskog karaktera, jer kroz Siriju mogu prolaziti važni naftovodi i plinovodi, ali sama zemlja nema toliko energetskih resursa koji bi bili zanimljivi na svjetskoj razini. Sirija je važnije iz drugog aspekta. Sirija je postala simbol ostanka starog ili dolaska novoga svjetskog poretka. Ukoliko zapadne zemlje izgube svoje interese i priznaju poraz od rusko-iransko-tursko-sirijskog nesložnog saveza, to znači da je konačno nastupilo vrijeme multipolarnih sila. Svijet više neće djelovati u sjeni američke unipolarnosti, već će tehnološki, vojno i gospodarski djelovati više centara moći.

Uz Sjedinjene Države, tu su Kina i Rusija, ali i niz drugih regionalnih sila. U ovome ratu svi mogu dobiti sve ili ništa. Blokada i nemoć međunarodnih organizacija pridodaje tome. Zahtjev za djelovanjem međunarodne zajednice za intervencijom je dobar – međutim, to nije nikakvo zaleđe za veliku vojnu intervenciju koja bi srušila Asada i promijenila cjelokupnu vlast. Takav potez bi sada bio ujedno rat protiv MoćMislim da je trgovinski rat samo izraz stvarnog pada moći Sjedinjenih Država u svijetu, no novim takmacima nedostaje snažna kulturna politika i meka diplomacija koja može dovesti nove brendove i nove imidže na globalnu razinu. Unatoč svojoj jednostavnosti i kritikama, mekdonaldizacija i amerikanizacija svijeta je i dalje najjača kulturna diplomacija u svijetu.Rusije i Irana, što je čista ludost s nezamislivim posljedicama. A kad bi Asad i bio srušen, to bi samo dovelo do novog, možda i daleko većeg kaosa u Siriji i široj regiji.

Komentar trgovinskog rata Kine i SAD-a?

Još od Richarda Nixona je Kina u središtu američke vanjske politike. Ideja kako je Bliski istok u središtu američkog interesa je pogrešan: letimičnim pogledom na razinu diplomata u toj regiji u usporedbi s rangom onih na istoku Azije jasno govori gdje je interes Sjedinjenih Država. Kina je jednostavno prijetnja unipolarnoj gospodarskoj, ali i političkoj moći Amerike. Posljednji potezi američke konzervativne vlade kao da priznavaju poraz unilateralnosti i uvode gospodarsku multipolarnost. Kina je čak uspjela suvereno ući u „prirodno“ područje američkog interesa u Latinskoj Americi.

Mislim da je trgovinski rat samo izraz stvarnog pada moći Sjedinjenih Država u svijetu, no novim takmacima nedostaje snažna kulturna politika i meka diplomacija koja može dovesti nove brendove i nove imidže na globalnu razinu. Unatoč svojoj "Rat"Ovakav „hladni rat“ se manje očituje u konkretnim sukobima a više je vezan uz razne asimetrične prijetnje, prije svega cyber ratovanje, industrijsku špijunažu, svemirsku tehnologiju i stvaranje alternativnih financijskih sustava. O tome se ne zna mnogo, a još manje se može konkurirati nekim potezima, ali se svakako radi o interesnim poljima budućnosti.jednostavnosti i kritikama, mekdonaldizacija i amerikanizacija svijeta je i dalje najjača kulturna diplomacija u svijetu.

Može li se s obzirom na svenavedeno govoriti o novome hladnom ratu na vojnom, energetskom (Rusija) i trgovinskom planu (Kina), ali sada s tri snažna globalna aktera?

Takav „hladni rat“ je stvarnost već barem jedno desetljeće. Proklamirani izolacionizam Sjedinjenih Država proizlazi iz manjka protunarativa nadolazećim silama Rusije i Kine, iako obje zemlje proživljavaju duboke i ozbiljne krize same. Jedan od ideologa Vladimira Putina, Vladislav Surkov, čak govori kako je Rusija ušla u razdoblje geopolitičke samoće i izolacije, a Kina i dalje potiče narativ o zemlji u razvoju. Njihova putanja se ne razlikuje od one koja je dovela neoliberalan poredak u pitanje, stoga je i dalje potrebno promišljati kojim putem krenuti prema razvoju.

Svakako su Kina i Rusija danas tehnološki konkurenti Americi i to je ono najvažnije. Ovakav „hladni rat“ se manje očituje u konkretnim sukobima a više je vezan uz razne asimetrične prijetnje, prije svega cyber ratovanje, industrijsku špijunažu, svemirsku tehnologiju i stvaranje alternativnih financijskih sustava. O tome se ne zna mnogo, a još manje se može konkurirati nekim potezima, ali se svakako radi o interesnim poljima budućnosti.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.