Razgovor s dr. sc. Branimirom Vidmarovićem povodom predsjedničkih izbora u Rusiji

U nedjelju koja je pred nama održavaju se predsjednički izbori u Rusiji. Analitičari se slažu kako iznenađenja ne bi trebalo biti i kako će Putin s lakoćom već u prvome krugu osvojiti još jedan mandat. O nedjeljnim izborima, o Putinovim tvrdnjama kako Rusija ima novo moćno super-oružje, ali i o tome što Rusiju čeka u budućnosti razgovarali smo s dr. sc. Branimirom Vidmarovićem, stručnjakom za međunarodne odnose i dobrim poznavateljem ruske politike.

Možemo li na nedjeljnim izborima u Rusiji očekivati ikakva velika iznenađenja?

Poštovani gospodine Dijanović, hvala još jedanput na prilici da BrojkeIspitivanja javnog mišljenja pokazuju da je interes za glasovanje velik, gotovo kao i 2008. To je nezgodno za Kremlj. S jedne strane, to mu i treba – svenarodna legitimna pobjeda Putina. S druge strane interes ne proizlazi iz Putinove prisutnosti već zbog svježe krvi, ponajprije Grudinjina. Cilj je dakle zadržati odaziv, a pri tome napraviti tako da vodeći kandidati: Grudinjin, Žirinovski i Sobčak po mogućnosti kumulativno ne dobiju više od 20% glasova. Na izborima u Moskvi 2013., Navaljni je naime osvojio katastrofalno visokih 27% a Putinov kandidat Sobjanin jedva 51%. Dakle brojka 20 (i više) ima negativnu izbornu simboliku i vjerujem da također utječe na kalkulacije.popričamo o zanimljivim temama. Ukratko, ne. Iznenađenja neće biti, Putin će pobijediti. Ali Kremlj je do zadnjega nastojao čuvati atmosferu iznenađenja. Putin se dugo nije službeno kandidirao. Svoju je odluku objavio tek nakon svih drugih kandidata i učinio to u vrlo zanimljivim okolnostima, na jednom susretu s radnicima. Tada je, odgovarajući na pitanje jednog radnika kani li se kandidirati, Putin pitao prisutne bi li ga oni podržali, bi li mu dali glas? Tek nakon gromoglasnog „da“, Putin je službeno „krenuo“ u kampanju. To je naravno simbolički trebalo izgledati kao da nije riječ o njegovoj želji već o volji naroda. Svojevrsno show-legtimiziranje vlastite kandidature i izbora.

Kao elementi intrige u igru su ušli Pavel Grudinjin, novo lice komunističke partije i mlada oporbena liberalka Ksenija Sobčak.

Zašto Moskva uopće treba iznenađenja i intrige?

Svemu je kriva kremljska numerologija.

Novi politički strateg predsjedničke administracije, Sergej Kirijenko zacrtao je plan „70/70.“ Sedamdeset posto glasova za Putina uz sedamdeset posto biračkog odaziva. Na prošlim izborima rezultat je bio otprilike 63/65. Budući da Putinova popularnost stalno raste, kako su iz dana u dan uvjeravali državni mediji, logično je da rezultat mora odražavati te tvrdnje.

Samo nije lako izvući ljude na izbore. Ruse je, barem na razini izbora lokalnih vlada i gradonačelnika zadesila katastrofalna apatija. Na izborima prošlih godina, prosječna je izlaznost bila oko 35%.

Uključivanje mladog biznismena Mihaila Prohorova na predsjedničkim izborima 2012. osvježilo je izbore, ali nije pretjerano probudilo interes građana. Na ovim izborima, Kirijenko računa da će to moći učiniti Sobčak i Grudinjin.

Putina i njegove savjetnike muči i činjenica da je u elektoralnom procesu dosad najuspješniji bio Dmitrij Medvedjev. Najveći odaziv, gotovo 70% bio je na izborima 2008., kada su umjesto Putina ljudi birali Medvedjeva. Narod je očekivao promjene. Medvedjev je osvojio oko 70% glasova i tako ostvario najveći rezultat unutar Putinove ere. Sada vidimo odakle se stvorila strategija „70/70“.

Uzgred rečeno, popularnost Grudinjina počela je rasti neočekivano brzo pa je državni medijski aparat žurno počeo kampanju ocrnjivanja Grudinjina i razotkrivanja njegovih financijskih propusta.

Ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da je interes za glasovanje velik, gotovo kao i 2008. To je nezgodno za Kremlj. S jedne strane, to mu i treba – svenarodna legitimna pobjeda Putina. S druge strane interes ne proizlazi iz Putinove prisutnosti već zbog svježe krvi, ponajprije Grudinjina. Cilj je dakle zadržati odaziv, a pri tome napraviti tako da vodeći kandidati: Grudinjin, Žirinovski i Sobčak po mogućnosti kumulativno ne dobiju više od 20% glasova. Na izborima u Moskvi 2013., Navaljni je naime osvojio katastrofalno visokih 27% a Putinov kandidat Sobjanin jedva 51%. Dakle brojka 20 (i više) ima negativnu izbornu simboliku i vjerujem da također utječe na kalkulacije.

U obraćanju zastupnicima oba doma parlamenta Putin je početkom mjeseca izazvao pozornost tvrdnjom da Rusija ima moćno super-oružje, tj. rakete bez ograničenja dometa imune na proturaketni štit NATO-a. Koliko su te tvrdnje realne, a koliko predizborna propaganda?

Putinov govor o stanju u državi bio je vrlo zanimljiv. Imao je dva dijela: progresivan i konzervativan. U prvom dijelu koji PorukaImam dojam da Putin pokušava poručiti SAD-u i Zapadu da je bolje okrenuti tok vremena unazad, vratiti se pravilima Hladnog rata. Vratiti se u definirane, gotovo institucionalizirane okvire nepovjerenje i hladnog konflikta u kojem su pravila bila jednostavnija. Putin kao da želi reći: tehnologije i digitalni svijet su ok, ali ipak, ovo je lakše, razumljivije. Bez figa u džepu. Za domaću javnost i elite, smisao je otprilike isti: vraćamo se na razumljiv svima vama (nama) teren. Prestanimo eksperimentirati i vratimo se onome u čemu imamo iskustvo. SAD je neprijatelj i prestanite gajiti iluzije.je bio duži, ali privukao daleko manje pažnje od vojnog, Putin je govorio o digitalizaciji društva, umjetnoj inteligenciji, Internetu, gospodarstvu, razvoju društva. Zvučao je gotovo medvjedevski. I onda je neočekivano prešao na taj čuveni vojni dio govora. Zanimljivo, upravo su se u tom trenutku uspavane visokotehnološkim razvojem elite prenule iz sna: rakete, odgovor SAD-u, eksplozije... To je bio Putin kojeg znaju i podržavaju. Što se tiče istinitosti Putinovih tvrdnji o super oružju to je teško provjeriti. Vidjeli smo video materijal sklepan iz stvarnih lansiranja nekog kamufliranog projektila i loše kompjuterske grafike. Vidjeli smo i neku čudesnu raketu sa nuklearnim pogonom koja zaobilazi proturaketne sustave i navodno ima neograničeni domet.

Tehnologija nadzvučnih projektila se razvija u svim vodećim vojnim silama, to nije neka posebna ruska prerogativa ili znanje. Nakon što se domaća kritička javnost podsmijala Putinovim govoru, Ministarstvo obrane Rusije je objavilo o uspješno testiranom projektilu „Kinžal“ (hrv. bodež) i pokazalo lijepi promotivni video uradak na kojem se zapravo ne vidi ni raketa, ni njeno uspješno pogađanje cilja.

Drugi projektil zasada nema ime, ali čitav opis doista zvuči kao znanstvena fantastika. Osim toga, ako znamo da je u posljednjih deset godina Rusija imala čak 12 neuspješnih pokušaja lansiranja raznih satelita u orbitu bilo koje tvrdnje o jedinstvenom i nepobjedivom oružju izazivaju sumnju.

No, mislim da nije riječ o činjenici postojanja takvog naoružanja ili mogućnosti njegova stvaranja. Imam dojam da Putin pokušava poručiti SAD-u i Zapadu da je bolje okrenuti tok vremena unazad, vratiti se pravilima Hladnog rata. Vratiti se u definirane, gotovo institucionalizirane okvire nepovjerenje i hladnog konflikta u kojem su pravila bila jednostavnija. Putin kao da želi reći: tehnologije i digitalni svijet su ok, ali ipak, ovo je lakše, razumljivije. Bez figa u džepu.

Za domaću javnost i elite, smisao je otprilike isti: vraćamo se na razumljiv svima vama (nama) teren. Prestanimo ProblemEkonomski problemi su jasni, Rusija stagnira. Rast je moguć isključivo ako porastu i cijene energenata. Ali u široj slici, Rusija je svjetski nekonkurentna. Društvo je umorno, apatično i sredovječno. Prevladavaju žene. To je dakle, društvo koje neće stvarati protestne probleme, ali i neće biti spremno na velike ratove, konflikte i masovne žrtve za ideje. To su ljudi i obitelji koji neki lakše, neki teže, preživljavaju od plaće do plaće. Ta velika masa ljudi će polako sve više biti uvučena u zdravstveni i socijalni sustav, a to će stvoriti velik pritisak na ekonomiju.eksperimentirati i vratimo se onome u čemu imamo iskustvo. SAD je neprijatelj i prestanite gajiti iluzije.

U slučaju da ne dođe do promjene ustava Putin će u nedjelju osvojiti posljednji predsjednički mandat. Što eventualno možemo očekivati u budućnosti? Hoće li Putin i sustav koji ga podupire ići na „stvaranje“ njegova nasljednika?

Teško je reći što čeka Rusiju s obzirom da se Putin pokazao kao dosta spretan upravljač u kriznim situacijama sposoban brzo preokrenuti nepovoljnu situaciju u rusku korist. No, te ad-hoc mjere se ne pretvaraju u dugoročni rast ekonomije ili kvalitete društva, demokracije. Putin polako mijenja elite na mlađe kadrove. To su za Zapad većinom anonimusi, ali njegovi dobro provjereni kolege. Možda će jednoga dana predložiti upravo takvog, mlađeg, svježijeg, ali opet „pravilnog“ birokratskog anonimusa za predsjednika.

Sa sigurnošću možemo tvrditi da Rusiju očekuju ekonomski i društveni, demografski problemi. Ekonomski problemi su jasni, Rusija stagnira. Rast je moguć isključivo ako porastu i cijene energenata. Ali u široj slici, Rusija je svjetski nekonkurentna. Društvo je umorno, apatično i sredovječno. Prevladavaju žene. To je dakle, društvo koje neće stvarati protestne probleme, ali i neće biti spremno na velike ratove, konflikte i masovne žrtve za ideje. To su ljudi i obitelji koji neki lakše, neki teže, preživljavaju od plaće do plaće. Ta velika masa ljudi će polako sve više biti uvučena u zdravstveni i socijalni sustav, a to će stvoriti velik pritisak na ekonomiju.

Putin to ne može ispraviti, ali može „prevariti“ ljude ako iskoristi legendarnu rusku strpljivost i nakon izvjesnog vremena predloži ljudima mlađeg, svježeg čovjeka. To bi moglo unijeti dosta optimizma u rusko društvo i politički sustav.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.