Ususret dolazećim izborima za Hrvatski sabor obratili smo se svim relevantnim političkim grupacijama s pitanjima za koja smatramo da su važna za hrvatsku budućnost. Objavljujemo odgovore Socijal-demokratske partije (SDP). Još čekamo odgovore HDZ-a i Mosta. (dd, mm) 

SDP o pitanjima koja se nameću prije održavanja izbora za Hrvatski Sabor

Za dva tjedna očekuju nas izvanredni izbori za Hrvatski sabor. Iako neki ekonomski pokazatelji ukazuju na to da dolazi do oporavka hrvatskoga gospodarstva, sadašnje stanje je ipak ekonomski loše. Tu prvenstveno mislimo na broj nezaposlenih, visoke poreze i brojna administrativna ograničenja, stopu gospodarskoga rasta koja je i dalje bitno niža u odnosu na 2008. nakon čega je uslijedila ekonomska kriza, a posebice zabrinjavajuće je iseljavanje mahom mladih ljudi u inozemstvo. Stoga bismo razgovor započeli temama vezanima uz ekonomiju. Kojim konkretnim mjerama mislite da se može povećati broj zaposlenih u Hrvatskoj i zaustaviti iseljavanje najproduktivnijeg dijela stanovništva?

Vraćanje stabilnosti u Hrvatsku glavni je preduvjet za nastavak gospodarskog rasta i razvoja, a upravo je rast gospodarstva ključna mjera kojom se može povećati zaposlenost i zaustaviti iseljavanje. Zato u programu Narodne koalicije predviđamo stvaranje povoljnijih uvjeta poslovanja – bez novih poreza, ali s novim poreznim olakšicama i poticajima – kako bi omogućili nova ulaganja, a time i otvaranje novih radnih mjesta. Novo zapošljavanje mora se temeljiti prije svega na tehnološki naprednim i izvozno orijentiranim investicijama, na ulaganju u znanje, te na razvoju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava kao nositelja razvoja hrvatskog sela. Uz stvaranje povoljnih poslovnih uvjeta koji će rezultirati rastom ulaganja i otvaranjem novih poslova, planiramo i posebne poticaje za mlade, žene i starije od 50 godina.

Prije svega mislimo da, kada je Hrvatska u pitanju problem nezaposlenosti mladih uzrokovan:

- neodgovarajućom brigom o mladima i njihovim problemima, ne samo u odnosu na problem njihove nezaposlenosti, već i u odnosu na druge probleme s kojima se oni susreću na tržištu rada.
- neodgovarajućim politikama (obrazovnim politikama i politikama tržišta rada) koje bi potaknule mlade da prije završetka obrazovanja steknu odgovarajuće iskustvo (poslodavci su uglavnom tražili osobe s iskustvom a mladi ga prije završetka obrazovanja nisu mogli steći)
- nerazumijevanje poslodavaca o svim prednostima koje mladi nose kao radna snaga (prilagodljivi su, skloni usavršavanju i napredovanju, nose nove ideje, otvoreni su prema novim vještinama i tehnologijama)
- nedovoljno poticanje njihove vertikalne, horizontalne i geografske mobilnosti)
- korištenje mladih kao jeftine radne snage za nisko složene poslove i njihovo destimuliranje za rani ulazak na tržište rada.
- zlouporaba studentskog rada za poslove u kojima mladi ne mogu steći iskustvo u struci za koju se obrazuju.
- nedovoljno obrazovanje mladih o poduzetništvu i samozapošljavanju

Kada govorimo o mladima, mislim da se ne bi trebali baviti samo njihovom nezaposlenosti već općenito njihovom stanjem na tržištu rada. Ono što smo mogli vidjeti u proteklih 6 mjeseci protekle vlade jest sustavna nebriga za mlade. Ne samo da su ukinuli mjere za poticanje njihovog MladiKada govorimo o mladima, mislim da se ne bi trebali baviti samo njihovom nezaposlenosti već općenito njihovom stanjem na tržištu rada. Ono što smo mogli vidjeti u proteklih 6 mjeseci protekle vlade jest sustavna nebriga za mlade. Ne samo da su ukinuli mjere za poticanje njihovog zapošljavanja, već smo mogli vidjeti da se nije poduzela niti jedna mjera koja bi mogla pomoći mladima na tržištu rada. One mjere koje su postojale, su zastale.zapošljavanja, već smo mogli vidjeti da se nije poduzela niti jedna mjera koja bi mogla pomoći mladima na tržištu rada. One mjere koje su postojale, su zastale.

Dakle, što su u 6 mjeseci u odnosu na mlade učinili HDZ i MOST:

- Ukinute su mjere za poticanje zapošljavanja mladih, a trebali su ih proširiti i doraditi (ako im je do mladih stalo)
- prekinuta je kurikularna reforma, (a to je temelj za njihov bolji položaj na tržištu rada i zapošljivost)
- nisu unaprijeđene mjere za osiguravanje njihovog sigurnosg zaposlenja, (osnova poboljšanja položaja mladih je njihov stabilan radni odnos koji će potaknuti poslodavce na ulaganje u njihovo dodatno stjecanje znanja i vještina)
- ništa se nije poduzelo da se spriječi njihovo zapošljavanje na crno (oni koji ne uspiju kroz sor završavaju kao jeftina radna snaga koja se zapošljava na crno završavanju kao jeftina radna snaga koja se zapošljava na crno)
- vlada je čak odbila raspravljati o visokom udjelu ugovora o radu na određeno vrijeme a znamo da mladi pretežito rade na takvim poslovima (a treba se osigurati sigurnost radnog mjesta)
- ništa nije poduzeto da se unaprijedi kvalitetnije stjecanje njihovih vještina i znanja i cjeloživotno obrazovanje mladih kako bi bili što više zapošljivi. (nije poduzeta niti jedna mjera kako bi se potaknulo da ulažu u cjeloživotno obrazovanje mladih)

Sve su to mjere koje bi bilo potrebno poduzeti kako bi se unaprijedilo zapošljavanje mladih, pa time i smanjila njihova stopa nezaposlenosti. Za povećanje broja radnih mjesta i povećanje zaposlenosti mladih ključno je:

- stvaranje pozitivne gospodarske klime i tržišta rada u cilju stvaranja većeg broja radnih mjesta,
- osiguranje edukacije i dodatne izobrazbe mladima, koja će pomoći postizanju veće zapošljivosti mladih, kroz kvalitetno reformirano obrazovanje i cjeloživotno učenje,
- osiguranje stabilnih i kvalitetnih radnih mjesta (sa odgovarajućom plaćom i stabilnosti radnog mjesta)
- poticanje poduzetništva mladih, poticanje otvaranja malih i srednjih poduzeća,

Socijalni partneri bi ujedno morali identificirati sektore u kojima postoji potencijal zapošljavanja mladih, pružati mladima odgovarajuće informacije o mogućnostima i rizicima poduzetništva, omogućiti im povoljne kredite, informacije o institucijama koje potiču poduzetništvo itd.

Za razliku od proračuna u 2016. godini povećat ćemo iznos za mjere aktivne politike zapošljavanja koje će se financirati iz proračuna. Uz ta sredstva kako bi dinamizirali zapošljavanje, u iduće četiri godine uložit ćemo više od 7 milijardi kuna iz Europskih fondova. Stručno osposobljavanje koje je sada ukinuto namjeravamo nastaviti u punom opsegu. Mladi sigurno zaslužuju više od naknade koju sada primaju i umjesto ukidanja mjere trebalo je razmišljati kako povećati taj iznos. Uz povoljne ekonomske pokazatelje i gospodarski rast, povisit ćemo iznos naknade u programu „Stručno osposobljavanje“ s 2.400 na iznos veći od 3.000 kuna, čime se proširuje krug korisnika te mjere. Nastavit ćemo s fiskalnom olakšicom za zapošljavanje mladih na neodređeno vrijeme.

Kako gledate na problem školstva i nepovoljne strukture studenata na sveučilištima, gdje i dalje prevladavaju upisi na studije za koje nakon njihova završetka nema posla. Kako hrvatska privreda može držati korak s konkurencijom ako nama dovoljno stručnjaka koji mogu pratiti razvoj visokih tehnologija?

Struktura hrvatskog visokoobrazovnog sustava je neracionalna i neusklađena s potrebama društva i gospodarstva. Da bi se to ispravilo, potrebno je, nakon temeljite analize, izraditi mrežu visokoobrazovnih ustanova i programa, kako bi se vidjelo gdje postoji mogućnost racionalizacije. ObrazovanjePotrebno je i kod poduzetnika osvijestiti potrebu za povezivanjem s visokim obrazovanjem (i srednjim strukovnim) i znanošću. Samo tako se može prebroditi strukturni problem našega gospodarstva u kojem prevladavaju mala i srednja poduzeća čiji vlasnici često nisu svjesni potencijala koji nosi njihova suradnja s akademskom zajednicom i ulaganje u obrazovanje i istraživanje.Taj posao mora ići ukorak s dogradnjom sustava upravljanja kvalitetom, kako bismo znali koje su ustanove i koji programi doista kvalitetni, a na popravljanju kojih treba dodatno raditi.

Cjeloviti programski ugovori najbolje su sredstvo za sprječavanje prekomjernog upisivanja u one programe nakon završetka kojih mladi ljudi mogu samo jako teško naći posao. Jednako tako, njima se može poticati upis u programe koji su nužni za daljnji razvoj gospodarstva i društva, kako na razini cijele države, tako i na regionalnoj razini. Zato sustav cjelovitih programskih ugovora treba implementirati što prije.

Neophodno je ojačati suradnju visokog obrazovanja i znanosti s gospodarstvom. Sektorska vijeća utemeljena zahvaljujući Zakonu o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru dobar su početak takve suradnje, ali je potrebno formirati forum za izravno komuniciranje akademske zajednice s gospodarstvenicima, potrebno je stimulirati suradnju visokih učilišta s gospodarstvom, poreznim olakšicama poticati gospodarstvenike da ulažu u obrazovanje i istraživanje, a karijernim savjetovanjem, koje mora započeti u višim razredima osnovne škole, usmjeravati učenike prema odabiru budućih zanimanja koja su njima zanimljiva, a društvu i gospodarstvu potrebna.

Napokon, potrebno je i kod poduzetnika osvijestiti potrebu za povezivanjem s visokim obrazovanjem (i srednjim strukovnim) i znanošću. Samo tako se može prebroditi strukturni problem našega gospodarstva u kojem prevladavaju mala i srednja poduzeća čiji vlasnici često nisu svjesni potencijala koji nosi njihova suradnja s akademskom zajednicom i ulaganje u obrazovanje i istraživanje.

Koji ekonomski model bi Hrvatska trebala slijediti kad su u pitanju tržište i socijalna prava?Koji je Vaš stav o daljnjoj možebitnoj privatizaciji državnih strateških firmi i prirodnih bogatstava (vode, šume itd.)? Što je s povlačenjem novaca iz europskih fondova?

Gospodarski napredak zemlje mora biti u funkciji unapređenja životnih, radnih i socijalnih uvjeta građana. Smisao održivog gospodarskog napretka treba biti stvaranje većeg broja kvalitetnih radnih mjesta, uz stvaranje pretpostavki za uspostavu dostojnih uvjeta rada u svim njegovim segmentima. Stvaranje većeg broja radnih mjesta temeljit će se na očuvanju preživjele ali i poticanju razvoja nove industrije temeljene na znanju, inovacijama i tehnološkom napretku. Gospodarski napredak i porast orfa ići zajedno sa socijalnom sigurnošću građana. Takav model smo primijenili u 4 godina Vlade SDP i pokazao se učinkovit.

Od 2015. raste nam BDP, pada nezaposlenost i raste zaposlenost. Prema Anketi o radnoj snazi između 2013. i 2015. broj zaposlenih se povećao za 70 tisuća (na 1,56 mil), a stopa zaposlenosti porasla za 3 postotna boda. Prema usporedivoj seriji zaposlenih osiguranika u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigiranje između lipnja 2014. i lipnja 2016 broj osiguranika povećao se je za 40 tisuća. Iz tih podataka vidljivo je da je pokrenut zamašnjak oporavka koji i danas zapošljava. Tržište rada i obrazovne politike strukturno treba prilagoditi promjenama u gospodarstvu, kako bi se omogućila brža tranzicija ljudskih resursa i sredstava iz sektora koji nestaju u sektore za koje predviđamo rast i to u prvom redu prehrambeni sektor, poljoprivreda, turizam i digitalne tehnologije.

Kao što smo već u više navrata izjavljivali privatizacija državnih strateških firmi i prirodnih bogatstava ne dolazi u obzir. Iz Europskog socijalnog fonda na raspolaganju nam je 1.5 milijardi eura do 2023. Program Učinkoviti ljudski potencijali prihvaćen je od strane Europske komisije u pšrosincu 2015 godine, te je nakon akreditaciej sutava u 2016 godini program zaživio u punom opsegu. Siguran sam da ćemo iskoristiti sva raspoloživa sredstva.

O reformi državne uprave do sada su govorile sve hrvatske vlade, no glede toga ništa konkretno nije učinjeno. Mnogi ekonomski i pravni stručnjaci upozoravaju na prekomjerni broj zaposlenih u upravi, što s jedne strane dovodi do stvaranja fiktivnih radnih mjesta (tzv. prikrivena nezaposlenost), a s druge strane do klijentelističke mreže birača ove ili one političke stranke. Kako racionalizirati i profesionalizirati državnu upravu, a da se otkazima ne stvori svojevrsna socijalna „bomba“?

Narodna koalicija zalaže se za provedbu Strategije razvoja javne uprave 2015-2020 koju je Hrvatski sabor usvojio u lipnju 2015. Ne postoji opasnost od socijalne bombe koju spominjete jer veliki broj zaposlenih u javnoj upravi ima uvjete za punu mirovinu.

U Hrvatskoj imamo fenomen tzv. lokalnih šerifa bez kojih nije moguće – kako se to pučki kaže – zaposliti niti čistačicu, a kamoli dobiti bolje plaćeni posao. Bez istih šerifa i provizija „ispod stola“ često je nemoguće investirati, neovisnom o kojem je području riječ. Kako riješiti taj problem? Koji je Vaš plan za reformu lokalne i regionalne samouprave?

Sve nabrojene radnje spadaju u domenu kaznenog djela stoga to nema nikakve veze s reformom lokalne samouprave već s djelovanjem pravosudnih i represivnih tijela.

Na 12 zaposlenih u Hrvatskoj imamo 10 umirovljenika. Ako se nastave ovakvi trendovi uskoro će se njihov omjer izjednačiti što će dovesti do još većih proračunskih rupa. Što namjeravate učiniti glede tog pitanja? Treba li Hrvatskoj reforma i kakva mirovinskog sustava? Treba li povećati davanja za drugi stup ili građane treba educirati da osnaže svijest o štednjama kroz treće dobrovoljne stupove koji u perspektivi donose znatno veće prihode?

Mi smo po prvi puta bili obvezni da, zajedno s ostalim članicama EU-a, prezentiramo Europskoj komisiji naš sustav mirovina i točno procijenimo održivost mirovinskog sustava. Analiza koju je prihvatila EK pokazuje da je naš sustav mirovina održiv. Ona pokazuje da broj umirovljenika do 2060. neće značajnije porasti, odnosno da će on 2060. iznositi oko 1,2 milijuna umirovljenika, što je otprilike kao sada. S druge strane, udio mirovina u hrvatskom BDP-u čak bi trebao i pasti, i to sa 10,9 posto u 2013. na 7,0 posto u 2060. Očekuje se i povećanje udjela drugog i trećeg mirovinskog stupa, koji bi 2060. trebali imati udjel u BDP-u od 1,6 posto. Te projekcije uključuju i značajno povećanje broja zaposlenih.

Na žalost mirovinska reforma u Hrvatskoj nikada nije dovedena do kraja. Kada je zaživjela, bilo je predviđeno MirovineProstor za povećanje treba tražiti u poreznom rasterećenju rada te mjerama porezne politike. Uz jačanje drugog mirovinskog stupa treba također jačati i treći stup. Jedan od mehanizama koji smo zadržali je da država daje određene dotacije za one koji štede u trećem stupu. Promoviramo i zatvorene mirovinske fondove, one koje bi trebale osnivati velike tvrtke, što je vani uobičajen oblik mirovinske štednje. Mirovinski sutav je specifičan i zbog toga jer mjere koje donesete sada biti će vidljive za desetak i više godina. Stoga je potrebno vrlo pažljivo planirati i provoditi promjene.da će izdvajanja za drugi stup do 2010. doseći 10 posto, no to se nije dogodilo. Treći stup nije dovoljno razvijen. S druge strane zakonski smo ograničavali ulaganja drugog mirovinskog stupa u tvrtke u Hrvatskoj. Stoge je i većina sredstava iz drugog stupa u državnim obveznicama. Izmjenama zakonskog okvira 2012. godine nastavljena je mirovinskia reforma. Jedna od značajnih novina je da sada mirovinski fondovi mogu više ulagati u hrvatske tvrtke, ali i u strateške projekte. Potrebno je povećati izdvajanje u drugi mirovinski stup ali ne na teret prvog mirovinskog stupa niti na teret neto plaća radnika.

Prostor za povećanje treba tražiti u poreznom rasterećenju rada te mjerama porezne politike. Uz jačanje drugog mirovinskog stupa treba također jačati i treći stup. Jedan od mehanizama koji smo zadržali je da država daje određene dotacije za one koji štede u trećem stupu. Promoviramo i zatvorene mirovinske fondove, one koje bi trebale osnivati velike tvrtke, što je vani uobičajen oblik mirovinske štednje. Mirovinski sutav je specifičan i zbog toga jer mjere koje donesete sada biti će vidljive za desetak i više godina. Stoga je potrebno vrlo pažljivo planirati i provoditi promjene.

Uz jačanje drugog i trećeg mirovinskog stupa bilo je potrebno donijeti i još neke izmjene kao što je promjena formula za izračun mirovine te uključenje dodatka na mirovinku i za korisnike mirovine iz drugog stupa, Uz sve te promjene siguran sam da će mirovinski sustav biti stabilan i održiv i da će mirovine iz prvog i drugog mirovinsko stupa biti oko 70% plaće.

Pravosuđe je jedan od karcinoma hrvatske države. I pravnim laicima vidljivo je da „pravna država“ u Hrvatskoj često ne funkcionira i da je upravo stanje u pravosuđu jedan od uzroka slabih investicija, jer je jasno da u državu gdje ne postoji pravna sigurnost nitko ne želi investirati. Kako reformirati pravosuđe i učiniti ga stvarno samostalnim i neovisnim?

Pravosuđe u Hrvatskoj je u potpunosti samostalno i neovisno od bilo kakvog političkog utjecaja. Na žalost, čini se da smo u tome otišli i predaleko jer je postalo potpuno neovisno i od bilo kakve demokratske kontrole zbog čega može padati u "nezdrave" odnose s raznim interesnim skupinama. Suci biraju tko ce postati sudac, koga ce kazniti a koga promaknuti pa čak biraju i sami svoje šefove. Takav sustav je postavljen Ustavom i daje veću neovisnost nego u većini zemalja EU.

Zbog svega toga, posebice zbog ustavnog okvira, promjene se događaju sporije nego u drugim sustavima. Ono sto zakonodavna i izvrsna vlast mogu i trebaju napraviti je stvaranje zakonodavnog okvira za brže, učinkovitije i pravednije suđenje. Nakon toga je sve na sudbenoj vlasti koja je u potpunosti samostalna.

U Hrvatskoj se često pozivamo na primjere zapadnih demokracija kad je u pitanju stanje u ekonomiji, ekonomski modeli i reforme. Hrvatska, međutim, ima vrlo veliku emigraciju upravo u tim zemljama i mnoge iznimno kvalitetne stručnjake hrvatskog porijekla. Tu su također i poduzetnici hrvatskog porijekla koji zbog negativnih iskustava slabo investiraju u Hrvatsku. Kako dijasporu i iseljeništvo jače uključiti u gospodarski život Republike Hrvatske i kako razbiti lobije koji to uspješno sprječavaju?

U daljnjem razvoju koncepta gospodarske diplomacije važan je element i jačanje gospodarskih veza sa hrvatskim iseljeništvom u promociji hrvatskih proizvoda i usluga na međunarodnim tržištima te privlačenju investicija u Hrvatsku. Znanja, poznanstva, kontakti i poslovne i medijske veze iseljenika važan su instrument uspješnog plasmana hrvatskih roba i usluga u inozemstvu te time povećanja izvoza i posljedično oporavka hrvatskog gospodarstva.

Doprinos iseljenika gospodarskom životu zemlje vidimo i kroz razvoj vlastitog profitabilnog poslovanja iseljenika u Hrvatskoj, uključujući otvaranja tvrtki i uspostavljanja proizvodnje, prijenos tehnologije, znanja te investiranja u dobre poslovne prilike. Kroz pravosudnu, upravnu i gospodarsku reformu stvorit ćemo kvalitetniju poslovnu klimu i odgovarajuće adresirati probleme s kojima se investitori i poslovni ljudi danas susreću u Hrvatskoj. Da smo na pravom putu pokazuju i rezultati Milanovićeve vlade i dizanje Hrvatske na svjetskim rejting listama lakoće poslovanja i kvalitete poslovne klime.

Položaj Hrvata u BiH predstavlja jedno od ključnih vanjskopolitičkih pitanja RH. Što ćete učiniti da Hrvati u susjednoj državi postanu stvarno ravnopravan i konstitutivan faktor, odnosno što ako se dezintegracijski procesi u susjednoj državi nastave?

Hrvatska podržava teritorijalni integritet i suverenitet BiH te će bilateralno i u okviru međunarodnih organizacija i IseljeništvoZnanja, poznanstva, kontakti i poslovne i medijske veze iseljenika važan su instrument uspješnog plasmana hrvatskih roba i usluga u inozemstvu te time povećanja izvoza i posljedično oporavka hrvatskog gospodarstva.inicijativa djelovati na njihovoj zaštiti. Dezintegracijski procesi u BiH imaju potencijal ozbiljnog narušavanja mira i stabilnosti u JI Europi te interesa hrvatskog naroda u BiH, čime štetno djeluju na nacionalne interese Hrvatske. Hrvati, kao najmalobrojniji konstitutivni narod BiH čija je prava najlakše ugroziti, ima najviše interesa da se promjeni status quo u BiH, a time imaju i najveći reformski potencijal. Rezultati reformi trebali bi osigurati Hrvatima punu ravnopravnost i zaštitu njihovih prava te potencijal za kvalitetan sveobuhvatni razvoj. Hrvatska će poticati i promicati ovakve reforme.

Reforme unutar BiH prvenstveno moraju dogovoriti i provesti kroz institucije BiH građani i političke snage BiH. EU i NATO te njihove članice mogu ponuditi svoje stručno znanje i političku potporu te na zahtjev BiH pomoći u osmišljanju i provedbi reformi. Hrvatska će aktivno doprinositi tom procesu. Hrvatska će i kroz programe bilateralne razvojne i tehničke pomoći dogovorene sa BiH doprinositi reformskom smjeru BiH. Predpristupni proces BiH Europskoj uniji, svakako treba iskoristiti za provedbu sveobuhvatnih reformi.

Na planu Europske unije sve se više sudaraju dvije struje, s jedne strane eurofederalistička, koja se zalaže za što snažniju centralizaciju, a predvode ju Njemačka i Francuska, a s druge strane suverenistička, predvođena zemljama Višegrada, koje Europsku uniju vide kao zajednicu suverenih država i naroda. Kako se Hrvatska treba postaviti kad je u pitanju europska budućnost?

Polazište Hrvatske u razvijanju europskog projekta bit će naši interesi i zajedničke europske demokratske vrijednosti. U interesu je Hrvatske više Europe uz uvažavanje svih država članica i njihovih interesa. Stabilna PartneriHrvatska strateške partnere ima. To su prvenstveno članice NATO i EU. Razvoj odnosa sa tim državama od najvećeg je značaja za sigurnost Hrvatske i njezin daljnji sveobuhvatni razvoj. No, svakako je značajno razvijati i partnerstva s ključnim državama na euro-azijskom prostora. To će Hrvatska nastaviti činiti u skladu sa svojim nacionalnim interesima, polazeći od utvrđenih prioriteta vanjske politike i nacionalne sigurnosti.i prosperitetna EU pruža nam najbolji okvir za daljnji sveobuhvatni razvoj. EU jeste zajednica suverenih država i naroda u kojoj države članice donose odluke. Ali jednako tako za razvoj učinkovite Unije koja je sposobna na kvalitetan način odgovoriti izazovima 21. stoljeća, moramo ojačati njezinu unutarnju koheziju i ubrzati proces donošenja odluka te ju nadograditi novim instrumentima provođenja zajedničke politike. U tom smislu, držimo da europske institucije trebamo dodatno osnažiti, kako bi učinkovitije odgovorile na potrebe građana i država članica.

Kako gledate na sve složenije geopolitičke i geostrateške situacije na prostoru Euroazije, i trebaju li Hrvatskoj strateški partneri? Što je s ulogom Hrvatske vojske i eventualnog vraćanja obveznog vojnog roka?

Hrvatska strateške partnere ima. To su prvenstveno članice NATO i EU. Razvoj odnosa sa tim državama od najvećeg je značaja za sigurnost Hrvatske i njezin daljnji sveobuhvatni razvoj. No, svakako je značajno razvijati i partnerstva s ključnim državama na euro-azijskom prostora. To će Hrvatska nastaviti činiti u skladu sa svojim nacionalnim interesima, polazeći od utvrđenih prioriteta vanjske politike i nacionalne sigurnosti. Hrvatska vojska će se nastaviti razvijati u skladu s najvišim svjetskim standardima, a obvezni vojni rok se neće vratiti jer je to jedna od stvari koja je ukinuta tijekom reforme naših Oružanih snaga u okviru pristupanja NATO-u. Sudjelovanje OS RH u međunarodnim mirovnim operacijama te aktivnostima NATO i EU, sukladno preuzetim obvezama, će se nastaviti. Hrvatska će u skladu sa svojim kapacitetima i vanjskopolitičkim interesima sudjelovati u suzbijanju prijetnji našoj sigurnosti i međunarodnom miru na njihovim izvorima.

Na političkoj sceni često se potenciraju ideološke podjele na razdjelnici Drugoga svjetskog rata. Treba li otvoriti sve arhive i popisati sve žrtve 2. svjetskog rata i na primjereni način obilježiti njihova počivališta? Je li moguće ovakva pitanja prepustiti struci, Domovinski rat postaviti kao temelj hrvatske države i postići nacionalni konsenzus glede bitnih nacionalnih interesa?

Plan Narodne koalicije je zatvoriti pitanja koja se tiču Drugog svjetskog rata i ostaviti povjesničarima da se time bave. Cijela EU se temelji na antifašizmu, sto je uostalom definirano i u hrvatskom Ustavu. Međutim, to podrazumijeva da sve žrtve treba priznati i istražiti sve zločine bez obzora tko su počinitelji a tko žrtve. U okviru toga smatramo da sve grobove i grobnice treba istražiti i obilježiti kao sto se to radi u svim zemljama EU. Isto se odnosi i na arhive koji moraju biti dostupni svima.

D. Dijanović, O. Barišić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.