Razgovor s Matom Mijićem, političkim analitičarom i komunikacijskim konzultantom

Poštovani gosp. Mijić, u jednoj od svojih posljednjih kolumni u Večernjem listu napisali ste da predsjednik Vlade Andrej Plenković predimenzionira važnost Agrokora za hrvatsku ekonomiju, a upravljanje krizom naziva „najvećim reformskim procesom“ iako je riječ tek o gašenju požara s upitnim pravosudnim epilogom. Može li po Vama i koliko kriza Agrokora narušiti ekonomsku i političku stabilnost Republike Hrvatske?

Ne može. Agrokor je nesporno velika i važna kompanija, ali njegov je stvarni udio u BDP-u Mate Mijictek nešto veći od 3 posto, a udio Agrokorovih zaposlenika u ukupnom broju zaposlenih u Hrvatskoj je oko 2 posto. To nisu zanemarive brojke i bilo bi lijepo da ostanu barem na toj razini, ali pokazuju pravi odnos stvari. Rekao bih da se ključni utjecaj Agrokora na našu budućnost ne mjeri „sistemskom bitnošću“ koncerna nego prvenstveno prilikom da se pravosudnim i političkim epilogom ove priče konačno obračunamo s negativnim nasljeđem tranzicije.

Što se političke stabilnosti tiče, ona je u zemljama poput Hrvatske debelo precijenjena. Ta famozna stabilnost ovdje znači da će sve biti kao dosad – cvjetat će državna intervencija, a s njome i korupcija, i rasti javna potrošnja, vanjski dug i PravosuđePravosuđe je kao takvo rak rana našeg društva, ali ovu priču nitko drugi nema mandat rasplesti. Ako vam je pravosudni sustav neučinkovit, neslobodan i loš – a naš to jest – morate raditi na tome da ga poboljšate, a ne ga zaobilaziti. Želimo li biti ozbiljna država, ulica ne smije rješavati pravosudna pitanja. A bome ni saborska povjerenstva.pritisak na privatni sektor koji sav taj teret nosi na svojim leđima. Jedino gore od stabilnosti bile bi promjene pod dirigentskom palicom Bernardićeva SDP-a. Bile bi to promjene na gore.

Pravosuđe je rak rana našeg društva

Kako komentirate rad tzv. Istražnog povjerenstva za Agrokor, a kako procjenjujete kapacitete hrvatskog pravosuđa u predmetu Agrokor?

I dalje ne vidim nikakvu svrhu istražnog povjerenstva. Riječ je o zabavi za narod koja već sad prilično doprinosi Agrokorkakofoniji oko Agrokora u kojoj će biti samo teže doći do istine i kvalitetnog pravosudnog epiloga. Nepravilnostima u Agrokoru trebao bi se baviti DORH. Povjerenstvo je krenulo od stoljeća sedmog i u samo nekoliko dana rada proizvelo cijeli niz mitova i međusobnih optužbi tako da se ne mogu oteti dojmu da mu je jedina svrha to da oporba, nesposobna artikulirati ikakvu smislenu politiku, skupi koji politički bod.

Pravosuđe je kao takvo rak rana našeg društva, ali ovu priču nitko drugi nema mandat rasplesti. Ako vam je pravosudni sustav neučinkovit, neslobodan i loš – a naš to jest – morate raditi na tome da ga poboljšate, a ne ga zaobilaziti. Želimo li biti ozbiljna država, ulica ne smije rješavati pravosudna pitanja. A bome ni saborska povjerenstva.

Biti ovisan o bilo kome nikad nije dobro, a biti ovisan o Rusima u pravilu je katastrofa

Nedavno je Predsjednica Republike posjetila Rusku Federaciju, a ruski političari istaknuli su kako je Hrvatska važna točka ruske politike. Što ovaj potez Predsjednice može Hrvatskoj donijeti na vanjskopolitičkom planu?

Predsjednica se pokušava nametnuti kao istinsku sukreator vanjske politike, a ne biti tek puki promatrač, što je već KolindaRusijaHrvatska je Rusiji geopolitički vrlo zanimljiva i to može biti naša ulaznica za vrlo unosne poslove u kojima moramo uvijek voditi računa da ne izgubimo svoju neovisnost. Biti ovisan o bilo kome nikad nije dobro, a biti ovisan o Rusima u pravilu je katastrofa.dovelo do određenih trzavica s Banskim dvorima. No, unatoč malim razmimoilaženjima s premijerom i MVEP-om, važno je napomenuti kako dosad nije izlazila van okvira hrvatske vanjske politike. Hrvatska je zemlja razvijenog Zapada i njezina je orijentacija u tom smislu i više nego jasna. To, naravno, ne znači da se prema svima ostalima moramo zatvoriti i da ne trebamo održavati dobre bilateralne odnose.

Odnosi s Rusijom predugo su bili zapostavljeni i sad se konačno popravljaju. Treba uvijek imati na umu da Rusija ima jasno definirane ciljeve na europskom kontinentu i ne dopustiti si da u nekom trenutku postanemo njihovi pijuni, ali ako postoje stvari oko kojih se možemo složiti, onda od toga ne treba bježati. Hrvatska je Rusiji geopolitički vrlo zanimljiva i to može biti naša ulaznica za vrlo unosne poslove u kojima moramo uvijek voditi računa da ne izgubimo svoju neovisnost. Biti ovisan o bilo kome nikad nije dobro, a biti ovisan o Rusima u pravilu je katastrofa.

Varaju se oni koji misle da EU može biti kao SAD

Smatrate se europskim antifederalistom. Tko su iz Vašega kuta gledanja glavni protagonisti federalističkih tendencija i kako gledate na budućnost Europske unije?

Većina europskih stranaka koje pripadaju političkim obiteljima pučana, socijalista, liberala i zelenih. Članovi i birači EUEUEU ima dobrih strana poput jedinstvenog tržišta i tijesne suradnje članica u nizu pitanja od zajedničkog interesa, što ne bismo trebali ugroziti. S druge strane pokazuje otvorenu ambiciju zamjene nacionalnih institucija supranacionalnima i krajnjeg razvlašćivanja nacionalnih država, što smatram najvećom opasnošću za Europu.nekih od njih sigurno ne bi podržali daljnju političku integraciju, ali vodstva su na toj liniji. Što se budućnosti Europske unije tiče, ona je prilično neizvjesna. S jedne strane, EU ima dobrih strana poput jedinstvenog tržišta i tijesne suradnje članica u nizu pitanja od zajedničkog interesa, što ne bismo trebali ugroziti. S druge strane pokazuje otvorenu ambiciju zamjene nacionalnih institucija supranacionalnima i krajnjeg razvlašćivanja nacionalnih država, što smatram najvećom opasnošću za Europu.

Varaju se oni koji misle da EU može biti kao SAD. Da već više od dva stoljeća nisu uvezane u jednu cjelinu koja se s vremenom samo nadograđivala, ni američke savezne države danas ne bi bilo moguće politički integrirati jer su između sebe previše heterogene. U Europi je to tek utopija čiji ćemo pokušaj realizacije, bojim se, skupo platiti.

Može li inicijativa „Tri mora“ predstavljati adekvatan odgovor na politiku koja želi snažnu centraliziranu i federaliziranu Uniju?

Može, ali nisam uvjeren da hoće. Države okupljene oko inicijative vode previše različite politike i zasad nisu ni pokušale artikulirati ozbiljnu alternativu briselskoj – točnije berlinskoj – viziji razvoja kontinenta. Slaganje u jednom ili dva pitanja ne predstavlja kvalitetnu alternativu. Ne smijemo zaboraviti da su često u ključnim trenutcima te države odbile dati potporu jedna drugoj, što su Poljaci nedavno osjetili na svojoj koži. Zato mislim da Hrvatska „Tri Jadran Baltikmora“ treba doživljavati primarno kao ekonomski projekt od kojega možemo imati koristi, a ne se pretjerano zanositi. Otvorenost prema inicijativi bez iluzija, to je put kojim bismo trebali ići.

Hrvatska je puki poslušnik

Govoreći o projektu „Jadran-Baltik-Crno more“ neki analitičari ističu kako kroz tu inicijativu Hrvatska može postići geopolitički i kulturološki odmak od tzv. Zapadnog Balkana u koji ju neki i danas svrstavaju. Kako to komentirate?

Mi taj odmak prvenstveno moramo napraviti u svojim glavama. Hrvatska u mnogočemu funkcionira kao balkanska kasaba i dok se sami ne promijenimo, možemo se preseliti na Mars, ali će nas i dalje svrstavati na Balkan. Jugoslavenske su asocijacije Hrvatsku nedvojbeno unazadile u više aspekata, ali nema smisla gledati unatrag, nego treba izvući maksimum iz onoga što imamo.

Članica smo Europske unije i imamo se priliku pozicionirati prije nego što se Srbija i ostatak društva priključe, no sami propuštamo tu priliku. Evo, više od četiri godine smo članica Unije i još uvijek nemamo svoje autentične pozicije s kojih nastupamo u Bruxellesu za zajedničkim stolom. Hrvatska je sljedbenik, puki poslušnik, i tako ćemo Hrvatska Srbijasvakako završiti tamo gdje nas drugi smjeste, a ne tamo gdje sami želimo. Neovisno radilo se tu o Zapadnom Balkanu ili bilo kojem drugom društvu.

Agresivna i huškačka retorika iz Beograda usmjerena prema Hrvatskoj konstantno je obilježje srbijanske političke scene, o čemu ste također pisali u jednom od tekstova. Koji se interesi skrivaju iza verbalne agresije „beogradske čaršije“ na Hrvatsku?

Srbija se teško miri sa statusom gubitnika. Osim žaljenja PozicijaNaša pozicija mora biti dosljedna i jasna – nemamo ništa protiv Srbije kao takve, ali nam je cilj riješiti otvorena pitanja u svom nacionalnom interesu. Od Srbije tražimo da ispuni svoje obveze prema Hrvatskoj kao punopravnoj članici želi li ući u EU i od toga ne odstupamo.za propuštenom povijesnom prilikom da ostvari svoju ambiciju širenja na zapad, tu je i gorčina što su ih na svim poljima pobijedili oni koji su, iz njihove perspektive, niža rasa u odnosu na Srbe. Ta srpska mitologija nas svrstava u slugane konjušare, a njih u vitezove zaštitnike kršćanske civilizacije. Teško im je progutati takvu gorku pilulu, ali sami su si ju servirali. Naša pozicija mora biti dosljedna i Eu Komisijajasna – nemamo ništa protiv Srbije kao takve, ali nam je cilj riješiti otvorena pitanja u svom nacionalnom interesu. Od Srbije tražimo da ispuni svoje obveze prema Hrvatskoj kao punopravnoj članici želi li ući u EU i od toga ne odstupamo.

Europska komisija naglašava da se bilateralna pitanja ne bi smjela rješavati kroz pristupne pregovore, ali većina naših otvorenih pitanja tiču se vladavine prava (pitanje suđenja za ratne zločine, pravosudne suradnje, vlasništva, humanitarnog prava itd.) i Srbija tu mora napraviti iskorak kako bi mogla zatvoriti pregovore. To su neodvojive stvari. S tim da mi moramo biti duboko svjesni da, ne zatvorimo li kroz pregovore Srbije s EU-om ova otvorena pitanja, nećemo ih zatvoriti nikad. Mi, dakle, imamo svoj cilj i na njemu treba ustrajati, a provokacije sa srbijanske strane dočekivati hladne glave. Oni nas žele uvaljati u to blato i ne smijemo se dati navući na tu igru. Ne pregovara Hrvatska o članstvu nego Srbija. Nije Hrvatska problem nego Srbija.

Deklarirate se kao konzervativac. U Hrvatskoj nije uvijek jasno što se pod time podrazumijeva, pa Vas molimo da ukratko izneste svoju viziju konzervativizma.

Najkraće moguće: nacionalni suverenizam, društveni tradicionalizam i ekonomski liberalizam. Konzervativizam nije strogo definirana ideologija nego skup različitih ideja i politika koje teže očuvanju pozitivnog nasljeđa u društvu bez ugrožavanja njegova napretka. Konzervativizam je oprezan, propitkuje i teži evoluciji umjesto revolucije. Baš zato Thatcheršto nije strogo normiran, pojavljuje se u različitim oblicima. Osobno OdrastanjeFolklorno crnokošuljaštvo i bukačenje zamijenila su prava svjetonazorska pitanja, a u tu je smjesu konačno ubačena i ekonomska komponenta koja, doduše, nije do kraja artikulirana, ali sve se više veže uz tržišne principe. Naša desna scena odrasta i to je nezaustavljiv proces koji liberalnu ljevicu već sad opasno živcira jer je izgubila monopol na određena pitanja i oblike djelovanja.sam najskloniji onome poznatome kao tačerizam, tj. liberalni konzervativizam.

Naša desna scena odrasta i to je nezaustavljiv proces

Udruge lijevo-liberalnog predznaka do nedavno su gotovo potpuno dominirale područjem tzv. civilnog društva, no čini se da svjedočimo i izgradnji – uvjetno rečeno – konzervativnoga civilnog sektora. Vaš komentar?

To je proces koji traje već neko vrijeme. Nismo često ni sami svjesni koliko je desna scena u Hrvatskoj napredovala u posljednjih 10-15 godina. Folklorno crnokošuljaštvo i bukačenje zamijenila su prava svjetonazorska pitanja, a u tu je smjesu konačno ubačena i ekonomska komponenta koja, doduše, nije do kraja artikulirana, ali sve se više veže uz tržišne principe. Naša desna scena odrasta i to je nezaustavljiv proces koji liberalnu ljevicu već sad opasno živcira jer je izgubila monopol na određena pitanja i oblike djelovanja.

Poduzetnici često ističu previsoke poreze i različite vrste nameta koji stvaraju destimulativno okruženje za bilo kakva ulaganja. Kako riješiti taj problem?

Vrlo je jednostavno – treba smanjiti porezno opterećenje građana i tvrtki. Plenkovićeva je vlada napravila određene Porezipozitivne korake u tom smjeru i to treba pozdraviti. No, bojim se da je povećanjem plaća zaposlenicima u javnom sektoru i ukupne mase mirovina onemogućila nastavak tog procesa koji može teći samo usporedno sa smanjenjem rashoda proračuna. A, kao što vidimo, rashodi se povećavaju jer ova vlada, kao i većina dosad, kupuje socijalni mir.

Druga stvar koja je iznimno važna, a u kojoj je vlada također napravila važan iskorak, je sječa suludih propisa. Ministrica Dalić i njezin tim zaslužuju tu svaku pohvalu. Nepotrebna je regulativa skupa i poduzetnike košta i novca, i vremena, i energije. Stvari se, kako vidimo, kreću naprijed, ali puževim korakom jer se vlada boji bilo kojoj skupini oduzeti ili smanjiti njezin dio kolača. To je ta famozna stabilnost, a u stvari status quo koji ostavlja malo manevarskog prostora koji je, bojim se, već iskorišten. Čini se da je ovo što je dosad učinjeno, u reformskom smislu, sve što ćemo vidjeti od Plenkovićeve vlade. A to je puno premalo.

Kvalitete ima, relevantnih informacija ima, ali odgojna uloga medija nikad nije bila na nižim granama

Stručnjak ste za medije i različita područja koja su s tim u vezi. Kako ocjenjujete stanje u hrvatskome medijskom prostoru? Imamo li dovoljno „prostora slobode“ i kvalitetnog sadržaja ili korporativni interesi presudno utječu na medijske sadržaje?

Moram reći da počinjem zazirati od riječi „stručnjak“ jer je u Hrvatskoj danas svatko stručnjak, a teoretski je MedijiMedijiUrednici su često previše impresionirani menadžmentom, oglašivačima ili političarima pa je prisutna i određena doza autocenzure koja se odražava na novinarskom radu. U svakom slučaju, kvalitete ima, relevantnih informacija ima, ali odgojna uloga medija nikad nije bila na nižim granama.nemoguće da zemlja s toliko stručnjaka bude na tako niskim granama. Profesionalno se bavim komunikacijama, i sam sam poduzetnik pored toga što radim za zastupnicu u EP-u Ružu Tomašić, pa je svakodnevni rad s medijima u opisu mog posla. Iz te perspektive mogu reći da stanje nije dobro, ali nije ni toliko loše koliko ljudi misle. Imamo mi još uvijek odgovornih urednika, kvalitetnih novinara i relevantnog sadržaja u medijskom prostoru.

Puno je toga uvjetovano lošim financijskim stanjem pa se od novinara danas svašta traži, a oni pak nemaju previše izbora pa pokrivaju razne teme i to ih nažalost osuđuje na površnost i prosječnost. S druge strane, urednici su često previše impresionirani menadžmentom, oglašivačima ili političarima pa je prisutna i određena doza autocenzure koja se odražava na novinarskom radu. U svakom slučaju, kvalitete ima, relevantnih informacija ima, ali odgojna uloga medija nikad nije bila na nižim granama.

HRT je više afera proizveo nego razotkrio

HRT je često na udaru kritika neovisnih novinara i analitičara. Kako bi Vi komentirali djelovanje toga javnog servisa?

Nisam siguran da danas postoji potreba za javnim servisom u tom smislu. Nekad, kad je postojao informacijski HRTmonopol, a u svakom selu bio po jedan TV prijamnik, imalo je logike da nekakav parlament nadzire protok informacija i pazi da monopol ne padne u krive ruke. Danas, kad imate toliko izvora informacija, nitko ne čeka HRT da bi se informirao. Usto, HRT je više afera proizveo nego razotkrio. To je, nažalost, i za očekivati jer javnim servisom upravlja politika. U zemlji poput Hrvatske on služi za zataškavanje, a ne razotkrivanje.

U nekakvom idealnom svijetu javni bi servis, budući da ima sigurne prihode, otkrivao priče koje privatni mediji ne pokrivaju jer im uzimaju previše resursa bez zajamčene komercijalne vrijednosti. HRT je sve samo nije na tom tragu i njih slobodno mogu zamijeniti specijalizirane emisije od javnog interesa koje bi se proizvodile i emitirale na privatnim TV kanalima uz subvenciju novcem poreznih obveznika. Jeftinije, transparentnije i, uvjeren sam, bolje rješenje.

Iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske gotovo da je postalo epidemija posljednjih godina. Gdje Vi – kao i sam pripadnik mladog naraštaja – vidite glavne uzroke te pojave?

Uzrok je dvojak. S jedne je strane to evidentno loše stanje u državi koje traje skoro čitavo desetljeće, a nikad nije IseljavanjeStrahNije svatko stvoren za pokretanje i uspješno vođenje vlastitog biznisa, ali kod nas je problem to što veliki broj ljudi uopće ne pokuša. U Hrvatskoj je strah od neuspjeha prevelik iako je on sastavni dio posla. Nije sramota propasti, sramota je biti propalica koja ne želi raditi.bilo lakše otići živjeti i raditi u neku od razvijenih europskih zemalja. Ljudi idu gdje misle da će im biti bolje i to je najnormalnija stvar. S druge strane imamo nerealna očekivanja. Mladi često previše očekuju od države, smatraju da bi ih dobro plaćeni posao u struci trebao čekati nakon završene škole. I po mogućnosti da je u neposrednoj blizini mjesta stanovanja. Ali netko sve te poslove treba stvoriti, a u toj se ulozi premalo mladih vidi.

Istinabog, nije svatko stvoren za pokretanje i uspješno vođenje vlastitog biznisa, ali kod nas je problem to što veliki broj ljudi uopće ne pokuša. U Hrvatskoj je strah od neuspjeha prevelik iako je on sastavni dio posla. Nije sramota propasti, sramota je biti propalica koja ne želi raditi.

Očigledno je da su mnogi ljudi – zbog ponašanja političkih tzv. elita – izgubili vjeru u Hrvatsku u smislu da se išta više može promijeniti. Kako kod ljudi probuditi nadu?

Ono čega treba biti svjestan je da će se u Hrvatskoj stvari doista sve teže mijenjati. Toliko nam trebaju promjene, ali Pesimizamnaš je kapacitet da ih realiziramo sve manji i manji. Prvi razlog je vrlo očit. Naše stanovništvo stari i što je starije, to mu je poriv za promjenama slabiji. Ljudi u godinama ne žele prevelike turbulencije, oni su ti koji će prvi pristati na tu stabilnost koja ne vodi nigdje. Zadovoljit će se i s malo samo da znaju da ih i sutra čeka isto, da nema pretjerane neizvjesnosti. Drugi je razlog to što u našem društvu puno previše ljudi izravno ovisi o državi. Proračunske konzumente politika lako kupuje, a oni su na izborima većina. Ideja da će oni glasovati za snižavanje vlastitih prava zbog nekih viših interesa je utopija. Nema u nas te svijesti.

Bojim se da je jedini način da se izvučemo iz gliba potpuni kolaps javnih financija koji bi nas prisilio da poduzmemo nešto drastično, a široka potpora u tom slučaju ne bi izostala jer svi žele zdravstvo, školstvo, plaće i mirovine. Bilo kako bilo, stanje je teško i normalno je da su ljudi demotivirani. I teško će ih biti probuditi jer su toliko puta izvarani da bi teško povjerovali bilo kome, čak i najvećem reformatoru da se nekim čudom pojavi na političkoj sceni. To ne znači, naravno, da od Hrvatske treba odustati. Dapače, svi mi imamo obvezu prema svojim pretcima, a pogotovo potomcima, učiniti od nje prosperitetnu državu. No, ne treba se zavaravati da će biti lako. Dobre su stvari vrlo često teške, ali će zato i nagrada jednog dana biti posebno slatka.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Pon, 20-11-2017, 03:03:15

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0060_Medvednica.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).