Razgovor s admiralom Davorom Domazetom Lošom, geopolitičarom i geostrategom

Poštovani admirale Domazet, ovaj razgovor započet ćemo krizom oko Agrokora, koja posljednjih mjeseci potresa Hrvatsku. Na jednom agrokorportalu izjavili ste da je Agrokor stvoren da ekonomski porobi Hrvatsku. Možete li malo detaljnije eksplicirati tu tvrdnju?

Nažalost sviju nas, ta se tvrdnja pokazala kao točna. Zar mnogi danas, od novinara svih vrsta do političkih smušenjaka, a takvih je nažalost u Hrvatskoj popriličan broj, o "slučaju Agrokor" ne zbore kao o "velikoj pljački", "državi u državi" ili "rodijačko-kumsko-mafijaškom kapitalizmu". Naknadna pamet, reklo bi se.

Kada je napokon postalo razvidno da je "car gol", Agrokor sam po sebi postadeAgrokorSve oni odjednom progledaše i shvatiše da monstrum zvan Agrokor proizvodi trećinu hrane za Hrvatsku, obrađuje 32.000 hektara najplodnije zemlje u Slavoniji i Baranji i ima najjači izvor mineralne vode, Jamnicu, te drži najveći sustav distribucije hrane, Konzum. Agrokor je postao, točnije on je planski stvoren za postati geostrateškim i geopolitičkim kriznim operatorom na takozvanom "zapadnom Balkanu". Preko tog operatora, već punih sedamnaest godina, protiv Hrvatske se vodi pravi pravcati asimetrični rat, u kojemu posve svjesno sudjeluju hrvatske takozvane lijeve i desne političke elite nacionalna tema i nacionalni problem broj jedan, što on i jest. U pitanju je ugroza pa i mogući kolaps hrvatskog suvereniteta i onog gospodarskog, i onog monetarnog, i onog pravnog, a napose onovog teritorijalnog. Nemoguće je više prikrivati da je najveća hrvatska kompanija, ako je to ikada i bila hrvatska, postala velika opasnost za opstanak i same države Hrvatske, kao takve.

Slijedom te činjenice oni nešto smjeliji u svojim raščlambama ili viđenjima "slučaja Agrokor" prozivaju sve – od Hrvatske narodne banke, HANFA-e do Sigurnosno obavještajne agencije, naravno i Hrvatsku vladu. Sve oni odjednom progledaše i shvatiše da monstrum zvan Agrokor proizvodi trećinu hrane za Hrvatsku, obrađuje 32.000 hektara najplodnije zemlje u Slavoniji i Baranji i ima najjači izvor mineralne vode, Jamnicu, konzumte drži najveći sustav distribucije hrane, Konzum. Agrokor je postao, točnije on je planski stvoren za postati geostrateškim i geopolitičkim kriznim operatorom na takozvanom "zapadnom Balkanu". Preko tog operatora, već punih sedamnaest godina, protiv Hrvatske se vodi pravi pravcati asimetrični rat, u kojemu posve svjesno sudjeluju hrvatske takozvane lijeve i desne političke elite.

Iza Agrokora u početnoj i razvojnoj fazi stajao je kapital iz londonskog City-a, odnosno iz jednog od dva najveća bankarska središta moći u svijetu (uz Wall Streeet u New Yorku). Dio kapitala londonskog Citya potekao je i od srpske obitelji Karađorđević. Zato se područje operacije "Agrokor" protezalo od "Triglava do Vardara", ili kao to svjetski meštri obmane znaju reći "južno od Alpa sjeverno od Grčke", s time da se za sav posuđeni kapital jamči u Hrvatskoj. Drugim riječima rečeno "slučajem Agrokor" nastoji se oživjeti Jugoslavija. Njezino nastajanje u četvrtom obliku, nije moguće ako prije toga ne dođe do kolapsa Republike Hrvatske. A u tom kolapsu bi, po "NJIHOVOM" planu, Hrvatska trebala ostati bez plodne zemlje, šuma, otoka i što je najvažnije – bez najvećeg bazena pitke vode u Europi. U ovome je bit ovog monstruoznog plana.

Hrvatska baštini jednu od četiri europske stožerne geostrateške gravitacijske točke

U čitavoj pripovijesti oko Agrokora jasno se mogu porepoznati i geopolitička nadmetanja SAD-a (tzv. strvinarski fondovi) i Rusije (Sberbanka). Kako gledate na taj element unutar ove krizne situacije?

Naravno, da "slučaj Agrokor" ima i geostrateške i geopolitičke posljedice, i to značajne. On je i osmišljen za biti operatorom u novom geopolitičkom preslagivanju na jugoistoku Europe. Budući da Hrvatska baštini jednu od četiri europske stožerne geostrateškehr europa gravitacijske točke - istočna obala Jadrana s Otrantom - (ostale tri točke su La Manche, Gibraltar te Bospor i Dardaneli), Položaj HrvatskeBudući da Hrvatska baštini jednu od četiri europske stožerne geostrateške gravitacijske točke - istočna obala Jadrana s Otrantom - (ostale tri točke su La Manche, Gibraltar te Bospor i Dardaneli), uvijek je bila i bit će pod udarom geopolitičkih apetita velikih. Za tu značajnu geostratešku točku u današnjim vremenima, nakon američkog sloma u Ukrajini, a potom još većeg u Siriji, sve otvorenije sučeljavaju se anglosaksonska geopolitika atlantizma i ruska geopolitika neoazijatizma. U ovu geopolitičku igru velikih, svaka na svoj način, ubacuje se njemačka geopolitika kontinentalizma i turska neoosmanizmauvijek je bila i bit će pod udarom geopolitičkih apetita velikih. Za tu značajnu geostratešku točku u današnjim vremenima, nakon američkog sloma u Ukrajini, a potom još većeg u Siriji, sve otvorenije sučeljavaju se anglosaksonska geopolitika atlantizma i ruska geopolitika neoazijatizma. U ovu geopolitičku igru velikih, svaka na svoj način, ubacuje se njemačka geopolitika kontinentalizma i turska neoosmanizma.

Nakon Krima i Ukrajine, te Sirije, posve je logično da je osnažena i sve svjesnija Rusija ušla otvoreno u sučeljavanje s anglosaksonskim antlantizmom na prvom dijelu prvih vrata Euroazije. Rusija nije mogla mirno gledati kako se cityjevskim strvinarskim kapitalom osvaja bitna geostrateška gravitacijska točka, na način da se Hrvatska preko Agrokora baci na koljena, jer to ne odgovara ruskim geopolitičkim interesima. Zato je Rusija, preko Sberbank banke, s 1,3 milijardu eura ušla u priču da spasi što se spasiti može. No, što se dogodilo? Hrvatska vladaSberbank "lex Agrokorom", točnije domobran Jambrek od Galicije Andrej Plenković i njegova ministrica antigospodarstva Marina Dalić, prema englesko-američkim uputama, Rusiju naglavačke izbacuju iz cijele priče. U svome su sluganstvu smetnuli s uma da je Rusija danas prejak geopolitički igrač da bi tek tako olako, i tako važnu geostratešku točku, prepustila svojem dobrano uzdrmanom glavnom suparniku.

U ovom kontekstu nije i ne može biti iznenađenje pojava 'Todorićeva bloga', odnosno 'virtualnog Todorića'. Njegova priopćenja imaju itekako specifičnu težinu. Zato predsjednik Vlade Plenković i minstrica Dalić teško da mogu mirno spavati.

Posjet Rusiji Predsjednice Republike – državnički potez

Kako ocjenjujete posjet Predsjednice Republike Rusiji?

Taj se predsjedničin posjet može ocjeniti najvećom ocjenom. On je sa stajališta geopolitike, u njezinom dosadašnjem mandatu jedini pravi državnički potez Usuđujem se ustvrditi, dostojan Tuđmana. U vremenima Putin_Kolindakada je predsjednik vlade Plenković, na neki način tri puta 'objavio rat Rusiji', i kada se u hrvatskim medijima sustavno, ali bezrazložno i posve krivo, podgrijava proturuska atmosfera, posjet Rusiji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović znači da su odnosi s tom svjetskom sve više rastućom velesilom konačno dobili normalne i poželjne obrise.

Prijeko je potrebno prisjetiti se da je u sklopu službenog posjeta predsjednice Republike Hrvatske, u Moskvi održan rusko-hrvatskiHrvatska i RusijaU vremenima kada je predsjednik vlade Plenković, na neki način tri puta 'objavio rat Rusiji', i kada se u hrvatskim medijima sustavno, ali bezrazložno i posve krivo, podgrijava proturuska atmosfera, posjet Rusiji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović znači da su odnosi s tom svjetskom sve više rastućom velesilom konačno dobili normalne i poželjne obrise. Zato riječi ruskog predsjednika Vladimira Putina: "Računamo da će postignuti rezultati doprinositi daljnjem razvoju rusko-hrvatske suradnje na svim područjima", treba iščitavati i van konteksta političko-gospdarskih odnosa dviju, Bogu hvala, još uvijek kršćanskih zemalja poslovni forum, da su predsjednicu primili ne samo predsjednik Vladimir Putin, nego i predsjednik vlade Dimitrij Medvedev, a što je sa stajališta nove evangelizacije Europe posebno značajno i patrijarh Ruske pravoslavne crkve, njegova svetost Kiril.

Ovim je posjetom razbijen pogrješno stvoren mit kako Rusija uvijek igra na Srbiju. U geopolitici kao što je znano nema vječnih prijatelja ni neprijetelja, nego je samo interes vječan. U geopolitičkim preslagivanjima koja su u tijeku, i to na svjetskoj razini, i kada zapadna Europa ne samo programiranom migrantskom krizom gubi svoj kršćanski identitet, nova evangelizacije Europe moguća je samo u zajedništvu katoličanstva imedvedev pravoslavlja. Mislim da je ovaj posjet Predsjednice iako je svjetovnog karaktera, oškrinuo i ta do jučer pritvorena, da ne kažem zatvorena vrata.

Zato riječi ruskog predsjednika Vladimira Putina: "Računamo da će postignuti rezultati doprinositi daljnjem razvoju rusko-hrvatske suradnje na svim područjima", treba iščitavati i van konteksta političko-gospdarskih odnosa dviju, Bogu hvala, još uvijek kršćanskih zemalja.

Geopolitika adriatizma kao poželjan model

Govoreći o geopolitičkoj poziciji Hrvatske, vidljivo je kako posljednjih godina nekadašnji britanski strateški koncept "Zapadni Balkan" sada promiče Njemačka, čija kancelarka kao faktor stabilnost "na ovim prostorima" vidi/Merkel_Vucic Aleksandra Vučića. Gdje vidite uzroke njemačkog zaokreta prema Hrvatskoj?

Zaokret o kojemu govorite još je jednom potvrda teze da je u geopolitici samo interes vječan. Hrvatska politika, a i hrvatska javnost, ne samo od osamostaljenja, polaze od jedne netočne premise da je Njemačka Hrvatskoj pouzdan i poželjan strateški partner. Podsjećam na jednu neprijepornu činjenicu. Kada se Hrvatska čvrsto vezala za Njemačku geopolitiku kontinentalizma bivala je većim ili manjim gubitnikom. U svojem osamostaljenju i obrani od velikosrpske agresije, zahvaljujući Tuđmanovoj mudrosti, vezala se za geopolitiku atlantizma, to jest američku geopolitiku i pobijedila u ratu, i to u ratu u posve nepovoljnom odnosu snaga.

Hrvatska od 2000. nema nikakvu, ponavljam nikakvu smišljenu geopolitiku, a može i mora je imati. A ona je znana. To je geopolitika adriatizma. U svojojtudjman biti ona predstavlja stalno osvješćivanje geostrateškog značaja "istočne obale Jadrana s Otrantom". Nakon Tuđmana prepustivši se sluganstvu i poslušnosti bilo Bruxellesu, Londonu ili Washingtonu, hrvatska se politička elita, iPoslije TuđmanaHrvatska od 2000. nema nikakvu, ponavljam nikakvu smišljenu geopolitiku, a može i mora je imati. A ona je znana. To je geopolitika adriatizma. U svojoj biti ona predstavlja stalno osvješćivanje geostrateškog značaja "istočne obale Jadrana s Otrantom". Nakon Tuđmana prepustivši se sluganstvu i poslušnosti bilo Bruxellesu, Londonu ili Washingtonu, hrvatska se politička elita, i lijeva i desna, odrekla adriatizma, a time bitnosti što čini Hrvatsku Hrvatskom na geopolitičkoj karti Europe, i ne samo na njoj lijeva i desna, odrekla adriatizma, a time bitnosti što čini Hrvatsku Hrvatskom na geopolitičkoj karti Europe, i ne samo na njoj.

Njemačkoj, kao moćnoj gospodarskoj velesili, dilentantizam hrvatskih političkih smušenjaka postao je nepodnošljiv i nerazumljiv. Na primjer, kako je Berlin mogao drukčije iščitavati da Zagreb neće i ne želi izgraditi nizinsku prugu Rijeka-Zagreb-Koprivnica, nego kao svjesnu opstrukciju njemačkih interesa u sučeljavanju s anglosksonskom geopolitikom atlantizma. A izgradnja tog željezničkog koridora nije samo interes Njemačke, on je prije svega hrvatski interes i to broj jedan. Kako je Berlin mogao mirno gledati da Zagreb za strateškog partnera, sjetimo se Ive Josipovića i Vesne Pusić, bira London odakle je Slobodan Milošević pušten da pokuša ostvariti "veliku Srbiju" oružanom agresijom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a ne Berlin, koji je nakon Vatikana bitno pridonio međunarodnom priznanju države Hrvatske.

U geopolitici ima još jedno načelo da nema čekanja i oklijevanja. Ako ne znaš koju pravu kartu i u pravom trenutku odigrati ne sjedaj za geopolitičku šahovsku ploču.parizlondon Njemačka se, shvativši da na jugoistoku Europe od hrvatskih političkih elita, kako bi se narodski reklo "nema nikakve vajde", jednostavno okrenula Beogradu.

Kratki odgovor na ovo postaljeno pitanje glasio bi - Sami smo za to krivi!

Geopolitičko, ekonomsko i kulturološko guranje Hrvatske na Balkan konstanta je hrvatske politike od 2000. godine do danas, praćeno općim političkim i gospodarskim propadanjem. Može li Hrvatska putem inicijative "Tri mora" izići iz začarnog kruga "Zapadnog Balkana"? Kako gledate na taj geostrateški projekt?

Opet su u pitanju geopolitika i interesi. Zaboravljamo, ili nam se medijski uštrcava zaborav, da je samostalna država Hrvatska, pobjednica u ratu, "neželjeno čedo" za određena središta svjetske moći. Hrvatska je pobjeda u Domovinskom ratu srušila i versajski i jaltski poredak, a preko te činjenice ni Pariz ni London olako ne prelaze, niti se mire. Otuda projekt zvan "zapadni Balkan", odnosno "Jugosfera",CCR SE Euroa e Turchia RCC SE Europe and Turkey "region" ili "ovi prostori". Svi su ti nazivi prema psiholingvinističkom reprogramiranju sinonimi za četvrtu Jugoslaviju. Ne zabravimo da je treća bila ona Miloševićeva.

Incijativa "tri mora" je američka vizija Europe koja bi se u geopolitičkom preslagivanju trebala preoblikovati u "Staru Europu", "Novu ili katoličku Europu" i "Pravoslavnu Europu". Dakle, pojam "tri mora" Cilj: uništavanjeJedan je cilj ove sotonske rabote narod(e) to jest čovječanstvo, držati u neznanju i time ga prisiliti da prihvati protunaravne zakone. Drugi je cilj narod smutiti pranjem mozga, silovanjem 'novim jezicima', to jest izričajima, kao naprimjer marksističkom dijalektikom, nastranim genderizmom, političkom korektnošću, govorom mržnje, teorijama urote, populizmom, hibridnim ratom, antifašizmom u Hrvatskoj, slobodnim tržištem, logikom otvorenog društva i sličnim jezičnim deformacijama i izmišljotinamatrebao bi biti oprerativna izvedba jednog dijela nove geopolitičke karte Europe. Ta se incijativa u mnogočemu poklapa s hrvatskom geopolitikom adriatizma. Naime, zapadna i sjeverozapadna Europa u geostrateškom smislu izgubila je svoje značenje koje je imala u 20. stoljeću.

Geopolitička se igra prenijela na prva vrata Euroazije, to jest od Hrvatske do Izraela, hoće se reći na središnji i istočni dio Sredozemlja. Jadran je more koje je najviše uvučeno u europsko kopno što ga čini središnjom točkom novih geopolitičkih projekcija. U svjetlu te činjenice smislena hrvatska politika incijativi "tri mora" morala bi, i što je važnije može dati jaku hrvatsku boju. To je bilo razlogom da u svoj knjizi "Hrvatska geopolitika za 21. stoljeća" govorim o "Hrvatskom njihalu". A tom je njihalu sjeverni zamahJadran-Baltik-Crno-mor Baltik ili akumulacija moći, a južni sredina Sredozemlja ili projekcija moći u kojem je država Hrvatska ishodište te moći.

Samo po sebi ovakva geopolitika, ili geopolitika adriatizma je nepremostiva brana svakom možebitnom oživljavanju nekakve četvrte Jugoslavije ili takozvanog "zapadnog Balkana".

Danas živimo vremena uništenja svih europskih naroda

U jednome od posljednjih tekstova pisali ste o Europskoj uniji (EU) uspoređujući ju s Kulom babilnskom. Može li EU, ovakva kakva jest, lišena svojega kršćanskog identiteta i povijesti, opstati ili će se raspasti u bilo kojem značajnijem političkom ili ekonomskom potresu u budućnosti?

O briselskoj "Kuli babilonskoj" pisao sam u novoj, tek izišloj, svojoj knjizi "Admiralovi zapisi 2" ili "Što je istina" posvećenoj Sv. Alojziju Stepncu. Proučavajući dio Starog zavjeta u kojem se govori o kuli babilonskoj, došao sam do zaključka da taj pojam u današnjem smislu znači sprječavanje čovječanstva i naroda, posebno europskih naroda, da složno stvore nešto zajedničko, svrhovitu civilizaciju i dadu joj svoje ime, svoj identitet. Zaustavljanje "izgradnje grada" i "rušenje kule" ili simbola znanja, znači razići se po golom svijetu, znači prihvatiti retardaciju, odnosno nomadstvo, to jest, živjeti bez svoje (rodne) grude i raštrakano bez/Istanbul_conventio imena, odnosno identiteta.

Kao što je znano, europski identitet bijaše izgrađen, i bijaše to Kristova civilizacija. A onda ovovjeki i ovozemaljski samoproglašeni 'bogovi' odlučiše to razoriti. Odlučiše naravne i Božje zakone zamjeniti svojima kako bi nas iz duhovnosti i znanja mogli vratiti u neduhovnost i neznanje.

Jedan je cilj ove sotonske rabote narod(e) to jest čovječanstvo, držati u neznanju i time ga prisiliti da prihvati protunaravne zakone. Drugi je cilj narod smutiti pranjem mozga, silovanjem 'novim jezicima', to jest izričajima, kao naprimjer marksističkom dijalektikom, nastranim genderizmom, političkom korektnošću, govorom mržnje, teorijama urote, populizmom, hibridnim ratom, antifašizmom u Hrvatskoj, slobodnim tržištem, logikom otvorenog društva i sličnim jezičnim deformacijama i izmišljotinama.

Čemu vode ova dva cilja? Europa, a Hrvatska posebno, su zoran primjer što je namjera. Namjera je da se starosjedilačko stanovništvo, putem umjetno proizvedenih kriza, tjera trbuhom za kruhom iz zemlje, a novo afričko i azijsko muslimansko stanovništvo pod lažnom izlikom davanjem azila, obnovom demografske slike i popunjavnjem navodnih praznih radnih mjesta dovlači. Tim se sotonskim planom razara europska kultura,Babilonska_kula uništava njezin identitet i satire njezino ime.

Dakle, iz briselske "Kule babilonske", svjesno se i planski uništava identitet europskih naroda.

I u ovom ću odgovoru ponoviti činjenicu da nije nimalo slučajno da EU-parlament u Bruxellesu, ne samo u izglednom smislu, Kula babilonskaPonovit ću i to da od kada je u Bruxellesu izgrađana "Kula Babilonska" nestade europskog zajedništva, nestade dogovora za opću europsku korist, a europski kamen zaglavni kršćanstvo postade nepoželjnost. Od trenutka kada Smiramida, koja jaše na biku(!?) dočekuje Europljane na ukazu u njihov parlament drastično otpočme pad socijalnog kao i realni prihodi normalnog pučanstva. Ono što u Europskoj uniji od tada počima rasti, i to svjetlosnom brzinom su dugovi: privatni, javni, društveni, obrtnički seljački... Dakako, otpočme rasti i nezaposlenost, i to institucionalno, kao nepisan zakon, koji vode u siromaštvo i dužničko ropstvo, a sve na "hvalu i slavu" neoliberalima i njegovih nomadkih bankstera i trgomuljatorapredstavlja "Kulu babilonsku", koji je u 'pogon' pušten 1999. godine, i nosi ime francuske novinarke, političarke i feministkinje Louise Weiss, koja je bila poznata po tome da se prisno družila sa češkim masonima, prvenstveno s Tomašom Masarykom.

Ponovit ću i to da od kada je u Bruxellesu izgrađana "Kula Babilonska" nestade europskog zajedništva, nestade dogovora za opću europsku korist, a europski kamen zaglavni kršćanstvo postade nepoželjnost. Od trenutka kada Smiramida, koja jaše na biku(!?) dočekuje Europljane na ukazu u njihov parlament drastično otpočme pad socijalnog kao i realni prihodi normalnog pučanstva. Ono što u Europskoj uniji od tada počima rasti, i to svjetlosnom brzinom su dugovi: privatni, javni, društveni, obrtnički seljački... Dakako, otpočme rasti i nezaposlenost, i to institucionalno, kao nepisan zakon, koji vode u siromaštvo i dužničko ropstvo, a sve na "hvalu i slavu" neoliberalima i njegovih nomadkih bankstera i trgomuljatora.

I ovom ću prigodom ponoviti. Europa živeći s ekstremnim iliBrexit militantnim liberalizmom, s liberalom ideologijom, liberalnim gospodarstvom, liberalnim odgojem i liberalizmom došla je u stanje entropije kršćanskog idetiteta, a time i do egzekucije svojega bitka.

Kao što se nekoć u anglosaksonskom pokusnom laboratoriju zvanom Jugoslavija nastojalao uništiti identitete naroda da bi se stvorila "jugoslavenska" kvazinacija tako danas živimo vremena uništenja svih europskih naroda da bi se stvorila "europska" kvazinacija. Ono što budi nadu je to da glavni eksperiment nema većeg izgleda preživjeti, isto kao što "generalka" nije preživjela. Kao i u slučaju "generalke" ili Jugoslavije ostaje otvoreno pitaje kolika će se cijena u ljudskim životima marati platiti. Zato se nije teško složiti s riječima bivšeg češkog predsjednik Vaclava Klausa koji je rekao ovo: "Raspad Europske unije šansa je za spas Europe."

Kako gledate na Brexit? Predstavlja li on početak "paranja europskog džempera" i što prema Vama stoji iza toga britanskog čina?

Odgovaram protupitanjem: Što se dogodilo nakon Brexita? Ništa! I nakon Brexita londonski City nastavlja izvlačiti novac iz europskog organizma i baca ga uDe_Gaull bolesnički krevet u obliku Soroseva i Draghijeva zlata koji ga naveliko kupuju. Financijski vampiri nakon Brexita idu dalje, na novu ispašu. Pa oni su nomadi, zar ne? Idu tamo gdje mogu i dalje izvlačiti novac, u ovom slučaju od umrtvljenih i migrantskom krizom zaplašenih europskih kontinentalaca. Prekida nema i ne smije ga biti, tako podučava doktrina determiniranog kaosa. A i prepreka odveć nema. Koja je to nova livada za novčanu ispašu na europskom kontinentu? Ta zelena livada može biti samo Frankfurt. Otuda zbunjujuća politika kancelarke Angele Merkel.

Zaboravili su europski kontinentalci da je Charles de Gaulle nekoliko puta stavio veto svom 'savezniku' Velikoj Britaniji za ulazak u tadašnju Europsku (Gospodarsku) zajednicu, znajući više nego vrlo dobro da je britanska namjera remetiti Zajednicu, a ne konstruktivno ju suizgrađivati. Kao članica Europske unije, sve je vrijeme Britanija umješno sabotirala radeći od Unije birokratskog monstruma. I onda se sama 'izbacila' jedinim jeftinim blefom premijera Camerona.

Što sada slijedi? Britanija će nastojati ostati u suživotu s Europskom unijom, primjenjujući norveški i švicarski model, kako bi jednom nogom izvana, a drugom ostavivši unutra mogla kontrolirati Njemačku, kao najjaču silu unutar Europske unije. Plan je ne imati Njemačku u Trump3europskom duhu, nego Njemačku kao svog igrača. U taj plan ulazi, ako ne uništenje, onda kompromitacija njemačke automobilske industrije, a sve u cilju izvlačenja novca. Zato Britanija odugovlači s izlaskom iz Europske unije. I činit će sve to dok joj emigrantskom krizom razjedinjena kontinentalna Europa to dopušta.

Dobri izgledi za Trumpov uspjeh

Pojedini autori Trumpa smatraju proizvodom tzv. duboke države dok drugi ističu kako ga u ostvarivanju predizbornih obećanja sprječava upravo ta duboka država, tj. oporba u samoj Bijeloj kući. Je li prerano donositi zaključke u Trumpu i njegovim motivima?

Rijetki su američki predsjednici koji nisu proizvod "duboke države", odnosno proizvod moći iz sjene. Američki je predsjednik samo vanjski iskaz te moći. Dva su oblika američkog geopolitičkog nastupanja. Jedan je intervencionizam, a drugi izolacionizam. Predhodnik Trumpov doveden je da provedi geopolitiku izolacionizma, toj jest projekciju američke moći temeljenu na krajnjem obliku militantnog liberalizma, koji je medijskim i nasiljem kojekavih nevladinih udruga nametanRusija_Kin diljem svijeta, poglavito u Europi. Takva je geopolitika kada je u pitanju Kina i Rusija doživjela neuspjeh. Ona je mogla proći od Lisabona do Zagreba, od Buxellesa do Rima, ali ne i u Moskvi i Pekingu.

U sučeljavanju s probuđenim ruskim pravoslavljem i kineskim jednopartijskim sustavom pokazala se nemoćnom. I dogodilo se ono što kretori iz sjene nisu predvidjeli, Sjedinjene Američke Države bivaju prisiljene dijeliti svjetsku moć, i to u području na svima trima Euroazijskima vratima. Moralo se ponovno posegnuti za geopolitikom intervencionizma. Za provesti tu geopolitiku odabran je Donald Trump. Ali Donald Trump po svome habitusu nije puki poslušnik. Njegov izuzetan poduzetnički duh i njegova hiperaktivnost ne daju se tako lako dovesti u puko sluganstvo, prema nečemu što se zove "moć iz sjene". Da bi ga se 'dovelo u red' gotovo svakodnevno ga se mora prozivati, osporavati mu odluke, KatalonijaZar se nakon slučaja Katalonija u medijima nisu pojavile razne karte na kojima su ucrtane, ne nove države, koliko nove izdojene regije iz okvira još uvijek suverenih država. Ne govori se o suverenoj državi Katalonija, nego o Republici Katalonija. U tome je bit stvari. Kada se uvidjelo da se proces može oteti kontroli, i Europa naći u kaosu, katalonski je premjer Charles Puigdemnont povučen u Bruxelles, tamo odakle je i 'plan Katalonija' i pokrenut činiti ga smiješnim. Budući da Donald Trump ima moćno oružje protiv toga, a to je njegovo oživljavanje zatomljenog i liberalizmom zamagljenog američkog identeta, daju mu dobre izglede za uspjeh, u američkom narodu svakako.

Plan razbijanja suverenih država

Kako komentirate događanja u Kataloniji, je li uopće moguće "biti pametan" glede te problematike s obzirom na kompleksnost situacije?

Moguće je biti pametan ako se u pomoć pozove povijest kao učiteljica života. "Katalonijski referendum" je pokušaj ponavljanja događaja koji se odvio tridesetih godina prošlog stoljeća, odnosno onoga što se posve pogrješno zove "Španjolski građanski rat". I tada su, i sada su, scenaristiGrossgliederung Europas hr.svg iz marčnih loža i orjenta. U biti katalonski prosvjedi i protuprosvjedi samo su potvrda da je na djelu plan razbijanja suverenih država. Zar nije Bruxelles javno obznanio da se državama Europe postupno mora oduzeti suverenost. I katalonski protuustavni referendum i represija madridske vlade dio su istog scenarija. Nakon programiranog nasilja više nije bitno je li na referendum izišlo manje od pedeset posto birača ili nije, kao ni to da se ljude zastrašivalo i sprječavalo u glasanju. Bitno je to da se otvorila "Pandorina kutija" za izvaninstitucionalno i nasilničko rušenje ne samo Španjolske, nego Italije, Francuske, Belgije, Poljske, Makedonije, Velike Britanjije, Bosne i Hercegovine, Srbije, pa i Hrvatske, da bi se ostvarilo ono što je u planu gospodara kaosa li gospodara terora zacrtano "Europa regija", a ne "Europa savez suverenih država".

Zar se nakon slučaja Katalonija u medijima nisu pojavile razne karte na kojima su ucrtane, ne nove države, koliko nove izdojene regije iz okvira još uvijek suverenih država. Ne govori se o suverenoj državi Katalonija, nego o Republici Katalonija. U tome je bit stvari.

Kada se uvidjelo da se proces može oteti kontroli,Islamisti4 i Europa naći u kaosu, katalonski je premjer Charles Puigdemnont povučen u Bruxelles, tamo odakle je i 'plan Katalonija' i pokrenut.

Teroristički napadi koji su prije bili neka daleka pojava afroazijskih zemalja danas su realnost velikih europskih gradova. Kako komentirate sigurnosnu situaciju u Europi? Radi li obavještajne službe svoj posao ili možemo utvrditi brojne "rupe"?

Od 2015. osjećaj nesigurnosti među žiteljima Europe porastao je za nekoliko oktava više. Taj strah nije samo posljedica terorističkih prijetnji, koje su se s migrantima intenzivirale, nego i trendova u zapadnim društvima koji pojedinca ne vide kao ljudsko biće vrijedno poštovanja, nego kao potrošača od kojega valja izvući što je moguće veću korist.

Strah je brat blizanac terorizma. On je njegova zakonita pojava. Njegov alter ego. U bitiJaka HrvatskaNakon sedamnaest izgubljenih godina u kojima je sustavno i programirano uništavana pobjednička vojska, napokon dobra vijest. Ta se dobra vijest dogodila jer je na mjesto ministra obrane došao general pobjedničke vojske, koji zna da je dobro ustrojena i opremljena vojska zalog ne samo očuvanja suvreniteta od možebitnih ugroza, koje se svakim danom množe, nego i potpora u ostarivanju hrvatskih nacionalnih interesa. To je početak izgradnje jake Hrvatske destrukcionizam je, u sprezi s relativizmom, izrodio terorizam. Terorizam je omogućio da zapadna društva postaju potpuno nadzirana. Očigledan je primjer Francuska koja je od 2016. pod izvanrednim stanjem. Postala je laboratorijski uzorak za ostale europske države kako ih nadzirati. Da se Europljani naviknu na stanje izvanrednosti,haaag situacija se dozira povremenim takozvanim terorističkim prijetnjama – eksplozivima u naprtnjačama, kontejnerima, na šetnicama, vlakovima, jurećim automobilima... Odmah se uhićuju izvršitelji (?). Nitko ne postavlja pitanje kako je moguće da se za samo sat ili nekoliko sati uhvati opasni terorist koji je 'počinio' to nedjelo. Tu se postavlja još jedno pitanje: Sugerira li se to nama da smo svi nadzirani, praćeni? Da nemamo osobnosti i da ostajemo bez nje? S druge pak strane, ako je terorist brzo otkriven, znači da su obavještajne službe znale za njega. Zašto ga onda nisu preduhitrile i spriječile u tom naumu (?). Mnogo je pitanja, a odgovora tako malo od onih od kojih bismo ih trebali dobiti.

Nema ih jer je Europa, uz relativizaciju vrijednosti i sustavno slabljenje društvenih oslonaca, sve više postaje prijetnja samoj sebi. Zato terorizam, u Krsticevicusnuloj Europi, ponajprije islamistički, lako pronalazi mete.

Na nekadašnji "Dan Republike", očekuje nas izricanje pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu. Kakav rasplet očekujete u tom slučaju i koliko je on važan za Hrvatsku i položaj Hrvata u BiH?

Rijetki ste koji su primijetili da se šestorici Hrvata pravomoćna presuda izriče na nekadašnji Dan Republike. Ovom bih prigodom posjetio da je odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 25. svibnja. 1993. godine osnovano Haško sudiše. Dakle, ni malo slučajno na Titov 101 rođendan, inače brojci koja je omiljena među masonima. Tako i sad nije slučajno da se presuda šestorici Hrvata izriče na datum koji ima itekako simboliku, poglavito kada su u pitanju Hrvati i njihovo stradanja u državi koja je utemeljena na taj dan. Ne da je ta presuda važna, nego je ona prevažna za Hrvatsku, a time i za Hrvate Bosne i Hercegovine.

Ne očekujem oslobađanje ovih nevinih ljudi, iako su oni s drugim Hrvatima četiri puta spasili iIseljavanjeTrend je preblaga riječ za tu pojavu. To je zločin prema hrvatskoj suverenosti, prema hrvatskom narodu, prema svim prehodnim naraštajima i onim budućim. To je zločin za koji su odgovorne sve vlade od 2000. godine. Bogom danu zemlju, nerazume političke elite pretvorile su u 'pakao' i to svojom krivnjom. Za takav grijeh oprosta nema, pa ni u času Sudnjega dana obrani Bosnu i Hercegovinu. Ali s pravom se nadam da kvalifikacije "zločinački pothvat" ne bih smjelo biti jer bi to silovanje i istine i zdravog razuma.

Srbi u BiH mogu se osloniti na Rusiju, Bošnjaci na Tursku, a Hrvati tuneločito nemaju jakog saveznika preko kojeg bi utjecali na rješavanje hrvatskog pitanja u susjednoj zemlji. Kako se uopće postaviti u sadašnjoj situaciji?

Ako se kako tvrdite Srbi mogu osloniti na Rusiju, a Muslimani na Tursku, onda Hrvati mogu samo na jaku Hrvatsku. A te jake Hrvatske na vidiku nema. To ne znači da je sutra neće biti. Morat će doći trenutak, možda i nakon presude u Haagu, da se Zagreb napokon počne ponašati kao glavni grade države povjednice u ratu.

Početak izgradnje jake Hrvatske

Kako, kao bivši načelnik Glavnog stožera HV-a, gledate na najavu kupovine borbenih zrakoplova i na stvaranje pričuvnog sastava vojske?

Nakon sedamnaest izgubljenih godina u kojima je sustavno i programirano uništavana pobjednička vojska, napokon dobra vijest. Ta se dobra vijest dogodila jer je na mjesto ministra obrane došao general pobjedničke vojske, koji zna da je dobro ustrojena i opremljena vojska zalog ne samo očuvanja suvreniteta od možebitnih ugroza, koje se svakim danom množe, nego i potpora u ostarivanju hrvatskih nacionalnih interesa. To je početak izgradnje jake Hrvatske iz prethodnoghrvatska pitanja.

Iseljavanje mladih ljudi u inozemstvo postalo je tužnom svakodnevicom današnje Hrvatske. Hrvatska se prazni što će u perspektivi imati nesagledive političke, ekonomske i sigurnosne posljedice. Kako gledate na taj trend?

Trend je preblaga riječ za tu pojavu. To je zločin prema hrvatskoj suverenosti, prema hrvatskom narodu, prema svim prehodnim naraštajima i onim budućim. To je zločin za koji su odgovorne sve vlade od 2000. godine. Bogom danu zemlju, nerazume političke elite pretvorile su u 'pakao' i to svojom krivnjom. Za takav grijeh oprosta nema, pa ni u času Sudnjega dana.

Dojam je da su – a za takvo su stanje osim političara krivi ponajviše mediji – Hrvati izgubili vjeru u današnju Hrvatsku i franjo-hrvatskaprepustili se malodušju i rezignaciji. Kako vratiti pobjednički mentalitet iz vremena Domovinskog rata?

Uvijek postoji nada. Za ukloniti malodušje i rezignaciju o kojim govorite ima rješenje. Prije svega to rješenje ovisi o hrvatskom narodu, koji je tijekom povijesti znao reći "dosta" kada je poniženje došlo do praga izdržljivosti, ali i o novim političarima koje moraju krasiti dvije vrline - vrlina poštenja i vrlina hrabrosti. Nemojmo nikada posumnjati da takvih političara ima, kako što ih je kroz povijest Hrvata uvijek znalo biti. Takvi političari i hrvatski narod, u vremenu koji slijedi, prijeko je potrebno da povuku ovaj odlučujući, dobitnički i suverenistički potez - Hrvatsku na referendumu proglasiti "ekološkim dobrom".

Bio bi to ponovno olujni potez kojim bi nestalo i malodušja i rezignacije, a iseljavanje mladih i "slučaj Agrokor" u povijesti bi ostali zabilježeni kao neuspjela agresija na Hrvatsku u asimetričnom ratu.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 20-11-2017, 03:10:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0059_Medvednica.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).