Razgovor s novinarom Marcelom Holjevcem

Poštovani gosp. Holjevac, kako komentirate prozivke za ustaštvo i fašizam kojima smo svakodnevno izloženi posljednih nekoliko mjeseci? Kako se suprotstaviti takvim napadima koji Hrvatskoj nanose štetu u inozemnim krugovima?

Mislim da te stvari treba ignorirati. Nije to posljednjih godina i mjeseci, nego tamo od 45., a naročito je bilo izraženo u Domovinskom ratu, od strane poraženih "antifašističkih snaga". Pisati okolo nekakva pisma "mi nismo ustaše" nema smisla, neće imati učinka. S UstašeTreba znati da je taktika UDBA-e i KOS-a uvijek bila širiti "ustašluk" na hrvatskoj desnici preko ubačenih provokatora, pa onda ukazivati prstom: evo, vidite, imali smo pravo, ustaše ste.druge strane najgluplja stvar koja se može uraditi je udarati nekakav inat, u stilu, "jesmo, ustaše smo, što nam možete". Treba znati da je taktika UDBA-e i KOS-a uvijek bila širiti "ustašluk" na hrvatskoj desnici preko ubačenih provokatora, pa onda ukazivati prstom: evo, vidite, imali smo pravo, ustaše ste.

Zašto se prema Vašem mišljenju upravo ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović nalazi najviše na udaru tzv. antifašista?

Iz dva razloga. Prvo, "antifašisti" su okupirali kulturni prostor, jer se preko kulturne hegemonije najlakše ljudima pere mozak. Tito je davno shvatio da je slanje batinaša po selima i Goli otok baš nisu najbolji način, pa je kasnije financirao filmove poput Neretve, festivale kulture poput Dubrovačkih ljetnih igara, mladenački tisak poput "Poleta". Kultura tako postaje "navlakuša", šalje se poruka: mi smo fini i civilizirani, iako smo prije par desetljeća došli iz šume, a vi koji ste generacijama u Zagrebu i iz obitelji uglednih intelektualaca, poput Hasanbegovića, ste krezube seljačine. Bitno je kod mladih ljudi stvoriti iluziju da će biti poštovani i ugledni građani ako su "lijevo", da ljevica brani prostor kulture, osobne slobode, dakle sve ono što zapravo ne stoji.

Zato kulturu nije smio preuzeti netko poput Hasanbegovića, tko nije "njihov", dio njihovog miljea, netko tko će im možda i uskratiti novac. A drugi je što je on musliman, dakle "turčin" u vizuri hrvatskih jugofila i srbofila. To jasno ne smiju javno reći.

Je li tzv. „antifašizam“ u Hrvatskoj – kojemu uzor nije Alojzije Stepinac ili Charles de Gaulle, nego Tito i Ranković – zapravo paravan za rehabilitaciju komunizma i jugoslavenstva?

Antifašizam je termin koji je izvorno koristio Staljin, to je samo rezervna doktrina komunizma, uvedena preko Kominterne kad je riječ "komunizam" postala pejorativan pojam, upravo zbog nasilja, zločina i čistki. Na zapadu se ta riječ nikad nije koristila niti se vezivala uz na primjer De Gaullea: on je bio lider pokreta otpora u Francuskoj, a ne StaljinistiDanas ljudi kažu "antifašizam Churchilla ili De Gaullea" treba biti uzor, a ne Titov. Krivo. Ne postoji nikakav "antifašizam" te dvojice, jednostavno ne možemo ih retroaktivno proglasiti za nešto što nisu bili. Kao što se iza riječi "antikomunizam" često skrivaju nacisti, tako se iz riječi "antifašizam" skrivaju staljinisti.nikakav "antifašist". Danas ljudi kažu "antifašizam Churchilla ili De Gaullea" treba biti uzor, a ne Titov. Krivo. Ne postoji nikakav "antifašizam" te dvojice, jednostavno ne možemo ih retroaktivno proglasiti za nešto što nisu bili. Kao što se iza riječi "antikomunizam" često skrivaju nacisti, tako se iz riječi "antifašizam" skrivaju staljinisti.

Nakaradno je pozivati se na demokraciju i ljudska prava, a onda u drugo rečenici reći kako je Tito ipak bio pozitivna povijesna ličnost jer je gradio ceste ili bolnice tako nešto. I da ih je gradio, što baš i nije - u Jugoslaviji je sagrađeno 45 km autoceste za 45 godina, Zagreb nije dobio ni jednu bolnicu za Titove vladavine, a utrostručio se brojem stanovnika - ostaje činjenica da je Hitler za nekoliko godina prije rata izgradio tisuće kilometara "autobahna" i desetke bolnica, pa ne znači da je bio "veseli i dobar diktator". Ukratko, što god da je Tito uradio, ne amnestira ga od činjenice da je bio diktator, i da je za njegove vladavine, naročito od kraja rata do kraja šezdesetih, počinjeno bezbroj teških zločina po njegovom naređenju.

Imate li dojam da su sluganstvo i mazohizam hrvatskih političara – koji se svakodnevno ispričavaju za postojeće i nepostojeće hrvatske zločine – prevršilo svaku mjeru?

Ne nužno, političar mora neke stvari raditi jer se od njega očekuju, to je tako i kod Nijemaca. Ne možemo to izbjeći. Stvar je što mi ne tjeramo Srbiju da to radi, obzirom da su izgubili zadnji rat, ali mi njih izbjegavamo podsjećati na to. Nije lijepo, kao. Jer kad se počne govoriti o tome, onda krene priča "ajmo zaboraviti devedesete". Može, kad vi prvo zaboravite četrdesete.

Posljednjih godina – nakon što je u Haagu pala optužnica protiv generala, i time zadan jak udarac „detuđmanizaciji“ – ponovno se iz naftalina vadi bič Jasenovca kako bi se njime moglo disciplinirati i pokoravati hrvatski narod. Kome nije u interesu da se utvrdi stvarna istina o Jasenovcu?

Vjerojatno se nikad neće ni utvrditi, kad nije do sad. Mislim da na utvrđivanje takvih istina ne treba niti gubiti vrijeme, jer što god se utvrdilo, svatko će i dalje imati svoju istinu. Srbija će i dalje lamatati s bedastoćama o sedamsto tisuća ubijenih neovisno o bilo čemu, pa ako mi sad idemo dokazivati da nije, dovodimo se u defenzivni položaj i u startu smo gubitnici.

U „antifašističkoj“ harangi ponajviše sudjeluju tzv. nevladine udruge koje često huškaju i međunarodne organizacije kako bi u stranim medijima optuživale Hrvatsku. S obzirom na postojeće stanje, te bi se udruge kolektivno mogle nazvati „Antifašizam d. o . o.“. Kako to da tzv. desna, nacionalna i konzervativna opcija nije u posljednih 25 godina izgradila svoj jaki civilni sektor koji bi razbio postojeći monopol jugoslavenske ljevice?

To baš i nije moguće. "Civilni sektor" je više pandan crkvi, kroz taj "civilni sektor" se artikulira lijevoliberalna NGO"Civilni sektor" je više pandan crkvi, kroz taj "civilni sektor" se artikulira lijevoliberalna ideologija, dakle kroz NGO-e se kreiraju i usmjeravaju razni, manje ili više fašistoidni, ali uvijek u jednoj mjeri fašistoidni, masovni pokreti. Ekologija, feminizam, gay agenda, i tako dalje, cilj je uvijek nametnuti pojedincu osjećaj krivnje i srama, te suziti prostor osobnih sloboda i zamijeniti ga državnom regulativom. U svemu tome NGO-i imaju ulogu klera, dakle ulogu kakvu je crkva imala negdje u srednjem vijeku.ideologija, dakle kroz NGO-e se kreiraju i usmjeravaju razni, manje ili više fašistoidni, ali uvijek u jednoj mjeri fašistoidni, masovni pokreti. Ekologija, feminizam, gay agenda, i tako dalje, cilj je uvijek nametnuti pojedincu osjećaj krivnje i srama, te suziti prostor osobnih sloboda i zamijeniti ga državnom regulativom. U svemu tome NGO-i imaju ulogu klera, dakle ulogu kakvu je crkva imala negdje u srednjem vijeku. A i ponašaju se slično: smatraju da za sva društvena pitanja svjetovne vlasti moraju konzultirati njih i dobiti njihovo odobrenje. Oni određuju što je hereza, a što je dozvoljen način razmišljanja.

Isto pitanje vezano uz medije, zašto prema Vašoj ocjeni desnica nije izgradila svoj jaki medij na nacionalnoj razini?

Jer se pokazala nesposobnom za to. HDZ je imao Večernji, ali je preko Tuđena to dosta loše izgledalo, HRT isto. Vjesnik je bio HDZ-ov pa propao. Zapravo je žalosno da je na globalnoj razini slično. Lijeva pak strana može računati i na pomoć svega i svakog u tome, logističku, od američke ambasade do Sorosevih NGO-a.

Kako komentirate polemike o slobodi medija u Hrvatskoj? Je li HND uopće pozvan raspravljati o toj temu?

HND je ideološka komisija prije svega. Sloboda medija je danas puno manja nego što je bila čak tamo krajem osamdesetih, kad se komunizam raspao pa nitko nikom ništa nije mogao zabraniti. Problem je što se guše posve kulturne, normalne, argumentirane rasprave o pitanjima o kojima je ionako već odlučeno "na višim instancama", dakle bilo kakav razgovor o istospolnim brakovima ili pravu na pobačaj je "govor mržnje", psovanje majke katolicima i izrugivanje s "rvatinama" je sloboda govora. HND je strukovna organizacija, ili bi trebao biti, pa tu valjda i sloboda govora dolazi na dnevni red kao jedno od pitanja. Makar ne vidim potrebe za strukovnom organizacijom, cehovskom, u struci koja ionako nije regulirana, poput recimo liječničke, ili pilota. Svatko može pisati, što ima jasno svoje dobre i loše strane.

Dio „paklene strategije“ su, dakako, i na izborima poražene političke strukture. Kako gledate na Milanovićevu paklenu „mi ili oni“ borbu?

"Ili mi ili oni" logika je temelj totalitarnog i diktatorskog uma, u kojem nema mjesta za nas i njih, za koegzistenciju raznih ideja u društvu, za pluralizam. Pa na to mu je možda i najbolje odgovorio sad već bivši SDP-ovac Flego. On je poručio da kulminaciju njegovog poimanja politike nazire u najavi da će iz opozicije vladajućima proizvoditi pakao. U času izricanja tog “obećanja” program rada buduće Vlade i prijedlog reformi još nije napisan, sastav Vlade nije dogovoren, pa mu je stoga Flego poručio da "ta dijabolička izjava, kojom u 21. stoljeću nekome obećavaš pakao, ulazi u katalog političkih strahota".

Jedna od tema koja u medijima dominira posljednih dana je tzv. nacionalna pomirba koju je u svojoj Poslanici spomenula Kolinda Grabar Kitarović. Može li u Hrvatskoj doći do pomirbe ako uzmemo u obzir da se tu zapravo radi o sukobu hrvatske i jugoslavenske nacionalne ideologije koje su međusobno nespojive?

Ne, pomirba na tom temelju koji je Tuđman spominjao nije moguća. Zato ustaše i partizane treba prepustiti povijesti, a nacionalno jedinstvo temeljiti na pobjedi u Domovinskom ratu. Mislim da je za hrvatsko jedinstvo štetno bilo JedinstvoUstaše i partizane treba prepustiti povijesti, a nacionalno jedinstvo temeljiti na pobjedi u Domovinskom ratu. Mislim da je za hrvatsko jedinstvo štetno bilo kakvo pozivanje na ideološke vojske od kojih je jedna poražena 45. a druga 95. A jugoslavenskih lojalista će na žalost još jako dugo biti, tu će trebati proći stoljeće i više da se to nekako neutralizira.kakvo pozivanje na ideološke vojske od kojih je jedna poražena 45. a druga 95. A jugoslavenskih lojalista će na žalost još jako dugo biti, tu će trebati proći stoljeće i više da se to nekako neutralizira.

Kako gledate odnose u novoj Vladi, posebno na relaciji Domoljubna koalicija-Most-predsjednik Vlade Tihomir Orešković. Hoće li ova Vlada dočekati novu godinu?

Hah, teško je reći. Bojim se da Most na novim izborima, bude li ih, neće ni prag prijeći. Petrov je pošten, ali se ne snalazi predobro u svemu. On želi zadržati samostalnost i neovisnost Mosta, ne želi da budu prirepak HDZ-u, ali to ga tjera u puno goru grešku, a to je da s pozicije vlasati glumi oporbu. To tako u politici ne ide, ili si s nekim, ili si protiv njega i u oporbi.

Dobar dio svojih kadrovskih insititucionalnih problema Hrvatska vuče iz naslijeđa komunizma i jugoslavenstva. Može li Hrvatska kroz inicijativu Jadran-Baltik ponovno iskoračiti u srednju Europu?

Može i treba. Treba iskorisiti vrijeme dok Srbija još nije u EU, da se uključimo u Višegradsku skupinu i da se povežemo sa zemljama koje su nam kulturološki bliske. Veze sa Srbijom su uvijek bile problematične jer su Hrvatska i Srbija zemlje iz dva različita civilizacijska subkonteksta, jedna je obilježena istočnim, druga zapadnim kršćanstvom. Usto je povijesni razvoj bio posve različit, tako da Hrvate i Srbe spaja tek donekle jezik, a razdvaja sve ostalo. Ta iluzija sličnosti je opasna. S druge strane s Mađarima je upravo obratno. Samo, pitanje je koliko je u Hrvatskoj nakon komunizma i rata uopće još ostalo tog mitteleuropskog duha, koji je puno očitiji u Poljskoj, Mađarskoj, Austriji...

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.