Razgovor sa Stankom Šarićem povodom 30 godina legendarnih „Najboljih hrvatskih tamburaša“

Poštovani gosp. Šariću, ove godine Najbolji hrvatski tamburaši koncertom u Lisinskom proslavili su trideset godina postojanja. Kakva je bila slavljenička atmosfera u Lisinskom 20. studenog?

Nakon slijeganja dojmova možemo reći da je atmosfera bila izuzetna. Publika je iskreno Stanko Sariciskazala emocije u prigodi u kojoj slavimo 30 godina našeg TuđmanU sjetnoj uspomeni će mi ostati i ratna svadba u selu Vuka koju smo zajedno s obitelji Ivanković, opet pokojni Hrvoje i ja, dostojanstveno "otračili" unatoč vremenu najžešćih ratnih djelovanja u našem kraju. Mnogo tog bi se moglo nabrojiti, za kraj mogu istaknuti i svirku u domu prvog predsjednika Franje Tuđmana nakon jedne izborne pobjede koju smo proslavili s njegovim najbližim suradnicima iz ondašnjeg političkog života, a koja je u svakom slučaju posebna i vrijedna uspomena na velikana hrvatske povijesti koji svakim danom postaje sve veći.profesionalnog djelovanja na glazbenoj sceni. Osjetila se želja da s nama podjele radost ovog za nas važnog trenutka, što nas je nosilo tijekom cijelog koncerta.

Tuđman – velikan hrvatske povijesti koji svakim danom postaje sve veći

Trideset godina dugo je razdoblje u karijeri jednoga glazbenog sastava. Pitanje je vjerojatno prozaično, no zanima nas kako u retrospektivi gledate na trideset godina Najboljih hrvatskih tamburaša? Koje bi trenutke u tih trideset godina posebno istaknuli?

Svakako treba spomenuti prva studijska iskustva koja su nam bila veliko uzbuđenje, zatim objave prvih nosača Dukati VUkovarzvuka, prve TV nastupe i nastupe na velikim pozornicama. Nikada nećemo zaboraviti nastup na "Cvjetnu nedjelju" 1990. godine u Zagrebu na tadašnjem Trgu francuske republike, zatim nastup na prvoj proslavi Dana državnosti 30. svibnja 1991. pred oko 500 tisuća ljudi. Nećemo zaboraviti ni nastupe po hrvatskim bojištima tijekom Domovinskog rata, svirku u Vinkovačkoj bolnici 16. studenog 1991., nosim u srcu posjet Nuštru, selu na prvoj liniji obrane, gdje sam s pokojnim kolegom Hrvojem Majićem išao zasvirati našim prijateljima koji su branili taj dio bojišta.

U sjetnoj uspomeni će mi ostati i ratna svadba u selu Vuka koju smo zajedno s obitelji Ivanković, opet pokojni Hrvoje i ja, dostojanstveno "otračili" unatoč vremenu najžešćih ratnih djelovanja u našem kraju. Mnogo tog bi se moglo nabrojiti, za kraj mogu istaknuti i svirku u domu prvog predsjednika Franje Tuđmana nakon jedne izborne pobjede koju smo proslavili s njegovim najbližim suradnicima iz ondašnjeg političkog života, a koja je u svakom slučaju posebna i vrijedna uspomena na velikana hrvatske povijesti koji svakim danom postaje sve veći.

Danas najviše volimo trenutke u kojima uspijemo pridobiti publiku

U pjesmama Najboljih hrvatskih tamburaša vidi se jedna prirodnost i ljubav prema tamburaškoj glazbi. Što je ono što najviše volite u Vašem poslu?

U početku smo uživali svirati bez nekog jasnog cilja, dovoljno je bilo osjetiti zadovoljstvo zajedničkog stvaranja glazbe iz tih starih i nesavršenih instrumenata koji su golicali našu tada mladalačku dušu. Kako smo napredovali u tom pojavili su se i prvi komercijalni izazovi u smislu nastupa za honorar. Ljudima u našem kraju bilo je zanimljivo vidjeti i slušati mladiće koji su već tada postigli zavidnu razinu muziciranja na tamburama, a sve to po uzoru na nekadašnji orkestar Janike Balaža i ostale romske orkestre i sve su nas češće angažirali. Na kraju nam je ta strast prema kolektivnom muziciranju postala životni poziv.

Najbolji hrvatski tamburasi

Danas najviše volimo trenutke u kojima uspijemo pridobiti publiku, kad nam publika uzvrati emotivno isto onako kako i mi ugrađujemo emocije u našu svirku, to su najljepši trenutci ovog poziva.

Vaš je sastav ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatske glazbe i bio uzorom mnogim tamburaškim sastavima koji su stasali uz Vašu glazbu. Kako gledate na današnje stanje u tamburaškoj glazbi?

Da, to čujemo u izjavama komentatora i nalazimo u novinskim člancima. Ako je tome zaista tako, možemo biti Tamburica dukatiUtjecajiNe zaboravimo da je u proteklih 70-ak godina u okvirima bivših država dominantna prizvodnja narodne glazbe i utjecaj na naš narod dolazila iz drugih izvora, a izvori hrvatskog narodnog glazbenog duha su bili nekako neobjašnjivo prigušeni. Na tom području smo pretrpjeli nepovratnu štetu i treba puno raditi kako bi se taj nesrazmjer umanjio.presretni što smo svojim radom djelovali na nove generacije mladih ljudi koji će zasigurno sve to unaprijediti i podići na još višu razinu. Danas imamo i akademske ustanove na kojima se sustavno izučava sviranje na tamburama što je jako važno za budućnost u smislu čuvanja i razvijanja nacionalne glazbene kulture i glazbenog stvaralaštva posebice na području nove skladane hrvatske narodne glazbe.

Moj osjećaj je kako danas imamo sve više mladih ljudi koji sviraju tambure i hrvatsku narodnu glazbu, s čime možemo biti zadovoljni. U budućnosti trebamo nastojati utjecati na medije, institucije i sve koji se bave hrvatskom narodnom glazbom i sviranjem tambura kako bi bez kompleksa i što više poticali razvoj iste, što više poticali autore na stvaranje nove narodne glazbe primjerene današnjem vremenu, jedino domaćom proizvodnjom glazbe možemo očekivati da nešto od tog i ostane u trajnoj memoriji našeg naroda za buduća vremena.

Ne zaboravimo da je u proteklih 70-ak godina u okvirima bivših država dominantna prizvodnja narodne glazbe i utjecaj na naš narod dolazila iz drugih izvora, a izvori hrvatskog narodnog glazbenog duha su bili nekako neobjašnjivo prigušeni. Na tom području smo pretrpjeli nepovratnu štetu i treba puno raditi kako bi se taj nesrazmjer umanjio.

Ono što neutralizira stanje duha preuzima medijski prostor

Imate li dojam da je tamburaška glazba premalo zastupljena u medijima, a da se previše promiču žanrovi koji nemaju pretjerane veze s hrvatskom glazbenom tradicijom?

U prvih 10-ak godina nove hrvatske države na području hrvatske narodne glazbe je učinjeno dosta u smislu Nek me pamteMedijiKod nas je, na žalost, u medijima potpuno suprotna klima. Ima se osjećaj kako sve ono što bi narodu dalo nekakav duhovni poticaj nema prostora u medijima, a ono što neutralizira stanje duha preuzima medijski prostor. Ne znam je li to posljedica slučaja ili namjere, ali nikako nije dobro.medijske potpore i produkcije nove glazbe. Nakon 2000. godine dolazi do naglog zaokreta i drastičnog smanjivanja medijskog prostora za tu vrstu glazbe u skladu s "detuđmanizacijskim" procesom i taj pristup je i danas aktualan. Osobno nemam ništa protiv niti jednog glazbenog žanra, ali mislim da u državi koja ima nacionalno svjesno vodstvo i osvještene institucije ne treba posebno naglašavati i upućivati koje su to glazbene forme važne za opće stanje nacije i koje bi neupitno trebale imati potporu medija.

Kod nas je, na žalost, u medijima potpuno suprotna klima. Ima se osjećaj kako sve ono što bi narodu dalo nekakav duhovni poticaj nema prostora u medijima, a ono što neutralizira stanje duha preuzima medijski prostor. Ne znam je li to posljedica slučaja ili namjere, ali nikako nije dobro.

„Ubijanje“ domaćih autora i izvođača

Kako općenito gledate na stanje na glazbenoj sceni?

Ne bih se upuštao u opservaciju kompletne glazbene scene jer i ne poznajem sve žanrove i stanje u njima. Veliki utjecaj na stvaralački potencijal nacije imaju glavni mediji, a kulturna politika koja se provodi kroz njihovo djelovanje Sve cu prodat sutraostavlja dubok trag u kulturološkom i na kraju financijskom smislu. Imate situaciju u kojoj javna televizija i radio emitiraju kroz svoje programe nemjerljivo više strane glazbe u odnosu na domaću, šteta je direktna i indirektna.

Novac od kolektivne zaštite, posljedično tome, odlazi stranim autorim, a indirektno imamo dalekosežnu kulturološku štetu jer na taj način "ubijamo" domaće autore i izvođače. U osvještenim nacijama o ovoj temi nema razgovora jer se apsolutna prednost daje domaćem autoru i domaćoj glazbi. To možda ne možemo očekivati od privatnih radio i TV postaja iako bi i njima trebali propisivati zadane okvire, ali svakako očekujemo od javnog servisa koji se financira novcem naroda.

Domoljubna crta, s posebnim naglaskom na motive iz hrvatskih ravničarskih krajeva, koji su nesumnjivo bili inspiracijama mnogim pjesmama, obilježje je repertoara Najboljih hrvatskih tamburaša. Što za Vas znači domoljublje, a što Vaša rodna Slavonija?

Neki ljudi imaju razvijen osjećaj pripadnosti narodu i zemlji, neki ne. Ja se osjećam pripadnikom one prve skupine. HrvatskaPripadnostNeki ljudi imaju razvijen osjećaj pripadnosti narodu i zemlji, neki ne. Ja se osjećam pripadnikom one prve skupine. Jednostavno uživam u osjećaju pripadnosti hrvatskom narodu i zemlji. Kad promatram tradicijske skupine iz raznih krajeva Hrvatske kako na raznim manifestacijama izvode tradicijske napjeve, plesove i razne običaje doživim izuzetno iskustvo i emotivno stanje, osjetim pripadnost tim ljudima, to mi je dragocjen osjećaj. Naravno najupečatljivije osjetim moju rodnu Slavoniju, u njoj su se rodili moji djed i otac, a ja sam doživio prva i nezaboravna životna iskustva koja se ne zaboravljaju i koja ću nositi u duši do kraja života.Jednostavno uživam u osjećaju pripadnosti hrvatskom narodu i zemlji. Kad promatram tradicijske skupine iz raznih krajeva Hrvatske kako na raznim manifestacijama izvode tradicijske napjeve, plesove i razne običaje doživim izuzetno iskustvo i emotivno stanje, osjetim pripadnost tim ljudima, to mi je dragocjen osjećaj. Naravno najupečatljivije osjetim moju rodnu Slavoniju, u njoj su se rodili moji djed i otac, a ja sam doživio prva i nezaboravna životna iskustva koja se ne zaboravljaju i koja ću nositi u duši do kraja života.

Iseljavanje se odvija kao programirano uz potporu medija

„Umireš li Slavonijo moja?“ – pitate se u jednoj od Vaših pjesama. Kako komentirate fenomen sve većeg iseljavanja iz Hrvatske, što posebno zahvaća slavonsko-srijemsku ravnicu? Gdje vidite uzroke takvog stanja?

Na to pitanje odgovora ne daju ni pametnije glave od moje. Iseljavanje se odvija kao programirano uz potporu medija Slavonijakoji gotovo upućuju ljude da napuste Hrvatsku i sreću potraže diljem Europe i svijeta. Osobno, kao i mnogi drugi, osjećam zebnju u srcu i očaj što ne mogu učiniti ništa kako bih zaustavio te procese. Pokušamo otpjevati poneku pjesmu nadajući se kako će možda ona djelovati emotivno na te ljude koji odlaze i promijeniti smjer njihova kretanja.

Ne razumijem kako se u Hrvatskoj ne mogu stvoriti uvjeti za zapošljavanjem svih tih ljudi koji odlaze. O uzrocima ne mogu govoriti, nemam prave informacije i znanja, no uvjeren sam da je to posljedica krivog vođenja gospodarskih i drugih politika svih naših vlada bez jasnih vizija o perspektivi naše mukom i krvlju stvorene zemlje u kojoj bi se trebali za prvu ruku nahraniti plodovima koje daje ova prekrasna zemlja, a ne uvoziti hranu sumnjivog porijekla iz drugih zemalja.

Jesmo li kao društvo zapali u jedno stanje pesimizma i apatije? Kako povratiti vjeru u vlastite snage, što je bila odlika hrvatskog naroda u vrijeme Domovinskog rata?

Teško je biti optimist kad dođeš u svoju rodnu kuću, u ulicu gdje smo se nekad, u vrijeme kad sam bio dijete, igrali SlavonijaNezaposlenostNe razumijem kako se u Hrvatskoj ne mogu stvoriti uvjeti za zapošljavanjem svih tih ljudi koji odlaze. O uzrocima ne mogu govoriti, nemam prave informacije i znanja, no uvjeren sam da je to posljedica krivog vođenja gospodarskih i drugih politika svih naših vlada bez jasnih vizija o perspektivi naše mukom i krvlju stvorene zemlje u kojoj bi se trebali za prvu ruku nahraniti plodovima koje daje ova prekrasna zemlja, a ne uvoziti hranu sumnjivog porijekla iz drugih zemalja.nas na desetke djece i ne vidiš živog čovjeka. U ponekoj kući još živi pokoja starica, poput moje majke. Ta tužna slika posljedica je procesa u kojem sam i sam sudjelovao, kao dječak otišao sam u srednju školu u Zagreb gdje i danas živim. Obuzme vas apatija kad vidite pustoš bez ljudi.

Vraćanje vjere u vlastite snage ovisi direktno o stvaranju uvjeta da se svi koji su napustili zemlju vrate i shvate kako mogu i ovdje živjeti od svojeg rada. Nažalost, takvo stanje se još ne nazire iz svega što vidimo i čujemo. U Domovinskom ratu smo imali definiranog i prepoznatljivog neprijatelja kojeg smo unatoč oružanoj nadmoći uspjeli pobjediti zahvaljujući mudroj politici prvog predsjednika Franje Tuđmana i visokom moralu branitelja temeljenom na činjenici da branimo svoju zemlju od srpsko-fašističke agresije. Danas su na sceni procesi koje još nismo pravilno prepoznali i definirali i ne uspijevamo se s njima nositi na pravi način. Uzdam se kako će se to u što skorije vrijeme okrenuti u drugom smjeru.

Možete li otkriti planove za budućnost? Kad možemo očekivati novi album?

Budućnost je jako teško planirati, pogotovo u našim godinama, ali zasigurno ćemo još neko vrijeme djelovati na našoj glazbenoj sceni. Što se tiče albuma, okolnosti su se drastično promijenile. Glazbeni albumi su u nekom fizičkom smislu kao "nosači zvuka" izgubili svoj smisao, glazba se uglavnom konzumira putem streaminga. Međutim, interes publike za naš koncert u Lisinskom, za koji se tražila ulaznica više, potvrdio nam je da su ljudi još uvijek željni naše glazbe. Stoga nam je plan sakupiti nekolicinu pjesama koje smo snimili kao "singlove" u proteklih nekoliko godina, dodati još koju pjesmu i objaviti naš vjerojatno zadnji album u fizičkom smislu. Hoće li se to i dogoditi, pokazat će vrijeme.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 16-12-2017, 06:22:46

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0062_Medvednica.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).