Objavljujemo cjelovit razgovor s prof. dr. Šimom Malenicom, novoizabranim dopisnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je kraćen u Slobodnoj Dalmaciji. Dr. Malenica je brodograditelj, živi i radi u Parizu, ali održava vrlo intenzivne i, posebice za mlade hrvatske znanstvenike iz područja brodogradnje, vrlo korisne veze s kolegama u Hrvatskoj. (hkv)

Razgovor s dr. sci. Šimom Malenicom, dopisnim članom HAZU

Od lipnja ove godine dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti je i 50-godišnji Šime Malenica, stručnjak u brodogradnji koji više od pola svog života živi i radi u Francuskoj, u Parizu.

Od ove godine ispada da sam više vremena proveo u Francuskoj, nego u Hrvatskoj – odgovara na naš komentar kako se ne može, a ne primijetiti taj francuski “pjev” u govoru.

50% Francuz i 100% Hrvat

Kada me netko pita da li sam više Francuz ili Hrvat najčešće odgovorim da sam pedeset posto Francuz, a sto posto Hrvat. Inače, ja sam vam splitski Vlaj, moja obitelj je iz Male Milešine kod Ogorja stigla u Split kada sam imao četiri-pet godina, i živjeli smo na predjelu Kocunar. Brodogradnju sam tako studirao u Splitu, a kako u to vrijeme ovdje nije bilo nego dvije godine, prebacio sam se na Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam i diplomirao. Potom sam iz obiteljskih razloga preselio u Francusku gdje sam se nastavio školovati, magistrirao i doktorirao, te odmah potom dobio posao –priča nam o svom životnom putu, Malenica, ističući i danas odličnu suradnju s profesorom Ivom Senjanovićem kod kojeg je tada u Zagrebu i diplomirao.

Profesor Senjanović je akademik i naš najpoznatiji živući brodograditelj, rekao bih. S njim sam nastavio surađivati i nakon mog odlaska u Pariz. Imao sam, zapravo, sreće da sam na fakultet “upao” dok ti naši "stari" profesori još nisu otišli u penziju. Jer razlika je u toj "branši" onda i danas. Naša brodogradnja nije više konkurentna kao što je to bila u bivšoj državi kada je bila jedna od glavnih grana industrije. Zbog toga su i naši profesori bili jako dobro školovani na tom području budući da su na specijalizaciju išli u najvažnije svjetske ustanove iz područja brodogradnje (MIT, Berkeley University, det Norske Veritas, Lloyd...) i tako na nas prenosili ta svoja znanja. Zaista sam dosta od njih naučio –zahvalan je naš sugovornik za sve to znanje koje je rado upijao, te smatra kako je ovu akademsku titulu zavrijedio upravo i zbog te dugogodišnje poveznice s hrvatskim sveučilištem.

Naime, u Parizu radim u tvrtki "Bureau Veritas" koja ima preko 70 tisuća zaposlenih. Imam posao otprilike točno onakav kakav sam oduvijek htio. Mnogo putujem i radim ono što volim. Moje uže područje je brodska hidrodinamika, točnije, istražujem kako se plutajuća tijela ponašaju na valovima, što je osobito važan tehnički problem za brodove i off-shore platforme za eksploataciju nafte.Ulaganje u mladeHrvatska bi definitivno trebala ulagati više u mlade ljude i davati im više prostora, kako u politici tako i svim sferama života, dosta je ovih "starih", a tu pomalo uključujem i sebe. Naravno da mladim ljudima nedostaje iskustva, koje je naravno izuzetno važno, ali mladi ljudi u pravilu imaju puno više volje, snage i najčešće bolje i modernije ideje. Idealno bi bilo da stariji i iskusniji ljudi, ukoliko im taština to dopušta, djeluju kao savjetnici mladima koji bi ipak trebali voditi glavnu riječ U praksi se to uglavnom na koncu svodi na matematiku, jer , u svim tehničkim disciplinama, kud god da krenemo završimo na jednadžbama i numeričkim proračunima.–veli Malenica koji u Zagrebu predaje na postdiplomskom studiju Fakulteta strojarstva i brodogradnje te u tom svojstvu sudjeluje u mentorstvu mladih hrvatskih doktoranada.

Uvijek sam nastojao održati tu suradnju s Hrvatskom na brojnim projektima u Europi i svijetu, trudio sam se da naše mlade ljude educiram, te da im zajedno pomognemo u njihovom daljnjem usavršavanju –važno je to Malenici, te u prilog tome navodi kako upravo s profesorom Senjanovićem i profesorom N. Vladimirom surađuje na jednom zajedničkom znanstvenom projektu u Koreji, danas najmoćnijom državom za proizvodnju brodova.

Kako se u svijetu gleda na Hrvatsku i kako ojačati hrvatske pozicije

A, biti akademik to je zaista čast, jako mi je drago da sam izabran. U Hrvatskoj to mnogo znači, no vani nas još uvijek gledaju kroz prizmu jedne male države. Ne shvaćaju nas ozbiljno, osim u sportu naravno, he he ... Mislim da smo mi Hrvati veoma talentirani i radišni, pogotovo kad nam se nešto sviđa i kada dobro razumijemo „pravila igre“, kao što je to slučaj u sportu i znanosti. Naime, ukoliko su pravila igre jasna i mi ih u potpunosti razumijemo, onda vas nitko ne može zeznuti,osim vas samih naravno. Mislim da bi slično trebalo biti i u politici. Moralo bi što više naših mladih otići na sveučilišta i institute po Europi, da skuže pravila i da po tim pravilima onda "igraju"za Hrvatsku. Jako je teško kada ne znate pravila ili kad su pravila nedovoljno jasna. Ja osobno to dobro znam i po svome poslu koji nije politika ali ima slične načine funkcioniranja. Ukoliko ne znate točno kako se dobivaju projekti, kako se dijeli novac, izguraju vas neki koji su objektivno lošiji od vas, samo zato što znaju pravila i imaju lobije koji im pomognu u tome.

Hrvatska bi definitivno trebala ulagati više u mlade ljude i davati im više prostora, kako u politici tako i svim sferama života, dosta je ovih "starih", a tu pomalo uključujem i sebe. Naravno da mladim ljudima nedostaje iskustva, koje je naravno izuzetno važno, ali mladi ljudi u pravilu imaju puno više volje, snage i najčešće bolje i modernije ideje. Idealno bi bilo da stariji i iskusniji ljudi, ukoliko im taština to dopušta, djeluju kao savjetnici mladima koji bi ipak trebali voditi glavnu riječ, kazuje nam Malenica dok mi pomalo nastojimo okrenuti "timun" prema pitanjima o budućnosti domaćih škverova.

O budućnosti hrvatske brodogradnje

Nažalost, mislim da sudbina naše brodogradnje nije bajna,barem što se tiče klasične trgovačke brodogradnje (tankeri, kontejnerski brodovi, brodovi za rasuti teret ...) jer mi smo tu teško konkurentni azijskim brodogradilištima koja u pravilu rade dosta jeftinije i brže uz sličnu kvalitetu. Uz to većina opreme koja nam treba za gradnju nije naša, i čelik, primjerice, trebamo uvoziti, tako da se na kraju, da tako kažem, ne može živjeti samo od zavarivanja. Da bi naša brodogradnja opstala mislim da bi trebalo provesti restrukturiranje, ukoliko još uvijek ima novca i volje za to, i preorijentirati se na brodove koji imaju veliku dodatnu vrijednost.

To su, primjerice, specijalizirani brodovi za off-shore platforme, specijalni putnički brodovi, jahte ... To ne znači da treba odustati od relativno jednostavnijih brodova gdje imamo veliko iskustvo i gdje je naša kvaliteta prepoznata na tržištu kao što je to slučaj s trajektima i ro-ro brodovima gdje „Uljanik“ jako dobro kotira. Po mome mišljenju, uz činjenicu da veliki dio opreme koji se ugrađuje na brodove nije naš, jedan od važnijih razloga zašto mi imamo problema u brodogradnji je i nedostatak kvalitetnog managementa. Mi bez daljnjega znamo napraviti dobre i kvalitetne brodove, ali nemamo baš tu izraženu sposobnost markentinga i prodaje. Možda se neće svi složiti s time, naročito oni stariji, ali mi smo tu dječja igra u odnosu na, na primjer, Nizozemce koji mogu prodati što vas je god volja. Primjerice, u Nizozemskoj postoji firma “Damen”, grade specijalizirane brodove za "off-shore support" i izvrsno posluju. Skuplji su od drugih, ali imaju taj jaki management. Danas naime nije samo važno nešto dobro proizvesti, važnije je za to naći tržište i to dobro prodati –tvrdi ovaj brodograđevni stručnjak navodeći primjere drugih zemalja iz Europe koji su se odrekli klasične trgovačke brodogradnje i preorijentirali se na gradnju velikih putničkih brodova, koje Koreja i Kina još uvijek ne proizvode, a koji koštaju kao dvadeset tankera.

Mi smo ih također davno gradili, poput poznate "Amorelle", no nažalost, nakon rata teško se bilo vratiti na tržište, izgubili smo kompetencije, klijente, drugi su još više napredovali. Osobno bih naravno želio da naša brodogradnja opstane, mi smo nekako emocionalno vezani za nju, ali mislim da to nije moguće bez restrukturiranja –zaključuje.

Život u svijetu i razmišljanja o povratku

Teško da ću se vraćati za stalno, ali sam uspio postići da se vraćam otprilike kad god me je volja, ova dugoročna suradnja s našim sveučilištem omogućuje mi da često dođem. Pa bliže je meni od Pariza do Zagreba, nego vama od Splita do Zagreba... Malo šale, naravno, mislim na avion –govori Malenica vjerujući kako ovdje ipak ne bi uspio pronaći potpuno zadovoljstvo u poslu.

Kad bih se vratio mislim da bi upao u ove naše domaće priče, prepiranja, svađe, i izgorio. Vjerojatno bih vremenom i ja postao takav,Nitko nije krivČesto mi padne na pamet izreka,koja se pripisuje Brunu Bušiću, a koja navodi da će nam biti najgore kad budemo u prilici sami sa sobom vladati jer da nas tada neće imati tko braniti od nas samih. Htjeli ili ne htjeli, mora se priznati da je velikim dijelom imao pravo, jer kako drukčije objasniti ovu dvadesetpetogodišnju pljačku i bahatost na najvišim nivoima društva. Iako se radi o potpuno drugoj stvari,situacija me podsjeća na onu veliku svjetsku financijsku krizu iz 2008 godine kada se ispostavilo da novca nema, ali da nitko nije kriv!! što nikako ne bih htio. Ovakva suradnja izvana mi više odgovara, zajedno s drugim profesorima uočimo koji su studenti dobri i imaju potencijala, te ih onda dodatno educiramo za našu struku. Osim profesora Senjanovića na Fakultetu u Zagrebu surađujem i s mnogim drugim kolegama od kojih bih istaknuo posebno istaknuo profesora Hrvoja Jaska s kojim sve bliže surađujem. On je malo mlađi od mene i jako je perspektivan i svjetski poznat i priznat, radi na relaciji Zagreb-London, kod nas da bi se razvio moraš se, izgleda, malo maknuti izvan granica, tako je to... - hvali Malenica svojega kolegu, a ima još takvih, kaže.

Često putujem po cijelom svijetu, svi veliki gradovi su mi slični, imaju svoje posebnosti ali uglavnom je to sve isto. Kad ste momak i student takvi veliki gradovi su vam odlični, ali kada ste oženjeni i imate obitelj, djecu, onda je sve drukčije. Puno je važnije s kim živiš negoli gdje živiš. Inače ljeti boravimo u Skradinu gdje smo kupili stan, a budući da sam sada oženjen Solinjankom, to nam se učinilo kao odlična lokacija. Naime naša rodbina, koja živi u uglavnom u okolici Splita, nam je dovoljno blizu da možemo otići do njih kad god nas je volja, a ipak dovoljno daleke da nam ne dolaze svaki dan, kaže uz šalu prof. Malenica. Mislim da ću ovako nastaviti i dalje, malo po svijetu, malo u Hrvatskoj, suradnju želim održati svakako, i dalje poučavati naše mlade perspektivne i vrijedne ljude, neka se čuje za našu Hrvatsku – poručuje Šime Malenica.

O politici

Moram priznati da mi politika, kako domaća tako i svjetska, predstavlja jednu vrstu hobija iako se njome ne bavim aktivno. Inače tradicionalno sam HDZ-ovac, zato što mislim da je to najreprezentativnija stranka Hrvatske koja je bila okosnica stvaranja zemlje. Naravno da i u njoj ima „svega“, kao što se i pokaže s vremena na vrijeme, ali zemlju mora voditi jaka i velika stranka, inače je teško napraviti bilo što kvalitetno i dugoročno. Osobno sam čak i dugogodišnji, doduše ne bas aktivni,član HDZ-a, ali otkad više nema dr. Franje Tuđmana, otkad je otišao “gazda”, pomalo sam izgubio povjerenje u vodstvo stranke. Teško je za tipove kao što su Sanader, Karamarko i neki drugi naći bilo kakvo razumno opravdanje. Inače ono sto najviše zamjeram Tuđmanu je to što iza sebe nije uspio ostaviti par kvalitetnih mladih ljudi njegovog kalibra. Kao što sam prije rekao za mlade, po meni je Tuđman pri kraju svog aktivnog života, trebao identificirati par kvalitetnih mladih domoljuba i biti im neka vrsta mentora.

Često mi padne na pamet izreka,koja se pripisuje Brunu Bušiću, a koja navodi da će nam biti najgore kad budemo u prilici sami sa sobom vladati jer da nas tada neće imati tko braniti od nas samih. Htjeli ili ne htjeli, mora se priznati da je velikim dijelom imao pravo, jer kako drukčije objasniti ovu dvadesetpetogodišnju pljačku i bahatost na najvišim nivoima društva. Iako se radi o potpuno drugoj stvari,situacija me podsjeća na onu veliku svjetsku financijsku krizu iz 2008 godine kada se ispostavilo da novca nema, ali da nitko nije kriv!!

Što se tiče ostalih stranaka, za SDP ne bih glasao, kako se ono kaže „ni u snu“, iako mislim da i tamo ima nekoliko kvalitetnih pojedinaca. Postojanje jakog SDP-a je naravno neophodno za političku ravnotežu. Pojava MOST-a mi se čini dobrodošla i mislim da predstavlja jedno prijeko potrebno osvježenje. Osobno, ne vjerujem da će oni dugoročno opstati, barem ne u ovakvom obliku, ali će zasigurno pomoći normalizaciji hrvatskog načina vođenja politike. Ja im želim da ustraju u svom radu tako da nakon neophodne čistke jedan normalan HDZ ponovno dođe na čelo Hrvatske, i vodi ovu lijepu zemlju tamo gdje joj je i mjesto, a to je mjesto jake i ravnopravne članice Europske Unije. Inače, nije da se u potpunosti slažem s europskom politikom niti mislim da je Europa idealna zajednica država, ali to je jednostavno naš najrazumniji izbor.

Mia Sesartić
Slobodna Dalmacija