Razgovor s Josipovim Jovićem, novinarom i publicistom

Posljednjih mjeseci Hrvatska se nalazi u nekoj vrsti verbalnoga građanskog rata, koji je praćen stalnim optužbama o fašizaciji i ustašizaciji Hrvatske. Kako komentirate te pojave?

Traje to ne od posljednjih nekoliko mjeseci, već od osamostaljenja države, naročito poslije 2000. godine. Tada se čula teza kako je „detuđmanizacija“, koja je postala parolom dana, zapravo denacifikacija. Hrvatska je, dakle, nacistička država. Zato te optužbe, ta silna kampanja, koja se samo pojačala nakon najnovije promjene vlasti, najprije na Pantovčaku a onda i u Banskim dvorima, imaju funkciju negacije državnosti i nezavisnosti. Pa vidjeli smo kako se alergično reagira na sam pridjev državni.

U najboljem slučaju prihvatljiva je samo ona hrvatska država u kojoj su ideološke i nacionalne manjine na vlasti, odnosno koja nije hrvatska. Većina je uvijek sumnjiva. Govoriti o fašizaciji zemlje u kojoj radikalno desne stranke ne prelaze izborni prag, ako uopće postoje, jest, naravno, potpuna krivotvorenje stvarnosti. Ali, to tužiteljima i klevetnicima ništa ne smeta. Pojedinačne se pojave nastoje poopćiti, tendenciozno tumačiti, izmišljati ili naprosto podmetati, na način na koji je KOS podmetao bombe pod židovsko groblje početkom devedesetih.

Zašto se po Vama na udaru tzv. antifašista posebno nalazi ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović?

Hasanbegović je dirnuo u osinje gnijezdo jedne ljevičarsko-kulturnjačke koterije, on pokušava neutralizirati njezine privilegije i monopole, uravnotežiti odnose na kulturnoj sceni, jačati institucionalnu kulturu. Nigdje kao u KlevetniciU najboljem slučaju prihvatljiva je samo ona hrvatska država u kojoj su ideološke i nacionalne manjine na vlasti, odnosno koja nije hrvatska. Većina je uvijek sumnjiva. Govoriti o fašizaciji zemlje u kojoj radikalno desne stranke ne prelaze izborni prag, ako uopće postoje, jest, naravno, potpuna krivotvorenje stvarnosti. Ali, to tužiteljima i klevetnicima ništa ne smeta.području kulture nije bila očita ideološka isključivost, negacija svega što je nacionalno, nigdje tako dominantni ideološki kriteriji u vrednovanju djela i ljudi, bilo da se radi o kazalištima, filmovima, portalima ili knjigama.

Potporu domaćim tzv. nevladinim udrugama povremeno daju i neke međunarodne organizacije, čime se čitava stvar nastoji i internacionalizirati. Kako gledate na to?

Određene predrasude prema Hrvatskoj ostale su još od vremena Jugoslavije, zahvaljujući neprijateljskoj propagandi. Naletio sam ovih dana na Krležin naknadni komentar o pisanju L' Humanitea iz 1948. Za njihove smo komentatore, primjećuje Krleža, svi mi ubojice i fašisti. Tako danas Le Monde. I danas naša veleposlanstva baš u zemljama iz kojih dolaze kritike političkog stanja u nas vode pojedinci neskrivene jugoslavenske orijentacije, u najboljem slučaju titoisti.

Stvari funkcioniraju ovako: iste one domaće strukture o kojima smo govorili nađu istomišljenike u Francuskoj, Njemačkoj, SAD, itd. pošalju pismo koje oni tamo bianco potpišu i onda se to vraća nazad i predstavlja kao mišljenje europske napredne inteligencije. Vidjeli smo peticiju Liberasiona koju potpisuju feminstkinje, anarhisti, marksisti, ateisti i teroristi. Njihove je pravo imati ovakva ili onakva uvjerenja, ali nemaju opravdanja pozivati se na tobožnje opće europske vrijednosti, koje to, nadam se još uvijek, nisu.

Jesu li svi napadi na Hrvatsku i aktualnu vlast kojima svjedočimo ostvarivanje Milanovićeva obećanja o stvaranju pakla?

Dijelom da. Sjećamo se prve Milanovićeve izjave nakon gubitka izbora kad je bijesno konstatirao kako je "Fašizacija"Cijela ta i kampanja o fašizaciji, cijeli taj projekt „stvaranja pakla“, itd. ne bi bio moguć bez pomoći medija koji priželjkuju povratak Josipović-Milanovićeve vlasti i politike. HDZ nikada nije shvatio važnost medija, pa ni kulture kao takve, za jačanje političkih i moralnih vrijednosti za koje se deklarativno zalaže.pobijedila neoustaška koalicija. Pakao ima, međutim, više krugova. Bojkotom sjednica i rušenjem kvoruma nastoji se onemogućiti rad Hrvatskog sabora, panično se od početka konstruiraju afere na račun više ministara, podgrijavaju se sukobi u vladajućoj koaliciji. U mnogo čemu se, zahvaljujući i nesnalaženju nove vlasti, i uspijeva.

U napadima na aktualnu vlast uz nevladine udruge sudjeluje i dobar dio medija. Jesu li predstavnici sadašnje vlasti, a tu prije svega mislimo na HDZ, napokon shvatili važnosti jakih medija na nacionalnoj razini za vođenje nacionalne politike?

Cijela ta i kampanja o fašizaciji, cijeli taj projekt „stvaranja pakla“, itd. ne bi bio moguć bez pomoći medija koji priželjkuju povratak Josipović-Milanovićeve vlasti i politike. HDZ nikada nije shvatio važnost medija, pa ni kulture kao takve, za jačanje političkih i moralnih vrijednosti za koje se deklarativno zalaže. U Sanaderovo vrijeme upravo je podupirao i pogodovao svojim ogorčenim medijskim protivnicima: Feralu, EPH-u, itd. Hasanbegović je doista zagrizao tvrd orah ili kiselu jabuku. Dobrodošla je promjena na HRT-u, ali se ona baš i ne osjeća dovoljno u programskom smislu.

Prije nekoliko dana održan je prosvjed potpore tzv. cjelovitoj kurikularnoj reformi. Kako gledate na prosvjed i općenito tu problematiku?

Mislim da se ipak na koncu konca koplja lome oko jezika, povijesti, građanskog i zdravstvenog odgoja. Koga briga tehnika i matematika? Postoje brojne primjedbe stručnjaka i institucija iz svih područja koje kreatori prijedloga ne žele uvažiti i koja se proglašavaju političkim pritiskom. Znakovito je da se novi ministar obrazovanja odmah nakon izbora našao pod paljbom pitanja hoće li mijenjati ili zaustaviti započeti kurikul, odnosno svjetonazorski pravac kojega je zamislila bivša vlast na tragu nekih liberalnih shvaćanja.

Na sam prosvjed došli su ljudi, kako to obično biva, s raznim motivima. Jedni su željeli prisustvovati burno i bučno izreklamiranom i najavljivanom događaju, neki su nezadovoljni radom Vlade, neki osobnim životom, a najmanje je onih koji su došli radi potpore zamišljenoj reformi školstva, jer o tome uglavnom pojma nemaju.

Sadašnja Vlada ne doživljava opstrukcije samo izvana, nego je i unutar sebe duboko nesložna i odaje dojam raštimanog orkestra. Možemo li očekivati nove izbore za Hrvatski sabor i tko bi prema Vašem mišljenju od tih izbora najviše profitirao?

Svi govore o izborima. Vrh HDZ je izgleda sam odlučio ako ne uspije s preslagivanjem izazvati nove izbore. Meni IzboriHDZ bi zacijelo izgubio izbore i radi općeg nezadovoljstva radom Vlade i radi afera koje se vezuju uz predsjednika stranke. Okreću mu leđa i partneri iz Domoljubne koalicije. Uglavnom, prošao bi lošije nego na prošlim parlamentarnim izborima.je to naprosto neshvatljivo, upravo gledano s pozicije ove stranke. Situacija se okrenula, HDZ bi zacijelo izgubio izbore i radi općeg nezadovoljstva radom Vlade i radi afera koje se vezuju uz predsjednika stranke. Okreću mu leđa i partneri iz Domoljubne koalicije. Uglavnom, prošao bi lošije nego na prošlim parlamentarnim izborima.

Velika je vjerojatnost, u slučaju izbora u ovoj političkoj pomutnji, povratka Milanovićeve ekipe i cijelog onog ideološkog balasta kojega smo se počeli oslobađati. Vidimo i u HDZ-u ima drugačijih procjena i zamisli i duboko se nadam kako će prevladati razum, kako će se Karamarko povući i time omogućiti nastavak rada Vlade. Bilo bi to i u njegovu interesu. Bolje da se poviče nego da ga smjene ili da izgubi izbore.

Kako gledate na aktualne prijepore o INI?

Višekratna prodaja Ine egzemplaran je primjer, a ima ih još na pretek, potkopavanja materijalnih temelja zemlje i INAVišekratna prodaja Ine egzemplaran je primjer, a ima ih još na pretek, potkopavanja materijalnih temelja zemlje i države i njezine ekonomske suverenosti i to zbog privatnih probitaka ostvarivanih putem čiste korupcije. I umjesto da vlast pred domaćim pravosuđem traži poništenje koruptivnih ugovora, ona se dala u međunarodnu arbitražu. I najnoviji slučaj s Karamarkovom suprugom ostavlja dojam korupcije na štetu nacionalnih interesa.države i njezine ekonomske suverenosti i to zbog privatnih probitaka ostvarivanih putem čiste korupcije. I umjesto da vlast pred domaćim pravosuđem traži poništenje koruptivnih ugovora, ona se dala u međunarodnu arbitražu. I najnoviji slučaj s Karamarkovom suprugom ostavlja dojam korupcije na štetu nacionalnih interesa.

Možemo li nakon promjene vlasti, pod uvjetom da ista ostane u Banskim dvorima, očekivati geopolitičko pozicioniranje u srednjoj Europi umjesto na tzv. Zapadnom Balkanu?

Vrlo dobro je zazvučala najava i inicijativa predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i ministra Mira Kovača o okretanju Srednjoj Europi, o vertikali Jadran-Baltik. Isto tako i Kovačeva najava o blokiranju srbijanskog puta u EU i to iz vrlo načelnih razloga, kao potpora nastojanjima Hrvata u BiH za jednakopravnošću, što bi uključivalo i njihovu federalni jedinicu. Međutim, Jadran-Baltiku dodano je ubrzo Crno more, odustali smo od zahtjeva koje bi istočni susjedi morali ispuniti prije početka pregovora, Reiner u Mostaru govori studentima neka zaborave treći entitet, opet su aktualni Proces suradnje u jugoistočnoj Europi i Brdo-Brijuni. Bojim se da ćemo i nadalje gledati Hrvatsku kao eksponent međunarodne politike i interesa na Balkanu na uštrb, dakako, vlastitih interesa.

Sva događanja u državi stvaraju sliku duboko podijeljenog i polariziranog društva. S druge strane, pred Hrvatskom su ozbiljni politički i gospodarski problemi, kao što su nezaposlenost, nefunkcioniranje državnih institucija, iseljavanje u inozemstvo, negativni prirodni prirast, nesigurno političko-sigurnosno okruženje itd., a sve to u vrijeme potpunog raspadanja zapadnog svijeta i njegovih vrijednosti. Možemo li u takvoj situaciji – u kojoj političari dodatno za najprizemnije dnevnopolitičke svrhe potenciraju društvene podjele („mi ili oni“) - očekivati postizanje minimalnog konsenzusa o elementarnim nacionalnim ciljevima i strategijama? Ili, drugim riječima, hoće li Hrvatska uopće opstati na zemljopisnoj karti ako se nastavi ovako neozbiljna i pogubna politika?

Ne slažem se da je društvo polarizirano. Polarizirane su političke i medijske strukture. Slažem se kako zbog sukoba vlasti i oporbe pa i zbog sukoba unutar vladajućih, bitni problemi društva koje nabrajate ostaju po strani. Tragično je da neki sasvim osobni interesi mogu biti iznad nacionalnih interesa, kao što vidimo jasno ovih dana. Predviđam ipak kako mora doći do određenih političkih dogovora i da će ova, malo rekonstruirana Vlada, bez nekolicine ljudi u njoj, složno zaveslati mirnijim vodama. U Hrvatsku ne sumnjam. Država je jača, dublja, bolja i trajnija od svojih državnika koje ipak nije zaslužila.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.