Razgovor s Mislavom Cvitkovićem: Svi alarmi su upaljeni - projekt VisViva se gura unatoč svih štetnih i dalekosežnih posljedica

Projekt VisViva već se prije više od godinu dana predstavljao kao „velika energetska revolucija“ i „jedinstveni energetski projekt“ koji je – barem prema brojnim medijima koji su ga hvalili – trebao preporoditi Hrvatsku i Cetinsku krajinu. Radi se, naime, o investiciji teškoj preko milijardu eura, u kojoj se na Perući predviđa izgradnja kombi-kogeneracijske plinske termoelektrane na plin snage 500 MW, reverzibilne hidroelektrane Vrdovo (RHE Vrdovo) snage 500 MW, plinovoda Dugopolje-Peruća, dalekovoda Hrvace-Konjsko te rasklopišta u Hrvacima.

Bajkovita priča bi takva i ostala da su o projektu i dalje govorili njegovi autori i stručnjaci plaćeni da naprave pozitivnu Studiju utjecaja na okoliš. No ProjektOvo je primjer lošeg projekta s kojeg god aspekta se pogleda: ekološki bi uništio Cetinu, Peruću i Cetinsku krajinu, energetski je besmislen u ovim uvjetima u europskoj energetici i na tom mjestu, ekonomski je neisplativ bez intervencije Države, i konačno, strateški je izrazito nepovoljan za Hrvatsku. Na kraju, pitanje je što znači „naš“ izvor energije. Je li privatni energetski projekt u vlasništvu stranog kapitala zbilja „naš“ izvor energije, i hoće li on Hrvatskoj zbilja prodavati struju jeftinije nego je to na tržištu – istom tržištu s kojeg i uvozimo struju?upravo ono čim se projekt hvalio – velike brojke – potaknulo je i neovisne znanstvenike da pogledaju što se to zapravo planira. Tada su se upalili svi alarmi jer ovaj privatni projekt, uz doprinos koji daje u energetski sustav, i to privatno, nosi višestruko veće štete, i to ne samo ekološke, nego i ekonomske, energetske i strateške. To se posebno odnosi na sastavnicu projekta koja je izazvala najviše bure, plinsku termoelektranu Peruća (TE Peruća).

O projektu VisViva, termoelektrani Peruća i argumentima za i protiv razgovaramo s magistrom fizike i aktivnim znanstvenikom Mislavom Cvitkovićem. Zajedno s drugim kolegama znanstvenicima, naš sugovornik je u javnosti iznio vrlo ozbiljne primjedbe protiv ovog projekta, a koje, čini se, nikako ne dolaze do odgovornih.

Istupili ste s brojnim argumentima protiv projekta VisViva na Perući. Jedan od najčešćih protuargumenata je da Hrvatska uvozi oko četvrtinu električne energije, a projekt VisViva bi bio veliki izvor energije ukupne snage 1000 MW. Trebamo li graditi svoje izvore energije?

Hrvatska treba graditi svoje izvore energije, dapače, racionalno iskorištavanje energetskih potencijala treba biti jedan od glavnih smjerova razvoja hrvatskoga gospodarstva. Pritom trebamo najprije iskoristiti sve obnovljive potencijale, kojih imamo u izobilju, a onda razmišljati o nuklearnim ili plinskim elektranama. Dakle, mi nismo protiv energetskih investicija, kako nam se često lijepi, nego smo protiv loših energetskih projekata koji nisu postavljeni na jasnoj računici potrebe, dobitka i gubitka.

Ovo je primjer lošeg projekta s kojeg god aspekta se pogleda: ekološki bi uništio Cetinu, Peruću i Cetinsku krajinu, energetski je besmislen u ovim uvjetima u europskoj energetici i na tom mjestu, ekonomski je neisplativ bez intervencije Države, i konačno, strateški je izrazito nepovoljan za Hrvatsku. Na kraju, pitanje je što znači „naš“ izvor energije. Je li privatni energetski projekt u vlasništvu stranog kapitala zbilja „naš“ izvor energije, i hoće li on Hrvatskoj zbilja prodavati struju jeftinije nego je to na tržištu – istom tržištu s kojeg i uvozimo struju?

Hrvatska ima malo plina, trebala bi ga uvoziti, i to sve skupa za štetnu i nerentabilnu mastodontsku elektranu, nigdje drugo nego na Perući. To je primjer tipično lošeg neznanja o svojim prednostima i svojim nedostatcima, gdje se prednost zaboravlja, a priča gradi na nedostatku. Prema izvještaju Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije (IRENA), Hrvatska ima 22,3 GW potencijala obnovljivih izvora energije, gotovo 5 puta više od cijeloga hrvatskog elektroenergetskog sustava sada, koji ima 4,7 GW! Dakle, Hrvatska ima izuzetan geografski i geostrateški položaj i tu prednost može iskoristiti tako da izvozi energiju kao najveći izvozni proizvod!

No problem obnovljivih izvora je nestalnost: kad ih ima, ima, a kad nema, nema? Može li energetski sustav opstojati na obnovljivim izvorima energije?

U modernoj energetici postoje dva glavna načina stabilizacije obnovljivih izvora: diversifikacija proizvodnje i reverzibilne hidroelektrane koji rješavaju taj problem.

Diversifikacija znači više vrsta obnovljivih izvora i što više instaliranih jedinica. Primjerice, za solarnu elektranu od 500 MW na jednom mjestu vrijedi: kad ima sunca, ima struje. Međutim, ako se tih 500 MW podijeli na cijeli teritorij države i na stotinu manjih izvora, od kojih će dio biti solarni, dio vjetar, a dio voda, u svakom trenutku će negdje biti nešto, a u najboljem trenutku će raditi sve.

Reverzibilne elektrane su pak prirodno skladište energije. One se sastoje od dva jezera, donjeg i gornjeg, između kojih je cijev s reverzibilnom turbinom. Kad ima viška struje od obnovljivih izvora ili kad je struja jeftina, turbina služi kao pumpa i diže vodu u gornje jezero te sprema energiju u obliku gravitacijske potencijalne energije. Kad je manjak i struja je skupa, voda se vraća u donje jezero, a turbina pokreće generator i proizvodi struju.

Pomoću diversifikacije proizvodnje i reverzibilnih elektrana možemo obnovljive izvore de facto učiniti primarnima. I to je razlog zašto Njemačka ima 41,6% obnovljivih izvora bez hidroenergije u ukupnoj instaliranoj snazi. Kod nas je taj udio 9%, a Hrvatska po kvadratnom kilometru ima puno više obnovljivih potencijala. Njemačka ima skoro dvaput manje sunčanih dana nego Dalmacija, a ima 37,5 GW solarne snage – 8 cijelih hrvatskih sustava! (Hrvatski elektroenergetski sustav ima 4,7 GW.)

Slika 1: Shema proizvodnje njemačkog elektroenergetskog sustava. (link)

Slika 2: Shema proizvodnje hrvatskog elektroenergetskog sustava. (izvor: HOPS)

Dakle, primarni izvori naravno moraju postojati, mi ih već imamo, ali udio obnovljivih izvora može biti znatno veći, i ObnovljivoPomoću diversifikacije proizvodnje i reverzibilnih elektrana možemo obnovljive izvore de facto učiniti primarnima. I to je razlog zašto Njemačka ima 41,6% obnovljivih izvora bez hidroenergije u ukupnoj instaliranoj snazi. Kod nas je taj udio 9%, a Hrvatska po kvadratnom kilometru ima puno više obnovljivih potencijala. Njemačka ima skoro dvaput manje sunčanih dana nego Dalmacija, a ima 37,5 GW solarne snage – 8 cijelih hrvatskih sustava!preko 50%. Energetski sustavi Njemačke, Francuske, Španjolske, Portugala... nam to potvrđuju.

Prema tome, nemate ništa protiv reverzibilne elektrane Vrdovo kao dijela projekta VisViva?

Nitko, pa ni ja, ni naša inicijativa „Ne daj se, Cetino!“, ni grupa znanstvenika koja podupire inicijativu nije i ne bi trebao biti protiv reverzibilne elektrane – to je temelj za energetiku današnjice. Međutim, mi jesmo protiv reverzibilne elektrane Vrdovo u ovoj izvedbi jer ova izvedba ima niz problema i pitanja.

Prvo, HEP je razvio projekt RHE Korita dvadeset kilometara niže na Cetini, koji bi uz 900 MW snage u sustavu imao i niz kolateralnih koristi: iskoristivost vodnog vala Cetine od preko 70%, dovršenje hidroregulacije Cetine, rješavanje navodnjavanja Sinjskog polja, optimizacija rada cijelog energetskog sustava Cetine. No sad se taj projekt „zamrzava“, a privatni projekt RHE Vrdovo, koji nema nijednu od ovih koristi, i uz to je teže izvediv, proglašava se strateškim. Zašto?

Drugo, zašto je izabrana lokacija krškoga polja s ponornicom, Vrdova, u kojem bi se gradila ogromna brana posred polja, injektirali desetci jama, radilo debelo gumeno dno... dok samo kilometar sjeverozapadno postoji idealna lokacija, Bravčev Dolac, koja prirodno ima oblik lijevka pa gotovo da ne treba graditi branu, ima samo dvije sitne jame, i dvostruko je bliže jezeru Peruća uz još veću razliku u visini?

Treće, reverzibilne elektrane su veliki regulatori sustava u najkritičnijim trenutcima. Zato je strateški glupo reverzibilnu elektranu, pogotovo snage 500 MW, davati u privatne ruke. Uostalom, nećemo li onda privatnom proizvođaču opet plaćati jako skupu struju kad nam je najpotrebnija? Zar će je on prodavati hrvatskim građanima ispod tržišne cijene?

Četvrto, RHE Vrdovo značila bi i privatnu koncesiju i korištenje vode jezera Peruća. Privatna koncesija bilo kakvog projekta nad Perućom u bilo koju svrhu je nedopustiva jer je Peruća s Cetinom najveći resurs pitke vode u državi, i kao takva mora biti nedodirljiva. Dakle, svi problemi oko RHE Vrdovo proizlaze iz činjenice da je to privatni projekt. Ako bi HEP, ali samo državni HEP, gradio taj projekt, sve druge zamjerke otpadaju, osim problema lokacije. Drugi projekti mogu biti privatni, ali toliki i takav, energetski projekt ne može.

Vratimo se na TE Peruća. Iznijeli ste niz pokazatelja da će TE Peruća uništiti rijeku Cetinu, jezero Peruću i Cetinsku krajinu. Kako?

Elektrana bi na okolinu utjecala otpadnom toplinom, kemijskim onečišćenjem vode i onečišćenjem zraka.

Slika 3: Shema utjecaja na okoliš termoelektrane Peruća.

Termoelektrana je smještena na Peruću da bi se hladila vodom iz Peruće. Kad vodom nešto hladite, ta voda se grije. Elektrana bi uzimala vodu nešto iznad brane Peruća, hladila se, te ugrijanu vodu vraćala u jezero ispred brane Peruća kroz koju istječe Cetina. Taj sustav – jezero Peruća, cijev koja uzima vodu, pa niže cijev koja je vraća topliju, protok vode kroz jezero (rijeka Cetina), gubljenje topline na površini i u dno – čini složen inženjersko-fizički zadatak u kojem treba izračunati promjenu temperature na izlazu iz jezera. Rješenje tog zadatka je prosječno grijanje od 3 °C ako uračunamo srednji godišnji protok, a ako uračunamo ljetni protok, tzv. biološki minimum od 3,5 m³/s, onda to grijanje ide i do par desetaka stupnjeva! Ukratko, ovakva i ovolika elektrana je prekapacitirana za Peruću i Cetinu, a ova promjena temperature uništila bi život u Cetini.

U Studiji utjecaja na okoliš tvrdi se da će se Cetina zagrijavati za najviše 0,5 °C. Kako objašnjavate tako veliku razliku u procjenama?

Pogledajmo najprije sustav čisto intuitivno. Imamo usis od 8,1 m3/s vode iz jezera te ispust te iste vode, ali zagrijane za 8 °C nešto niže, pred branom Peruća, a sve to uz tok kroz jezero od 3,5 m3/s ljeti odnosno 41,4 m³/s u prosjeku. Uzmimo ljeto. U jednoj sekundi 2,3 puta „proguramo“ cijeli tok kroz branu, a svaki put ugrijemo za 8 °C. Dakle, intuitivno, promjena temperature na duljim vremenima je u desetcima stupnjeva. Zimi je to desetak puta manje, dakle u nekoliko stupnjeva.

Ipak, situacija je složenija. Ovdje imamo ponor i izvor tekućine i topline, uz stalni protok, difuziju topline u dno i evaporaciju na vrhu koji odnose toplinu. Ovo nije mjesto za riješiti sustav vezanih konvekcijsko-difuzijskih jednadžbi koje detaljno opisuju taj sustav. No možemo objasniti fiziku koja se u jednadžbama događa. Da nema bazena (dio jezera Peruća pred branom), sva ta toplina bi išla izravno u Cetinu i odmah bismo našli promjenu temperature. Bazen s jedne strane uspori ispuštanje topline u Cetinu jer se toplina najprije proširuje u njega. S druge strane, bazen omogućuje da već zagrijana voda iz ispusta nakon nekog vremena ponovno ulazi u usis, čime počinje povratna sprega i temperatura počinje još brže rasti. Fizika je u međuigri svih ovih mehanizama, a kako će ta igra završiti ovisi prvenstveno o toku Cetine kroz jezero. Dotok i otok topline nakon nekog vremena dolaze u ravnotežu i formira se stalno polje temperature vode ovisno o svim parametrima. To se zove stacionarno rješenje, i ono ovdje daje gore navedene brojeve za prosječni i ljetni protok.

Konačno, rezultate ovoga modela jasno potvrđuje i eksperiment, a to su mjerenja grijanja Save koje uzrokuje NE Krško, a koje iznosi 1,8 °C u prosjeku, s 4 puta više otpadne topline i 8 puta većim protokom Save, a koji, ako ih reskaliramo na ovaj sustav, opet daju oko 3 °C grijanja u prosjeku, i 35 °C ljeti.

Sad se sami nameću odgovori. U Studiji je uzeto da je tok kroz stranicu kvadra 40 x 23 m jednak 3,5 m3/s. No to je zapravo tok kroz cijeli poprečni presjek jezera, koji je barem 100 puta veći. Drugo, uzeto je da brzina protoka opada od vrha prema dnu – a stvarno je protok najveći na dnu jer hladna Cetina teče po samom dnu. Treće, da su autori studije kročili na Peruću, vidjeli bi da se voda pušta i kroz vanjski bočni ispust sa same površine jezera, a ne samo kroz ispust s dna jezera kako tvrde. Četvrto, uzeto je da u jezeru postoji savršeno miješanje vode, kao u čaši. No jezero je na skali kilometra, pa je ta pretpostavka kriva. Dapače, sami autori u Studiji pretpostavljaju dobro miješanje, a onda ističu argument da topla voda ide odmah na vrh bez da se miješa – što je kontradikcija i očito nerazumijevanje tipičnih vremena na kojima se određeni procesi događaju. Za ulazne podatke uzeto je pak nekoliko mjerenja temperature od 1976. do 1979., a za pravi zaključak trebaju sustavna mjerenja kroz nekoliko godina u svim godišnjim dobima. Sve to skupa, prije svega pogrešno uračunat protok, dovodi do krivog zaključka u Studiji da grijanje neće biti veće od 0,5 °C.

No neće li se elektrana gasiti ako termostat javi pregrijavanje?

Prvi problem je što za termostat, vlasnike projekta ili zakon znači „pregrijavanje“?

Drugo, cijelo energetsko opravdanje projekta je da će prodavati struju kad je najskuplja, a to je ljeti kad je vode najmanje, vodostaj najniži, i elektrana bi trebala biti ugašena. No onda se veći dio godine elektrana ne može ni pokrenuti, pa se vraćamo na to da je projekt energetski besmislen. To je čista kontradikcija. A postoji i niz drugih problema osim grijanja.

Spomenuli ste kemijsko onečišćenje vode i zraka?

Elektrana bi ispuštala 280.000 litara otpadnih voda dnevno. Za te vode u Studiji utjecaja na okoliš ne postoji precizna specifikacija sastava tako da nemamo na temelju čega zaključiti koliko će biti kemijsko onečišćenje. Uz ove tehnološke vode, i onih 8.100 l/s rashladnih voda se moraju nečim tretirati budući da se u cijevima grijanjem stvara idealno stanište za obrastanje gljivicama i algama. Nuklearna elektrana Krško za to koristi, prema njihovim stranicama, bornu kiselinu. To u Studiji uopće nije ni spomenuto!?

Konačno, elektrana bi ispuštala 621 kg/s ispušnih plinova. U ovakvim elektranama, koje imaju ogromne protoke plina, oko 1 do 2 % plina ne sagori nego izlazi kroz dimnjak u obliku tzv. „nesagorenih ugljikovodika“ koji su otrovni.

Autori studije ipak navode da sada ljudi i farme fekalijama zagađuju vodu još više, te da voda Cetine neće biti ništa manje pitka nakon što se pokrene elektrana?

Zagovornici i autori studije ovim pitanjem pokazuju da nisu niti došli na Peruću o kojoj su radili studiju. U području oko Peruće nema nijedna farma. Ono malo ljudi što ima imaju septičke jame iz kojih komunalno poduzeće godišnje odveze manje od 280 m3, koliko će elektrana ispuštati dnevno.

Slika 4: Fekalni ispusti i farme? (foto: Petar Malbaša)

Prvi fekalni ispusti su ispod Sinja, 15 km južno od Peruće, a ni tu ne postoje farme. Fekalni ispusti Sinja ugrožavaju vodu Cetine, sramota su grada Sinja i alarmantan problem koji hitno treba riješiti! No zato što fekalne vode Sinja onečišćuju Cetinu, trebamo dodatno onečistiti vodu termoelektranom?

Na kraju, voda Cetine sigurno neće biti ni ništa više pitka nakon što se pokrene elektrana. Države zapadne Europe na pitkim vodama zabranjuju bilo kakve oblike ikakve gospodarske aktivnosti.

U Zagrebu postoje dvije termoelektrane. Kako to da one ne onečišćuju, a elektrana na Cetini bi?

Elektrane u Zagrebu potpuno su neusporedive s TE Peruća jer imaju potpuno drugu tehnologiju i smisao. Jedna ima 65%, a druga 83% toplinske snage u ukupnoj instaliranoj snazi, dok je na Perući to formalno 8%, a realno, kad se u obzir uzmu sati rada iz Studije, 1%!? Dakle, sama ekonomska i energetska računica je potpuno druga i uvelike se temelji na prodaji topline, dok ovdje nema nikakva konzumenta topline. Također, zaključak da zagrebačke termoelektrane ne onečišćuju Zagreb nije ničim potvrđen. Dapače, one daju bitan doprinos ukupnom onečišćenju u Zagrebu. U suprotno me može uvjeriti samo mjerenje koje bi pokazalo udio elektrana u ukupnom onečišćenju, a nitko ga nije pokazao.

Isto tako, otpadne vode zagrebačkih elektrana idu u kanalizaciju, pa u ionako nepitku Savu, dok bi ovdje išle u netaknutu vodu I. klase, Peruću i Cetinu. Samo se jedna zagrebačka elektrana hladi vodom iz Save, ali Sava ima 10 puta veći protok od Cetine pa to i ne osjeti. Konačno, obje elektrane u Zagrebu će kroz koju godinu ići u zatvaranje jer je tehnologija zastarjela.

Zagovornici termoelektrane tvrde da Dalmaciji treba primarni izvor energije. Koji je vaš argument protiv i rješenje kada kažete da TE Peruća nije rješenje?

Osnovni problem kod ovog projekta je što nigdje nitko nije pokazao jasnu i racionalnu računicu ni podatke: koliko u ukupnoj vršnoj potrošnji ovoga ljeta otpada na Dalmaciju? Koliko se u tom trenutku proizvodilo u Dalmaciji? Koji ProblemOsnovni problem kod ovog projekta je što nigdje nitko nije pokazao jasnu i racionalnu računicu ni podatke: koliko u ukupnoj vršnoj potrošnji ovoga ljeta otpada na Dalmaciju? Koliko se u tom trenutku proizvodilo u Dalmaciji? Koji brojevi pokazuju da takva termoelektrana u Dalmaciji treba? Je li bilanca vremena u godini koliko bi bila potrebna i cijeloga troška gradnje spram uvoza u istom periodu pozitivna? Dok ne vidimo te brojeve, svaka tvrdnja o potrebi velikog izvora energije u Dalmaciji je samo pretpostavka.brojevi pokazuju da takva termoelektrana u Dalmaciji treba? Je li bilanca vremena u godini koliko bi bila potrebna i cijeloga troška gradnje spram uvoza u istom periodu pozitivna? Dok ne vidimo te brojeve, svaka tvrdnja o potrebi velikog izvora energije u Dalmaciji je samo pretpostavka.

Drugo, ako bi se iskoristila samo četvrtina obnovljivih potencijala koje prema izvještajima međunarodnih organizacija imamo, to (cca 5 GW) bi podvostručilo hrvatski elektroenergetski sustav. Tada bismo na razini cijele godine toliko energije izvozili, da nam i uvoz u vršnim ljetnim periodima u ukupnoj računici vjerojatno ne bi predstavljao odlazak u minus.

Ako bi se pretpostavka o potrebi bazne elektrane nakon svega toga ipak pokazala točnom, mi nismo i ne bismo bili protiv gradnje termoelektrane u Dalmaciji općenito. Ali jesmo protiv gradnje bilo kakve termoelektrane na Cetini ili Perući jer je to najveći resurs pitke vode u državi, višestruko vrjedniji od dobitka iz bilo koje elektrane, a ovime bi bio potpuno uništen. Na kraju, ne daje li Cetina već sad većinu proizvodnje Dalmacije: 930 MW, petinu HEP-ove proizvodnje, a ako se napravi RHE Korita, to ide na oko 2000 MW?

Isto tako, jesmo protiv plinske termoelektrane bilo gdje jer uvoz plina i proizvodnja struje iz njega nije vlastiti izvor energije, nego opet samo uvoz još skuplje energije u obliku plina, pa dovodi do još veće energetske ovisnosti, a ne stabilnosti. I uz to su plinske elektrane danas neisplative, pa ih na zapadu redom gase jer je cijena plina veća od prodajne cijene struje.

Konačno, ako je pretpostavka o potrebi termoelektrane u Dalmaciji točna, onda bi racionalna bila termoelektrana u blizini velikoga grada, gdje postoji potreba za otpadnom toplinom i sva druga infrastruktura.

Dakle, mi nismo „protiv svake energetske investicije“ nego protiv iracionalnih i štetnih investicija koje će generirati više štete nego donijeti koristi. A u ocjeni štete i koristi prihvaćamo samo egzaktne argumente.

Kažete da je ovaj projekt i ekonomski neisplativ. Zašto?

Prije svega, cijena plina i struje na burzama i tržištu koje plinske elektrane čine neisplativima. Prosječna cijena plina 2016. u energetskoj protuvrijednosti je bila 30,1 €/MWh. Korisnost elektrane je 58%, pa za 1 MWh struje treba 51,9 € goriva. Prosječna cijena bazne struje 2016. bila je 35 €/MWh, a prosječna cijena vršne struje bila je 40 €/MWh. Dakle, samo cijena goriva veća je od prodajne cijene struje, bez troška gradnje, kredita, radne snage, tekućih troškova. Pametnome dosta.

Slika 5: Cijene električne energije na slovenskoj i mađarskoj burzi u €/MWh. (izvor: BSP/HUPX.)

Slika 6: Cijene plina u Europi u €/kWh. Srednja vrijednost: 30,1. (izvor: Eurostat)

Nije li to problem investitora? Ako je projekt privatan, zašto bi nas kao građane brigala njegova računica?

Zato što u Zakonu o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji stoji da ovakve elektrane imaju pravo na poticaje i upadaju u sustav tržišnih premija, pa im država nadoknađuje razliku između cijene koju s njima dogovori i cijene na tržištu. Upravo u toj odredbi vjerojatno se krije novac koji bi ovo ulaganje iz negativnog pretvorio u pozitivno – za džep investitora. No to je novac koji će svi građani plaćati na računima za struju. Zato je isplativost ove elektrane, cijena po kojoj će država od nje uzimati struju i cijena po kojoj će država prodavati struju svima nama i te kako bitna. Štoviše, ovo je „idealan“ način za izvlačiti ogroman novac (oko milijardu kuna godišnje) iz Države, točnije od građana, a da to „nitko ne vidi“. I zato je to najveća pljačka hrvatskih građana, koja bi iz njihovih džepova, a kroz proračun sisala godišnje nešto više od milijardu kuna.

Imate li Vi energetsku alternativu ovom projektu?

Prije svega, trebamo najbolje iskoristiti obnovljive izvore energije, i to ne putem ogromnih subvencija kao što je sad AlternativaTrebamo najbolje iskoristiti obnovljive izvore energije, i to ne putem ogromnih subvencija kao što je sad slučaj za vjetroelektrane, nego otvaranjem tržišta i skidanjem kvota na obnovljive izvore, tako da svaki građanin Hrvatske i svaka institucija može recimo na krov staviti solarne panele. Već tako možemo napraviti veliku nacionalnu solarnu elektranu ogromne snage. Zajedno s tim ide reverzibilna elektrana Korita – to je primjer zdrave investicije, i ekološki, i ekonomski, i energetski, a pomoću nje i veliki obnovljivi potencijali postaju znatno stabilniji jer imamo rezervu energije kad njih nema. Treba graditi i druge reverzibilne elektrane, ali samo u državnom vlasništvu.slučaj za vjetroelektrane, nego otvaranjem tržišta i skidanjem kvota na obnovljive izvore, tako da svaki građanin Hrvatske i svaka institucija može recimo na krov staviti solarne panele. Već tako možemo napraviti veliku nacionalnu solarnu elektranu ogromne snage.

Zajedno s tim ide reverzibilna elektrana Korita – to je primjer zdrave investicije, i ekološki, i ekonomski, i energetski, a pomoću nje i veliki obnovljivi potencijali postaju znatno stabilniji jer imamo rezervu energije kad njih nema. Treba graditi i druge reverzibilne elektrane, ali samo u državnom vlasništvu.

Kad bi se ovolikoj reverzibilnoj elektrani pridodalo 1 GW diversificirane snage malih izvora, dobio bi se ogroman priljev u sustav koji bi vjerojatno riješio ili gotovo riješio problem stabilizacije u vršnoj potrošnji.

Konačno, ako se nakon svega toga pokaže da postoji manjak energije u vršnom dijelu, treba izračunati je li isplativije uvesti samo taj vršni dio ili graditi primarne izvore. Ako pak bude trebalo, onda prije svega treba razmisliti o nuklearnoj termoelektrani jer je proizvodnja MWh struje u nuklearnoj elektrani znatno jeftinija nego u plinskoj elektrani, a ekološki učinci na okoliš su neusporedivo manji. Pritom, takvu termoelektranu može se smjestiti samo u blizini velikih gradova, gdje postoji potreba za toplinom i gdje je prostor već industrijaliziran, recimo u blizini Osijeka.

No zagovornici projekta tvrde da je to velika investicija koja će otvoriti nova radna mjesta i u općinski proračun donijeti oko 40 milijuna kuna. Dapače, često Vas optužuju da širite antiinvesticijsku klimu?

Odgovor o tome kakva je ovo „investicija“ treba tražiti u brojevima, a oni su ovakvi. U Hrvacima postoji preko 100 OPG-ova, i svi su u nekonvencionalnoj ekološkoj proizvodnji hrane. To je najmanje 100 radnih mjesta. Isto tako postoje dva velika razvojna projekta proizvodnje i prerade mesa: tvrtka Purex, koja sad zapošljava 150 ljudi, a kroz iduće 2-3 godine zaposlit će još oko 100, te projekt HRV, koji će zaposliti 170 ljudi u ekološkoj proizvodnji, sabiranju i preradi. Od avanturističkog turizma na Cetini i Perući živi preko 50 obitelji. Sve to temelji se na besprijekornoj čistoći toga kraja, potpuno netaknuta industrijom (nažalost, ili na sreću?). Ta cijela priča ovim projektom pada u vodu, a gubi se oko 500 radnih mjesta, dok bi termoelektrana zaposlila 40-50 ljudi.

Dakle, termoelektrana će uništiti niz znatno boljih investicija, koje će u proračun donositi još veći novac i zaposliti doslovno 10 puta više ljudi. To je u stvari antiinvesticija bez imalo racionalnosti jer uništava ispravno zacrtan razvoj općine Hrvace, Cetinske krajine i Dalmacije, te takvim, lošim i neozbiljnim investicijama treba slati poruku da ne dolaze. A ovdje ne šaljemo poruku nikome jer evo već godinu dana nitko ne zna tko je tajanstveni investitor.

Što je, po Vašem mišljenju, „ispravno zacrtan razvoj općine Hrvace, Cetinske krajine i Dalmacije“?

Područje Dalmatinske zagore, posebno Cetinske krajine, jedno je od najčišćih područja u Hrvatskoj. Zbog svoje specifičnosti, turističkog kapaciteta Alke kao kulturnog fenomena te Cetine i Dinarskog sklopa kao prirodnog fenomena, Cetinska krajina može biti jedan od glavnih magneta avanturističkog i kulturnog turizma i ekološke proizvodnje hrane. To je strategija 21. stoljeća, a budući da se temelji na netaknutoj prirodi, ortogonalna je gradnji termoenergijskih postrojenja na fosilna goriva, što je strategija s kraja 19. stoljeća. Ta dva koncepta ne mogu opstati skupa.

Jedan primjer ostvarenja ispravne strategije su dva spomenuta privatna projekta – Purex i HRV – jer svoju logiku RazvojPodručje Dalmatinske zagore, posebno Cetinske krajine, jedno je od najčišćih područja u Hrvatskoj. Zbog svoje specifičnosti, turističkog kapaciteta Alke kao kulturnog fenomena te Cetine i Dinarskog sklopa kao prirodnog fenomena, Cetinska krajina može biti jedan od glavnih magneta avanturističkog i kulturnog turizma i ekološke proizvodnje hrane. To je strategija 21. stoljeća, a budući da se temelji na netaknutoj prirodi, ortogonalna je gradnji termoenergijskih postrojenja na fosilna goriva, što je strategija s kraja 19. stoljeća. Ta dva koncepta ne mogu opstati skupa.temelje upravo na iskorištavanju postojećih blagodati toga kraja, bez lošeg utjecaja na okoliš, a istodobno s dobrim utjecajem na sve druge gospodarske djelatnosti, recimo poljoprivredu ili turizam.

Drugi primjer: Općina Hrvace ima 54 izvora pitke vode! Nađite općinu u Hrvatskoj s 54 izvora pitke vode? Može li biti racionalno baš u toj općini ići graditi megalomansku termoelektranu? Mislim da to najplastičnije pokazuje da je TE Peruća antikoncept razvoja Cetinskoga kraja.

Spomenuli ste pitku vodu i njenu ugroženost. Koliko je ljudi konkretno ugroženo?

Peruća s Cetinom je najveći nacionalni resurs pitke vode. Obujam Peruće je 560 milijardi litara, i ta voda je prema službenim nalazima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo voda prve kategorije. Iz vodoopskrbnog sustava Cetine pije oko 500 000 ljudi: Šestanovac, Zadvarje, Omiš, Makarsko primorje, Brač, Hvar, Šolta, uskoro i Vis, kao i Split, Trogir i Kaštela jer je 30% rijeke Jadro voda iz Cetine koja podzemno dolazi s jezera Đale. Pitka voda je neprocjenjiva, ali kad bismo je išli procijeniti s 10 lp/l, samo cijena vode Peruće od 57 milijardi kuna vrjednija je od cijele energetike na rijeci Cetini!

Drugo, grad Split očigledno svako par mjeseci ima veliki problem s vodoopskrbom jer je, nažalost, rijeka Jadro na izdisaju, u ekološkom smislu. Naime, već sad je u 5. kategoriji pitkih voda. Zato je gradu Splitu jedina alternativa prebacivanje vodoopskrbe na Cetinu, bilo na ušću, bilo novim cjevovodom s Peruće – a upravo je tako i navedeno u vodoopskrbnom planu Splitsko-dalmatinske županije. Ukratko, Split neće imati što piti ako se Cetina uništi.

Radi ovih i ovakvih razloga nijedna država ne dozvoljava gradnju termoelektrana na pitkim rijekama i jezerima. Tri direktive EU (80/778/EEC, 98/83/EZ, 2000/60/EZ) izravno zabranjuju „bilo kakve zahvate koji mogu na bilo koji način pogoršati kvalitetu pitke vode“. Prema tome, ugrožavanje pitke vode, i to najvećeg hrvatskog resursa, na ovaj način je strateški nedopustivo i za Hrvatsku izrazito opasno. No to je jedan dio strateške opasnosti ovog projekta.

Što je još strateški opasno?

Hrvatski energetski sustav ima snagu od oko 4,7 GW. VisViva bi s 1 GW postala petina energetskog sustava Hrvatske. Dapače, RHE Vrdovo snage 500 MW, također dio VisVive, ne smije biti privatan projekt jer ima ogroman utjecaj na regulaciju sustava. Ovaj projekt ugrožava i privatizira vodu i energiju, a to su temeljni resursi strategije 21. stoljeća (a i cijele ljudske povijesti). Zato je projekt strateški opasan.

S druge strane, kao glavni argument za gradnju ove elektrane često se ističe uvoz energije. Točno, Hrvatska uvozi oko četvrtinu potrošene energije. To je previše s obzirom na neiskorištene potencijale koje Hrvatska ima. No to je argument za ulagati u smislene izvore energije, a ne može biti argument za ulagati u besmislene projekte poput ovoga. Dapače, uvoz plina i proizvodnja struje iz njega nije vlastiti izvor energije, nego opet samo uvoz još skuplje energije u obliku plina. Štoviše, tako ćemo uvoziti još više energije i hrvatski energetski sustav učiniti još ovisnijim, a ne neovisnijim, dakle to je čisto paradoksalan i promašen argument.

Konačno, postoji i druga dimenzija strateške važnosti vode osim lokalne, vodoopskrbne. Voda ne samo da je jedan od tri temeljna resursa 21. stoljeća, uz energiju i znanje, nego je i resurs s najbržim rastom strateške važnosti. Naime, količina dostupne pitke vode je stalno u opadanju, otprilike linearnom, dok potrošnja raste, i to eksponencijski. Dakle, voda postaje najvažniji resurs, a budući da je Hrvatska ima, tu treba prepoznati svoju priliku i strategiju, a ne u lošim i zastarjelim energetskim projektima.

Politička stvarnost je zapravo točno suprotna – projekt RHE Vrdovo, dio projekta VisViva, proglašen je strateškim investicijskim projektom Republike Hrvatske?

Uza sve navedene štete, ovaj projekt je prepun i manipulacija, a baš manipulacije i sjena tajnosti koja ga prati posredno nagnaju na zaključak da u projektu nisu čista posla. Najprije je na predstavljanju projekta i u medijskim istupima navedeno da je Institut Ruđer Bošković radio Studiju utjecaja na okoliš. IRB je to na svim tim mjestima demantirao, pa se očito manipuliralo imenom IRB-a za pridobivanje simpatija javnosti.

Potom, Studiju utjecaja na okoliš radio je Elektroprojekt, što ne bi bio problem da ista tvrtka nije radila i projekt, štoviše, još je tom projektu suvlasnik, a pošto uvijek može biti gore, isti taj projekt već je jednom radila za HEP. Pa Vi zaključite tko tu kome što radi? Ili jedna tvrtka sve radi sebi, a usput još naplati kome stigne?

Konačno, vlasnik projekta Zoran Burić muž je ministrice vanjskih poslova, Marije Pejčinović-Burić. Naravno, činjenica da je gospodin Burić u braku s gospođom ministricom sama po sebi ne znači i činjenicu da je ministrica koristila svoj položaj za lobiranje. Međutim, u njenom je mandatu dio projekta – RHE Vrdovo – proglašen strateškom investicijom, dok ne znamo što je s HEP-ovom RHE Korita i zašto ona to nije, a ima sve razloge više da to bude. Projekt VisViva ne samo da nema razloga, nego ne zadovoljava ni formalne uvjete. Prvi uvjet je dokaz o financijskoj sposobnosti, koji Burićev MCC ne ispunjava s temeljnim kapitalom od 50.000 kuna i zadnjim evidentiranim prihodom iz 2015. godine od 180.000 kuna. Drugi je uvjet potvrda o ispunjenim obvezama plaćanja poreza i ostalih javnih davanja, a ta tvrtka se nalazi na popisu obveznika koji ne isplaćuju plaće svojim zaposlenima pa ne ispunjava ni taj uvjet. Ne pokazuje li to posredno da je očito morao postojati neki lobi koji bi nagnao Povjerenstvo za odlučivanje o strateškim investicijskim projektima na takvu odluku?

Što o svemu ovome kaže struka i koliko ste u kontaktu sa stručnjacima?

Već se pokušala progurati teza o neobrazovanom narodu koji se buni protiv TE Peruća. Ta teza je čisto StrukaStruka koja je ovdje najbitnija je energetika. Čak i ako zaboravimo zaštitu okoliša, nijednom od preko 10 energetičara (sa Sveučilišta u Zagrebu, u Osijeku, Instituta Hrvoje Požar) nije uopće jasan smisao ovog projekta, nije im jasno tko bi uopće i zašto danas gradio plinsku elektranu igdje, a pogotovo kako je nekome uopće palo na pamet ići to graditi na Perući.nepoznavanje osnovnih informacija koje se dobiju jednim Google-pretraživanjem. Za razliku od čisto ekološko-aktivističkih inicijativa, inicijativa „Ne daj se, Cetino!“ krenula je kao spontano okupljena skupina prije svega stručnjaka – inženjera strojarstva, fizike, elektrotehnike, građevine, arhitekture, geografije... – koji su uočili brojne probleme i opasnosti ovoga projekta.

S druge strane, nekoliko desetaka znanstvenika javilo nam se s brojnim primjedbama oko projekta jer nisu uspjeli odreagirati na Javnu raspravu o studiji za koju gotovo nitko nije znao. Jedan dio njih, primjerice prof. dr. sc. Stanko Uršić, prof. dr. sc. Ivo Šimunović i dr., i javno iznose argumente protiv. I ovaj istup je tomu namijenjen. Dakle, znanstvenici i stručnjaci su jednostavno podijeljeni: projekt zagovaraju oni koji u njemu sudjeluju ili od njega imaju nekakve koristi; znanstvenici koje zanima ova problematika, a nemaju veze s projektom, gotovo svi su protiv.

Struka koja je ovdje najbitnija je energetika. Čak i ako zaboravimo zaštitu okoliša, nijednom od preko 10 energetičara (sa Sveučilišta u Zagrebu, u Osijeku, Instituta Hrvoje Požar) nije uopće jasan smisao ovog projekta, nije im jasno tko bi uopće i zašto danas gradio plinsku elektranu igdje, a pogotovo kako je nekome uopće palo na pamet ići to graditi na Perući.

Ukratko, ni struka ni znanost jednostavno ne mogu vjerovati da ovo netko gura kao ozbiljan energetski projekt.

No osim struke, i narod je protiv?

Građanska inicijativa pokrenula je peticiju protiv TE Peruća koju je do sad potpisalo oko 25 000 ljudi, od toga oko 20 000 iz Cetinske krajine. Facebook grupa ima oko 7500 članova, a na prosvjed u Sinju došlo je više tisuća ljudi. Dakle, narod je protiv termoelektrane.

Štoviše, glas naroda su prepoznali i sinjski franjevci, pa je franjevačka Provincija stala uz narod i također rekla složno ne. Znamo da je Crkva oprezna u ovakvim stvarima, ali ovdje upravo ovakav istup također pokazuje koliko je naroda protiv, kad su fratri odlučili i službeno stati uz narod. To također pokazuje i kolika je u Cetinskom kraju opća svijest o problemu, kad je Crkva odlučila reći otvoren stav o jednom potpuno svjetovnom, civilnom pitanju.

Vaše argumentiranje u javnosti traje već skoro godinu dana. Kakav je Vaš zaključak nakon svega?

Prvo, mi se ne protivimo svim investicijama kako nam se predbacuje, nego lošim investicijama. Ne protivimo se energetskim objektima, dapače, treba ih graditi, samo uvijek s racionalnim argumentima. U ovom slučaju postoje koristi od projekta, ali je njegova šteta u ekonomskom, ekološkom, energetskom i strateškom smislu višestruko veća od koristi. Taj argument zdravog razuma je suma svih argumenata.

Slika 7: Franjevci i franjevačka Provincija Presvetog otkupitelja protiv TE Peruća (izvor: Ferata.hr)

Drugo, ni stručne ni znanstvene argumente nitko nije pobio konkretnim protuargumentima; jedino što se pokušalo je niz osobnih, političkih i drugih napada na osobe u našoj inicijativi, dok nas ne zanimaju ni osobe ni stranke nego argumenti. Mi ne pripadamo nijednoj političkoj opciji, nego jednostavno želimo zaustaviti projekt koji je na nekoliko načina poguban za Hrvatsku.

Konačno, volju naroda nitko ne može pobiti. A taj isti narod je tu istu Peruću i Cetinu već branio krvlju. I stoljećima prije, i konačno 1993. od Ratka Mladića. Memorija Domovinskog rata u Cetinskom kraju uvelike se veže za Peruću, i raspoloženje u narodu je takvo da jednostavno neće dozvoliti gradnju fizički ako je ne uspije spriječiti stručnim ni znanstvenim argumentima, ni pravnim mehanizmima. Ovdje se radi o egzistenciji, i to ne samo Cetinske krajine, nego i Hrvatske.

Ovo je pitanje hrvatske vode i energije u bliskoj budućnost, dakle pitanje hrvatske suverenosti i neovisnosti u 21. stoljeću. A ona, kao što Hrvatski narod dobro zna, nema cijenu.

(hkv)