Razgovor s povodom: Ante Glibota

11. siječnja 1972., dakle pred točno 45 godina, uhićeni su politički i intelektualni predvodnici Hrvatskog proljeća, među kojima ste bili i Vi. Kakva su Vaša sjećanja na to jutro kad ste uhićeni?

Taj dan je za mene počeo prilično rano, jer već u 4 i pol sata ujutro nagrnula mi je nekolicina udbaša u spavaću sobu, od kojih dvojica utegnutih u kožnatim kaputima i šeširima poput onih vizualnih karikatura u Goebbelsovoj maniri, vidljivih na filmskim rekonstrukcijama perioda minhenskih pivnica. Naravno, ogroman šok za prvi mah, koji će biti kratkog vijeka. Oni su mi kao prvi čin odmah pokazali moje dvorište da ne bih eventualno pokušao bježati, jer su ispod prozora kuću u Bosanskoj br. 10 već opkolili i čuvali sa svih strana još nekolicina tih udbaša i kosovaca.

Jedan od "goebbelsovaca" istupio je obraćajući se meni: "druže, ja imam nalog da izvršimo pretres vašeg stana, da vas uhapsimo i privedemo istražnom sucu, zbog vašeg kontrarevolucionarnog rada! Imate li vatrenog ili drugog oružja?". Odgovorih nemam, još uvijek sjedeći na mom krevetu, u noćnoj košulji, postavljajući protupitanje : "Zar ništa manje, ni više, nego zbog kontrarevolucije"? Ostajem bez odgovora, očito zbog prirode mog ironičnog pitanja.

Počelo je pretresom stana i svaka knjiga iz već pozamašene biblioteke, dokumentacija, moji rukopisi, detaljno su ŠokBio je to šok, imao sam 27 godina, pun intelektualnog i domoljubnog zanosa, bio sam u tijeku završetka post-diplomskog studija, vodio sam tajništvo HGG (Hrvatskog Gospodarskog Glasnika), koji je prije tri tjedna zabranjen, i bio tajnik Društva Ekonomista Hrvatske, pisao sam, publicirao, bio na začetcima životne i profesionalne avanture...pregledavali u dvije ekipe, jedna poslije druge. Naravno, bilo mi je vidljivo i jasno da su dvije službe nazočne, a da jedna drugoj nije vjerovala. Dio dokumentacije su mi oduzeli i do dana današnjeg mi je nisu povratili, iako sam to u nekoliko navrata tražio i od Ivana Penića i od Jarnjaka, ministara unutrašnjih poslova RH. Pretres je završio oko 11 sati, poslije čega se kolona od 3 policijska Landrovera uputila prema zatvoru u Petrinjskoj ulici u Zagrebu.

Uklješten između dvojice udbaša prolazim u koloni kazališnim trgom, prekrasan sunčani dan, zaista « beli Zagreb grad" sa snježnim prekrivačem, modrim nebom, dok se ja približavam tami... Kolona zaustavljena semaforom, kao po nekim čudu se zaustavlja naspram “Zdenca života“ i “Povijest Hrvata“ s druge strane ispred Pravnog Fakulteta. Promatram “Zdenac života“, to remek djelo Mestrovićevih začetaka s finom naslagom snijega, koje ga čine još ekspresivnijim i snažnijim, poetičnijim. Razmišljam u tom kaosu u kojem sam i sam objektom, razmišljam o mojoj majci, jer mi je otac umro prije mjesec i nešto dana ranije, pitam se kako će joj pasti ova nova vijest o meni ; više o tome razmišljam nego što razmišljam o meni samom i mojoj sudbini i posljedicama koje će doći.

Dakako, bio je to šok, imao sam 27 godina, pun intelektualnog i domoljubnog zanosa, bio sam u tijeku završetka post-diplomskog studija, vodio sam tajništvo HGG (Hrvatskog Gospodarskog Glasnika), koji je prije tri tjedna zabranjen, i bio tajnik Društva Ekonomista Hrvatske, pisao sam, publicirao, bio na začetcima životne i profesionalne avanture...

Prelazeći prag zatvora u Petrinjskoj 18, prisetih se meni dragog, proročkog i ohrabrujućeg S. S. Kranjćevića u "Plani okom", da unatoč tim nedaćama treba imati nade:
...
"Sputaše te, stvoriše te roba.
Rad bi živa rinut te sred groba,
Nek nad tobom zagraktaju jata;
Ko' da nema nade po Hrvata!
...
Ali zalud- prenut ćeš se dive,
Planut okom – pregnut duše žive,
Grom će grmit za osvetnog sata;
Ima, ima nade po Hrvata!"

Među uhićenima su uz Vas bili Franjo Tuđman, Marko Veselica, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Vlado Gotovac, Vlatko Pavletić, Jozo Ivičević-Bakulić, Zvonimir Komarica i Ante Bačić. Za što Vas se je teretilo u optužnici?

Sami vidite da po imenima i faktima taj krug osobnosti je bio gremij koji je koncipirao, inicirao i konačno ostvario hrvatsku državu! Međutim, vama nije nepoznata formula koju ne smijete zaboraviti, da su ljudi koji su stvarali povijest, oženjeni s nezahvalnošću!

Oni koji su nas optužili vidjeli su precizno stvari koje mi želimo, što je naš krajni cilj, a to je bila dakako hrvatska država! Naravno u optužnici se to stavlja u evidenciju uz sva ona uvriježena ideološka karikiranja rječnikom proizišlim iz ropotarnica boljševičke terminologije. Grupi se primjerice stavlja na teret da su:

"a) vršili sistematsku i svestranu neprijateljsku propagandu u tisku, na javnim zborovima i na drugi način, kojom su, polazeći od svog kontrarevolucionarnog nacionalističko-separatističkog programa nastojali stvoriti kod radnog naroda SR Hrvatske uvjerenje da je za hrvatski narod jedini politički izlaz da se u Hrvatskoj izvrši nasilna protuustavna promjena postojećeg demokratskog samoupravnog socijalizma i da se Hrvatska nasilnim ili drugim protuustavnim putem izdvoji iz federacije SFRJ.

b) radi ostvarenja navedenih ciljeva stvorili ilegalnu kontrarevolucionarnu političku organizaciju, koristeći postojeće legalno društvene, kulturne, sportske, pa čak i radne organizacije, a u prvom redu "Maticu hrvatske" i studentsku organizaciju stvarajući u njima organizirana politička jezgra koja su agitaciono, organizaciono i na drugi način djelovala u pravcu ostvarenja navedenih kontrarevolucionarnih ciljeva, i to kako na području SR Hrvatske i SFRJ tako i u inozemstvu, povezujući se s raznim ustaškim i drugim organizacijama u inozemstvu koje imaju za svoj program nasilno izdvajanje Hrvatske iz SFRJ i promjenu njenog demokratskog samoupravnog socijalističkog društvenog sistema.

c) u namjeri da započnu sa direktnim kontrarevolucionarnim napadom na postojeće društveno i državno uređenje SR Hrvatske u drugoj polovini 1971. godine organizirali i pokrenuli opći štrajk studenata, koji su nastojali, kako agitaciono tako i organizaciono, pretvoriti u generalni štrajk svih radnih ljudi u SR Hrvatskoj, radi potpunog paraliziranja prometa, gospodarskog djelovanja, kao i cjelokupnog normalnog funkcioniranja zivota u SR Hrvatskoj, kao prvu fazu nasilnog obaranja postojećeg društvenog i državnog uređenje SR Hrvatske, ....".

Ton je vidljiv i što je to značilo u tim vremenima...

Kakav je bio ishod Vašeg slučaja?

Moj ishod je bio kao i ostalih mojih supatnika, da po izlasku iz zatvora nisam mogao doći do posla, šikaniran sam, nisam imao nikakvih resursa, pa sam napustio Hrvatsku 1974., kako su to učinili na tisuće drugih maltretiranih hrvatskih domoljuba, prije ili posli je. Nastanio sam se u Parizu i počeo iz početaka, studirati i raditi u paraleli, stvarati, kreirati obitelj, osiguravati egzistenciju i dati obola profesionalnoj planetarnoj karijeri...

Kako danas retrospektivno ocjenjujete ulogu Hrvatskog proljeća u hrvatskoj povijesti?

Mislim da značaj tog perioda hrvatske povijesti nije u dovoljnoj mjeri ni prostudiran od vrsnih povjesničara, analitičara, IshodMoj ishod je bio kao i ostalih mojih supatnika, da po izlasku iz zatvora nisam mogao doći do posla, šikaniran sam, nisam imao nikakvih resursa, pa sam napustio Hrvatsku 1974., kako su to učinili na tisuće drugih maltretiranih hrvatskih domoljuba, prije ili posli je. Nastanio sam se u Parizu i počeo iz početaka, studirati i raditi u paraleli, stvarati, kreirati obitelj, osiguravati egzistenciju i dati obola profesionalnoj planetarnoj karijeri...sociologa, filozofa i da tom periodu još nije dana ona analitička dimenzija koju taj period hrvatske povijesti zaslužuje. Osobno, sve do sada nisam našao jednu jedinu relevantnu povijesnu studiju koja je iznalizirala i dala valjane zaključke tog segmenta hrvatske povijesti, koji po meni ima jednu apsolutno važnu komponentu da je probudio svijest hrvatske mladeži, svijest i savjest hrvatske kreativne inteligencije,oboružao mentalno hrvatski narod, posijao sjeme buđenja čvrste nacionalne svijesti, pa i unotač teroru komunističke represije stvorio mentalnu bazu, kako bi se hrvatski narod mogao dvadesetak godina kasnije i definitivno obračunati s jugoslavenskim jednoumljem u Domovinskom ratu.

Po meni poveznica Hrvatskog proljeća i Domovinskog rata je jedno prirodno jedinstvo, koje vodi jednom jedinstvenom cilju stvaranju hrvatske neovisne države. Dakako, to je bilo ono krilo Hrvatskog proljeća predvođeno državotvornim dijelom, koje je i bilo zatvoreno 11. siječnja 1972., a ne onog koje je ostalo na slobodi i kasnije bilo za jednu drugu transformaciju jugoslavenske federacije, a manje za jednu stvarnu hrvatsku suverenu državu.

Mi smo od početaka, tog se sjećam već od 1968. i 1969. godine, od naših punktualnih sastanaka u Jasterbarskom kod ”Dobre Mamice“ i drugdje na matičinim druženjima i predavanjima, artikulirali i bili suglasni u težnji prema hrvatskoj državi kao neformalnoj grupi. Naši protivnici su to dakako i znali. Mi se nismo skrivali, naslovnica iz HGG- je bila hrvatska država, svjedočila je i tekstom i slikom tom našem cilju, bila je ponos našoj zastavi i nacionalnom grbu već od prvog broja.

Koja je osnovica tih izglednosti u tom vremenu?

Upravo od članova ove grupe dolazili su osnovni impulsi i ideje, koje su doprinosili sazrijevanju hrvatskog naroda, da se poslije višestoljetne krvave borbe za državnom samostalnošću konačno može proglasiti slobodna i samostalna država Hrvatska. Taj slijed borbe, naravno, ne može se gledati odvojeno od akcija koje su nasljedno vodili hrvatski velikani, kroz različita stoljeća, približavajući se njihovim suvremenicima, milimetar po milimetar stvarajući izglednost konačne hrvatske pobjede.

Mislim da su se sudionici naše grupe suprotstavili onome što ja nazivam samoubojstvo demokracije i gušenje misli, kao odgovor na centralizam kojim je vladajuća struktura pokušala dopirati i narod i inteligenciju, pod parolom da je trebalo lagati narodu da bi se sačuvao socijalizam. Borili smo se također protiv bjesomučnog izrabljivanja i podjarmljivanja, marginalizacije hrvatskih građana i njihovih prava. Na taj način i njihov cinizam više nije imao ni meritornost realizma, jer je hrvatski narod već čitav niz godina poznavao teror kojem je bio izložen, poznavao zahvaljujući upravo tekstovima, predavanjima i publikacijama koji su članovi naše grupe znali meritorno, precizno i istinito artikulirati u revijama i glasilima koje smo predvodili.

U studiji koju je dr. Ivan Perić sastavio za političko-sudske i policijske potrebe, pod naslovom "Opservacije o sadržaju i idejnoj orijentiranosti tekstova objavljenih u Hrvatskom gospodarskom glasniku", datiranog 29. veljače 1972. godine, on kaže:

"... Časopis je okupiran sa drugim vidom državne organizacije – nacionalnom državnošću. U sklopu ove orijentacije časopis se bavi nizom pitanja, koja se sva mogu svesti na zajednički nazivnik: konstituiranje Hrvatske kao samostalnog državnog subjekta u punom smislu. Nacionalna državnost u napisima izbije u prvi plan" (str. 10).

Fakat je da je naša vizija bila drugačija od one veliko-jugoslavenske, pa je bilo razumljivo da sam i sam osobno pisao da "za budućnost u koju mi vjerujemo, takav model koji prije svega ima u vidu centar, federaciju i trust mozgova skoncentriranih na Kalimegdanu, to ne, to nam ne treba«. To je dio ideja Hrvatskog proljeća, zrnja sjemena koje je procvalo 1990 i kasnije.

Nitko me u suprotno ne može uvjeriti, konačno neke stvari znam iz neposredne blizine, jer sam bio dio tog procesa pa i kao neposredni akter i čimbenik mogu i želim posvjedočiti. I kao povjesnik mogu reći da je ta distanca još vrlo bliska, povijesno relativno kratka, jer za valjane studije su potrebni vrijeme i povijesna distanca, intelektualna čistoća, konačno i čitav niz parcijalnih otčitavanja, filtracije teza od često subjektivnih čimbenika, zadojenih najčešće nepremostivim ideološkim zastranjivanjima u našim prostorima, koje ih udaljuje od objektivnih i ozbiljnih dokumentiranih realiteta,što zamračuje prave i autentične studije i stvarne povijesne nepristrane analize.

Koje je vaše mišljenje o povjesničarima, koji vode hrvatske povijesne institucije i sveučilišta?

Kad vam povijest predaju na hrvatskim sveučilištima i vode sve i svekolike javne medijske kampanje, polemike i raščlambe Dragan Markovina, Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić, to nije obećavajuće, to je onda tragikomedija povijesti, smrt povijesti kao znanosti. To nije sveučilišni nivo, to je mizerija indoktrinacije, koja svjesno skriva povijesne fakte i povijesne tendencije, vodi bespućima povijesti i povijesnog razmišljanja, relativizaciji povijesnih fakata i povijesti kao učiteljici života. Hrvatsku djecu trebaju podučavati ljudi koji su odani znanosti, konceptualnim istinama, a ne ideologijama, bez obzira na njihove boje! S druge strane, što govoriti o tom vremenu koje se gotovo ne spominje u javnoj riječi, hrvatskim medijima.

U civiliziranim nacijama povijesni instituti, sveučilista i sami sudionici ovakvih događanja bi danima razglabali teze i hipoteze, takvih događaja poput Hrvatskog proljeća. Vrvjelo bi simpozijima, kongresima, filmovima, referatima, zapisima, studijama, knjigama... U Hrvatskoj to ostaje gotovo bez spomena!

Iz povijesti selimo se u sadašnjost. Kako gledate na dosadašnji mandat nove Vlade?

Ja dakako pratim pomalo i sa čuđenjem što se događa na političkoj sceni u Hrvatskoj. Međutim, ja sam vam i strpljiv PovijestKad vam povijest predaju na hrvatskim sveučilištima i vode sve i svekolike javne medijske kampanje, polemike i raščlambe Dragan Markovina, Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić, to nije obećavajuće, to je onda tragikomedija povijesti, smrt povijesti kao znanosti. To nije sveučilišni nivo, to je mizerija indoktrinacije, koja svjesno skriva povijesne fakte i povijesne tendencije, vodi bespućima povijesti i povijesnog razmišljanja, relativizaciji povijesnih fakata i povijesti kao učiteljici života.promatrač. Mislim da moramo biti istovremeno i kritički raspoloženi, ali i vremenski utemeljeni, jer u suprotnom nismo ozbiljni u onome što zborimo. Trebamo i ljudima koji vladaju dati vremena na aklimatizaciju na vlasti i očekivati je da jedna garnitura respektabilne vlasti treba dobiti od 6 mjeseci do godinu dana da pokažu njihov reformistički duh koji je neophodan s upravljačkim talentom, kako bi preokrenuli tendencije višegodišnje mizerabilne vladavine. Tek tada mogu slijediti usredotočene i istinski inspirirane analize i kritike.

Ako se prisjetite mojih analiza, pa i na stranicama vaših portala one su velikim dijelom bile utemeljene i najavljivale su solucije koje su se u realitetu dogodile, u odnosu na Sanadera, Milanovića, Josipovića, Karamarka, Kitarovićku. Dogodilo se je uvijek ono što sam najavio ponekad nekoliko godina ili mjeseci unaprijed, dok su našim medijskim prostorima dominirali analitičari poput Puhovskog, Banca, Gjenera, Markovine, Krasića... i kompanije koji su nazočni u svim medijima od pisanih do TV-a. Za reći što? Ništa pertinantnog, a pogotovo ne utemeljenog, najčešće dijametralno od stvarnosti, u potpunosti krivo, što je pokazalo vrijeme!

To su farse od stanja javnih medija, jer je vremenom HTV postao tvornica bjesomučnih laži, izvrtanja, još uvijek pod kontrolama udbaško-kosovskih agentura, koje umjesto da prosvijećuju narod, podižu kulturni i civilizacijski nivo, zaglupljuju hrvatsku publiku indoktriniranim jugonostalgijama, izmoždenim pevaljkama, metamorfeziranih svim vrstama plastičnih uložaka i implatacijama, zahvata botoksom i naprava, svega osim istinskog prirodnog umjetničkog kreativnog talenta; prodavajući to kao veliku novost,umjetničke nove vrijednosti, zaglupljujući narod. Takva HTV postaje izvorište traversije nacije i naroda, iskrivljenom slikom svijeta i potencijala za budućnost.

S druge strane država financira antipropagandu protiv vlastitog naroda, veleposlanici govore i rade protiv vlastite države što postaje javna anarhija. Država ne mijenja veleposlanike koji rade za neke druge sile protiv interesa vlastitog naroda, druga upražnjena važna mjesta su nepopunjena... Predsjednica kao muha bez glave glavinja svijetom, što je nečuveni skandal, degradirajući instituciju kojoj je na čelu i kojoj nije dorasla! U svakoj razumnoj sredini bi se trebala naći grupa zastupnika za pokrenuti parlamentarnu anketu, kako šef države bez ikakvih pravih državnih razloga, se izgubi i bez obavještenja parlamenta i javnosti odluči otići u poluprivatnu ekskurziju po svijetu. To je po meni infantilitet prvog reda.

Plenković bi pod hitno morao pripremiti jednu osobu koja bi s dignitetom mogla obavljati tu važnu državnu funkciju i koja bi bila u stanju vratiti dignitet institucij Predsjednika države, jer zadržati takvu osobu još jedan mandat na ovoj funkciji bi bio prvorazredni crimen. I osobno sam glasovao za nju, ali nikada više, premda sam i prije samog izbora napisao o njoj ono što se u realitetu i dogodilo ove dvije godine njenoga infantilnog obnašanja funkcije i kojekakvih znanih i neznanih skandala, koji će prije ili poslije postati i dijelom javnih priča, što je samo pitanje vremena! To je tako vidno mirisalo na ono što se stvarno dogodilo, ali ipak u alternativi Josipovića kao izbora nisam imao drugog izbora do glasovati za nju.

Ja sam godinu i pol dana prije pisao o velikoj grješci HDZ-a što su poslali Plenkovića u Bruxelles, umjesto da su ga instalirali da predvodi u pomlađenoj strukturi, s većom nazočnosti žena, HDZ kao novu nadu, kako bi pomeli sa scene tu dosadnu i nepodnošljivu Milanovićevu vladu.

Karamarko je bio aparatčik bez talenta, dogodilo se ono što se trebalo dogoditi. Plenkovića treba suditi na preciznim činima, kao reformatora vlade, u gospodarstvu, kojim će metodama popraviti gospodarski prosperitet, demografsku obnovu, dati polet narodu u poduzetničkoj strasti za boljitak države, ali isto tako u kojoj će mjeri dovesti Hrvatsku u pravne sfere, istinski pravne države. Jer nažalost i Bajić i Cvitan su na izvorištima zla pravnog sustava, koji nisu doveli u sklad s pravnim propisima i praksom, već su postali instrumentarij antidržavnih interesa, o čemu se već poduže vremena čuju i preciznije priče.To ostavlja dovoljno prostora za procesuiranje ovog dvojca, kad se vide svi detalji tih blamaža.

Što se događa s uređenjem graničnih nesuglasica s Crnom Gorom, Srbijom, Slovenijom i BIH? Kako razriješiti problem otkrivanja ostataka hrvatskih građana odvedenih u srpska uzništva i restitucije njihovih ostataka njihovim obiteljima? Povratak arhivske i umjetničke baštine otimačinom srpsko-crnogorske soldateske? Konačno, reparacijski ZločiniSvi oni koji su krvlju hrvatskih građana okaljali ruke i čast, trebaju biti identificirani, oni ne mogu biti nosioci javne vlasti u bilo kojem dijelu političkog sustava. Komunističko nasilje mora biti obilježeno tragom istine u svoj njegovoj jasnoći i zločini koji su u ime tog sustava učinjeni nad hrvatskim pukom i građanima evidentirani, a njihovi inspiratori i izvršitelji otkriveni.proces prouzročenih i evidentiranih ratnih šteta koje je srpska i crnogorska vojska učinila na hrvatskom državnom teritoriju.

Tu je i pitanje lustracijskog procesa i utvrđivanja povijesnih istina, što je dio traženja i europskih institucija. Svi oni koji su krvlju hrvatskih građana okaljali ruke i čast, trebaju biti identificirani, oni ne mogu biti nosioci javne vlasti u bilo kojem dijelu političkog sustava. Komunističko nasilje mora biti obilježeno tragom istine u svoj njegovoj jasnoći i zločini koji su u ime tog sustava učinjeni nad hrvatskim pukom i građanima evidentirani, a njihovi inspiratori i izvršitelji otkriveni. Istina i samo suha istina može povratiti vjeru u hrvatsku pravicu i milosrdni čin kojem se svaki pošten Hrvat nada već više od 27. godina, a koji nam se odbija sustavno, premda su ta obećanja dijelom izbornih programa obnove i vlasti programske platforme HDZ-a. To je dakle i dio budućih pitanja ukoliko Plaenkovićeva Vlada djelotvorno ne odgovori u skoroj budućnosti.Vjerujte mi ja ih neću štediti, ako mi daju štofa. U jednom dijelu ove problematike sam ga interpelirao jednim pismom, koje sam mu uputio danas u odnosu na lustracijske procese i 45 godina obljetnice zločinačkog čina Titovog komunističkog sustava nad desetoricom domoljubnih hrvatskih intelektualaca 1972.godine.

U Francuskoj nas u travnju očekuju predsjednički izbori. U medijima se spominje kao realna mogućnost da na izborima pobjedi Marine le Pen. Kakve su Vaše prognoze?

Marina Le Pen je zasigurno jedan od ozbiljnih kandidata za drugi krug predsjedničkih izbora, jer podjela na lijevoj opciji i u centru joj osigurava prolaz u drugi krug. Podijelit će se lijeva glasačka masa i neće biti jedinstvena. Uz kandidaturu Manuella GlobalizacijaU Francuskoj kao i u Americi u centru je kampanje odnos prema globalizacijskim kretanjima, kazao bih i na pitanju kraja globalizacijskih tendencijame, koje vidno gube teren na različitim žarištima planetarne konstalacije. Tendencija prelazi u novu rekonfiguraciju, koja je započela Brexitom i pobjedom predsjednika Trumpa na izborima u SAD-a.Valsa, vjerojatnog pobjednika predizbornog sučeljavanja na ljevici, slijedi konkurencija još dvojice kandidata s lijevog bloka i dva kandidata na lijevoj i srednjoj opciji Emmanuela Macrona bližeg centru, te vrlo dinamičnog na krajnjoj ljevici Jean-Luc Melenchona, što ih vjerujem sve ostavlja kratkih rukava i umrvljenog glasačkog potencijala i bez kvalificirajuće kvote za drugi krug.

U toj logici François Fillon bi mogao biti drugi izborni suparnik Marini Le Pen i u drugom krugu bi mogao pobjediti gospođu Le Pen, ponavljajući izbornu pobjedu koju je polučio predsjednik Chirac, ujedinivši glasačko tjelo naspram njenog oca Jean-Marie Le Pena, kada je dobio preko 83% glasačkog tjela u drugom krugu predsjedničke kampanje 2002. godine .

Ukoliko se u drugom krugu pojavi Emmanuel Macron s gospođom Le Pen, gospođa Le Pen ima realne šanse postati predsjednicom,jer bi se dio glasačkog tijela Françoisa Fillona mogao naći na strani Marine Le Pen, prije nego na strani još jednom lijevo-centričnog kandidata u predsjedničkoj ulozi, koji je, da vas podsjetim, vladao u zajednici s predsjednikom F. Hollandom, kao njegov ekonomski savjetnik i ministar financija, gotovo 4 problematične godine, što javnost ipak ne zaboravlja, a što će i gospođa Marina Le Pen dakako znati podastrijeti u njene izborne poruke i konfrotacije, kao vrlo versatilna i ozbiljna sugovornica u sučeljavanju.

Međutim, u Francuskoj kao i u Americi u centru je kampanje odnos prema globalizacijskim kretanjima, kazao bih i na pitanju kraja globalizacijskih tendencijame, koje vidno gube teren na različitim žarištima planetarne konstalacije. Tendencija prelazi u novu rekonfiguraciju, koja je započela Brexitom i pobjedom predsjednika Trumpa na izborima u SAD-a.

Kako ocjenjujete trenutnu geopolitičku situaciju na globalnoj razini i što bi po Vama izbor Trumpa tu mogao promijeniti?

Mislim da su promjene ne samo potrebne, one su i poželjne u redifiniranju međunarodnih odnosa. Predsjednik Trump, kojeg i osobno poznajem, je dobra vijest. On okreće ploču globalističkih tendencija na traženje unutarnje snage i sveza u američkom društvu, kao inspiracija samosvijesti i osjećaja snage i konačnog uvođenja reda u vlastitoj kući, prije nego vladanja terorizirajuće koncepcije nametanja američkog načina razmišljanja EuropaNa Europi je također potez da se redifinira, ne na konceptu demonstracije moći bruxellske birokratske arogancije, već na konceptu respekta partikularnosti sastavnica Europske unije uz svu otvorenost tržišnih utakmica i jednakosti tržišta. Europa se mora redefinirati i kao obrambena jedinica sa zajedničkom obrambenom strategijom, što će ju učiniti realnim partnerom Amerike, Kine i Rusije. Europa se mora kao zajednica civilizacijske posebnosti okrenuti europskom ozračju i pokušati u transformiranju Rusije u jedan demokratski i gospodarski razvijen prostor, koji će okrenuti Rusiju ne prema agresivnom i pretubatorskom pozicioniranju, već tome da postane kasnije i ozbiljan solidan europski partner, a ne protivnikčitavom svijetu po američkom modelu koji je provodio i Bush i Obama, a koje bi nastavila i gospođa Clinton da je pobi jedila. Utoliko, ja vidim šansu respekta osobnosti kao pozitivnu dimenziju izbora predsjednika Trumpa, koji se okreće svom narodu podržavajući proizvodnju i ekspanziju na domaćem tržistu koje je gotovo autonomno po svojoj konfiguraciji ili koje može u relativnim i kratkim distancama to postati vrlo brzo još i više, zahvaljujući stanju tehnoškog razvitka Amerike i Kanade.

Amerika troši preko 600 milijardi dolara za obranu, što je gotovo desete puta veće od onog što Rusija troši za iste svrhe.Trump se s pravom pita nije li to malo pretjerano, i nije li bolje da se ti novci u nešto pametnije investiraju? Amerika je od Busha starijeg na ovamo zapravo utrošila fenomenalne napore u industriju rata, svesrdno je to podržavala pa čak i inicirala, a to je rezultiralo pokretima populacije, ratovima, te konačno dovelo do općeprisutnih terorističkih aktivnosti. Trump se pita je li to pravi put za Ameriku i kaže ne. Nama i svijetu treba mir tako da Trumo uzima pomirljiv ton čak i s s Putinom, koji nije nevinašce, što treba posebno naglasiti.

Europski i američki političari na žalost nisu izvukli pouke iz katastrofalnih ratova koji su dominirali područjem Mediterana, a koji su neophodno prouzročili i populacijska gibanja tektonskih dimenzija. Dok se ratovi vode, te tendencije neće oslabiti, već će se samo jačati. Utoliko ja vidim da je izborom predsjednik Trump Bogom poslan čovjek, da te ratničke pokliče zamjeni za mirotvorstvo,š to će dovesti i do smanjenja tenzija u svijetu i redifiniranja potrošnje i unutarnjih potreba Amerike. Konačno Amerika se treba okrenuti sama sebi u činu jedne duhovne samoobnove!

Na Europi je također potez da se redifinira, ne na konceptu demonstracije moći bruxellske birokratske arogancije, već na konceptu respekta partikularnosti sastavnica Europske unije uz svu otvorenost tržišnih utakmica i jednakosti tržišta. Europa se mora redefinirati i kao obrambena jedinica sa zajedničkom obrambenom strategijom, što će ju učiniti realnim partnerom Amerike, Kine i Rusije. Europa se mora kao zajednica civilizacijske posebnosti okrenuti europskom ozračju i pokušati u transformiranju Rusije u jedan demokratski i gospodarski razvijen prostor, koji će okrenuti Rusiju ne prema agresivnom i pretubatorskom pozicioniranju, već tome da postane kasnije i ozbiljan solidan europski partner, a ne protivnik. Dok god takav stav ne uđe u genetski kod europske političke elite, Europa će biti strateški gubitnik. Veliki mag geopolitičke strategije Charles de Gaulle je zagovarao Europu od Atlanske obale do Urala već prije 70 godina!

Amerika se s Trumpom povlači, okreće sama sebi, to je vrlo precizno izražen cilj. Europa se mora znati učiniti atraktivnom, ali ne tako da primi bezbrojnu populaciju Afrike, Azije i Bliskog Istoka na svoj životni prostor, ako je u stanju ekonomski i civilizacijski izdržati. Amerika, Europa i Kina trebaju pomoći Africi, da ona sama postane faktor svog prosperiteta, zapošljavanjem, edukacijom, ne financiranjem dvoraca i bogatstava političke elite Afrike, u ljetovalištima Francuske, Italije, Španjolske, Engleske..., već preciznim i kontroliranim investicijama, koje uvode blagostanje radnom infrastrukturom i ostavljaju nadu u radnu kulturu, edukaciju i radne mogućnosti i djelovanje afričke populacije u njihovom izvornom ambijentu, življenja u njihovom civilizacijskom mentalnom kodeksu.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.