Ususret dolazećim izborima za Hrvatski sabor obratili smo se svim relevantnim političkim grupacijama s pitanjima za koja smatramo da su važna za hrvatsku budućnost. Objavljujemo odgovore Hrvatske konzervativne stranke (HKS). (dd, mm)

 Hrvatska konzervativna stranka i HDSSB - o pitanjima koja se nameću prije izbora za Hrvatski sabor

Za dva tjedna očekuju nas izvanredni izbori za Hrvatski sabor. Iako neki ekonomski pokazatelji ukazuju na to da dolazi do oporavka hrvatskoga gospodarstva, sadašnje stanje je ipak ekonomski loše. Tu prvenstveno mislimo na broj nezaposlenih, visoke poreze i brojna administrativna ograničenja, stopu gospodarskoga rasta koja je i dalje bitno niža u odnosu na 2008. nakon čega je uslijedila ekonomska kriza, a posebice zabrinjavajuće je iseljavanje mahom mladih ljudi u inozemstvo. Stoga bismo razgovor započeli temama vezanima uz ekonomiju. Kojim konkretnim mjerama mislite da se može povećati broj zaposlenih u Hrvatskoj i zaustaviti iseljavanje najproduktivnijeg dijela stanovništva?

Rast gospodarstva i nova radna mjesta zaustavit će iseljavanje. Naši ljudi ne bi iseljavali iz svoga doma kada bi mogli živjeti od svojih primanja, kada bi mogli živjeti životom dostojnim čovjeka te zasnovati i prehraniti svoje obitelji. Masovno iseljavanje uglavnom mladih obitelji najveći je problem s kojim se suočavamo. Posljedice toga itekako su vidljive i danas, a bojimo se da će biti puno vidljivije za nekoliko godina, kada broj umirovljenika u Slavoniji i Baranji znatno premaši broj radno sposobnog stanovništva. Međutim, moramo osigurati i veće rodiljne naknade za drugih šest mjeseci te osigurati stalna mjesečna primanja za majke koje imaju četvero ili više djece. Tek ovim mjerama možemo zaustaviti ObrazovanjeModernizacija obrazovnog sustava ključna je u postizanju društvenog razvoja i gospodarskog rasta. Nastavit ćemo s reformom sustava odgoja i obrazovanja u čije središte stavljamo razvoj svakog djeteta i učenika te prilagođavanje promjenama u svim područjima života. Smatramo da upravo zbog važnosti ove reforme za budućnost Hrvatske, moramo postići širi društveni dogovor te uključiti različite pristupe i mišljenja. Samo će tako ovaj važan proces imati dugoročnu stabilnost i izbjeći podložnost politikanstvu.depopulaciju. Sve manje od toga je beznačajno i neučinkovito.

Dodatno, mlade treba uključivati u politiku kako bi se i sami borili za bolji standard u svom zavičaju. Moramo shvatiti da nam ništa neće pasti s neba, nego da sami moramo mijenjati stvari. Sloboda i neovisnost naše domovine nije došla sama od sebe, već uz veliku žrtvu. Politika je u načelu častan posao, rad za opće dobro i upravljanje zajedničkim resursima.

Kako gledate na problem školstva i nepovoljne strukture studenata na sveučilištima, gdje i dalje prevladavaju upisi na studije za koje nakon njihova završetka nema posla. Kako hrvatska privreda može držati korak s konkurencijom ako nama dovoljno stručnjaka koji mogu pratiti razvoj visokih tehnologija?

Modernizacija obrazovnog sustava ključna je u postizanju društvenog razvoja i gospodarskog rasta. Nastavit ćemo s reformom sustava odgoja i obrazovanja u čije središte stavljamo razvoj svakog djeteta i učenika te prilagođavanje promjenama u svim područjima života. Smatramo da upravo zbog važnosti ove reforme za budućnost Hrvatske, moramo postići širi društveni dogovor te uključiti različite pristupe i mišljenja. Samo će tako ovaj važan proces imati dugoročnu stabilnost i izbjeći podložnost politikanstvu.

Povezivanje obrazovnog sektora s potrebama gospodarstva jedan je od temeljnih izazova s kojima se obrazovni sektor suočava posljednjih godina. U dualnom obrazovanju poslodavci će postati partneri obrazovnim institucijama te zajedno odlučivati koliko će učenika upisati, a učenici će se osposobljavati za ona znanja i vještine koja će im u budućem radu trebati. Cilj je da se naša djeca školuju za poslove budućnosti, da imaju osiguran posao po završetku škole i da ostaju u Hrvatskoj.

Koji ekonomski model bi Hrvatska trebala slijediti kad su u pitanju tržište i socijalna prava?Koji je Vaš stav o daljnjoj možebitnoj privatizaciji državnih strateških firmi i prirodnih bogatstava (vode, šume itd.)? Što je s povlačenjem novaca iz europskih fondova?

Prije svega, potrebno je građane i gospodarstvo rasteretiti poreznih i parafiskalnih nameta, jer smo u tome u europskom vrhu. Trenutačni porezni sustav guši gospodarstvo i ne djeluje poticajno na razvoj poduzetništva. Pojednostavljeno rečeno, kad većina malih i srednjih poduzetnika podmiri svoje obveze prema državi, ne ostane im ništa ili gotovo ništa. Pri smanjenju poreznih nameta posebno treba voditi računa o tome kome će taj novac ostati. Cilj je, naravno, da taj novac ostane našim građanima i našim proizvođačima. Ovdje treba spomenuti i neodrživost postojećeg ovršnog zakona koji je izrazito nepravedan. Stoga zagovaramo da pokretanjem postupka ovrhe prestaju ići zatezne kamate, jer naši građani nisu krivi što postupci traje predugo. On je samo još jedna omča oko vrata za svakog hrvatskog građanina i treba ga mijenjati, ali istinski, a ne kao dosada.

Nekretnine se moraju maksimalno zaštititi. Mali dug ne smije biti sredstvo za oduzimanje jedine nekretnine, a davanja i naknade za javne bilježnike i odvjetnike, koja su često znatno viša od samih dugova, treba drastično srezati. Koalicija HDSSB-HKS će odblokirati sve blokirane građane, a umjesto dosadašnje prakse kojom se dužnike tjeralo da zatvaraju svoje tvrtke i obrte, poticat će ih se da nastave raditi. Pri tome će se onima koji zarađuju do 4.000 kuna za dug uzimati 10 posto mjesečne plaće, oni s plaćom od 4.000 do 8.000 izdvajat će 20 posto, a oni s više 8.000 kuna 30 posto. Time pokazujemo ljudima da se dug mora plaćati. Ne možete se zadužiti, pa da vam onda netko drugi otplaćuje dug. Međutim, u prvom redu želimo omogućiti da ljudi pristojno žive i ne strahuju za egzistenciju.

Dodatno, kada je riječ o fiskalnoj politici, moramo spomenuti fiskalnu decentralizaciju, koju je nužno provesti jer je nedopustivo da jedan centar raspolaže s 96 posto javnoga novca, novca svih poreznih obveznika. To nas dovodi u situaciju da pojedine županije, u prvom redu Slavonija i Baranja, gdje koalicija HDSSB-HKS izlazi na izbore, uvijek dobiju mrvice. Pri tome želimo naglasiti da mi ne tražimo ničiju milost, nego samo da ono što je zarađeno u Slavoniji i Baranji, u Slavoniju i Baranju bude i uloženo. U svim europskim zemljama javni se novac dijeli pravednije - oko 60 posto ide u centralnu blagajnu, a oko 40 posto lokalnoj samoupravi.

U Hrvatskoj se samo četiri posto javnoga novca dijeli na sve općine, gradove i županije, što je zapravo neodrživo i pokriva samo hladni pogon. O svim ozbiljnijim projektima i investicijama odlučuje Zagreb. To želimo promijeniti jer mi znamo što nama treba, Slavonac zna što Slavoncu treba. Što se tiče privatizacije državnih i strateških firmi i prirodnih bogatstava, smatramo da u vlasništvu države trebaju ostati samo ona koja su doista od strateške važnosti poput energetike i zaštite prirodnih bogatstava te osiguranje jedne jake domaće nacionalne banke koja će biti orijentirana ka financiranju poduzetnika i obrtnika i koja se prema njima, ali i svim građanima, neće odnositi lihvarski. Europske fondove moguće je iskoristiti u puno boljem omjeru i to pod uvjetom da država osigura besplatne instrukcije izrade projekata, a ne da, kao do sada, na takvim projektima zarađuju tvrtke ili udruge koje su povezane s vladajućima.

O reformi državne uprave do sada su govorile sve hrvatske vlade, no glede toga ništa konkretno nije učinjeno. Mnogi ekonomski i pravni stručnjaci upozoravaju na prekomjerni broj zaposlenih u upravi, što s jedne strane dovodi do stvaranja fiktivnih radnih mjesta (tzv. prikrivena nezaposlenost), a s druge strane do klijentelističke mreže birača ove ili one političke stranke. Kako racionalizirati i profesionalizirati državnu upravu, a da se otkazima ne stvori svojevrsna socijalna „bomba“?

Problem fiktivnih radnih mjesta, ili problem tzv. uhljeba u državnoj upravi i javnim poduzećima rješavali bi postupno kroz sustav provjere učinkovitosti i sposobnosti zaposlenih. Naravno, uvjet za uspješnu provedbu ove UhljebiSocijalnom bombom prijetiti može samo nekoliko tisuća stranačkih uhljeba koji gubitkom posla gube dobre plaće i stranke koje su svoju egzistenciju i moć temeljile na takvoj, egzistencijalno i stranački ovisnoj izbornoj bazi.osjetljive zadaće jest da na čelo tih institucija dođu ljudi koji će zaista htjeti stvoriti efikasnu državnu upravu i profitabilna javna poduzeća. Daljnji postupak bio bi organizirano stručno usavršavanje za zaposlenike koji nisu udovoljili kriterijima, a kako bi bili spremni za odlazak na tržište rada. Tako bi se osigurao priljev investicija i otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje, čime bi se izbjegla opasnost eksplodiranja socijalne “bombe”. Takvu opasnost inače ne smatramo vjerojatnom jer se nije dogodila niti nakon masovnog uništavanja hrvatskih tvrtki, vojske nezaposlenih na burzama rada, uništenog hrvatskog sela i masovnog iseljavanja mladih. Socijalnom bombom prijetiti može samo nekoliko tisuća stranačkih uhljeba koji gubitkom posla gube dobre plaće i stranke koje su svoju egzistenciju i moć temeljile na takvoj, egzistencijalno i stranački ovisnoj izbornoj bazi.

U Hrvatskoj imamo fenomen tzv. lokalnih šerifa bez kojih nije moguće – kako se to pučki kaže – zaposliti niti čistačicu, a kamoli dobiti bolje plaćeni posao. Bez istih šerifa i provizija „ispod stola“ često je nemoguće investirati, neovisnom o kojem je području riječ. Kako riješiti taj problem? Koji je Vaš plan za reformu lokalne i regionalne samouprave?

Ovaj problem može riješiti samo učinkovito pravosuđe tako da svaki slučaj mita i nelojalne konkurencije dobije i PravosuđePravosuđe je jedno od područja koje je pod izrazitim utjecajem tzv. starih struktura iz bivšeg jugoslavensko-komunističkog sustava. Dok god u pravosuđu budu radili takvi kadrovi, pravosuđe, pa tako ni pravna sigurnost, nisu mogući. Ako se pod tim podrazumijeva lustracija, onda ju podržavamo. No, mi taj proces zamjene nesposobnih za sposobne pravosudne dužnosnike ne bismo rješavali ideološkom lustracijom, nego istraživanjem podrijetla imovine koja će dati odgovore na mnoga pitanja.svoj pošteni epilog na sudu, a počinitelji budu oštro kažnjeni.

Na 12 zaposlenih u Hrvatskoj imamo 10 umirovljenika. Ako se nastave ovakvi trendovi uskoro će se njihov omjer izjednačiti što će dovesti do još većih proračunskih rupa. Što namjeravate učiniti glede tog pitanja? Treba li Hrvatskoj reforma i kakva mirovinskog sustava? Treba li povećati davanja za drugi stup ili građane treba educirati da osnaže svijest o štednjama kroz treće dobrovoljne stupove koji u perspektivi donose znatno veće prihode?

Hrvatskoj je potrebna mirovinska reforma koja bi se temeljila na odluci građana da sami odlučuju koliko će i gdje će izdvajati za svoje mirovine. Ova reforma podrazumijeva i veća porezna rasterećenja građana i poduzetnika ali i rast životnog standarda i jačanja gospodarstva utemeljen na ulaganjima i razvoju malog i srednjeg poduzetništva i obrta.

Pravosuđe je jedan od karcinoma hrvatske države. I pravnim laicima vidljivo je da „pravna država“ u Hrvatskoj često ne funkcionira i da je upravo stanje u pravosuđu jedan od uzroka slabih investicija, jer je jasno da u državu gdje ne postoji pravna sigurnost nitko ne želi investirati. Kako reformirati pravosuđe i učiniti ga stvarno samostalnim i neovisnim?

Pravosuđe je jedno od područja koje je pod izrazitim utjecajem tzv. starih struktura iz bivšeg jugoslavensko-komunističkog sustava. Dok god u pravosuđu budu radili takvi kadrovi, pravosuđe, pa tako ni pravna sigurnost, nisu mogući. Ako se pod tim podrazumijeva lustracija, onda ju podržavamo. No, mi taj proces zamjene nesposobnih za sposobne pravosudne dužnosnike ne bismo rješavali ideološkom lustracijom, nego istraživanjem podrijetla imovine koja će dati odgovore na mnoga pitanja.

U Hrvatskoj se često pozivamo na primjere zapadnih demokracija kad je u pitanju stanje u ekonomiji, ekonomski modeli i reforme. Hrvatska, međutim, ima vrlo veliku emigraciju upravo u tim zemljama i mnoge iznimno kvalitetne stručnjake hrvatskog porijekla. Tu su također i poduzetnici hrvatskog porijekla koji zbog negativnih iskustava slabo investiraju u Hrvatsku. Kako dijasporu i iseljeništvo jače uključiti u gospodarski život Republike Hrvatske i kako razbiti lobije koji to uspješno sprječavaju?

Hrvatsko iseljeništvo isključeno je iz svih projekata izgradnje Hrvatske za što su odgovorne sve dosadašnje vlade i u tome vidimo namjeru, a ne samo nesposobnost, kako bi se pogodovalo stranačkim, a ne općim interesima. Ministarstvo za iseljenike bi u suradnji s Ministarstvom gospodarstva moglo uspješno rješavati sve zahtjeve iseljenika za ulaganjem, i njih smatramo nositeljima budućeg razvoja Hrvatske. Jer, nitko nam neće dati, ako sami nešto ne poduzmemo. Jedino rješenje za one koji to sprječavaju opet je učinkovito pravosuđe.

Položaj Hrvata u BiH predstavlja jedno od ključnih vanjskopolitičkih pitanja RH. Što ćete učiniti da Hrvati u susjednoj državi postanu stvarno ravnopravan i konstitutivan faktor, odnosno što ako se dezintegracijski procesi u susjednoj državi nastave?

Hrvati kao konstitutivan narod u BiH moraju imati zajamčen nacionalni suverenitet, a suverenitet ne mogu dobiti sve dok se ne pristupi ozbiljnoizvršenju preustroja BiH. Uspostava trećeg hrvatskog entiteta svima je omiljena tema za vrijeme predizborne kampanje, a nakon završetka izbora kao da se ugase i sve želje da se Hrvatima u BiH doista pruži podrška u nastojanjima za osiguravanjem ravnopravnog položaja. Svjedoci smo konstante dezintegracije BiH čemu pridonosi u velikoj mjeri uključenost vanjskih faktora koji inzistiraju na svojim pretenzijama kako prema stanovništvu tako i prema teritoriju, što pogotovo uočavamo u zadnje vrijeme. Preustroj BiH je nužan i dok god jedan narod bude imao mogućnost preglasavanja drugog kao i otimanja prava da u njegovo ime donosi odluke, napredak neće biti moguć.

Na planu Europske unije sve se više sudaraju dvije struje, s jedne strane eurofederalistička, koja se zalaže za što snažniju centralizaciju, a predvode ju Njemačka i Francuska, a s druge strane suverenistička, predvođena zemljama Višegrada, koje Europsku uniju vide kao zajednicu suverenih država i naroda. Kako se Hrvatska treba postaviti kad je u pitanju europska budućnost?

HDSSB i HKS imaju zajedničko stajalište da nikakav federalizam i europska superdržava nisu u interesu Republike Hrvatske, te se stoga zalažemo za očuvanje teško i u ratu izborenog nacionalnog suvereniteta i oblik europske suradnje na konfederalnim temeljima, odnosno savezu ravnopravnih država članica. U tom pogledu, zainteresirani smo za suradnju sa svim državama EU-a koje imaju PartineriHrvatska zbog nesposobnosti bivših vlada još nema nacionalnu strategiju obrane niti razvoja. Strateške partnere lako je prepoznati, to su one zemlje članice koji u temeljima svoje vanjske politike imaju slične ciljeve - a to je jaka nacionalna država koja će štititi obitelj kao temeljnu stanicu društva, privatno vlasništvo, omogućiti razvoj malog i srednjeg poduzetništva što će omogućiti jačanje srednjeg sloja, koji je temelj razvoja svake države.slično stajalište, a u tu skupinu svakako ulaze i zemlje članice Višegradske skupine koje su jasno izrazile stajališta oko svih vrućih pitanja koja trenutačno tresu Europsku uniju – od migrantske krize, nadležnosti Bruxellesa i Europskog parlamenta do sklapanja ugovora o transatlantskoj suradnji sa SAD-om.

Kako gledate na sve složenije geopolitičke i geostrateške situacije na prostoru Euroazije, i trebaju li Hrvatskoj strateški partneri? Što je s ulogom Hrvatske vojske i eventualnog vraćanja obveznog vojnog roka?

Hrvatska zbog nesposobnosti bivših vlada još nema nacionalnu strategiju obrane niti razvoja. Strateške partnere lako je prepoznati, to su one zemlje članice koji u temeljima svoje vanjske politike imaju slične ciljeve - a to je jaka nacionalna država koja će štititi obitelj kao temeljnu stanicu društva, privatno vlasništvo, omogućiti razvoj malog i srednjeg poduzetništva što će omogućiti jačanje srednjeg sloja, koji je temelj razvoja svake države.

Na političkoj sceni često se potenciraju ideološke podjele na razdjelnici Drugoga svjetskog rata. Treba li otvoriti sve arhive i popisati sve žrtve 2. svjetskog rata i na primjereni način obilježiti njihova počivališta?Je li moguće ovakva pitanja prepustiti struci, Domovinski rat postaviti kao temelj hrvatske države i postići nacionalni konsenzus glede bitnih nacionalnih interesa?

Domovinski rat je temelj hrvatske države, hrvatske samostalnosti i neovisnosti. Nedvojbeno je da Hrvatska i Srbija neće moći uspostaviti dobre bilateralne odnose sve dok se ne otvore arhivi jugoslavenske tajne vojske i policije, sve dok Srbija odbija priznati svoju odgovornost i ulogu u agresorskom ratu kojeg je vodila nad Hrvatskom. Dok god druga strana odbija priznati postojanje logora na svom teritoriju te skriva podatke o nestalim osobama, dok god krije karte minskih polja i ne vrati opljačkano kulturno blago neće biti razumijevanja kao ni oprosta koji je nužan kako bi se krenulo dalje iz prošlosti. Majkama, suprugama i sestrama poginulih branitelja u Domovinskom ratu još su uvijek otvorene rane i dok god ne budu mogle zapaliti svijeću na grobovima svojim najmilijih, proces istinskog pomirenja neće biti moguć.

D. Dijanović, O. Barišić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.