Razgovor s Branimirom Perkovićem, ekonomistom i kolumnistom

U petak, 2. veljače, u Velikoj dvorani Matice hrvatske, održan je okrugli stol „Slobodno tržište i nacionalni interesi“. Okrugli stol je organizirao Odjel za gospodarstvo Matice hrvatske, a u raspravi su sudjelovali Mladen Vedriš, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, Višnja Starešina, kolumnistica tjednika Lider, Ivica Nuić, pročelnik Odjela za gospodarstvo Matice Hrvatske, Velimir Šonje, ekonomski analitičar, Arhivanalitika te moderator Miodrag Šajatović, glavni urednik tjednika Lider.

Pitanja o kojima se raspravljalo na okruglom stolu su sljedeća:

- Što podrazumijevamo pod slobodnim tržištem?

- Koje su dopuštene aktivnosti države u odnosu na slobodno tržište?

- Što je to nacionalni interes u ekonomiji?

- Treba li u Hrvatskoj, na državnoj razini, strateški planirati? Planiranje je pojam koji se kod mnogih kompromitirao za vrijeme socijalizma. Ali sada EU izričito od Hrvatske traži izradu srednjoročnih i dugoročnih planova. Kako se odrediti prema tomu?

- Treba li vlada odrediti gospodarske sektore koje će svojim mjerama posebno poticati, ili treba donositi poticaje koji se odnose na sve subjekte (tzv. horizontalni pristup).

- Kako pojednostavniti i stabilizirati regulatorni okvir, kako bi se tržišna utakmica odvijala uz što manje prepreka (povećanje konkurentnosti)?

Lider Okrugli stol

Fotografija Ratko Mavar/Lider

- Treba li za državni/javni sektor primjenjivati ista pravila kao za realni sektor, pa primjerice Zakon o radu primjenjivati na sve zaposlene u državi?

- Koje tvrtke u potpunom, većinskom ili kontrolnom vlasništvu države treba prodati, odnosno privatizirati? Što ako se kao najpovoljniji kupac, primjerice HEP-a, pojavi neka tvrtka koje je u pretežnom vlasništvu neke druge države?

- Tamo gdje država treba ostati (su)vlasnik, je li rješenje da i dalje svaki ministar imenuje uprave u tvrtkama koje su mu „u resoru“ i da, u smislu korporativnog upravljanja, bude predsjednik skupštine? Ili bi trebalo osnovati državni holding, angažirati profesionalni, nestranački menadžment, dati mu zadatke i nagrađivati ga s obzirom na ostvarenja?

- Što treba biti cilj uprava državnih tvrtki? Maksimiranje profita, puna zaposlenost, najniže cijene kako bi domaće tvrtke u lancu bile konkurentnije (primjer sirovine Hrvatskih šuma)?

- Ako većina država EU sofisticiranim metodama pomaže poduzetnike u obrani lokalnog ili osvajanja tuđeg tržišta, kako da to čini hrvatska država? Ili mi to ne bismo trebali kopirati? Treba li poreznim olakšicama i na druge načine stimulirati hrvatske izvoznike?

O pitanju slobodnog tržišta i temama matičnog okruglog stola „Slobodno tržište i nacionalni interesi“ razgovarali smo s Branimirom Perkovićem, ekonomistom, kolumnistom portala „Liberal.hr“ i pristašom ideje slobodnog tržišta.

Državna zadaća - uspostava stabilnog, efikasnog i pravednog pravnog okvira koji će osiguravati bolje funkcioniranje slobodnog tržišta

Kako komentirate pitanja o kojima se raspravljalo na okruglom stolu Matice hrvatske o slobodnom tržištu i nacionalnim interesima? I kakav je generalno Vaš stav o slobodnom tržištu?

Slobodno tržište je prirodna datost te ono postoji samo po sebi od pamtivijeka. Ljudima je prirodno da rade, proizvode i međusobno trguju, a u tom procesu se svatko specijalizira za ono što najbolje može napraviti/proizvesti i to trguje u zamjenu za ostale stvari koje su mu neophodne za život. Tako da o slobodnom tržištu ne možemo Branimir PerkovicEk. slobodeSlobodno tržište slabije funkcionira bez sigurnosti provođenja ugovora, a država može osiguravati i neke djelatnosti koje slobodno tržište ne može efikasno osigurati, a bez da to ne dovede do rasipanja resursa, kao što je policija, vojska, vatrogastvo itd. Ali taj stisak države ne smije biti toliko velik da guši samo slobodno tržište jer će to dovesti do neefikasne alokacije resursa a time do smanjenog životnog standarda. Empirijski je potvrđeno da slobodnije tržište znači i bogatiju državu, a Hrvatska to još nije naučila jer su ekonomske slobode u rangu većine afričkih zemalja.govoriti u kontekstu da li ga želimo ili ne želimo, ono jednostavno je. Jedini faktor koji može „spriječiti“ ili „umanjiti“ slobodno tržište je država, koja različitom intenzitetom prisilno mijenja prirodno uspostavljene procese koji se na njemu pojavljuju. Pokušaji potpunog otklanjanja slobodnog tržišta, kao na primjeru socijalističkih zemalja, su uvijek kao efekt imali nestašice, glad, smanjenu produktivnost, tehnološko zaostajanje i općenito slabiju kvalitetu života.

To dakako ne znači da država nema svoju ulogu na slobodnom tržištu, dapače ona je krucijalna i odnosi se primarno na uspostavu stabilnog, efikasnog i pravednog pravnog okvira koji će osiguravati bolje funkcioniranje slobodnog tržišta. Slobodno tržište slabije funkcionira bez sigurnosti provođenja ugovora, a država može osiguravati i neke djelatnosti koje slobodno tržište ne može efikasno osigurati, a bez da to ne dovede do rasipanja resursa, kao što je policija, vojska, vatrogastvo itd. Ali taj stisak države ne smije biti toliko velik da guši samo slobodno tržište jer će to dovesti do neefikasne alokacije resursa a time do smanjenog životnog standarda. Empirijski je potvrđeno da slobodnije tržište znači i bogatiju državu, a Hrvatska to još nije naučila jer su ekonomske slobode u rangu većine afričkih zemalja. Nacionalni interes u svakoj ekonomiji bi trebao biti bogatstvo njenog cjelokupnog naroda, a ne političkih elita i partikularnih interesnih skupina, a slobodno tržište je najefikasniji mehanizam koji to omogućava.

Pitanje državnih strategija je jako diskutabilno, posebno u današnje vrijeme kada se svakih 5-10 pojavi industrija koju prije nekog vremena nitko nije očekivao. Npr., tko je na početku 21. stoljeća očekivao da će do današnjih dana industrija računalnih igara premašiti filmsku industriju? Sigurno ne neki državni birokrat zadužen za „strateško planiranje“. To nije predvidio ni Wall Street, vjerojatno najveća skupina ljudi kojima je profesija da predvide koje će industrije i kompanije u budućnosti vrijediti više da bi u njih uložili financijska sredstva i od toga profitirali. Tako da Slobodno trzistesam jako skeptičan oko državne mogućnosti planiranja strateških djelatnosti koje će za 5 ili 10 godina ostvariti veliki rast i važnosti za ekonomiju.

Treba biti svjestan da postoje i određeni sektori gospodarstva u kojima država može i treba imati većinsko vlasništvo. To nije sporno ni prema liberalnoj ekonomskoj školi. Ali te djelatnosti su jako ograničene i odnose se isključivo na djelatnosti koje zbog svoje prirode ne mogu efikasno funkcionirati na slobodnom tržištu bez rasipanja resursa. Taj slučaj se javlja kod dobara i usluga kod kojih se ne može isključiti ne-kupac od konzumiranja, tj. ne može se zabraniti konzumacija usluge/dobra bilo kome pa nema smisla za to plaćati određenu tržišnu cijenu. Javlja se i kod dobara s izrazito velikim pozitivnim ili negativnim eksternalijama, gdje netko prisilno ima velike koristi ili štete od određene djelatnosti bez obzira ne to htio on to ili ne. Javlja se i kod slučaja prevelike informacijske asimetrije u kojima jedna strana ima puno više informacija od druge, te ne postoji slobodnotržišni način da se ta informacijska asimetrija umanji. Ali to sigurno ne znači da država mora štititi djelatnosti proizvodnje juha i pudinga (Podravka), proizvodnja umjetnih gnojiva (Petrokemija), proizvodnja lijekova (Imunološki zavod), hotelijerstvo (Sunčani Hvar), brodske marine (ACI) i sl. jer sve te djelatnosti može obavljati privatni sektor i to puno efikasnije od države. A preveliko vlasništvo države u smislu kompanija uvijek dovodi do povećane korupcije, čega je primjer i sama Hrvatska.

Kako država može najbolje pomoći gospodarstvu?

Država najbolje može pomoći gospodarstvu, a posebno novim poduzetnicima, tako da im se skine s vrata što više je to moguće. Nedavno je Ekonomski institut u Zagrebu objavio istraživanje da su državne olakšice pet puta efikasnije od državnih subvencija, a to je u skladu sa sličnim istraživanjima na tu temu. Državne subvencije su PrilagodbaSlobodno tržište će se prilagoditi, i stalno se prilagođava i bez ikakvih utjecaja glupih državnih poteza, te će se gospodarstvo jednostavno preorijentirati s manje isplative djelatnosti na više isplativu. U tom smislu nema smisla plakati za tekstilnom industrijom i uvozom iz Kine, jer tekstilna industrija pretpostavlja jako niske plaće zbog niske dodane vrijednosti ili velike radne, a ne kapitalne intenzivnosti industrije što diktira da plaće u toj industriji moraju biti relativno male. Poanta nije skupljati sve industrije u jednu državu, posebno ne malu kao Hrvatska, nego težiti razvoju gospodarstva od radno intenzivnih prema kapitalno intenzivnima, što osigurava veću dodanu vrijednost i u konačnici veće plaće radnika.neefikasne jer je u principu radi o državnom alociranju resursa, a slobodno tržište je najbolji mehanizam koji osigurava efikasnu alokaciju resursa koja maksimizira njihovu iskoristivost. Državno uplitanje nužno umanjuje tu efikasnost (osim kada je ono potrebno u vrlo ograničenim slučajevima gdje tržište ne može biti efikasno) i namjera računsvake države mora biti da što manje remeti tržišnu utakmicu jer to omogućava veću ekonomsku efikasnost, gospodarski rast i prosperitet ne samo građana nego u konačnici i same države.

Na primjeru oporezivanja država prevelikom poreznom presijom pili granu na kojoj sjedi, a to dokazuje i ekonomska teorija i ekonomska praksa. U ekonomskoj teoriji pojam Lafferove krivulje pokazuje da se porezni prihodi države povećavaju do obređene visine poreznog opterećenja, a kada pređu tu razinu onda drastično padaju jer ljudi detektiraju prevelike poreze kao neopravdane te ih aktivno izbjegavaju bilo na legalne (rupe u zakonu) ili ilegalne načine. Podaci dokazuju istinitost Lafferove krivulje jer države s manjim poreznim opterećenjem imaju veći gospodarski rast i manju poreznu evaziju, a veći gospodarski rast po definiciji znači više radnih mjesta, više trgovine i poduzeća što automatski znači i više poreznih izvoza za državu. Nažalost Hrvatska se nalazi daleko iza točke u kojoj je porezno opterećenje postalo prevelik uteg za gospodarstvo te dosadašnje porezne politike jako umanjuju potencijalni gospodarski rast države a time i životni standard svih njenih građana.

Pitanje trebaju li državne tvrtk imati profitnu orijentaciju ne bi ni postojalo da se iz državnog vlasništva izuzmu sve tvrtke koje po prirodi svojih djelatnosti mogu efikasno djelovati na slobodnom tržištu i pod privatnim vlasništvom. Naravno da svi žele da jedna Podravka ili Petrokemija ne budu gubitaši, ali to pitanje ne bi ni postojalo da su one privatne kompanije, kao što bi i trebale biti jer se ne radi o djelatnostima koje privatno vlasništvo ne može obavljati, i to efikasnije od države.

Ne vidim nikakav razlog zbog čega bi činjenica da neke države subvencioniraju svoje djelatnosti bilo razlog zbog čega bi i Hrvatska trebala učiniti isto. Da pojasnimo to na primjeru čelika. Ako Kina želi subvencionirati svoju industriju čelika i iz državnog proračuna osiguravati financijska sredstva da bi čelik njihovih kompanija bio jeftiniji, a to znači da oduzima od vlastitih građana da bi favorizirala jednu djelatnost, i Hrvatske kompanije uvezu taj jeftini ekonomijačelik kojim će napraviti jeftinije proizvode, koje će prodati dalje na tržišta EU, zar prateći tok novca nije jasno da je sve što je Kina u tom slučaju napravila je financiranje veće cjenovne konkurentnosti hrvatskih proizvoda od čelika i tome podigla konkurentnost hrvatskog gospodarstva? U tom slučaju su indirektno građani Kine platili veću konkurentnost Hrvatskih proizvoda od čelika. Tko je najviše profitirao od toga? Kina ili Hrvatska? Ideja da bi subvencije neke druge države bile loše za nas proizlazi iz ideje da svaka država treba proizvoditi sve, što je potpuna besmislica.

Slobodno tržište će se prilagoditi, i stalno se prilagođava i bez ikakvih utjecaja glupih državnih poteza, te će se gospodarstvo jednostavno preorijentirati s manje isplative djelatnosti na više isplativu. U tom smislu nema smisla plakati za tekstilnom industrijom i uvozom iz Kine, jer tekstilna industrija pretpostavlja jako niske plaće zbog niske dodane vrijednosti ili velike radne, a ne kapitalne intenzivnosti industrije što diktira da plaće u toj industriji moraju biti relativno male. Poanta nije skupljati sve industrije u jednu državu, posebno ne malu kao Hrvatska, nego težiti razvoju gospodarstva od radno intenzivnih prema kapitalno intenzivnima, što osigurava veću dodanu vrijednost i u konačnici veće plaće radnika. Pojednostavljivanje pitanja međunarodne trgovine, što rade mnogi ekonomski „stručnjaci“ u Hrvatskoj, je nužno put u propast jer dovodi do ekonomskih politika koje ne mogu osigurati ekonomski napredak a posljedično rast životnog standarda.

Problem asimilacije migranata u domicilno društvo

Njemačko gospodarstvo de facto tretira migrante iz Bliskog istoka i sjeverne Afrike kao svojevrsnu „vojsku kapitala“, tj. izvor radne snage, što samo po sebi nije problem, s obzirom na to da njemačkoj privredi svake godine nedostaje nekoliko stotina tisuća radnika za određena zanimanja. Kad je započela izbjeglička/migrantska kriza Angela Merkel je pozvala migrante da dođu u Njemačku. No, zbog problema prilagodbe većinski muslimanskog stanovništva europskoj kulturi i običajima migracije često izazivaju sigurnosne probleme, a nerijetko imamo i primjere iskorištavanja socijalne mreže u zemaljama primateljicama. U skladu s navedenim, treba li provoditi ideju slobodnog tržišta uvijek i bezuvjetno i pod svaku cijenu?

Ovo je vrlo dobro pitanje koje ulazi u sferu ne samo ekonomskih nego i političkih odluka. Zanimljivo je da se dio odgovora nalazi u samom pitanju, kada se spominje socijalna mreža. Dakle, slobodno tržište nije to koje je stvorilo problem nego socijalna država. Socijalna država je definitivno veliki privlačni faktor imigracije, jer da je jedini faktor MigrantiNajveći problem koji Europa trenutno ima s imigrantima je taj što se velik dio njih odbija asimilirati u domicilno društvo te stvaraju vlastite enklave iz kojih ne moraju izlaziti i u kojima preslikavaju vlastite kulturološko-institucionalna pravila ponašanja. Podaci jasno pokazuju da neke imigrantske skupine koriste puno više socijalnu državu od drugih, ali ima i onih etničkih skupina koje su se dobro asimilirale u radnu snagu, među kojima pripadaju i Hrvati.sigurnost tada imigranti ne bi prelazili na desetke zemalja da bi došli do npr. Njemačke. Međutim, kada je privlačni Migranti Njemackafaktor imigracije socijalna država, tj. primanje socijalne pomoći, asimilacija postaje praktički nemoguća, a imigranti se getoiziraju u zasebne enklave iz kojih ne moraju ni izlaziti, jer nisu primorani kao što bi bili da su zaposleni.

Najveći problem koji Europa trenutno ima s imigrantima je taj što se velik dio njih odbija asimilirati u domicilno društvo te stvaraju vlastite enklave iz kojih ne moraju izlaziti i u kojima preslikavaju vlastite kulturološko-institucionalna pravila ponašanja. Podaci jasno pokazuju da neke imigrantske skupine koriste puno više socijalnu državu od drugih, ali ima i onih etničkih skupina koje su se dobro asimilirale u radnu snagu, među kojima pripadaju i Hrvati. To je samo jedan od problema koji stvara prevelika socijalna država. Kako riješiti taj problem, da li radikalnim smanjivanjem socijalne države ili uvođenjem dodatnih uvjeta za državnu socijalnu pomoć, to je pitanje za njemačke političare. Ali treba biti svjestan učinaka socijalne države na imigraciju. Također valja biti svjestan da velike imigracije nisu povijesno ništa novo, te su strahovi o imigrantima konstantni pratitelj bogatijih društava.

Imigracija je ipak pozitivna pojava, koja je gradila civilizacije, ali ovisno o intenzitetu, privlačnim razlozima i brzini asimilacije. U vrijeme velike gladi u Irskoj, kada su Irci masovno selili u SAD, vladalo je veliko protuimigrantsko raspoloženje prema njima. Poljaci danas nisu puno bolje prihvaćeni u Ujedinjenom Kraljevstvu od npr. Alžiraca. Dapače jedan od kolokvijalnih naziva za Poljake u UK je „bijeli cigani“. Povijesno su carstva često prisilno raseljavala velike skupine ljudi na druge lokacije. To se radilo još od vremena Babilona, preko Rima i Bizanta, sve do relativno nedavnih kolonijalnih carstava. Tako da imigracija nije nužno pitanje rase, više pitanje kulture. Što je dobro, jer je gledati na probleme imigracije kroz prizmu rase besmisleno. Bi li vam bilo draže živjeti do susjeda crne kože obrazovanog liječnika odraslog u New York-u ili ruskog vozača kamiona odraslog na selu u Uralu? Vjerujte, prva opcija bi bila puno ugodnija za život.

Slobodno tržište je nacionalni interes

Kako komentirate odnos slobodnog tržišta i nacionalnih interesa?

Ima li slobodno tržište prioritet nad nacionalnim interesima je krivo postavljeno pitanje jer slobodno tržište i je UpitnkPoreziSmanjenje broja parafiskalnih nameta ili porezno rasterećenje rada bi imalo veće učinke na gospodarsku klimu i na kupovnu moć građana. Posebno smanjenje parafiskalnih nameta, jer je na anketno pitanje Svjetskog Ekonomskog Foruma o tome što smatraju kao najveću prepreku poslovanju u Hrvatskoj jako puno kompanija odgovorio „Porezna regulacija“, što su naveli kao treći najveći problem, iza „Neefikasna birokracija“ i „Nestabilne ekonomske politike“.nacionalni interes, ali to ne podrazumijeva nepostojanje države, njenih granica, policije i pravosuđa. Postoje objektivni razlozi zbog kojih nikakva imigracije ne može biti „divlja“ u smislu da se otvore granice svima koji to žele. Država apsolutno ima odgovornost osigurati da svaka imigracija bude kontrolirana, uređena i svrsishodna. Jedan od razloga je i zaštita unutrašnjeg tržišta, jer kao što smo vidjeli na primjeru terorizma u mediteranskim zemljama, potencijalni ekonomski problemi proizašli iz nekontrolirane imigracije mogu biti jako skupi. A ako stvarno postoji potreba za dodatnom radnom snagom koja se mora privući imigracijom onda neka tako bude. Ali to mora biti pod uvjetima zemlje domaćina jer je ona ta koja radi uslugu imigrantima a ne obratno.

Svi imigranti moraju težiti da se integriraju u društvo, poštuju zakone zemlje, poštuju kulturu u koju su primljeni i žive u toj kulturi umjesto da stvaraju vlastite kulturološke enklave. To je i u interesu slobodnog tržišta, jer prevelika društvena fragmentacija u homogene grupacije nužno vodi do tržišnih nestabilnosti. Tako da interesi slobodnog tržišta i države nisu suprotstavljeni nego komplementarni.
Smanjiti parafiskalne namete

Kako gledate na najavu smanjenja PDV-a? Ne bi li za jačanje ekonomije bilo bolje smanjenje parafiskalnih nameta i porezno rasterećenja rada?

Smanjenje PDV-a od 1 % krajnji potrošači neće ni osjetiti, a oni su ti koji ga plaćaju jer kompanije ustvari prebacuju PDV na krajnjeg korisnika. To smanjenje neće napraviti ništa ni za smanjenje cijena, ni za poduzetnike, ni za investitore, ni za gospodarski rast. Slažem se, smanjenje broja parafiskalnih nameta ili porezno rasterećenje rada bi imalo veće učinke na gospodarsku klimu i na kupovnu moć građana. Posebno smanjenje parafiskalnih nameta, jer je na anketno pitanje Svjetskog Ekonomskog Foruma o tome što smatraju kao najveću prepreku poslovanju u Hrvatskoj jako puno kompanija odgovorio „Porezna regulacija“, što su naveli kao treći najveći problem, iza „Neefikasna birokracija“ i „Nestabilne ekonomske politike“.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 22-05-2018, 17:39:45

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
12
13
15
19
20
21
22
23
24
25
26
27
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0052_Rijeka_Lika.jpg
Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).