Dražen Stojanović - rođen je u Mostaru 1986. godine, osnovnu školu završio je u Prozoru - Rami, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu diplomirao na Teološko - katehetskom studiju. Za vrijeme studija objavljuje i zbirku poezije u nakladi sarajevskog Napretka podružnica Split pod nazivom Nadano (Split, 2008.), te jedan je od urednika studentskog časopisa KBF-a u Splitu Odraz. Objavljivao je pjesme i članke u časopisima Žarište, Danica, STOP, Počeci, Svjedok, Odraz, Naša ognjišta, Book – časopis za promicanje kršćanskih vrednota, Obnova, Školske novine i u književnim časopisima Osvit, Motrišta i Marulić. Pjesme su mu uvrštene i u Antologiju XXI. stoljeća - hrvatskog urbanog pjesništva (Osijek, 2010.), zbornik duhovnoga stvaralaštva Vrelo nadahnuća (Ludbreg, 2016.), te u 4. zborniku domoljubnih pjesama Pjesmom protiv zaborava (Vukovar, 2016.). U tjednicima - Katolički tjednik, Hrvatsko slovo i Glas Koncila objavljivao je svoje prozne i poetske radove i aforizme. U razdoblju od 2010. do 2015. živi i stvara u Zagrebu. Kao vjeroučitelj radio je u OŠ Dubovac u Karlovcu i u 1. OŠ Petrinja. Trenutno živi i zaposlen je kao pastoralni praktikant na župi u malom austrijskom gradiću Heidenreichstein. Područja zanimanja su mu u širem smislu kultura, religija i filozofija.

Razgovor s književnikom Draženom Stojanovićem

Kad ste otkrili želju za pisanjem?

Već kao gimnazijalac sam počeo pisati u Žarištu - gimnazijskom listu Franjevačke gimnazije u PoezijaPjesnik je samo medij kroz kojeg prolazi osjećaj ili ideja i on je tu po meni samo sredstvo u rukama nečega većega i nedokučivoga, rekao bih uz to i nečega mističnoga i nerijetko proročkoga. Poezija za mene predstavlja slobodu ili predstavu o slobodi koja često na izgled nema veze sa svakodnevnim. Ona je most između stvarnosti i fikcije. U poeziji možemo još biti i djeca i dovoljno odrasli.Sinju. Ne znam ni sam iskreno kako je sve počelo, znam samo da sam kupio bilježnicu koja je ubrzo nakon prve godine moga školovanja u Sinju bila puna mojih pjesama.

Što za vas predstavlja poezija?

Poezija za mene predstavlja svojevrsnu katarzu ljudskoga duha. Kroz pero se čisti i bistri duh, a nerijetko i zamućuje. Pjesnik je samo medij kroz kojeg prolazi osjećaj ili ideja i on je tu po meni samo sredstvo u rukama nečega većega i nedokučivoga, rekao bih uz to i nečega mističnoga i nerijetko proročkoga. Poezija za mene predstavlja slobodu ili predstavu o slobodi koja često na izgled nema veze sa svakodnevnim. Ona je most između stvarnosti i fikcije. U poeziji možemo još biti i djeca i dovoljno odrasli.

Objavljujete u Maruliću, časopisu s kršćanskim nadahnućem. Koliko je kršćansko nadahnuće važno za Vašu poetiku.

U mom radu više od pola toga je prožeto kršćanskim nadahnućem, iako bi se tu i tamo od njega i odmakao, ali sam mu se uvijek rado vraćao ili se ono vraćalo meni... U poeziji sam slobodan i tamo mogu biti sve što jesam ili što bih želio biti. Ako tražite iskren odgovor, sebe više vidim kao pjesnika ulice i egzistencije, nego li kao nekog kršćanskog pjesnika, iako moram priznat da moj studij kao i sveukupno školovanje ostavili su dubok trag u mome stvaranju.

Kršćansko nadahnuće kao i cjelokupna kulturna scena te vrste je gurnuta na marginu. Umjetnik sam s margine, o MarginaUmjetnik sam s margine, o meni se skoro ništa i ne zna, iako se već polako prevode neki moji radovi. Nitko u biti i ne zna tko sam i što radim i mogu vam reći ni na margini nije loše, barem imam bolji pogled na one u centru i oko njega.meni se skoro ništa i ne zna, iako se već polako prevode neki moji radovi. Nitko u biti i ne zna tko sam i što radim i mogu vam reći ni na margini nije loše, barem imam bolji pogled na one u centru i oko njega.

Rodom ste iz Rame, kako gledate na položaj Hrvata u BiH.

Iako se ne bavim politikom, pogotovo ne onom na dnevnoj bazi, mogu reći da je stanje hrvatskog korpusa u BiH nikada gore. Od demografskog bazena hrvatskog naroda došli smo do jedne točke koja može biti pogibeljna. Nije više stvar ostanka BiHOd demografskog bazena hrvatskog naroda došli smo do jedne točke koja može biti pogibeljna. Nije više stvar ostanka Hrvata u BiH, nego je stvar opstanka. Ali, naučio sam već i čvrsto vjerujem u to da će taj narod na kršu i u planini tamo ostati i opstati. Bila su i gora vremena kada se zbog hrvatstva gubila glava, ali mi smo preživjeli i ako Bog da preživjet ćemo. Mogu samo reći da je moj narod vjera spasila i ništa drugo i ništa manje ni više od čvrste vjere i da će ta ista vjera koju baštinimo čuvati nas i dalje.Hrvata u BiH, nego je stvar opstanka. Ali, naučio sam već i čvrsto vjerujem u to da će taj narod na kršu i u planini tamo ostati i opstati. Bila su i gora vremena kada se zbog hrvatstva gubila glava, ali mi smo preživjeli i ako Bog da preživjet ćemo. Mogu samo reći da je moj narod vjera spasila i ništa drugo i ništa manje ni više od čvrste vjere i da će ta ista vjera koju baštinimo čuvati nas i dalje.

Trenutno radite kao pastoralni praktikant na župi u malom austrijskom gradiću Heidenreichstein. Dijelite li i Vi sudbinu mlađih ljudi koji su zbog egzistencijalnih razloga morali napustiti Hrvatsku?

Hrvatsku sam napustio gotovo u suzama. Nisam imao posla, a nakon studija sam radio po zamjenama kao vjeroučitelj. Mislio sam na budućnost i otišao. Meni je bilo teško se odvojiti od Domovine, ali morao sam otići. Shvatio sam da ne mogu čekati na život, jednostavno mora se živjeti. Nisam imao nigdje ništa, uglavnom bez redovnih primanja i kao podstanar živio sam i snalazio se od danas do sutra. Često sam se nalazio i u neizdrživim situacijama, ali uspio sam da napravim dovoljno od svoga života do sada. Bilo je ljudi koji su mi u ključnim trenutcima pritekli u pomoć.

Sam gradim svoj put već zadnjih petnaest godina, a na tom putu sam imao teškoće poglavito egzistencijalne prirode. Moj odlazak je bio na pola puta između potrebe i želje da se ostvarim kao čovjek i umjetnik. Redovito sam u Domovini bio neshvaćen, a većini ništa nije značio ni moj kulturni angažman. Nosio sam svoje radove okolo, pokazivao želju i rezultate, ali rijetki su bili koji bi me i saslušali. Danas imam dovoljno za život, stvaram i zadovoljan sam, a redovito čim uhvatim vremena može me se vidjeti od Zagreba do Splita u društvu meni dragih ljudi.

I kakav je život u gradiću u kojem živite?

Život je ovdje dobar, ali u biti život je svugdje dobar gdje se osjećate živim. Ovaj grad je mali, ali dovoljno velik da pruža sve što jedan grad treba imati. Kulturni život je dobar, redovito imam prigodu otići na neki koncert ili predstavu ovdje u gradu. Održavaju se i tematske večeri koje organiziraju udruge ili stranke, kada u grad dolaze profesori iz Beča i razni stručnjaci i političari govoriti o pojedinim temama važnim za ovu zajednicu, ali i za društvo u kojem živim. Ima dovoljno raznih sadržaja, ali biram što me zanima, a neke sam događaje u župi i sam ovdje organizirao uz pomoć ljudi. Sretan sam što mi se daje prilika da pokažem što znam. Dakako, sam sebi sam organizirao dobar dio slobodnog vremena, a on se dijeli na redovite odlaske u prirodu i naravno svakodnevno čitanje i intelektualni rad.

Živite u Austriji, koliko je tamo prisutna hrvatska zajednica.

Hrvati su već stoljećima prisutni na području Austrije i to još od vremena Austro-Ugarske monarhije do danas. Hrvati MladiSvakako, ali mladi ljudi odlaze iz naše zemlje zato što ih stare strukture ne podupiru, nego ih žele kontrolirati i držati pod nadzorom. Kada si poslušnik i uz to onaj koji će se uvijek složiti kratak je put do uspjeha, u protivnom te šikaniraju i degradiraju da poželiš otići bez ikakvih dodatnih objašnjenja. Nove snage bi trebale biti nepotkupljive, hrabre i dovoljno slobodne da pričaju i promiču istinu, čak i kada ona nije ugodna za stare strukture. Također, trebali bi znati i sami se nositi s kritikom koje će im društvo uputiti.imaju u Beču filijale dviju najjačih kulturnih institucija u Hrvata, Matica hrvatska i Napredak. Zanimljivo Matica ima sjedište u Zagrebu, a Napredak u Sarajevu. Hrvati se druže i u katoličkoj misiji koja se nalazi samo nekoliko stotina metra od bečke katedrale i u centru je grada. Također tu su i zavičajna društva i udruge. S nekima od njih sam imao kontakt, ali moj pastoralni rad je isključivo s Austrijancima, a često sam i u kontaktu s ljudima koji prelaze s islama na kršćanstvo.

Pišete i kratke proze? Možemo li u budućnosti očekivati i opsežnije prozno djelo kao što je roman?

Da, pišem i prozu, ali rijetko. Imao sam prije par godina serijal kratkih priča koje su izlazile u Katoličkom tjedniku, jednu kratku priču sam objavio i u Glasu Koncila, a nešto mojih priča se može naći i po lokalnim portalima. Moguće je da ću jednoga dana napisati roman, ali možda poslije četrdesete, jer napisati nešto kvalitetno zahtjeva iskustvo i predan rad. Meni je svejedno hoću li biti prepoznat kao književnik. Tko zna, možda za dvadeset ili pedeset godina nitko neće ni spominjati moj rad. Naučio sam gubiti ono što sam godinama gradio ili imao i sve gledam kao prolazno. Ako jedno moje djelo nadživi mene smatrati ću to uspjehom.

Smatrate li da je Hrvatskoj potrebna jedna generacijska smjena u smislu jačeg ulaska mladih i neiskvarenih pojedinaca u politiku?

Svakako, ali mladi ljudi odlaze iz naše zemlje zato što ih stare strukture ne podupiru, nego ih žele kontrolirati i držati pod nadzorom. Kada si poslušnik i uz to onaj koji će se uvijek složiti kratak je put do uspjeha, u protivnom te šikaniraju i degradiraju da poželiš otići bez ikakvih dodatnih objašnjenja. Nove snage bi trebale biti nepotkupljive, hrabre i dovoljno slobodne da pričaju i promiču istinu, čak i kada ona nije ugodna za stare strukture. Također, trebali bi znati i sami se nositi s kritikom koje će im društvo uputiti.

Možemo li od Vas u skoroj budućnosti očekivati neku novu knjigu?

O tome ne mogu ni razmišljati. Nemam nikoga, ni izdavačku kuću, ni urednika, ni tiskaru i nikoga tko bi mi u svemu pomogao i još uz to nisam u Hrvatskoj. Nadam se da ću imati nešto za ponuditi u obliku zbirke poezije. Kad, kako i gdje će to biti ne znam...

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.