Razgovor s Brankom Šeparović

Poštovana gospođo Šeparović, u „Hrvatskom tjedniku“ redovito objavljujete zanimljive članke o različitim političkim, društvenim, kulturnim i inim temama. Zanima nas kako gledate na stanje u Hrvatskoj stotinjak dana nakon konstituiranja nove Vlade?

Izbrojiti stotinjak dana nije teško, ali ocijeniti rad Vlade, koja nije Vlada, i pronaći riječi za opisati tragične posljedice te činjenice vrlo je teško.

Od davnog i nama nepoznatog trenutka neki neznanac osvrnuo se, pa osim preživljavanja uočio ljude oko sebe, zajednicu koja ima svoje probleme i potrebe. Rođena je politika! jedna od najvažnijih profesija kojoj se posvećuju posebni ljudi. Promatraju svijet oko sebe i mudro zaključuju, osjećaju poriv i energiju za djelovanjem, imaju široko obrazovanje i autoritet potvrđen ugledom u društvu.

Kasnije, u 4.st. pr. Kr. nastaje najvažniji spis grčkog filozofa Aristotela "Politika" (u osam knjiga), i danas neprijeporni temelj definicije, opisa politike: Čovjek je zoon politikon, društveno biće, biće zajednice i zajedništva, bez zajednice nije samo dostatan i ne može opstati. Široka je paleta mogućnosti bavljenja politikom i organizacija institucija gdje se dogovaraju i donose odluke i zakoni što teže najvišem dobru. Tijekom povijesti razne oblike totalitarizama i diktatura zamjenjuje pluralizam različitosti, koji međutim prati nesavršenost kako osigurati pri tome slobodu svakog pojedinca. Nedostižan ideal, zagubljen u prošlosti politike, je Dubrovačka Republika, koja je humanizam dovela do savršenstva rečenicom upisanom u Statut prije točno 600 godina: "Rob koji stupi na dubrovačku lađu postaje slobodan čovjek."

Rezultat je to politike političara koji su bili najobrazovaniji i najimućniji ljudi Grada, pa su ih kao normalno birali, a oni kao normalno uplaćivali svoj novac ulazeći u službu. Važno je i to da su službu obnašali vrlo kratko - koliko je procijenjeno da se ljudsko biće ne može "iskvariti". Današnja hrvatska politička scena je grotesno, antipolitičko bezvlađe. Projektirano i nametnuto. Već se razabire odakle vjetrovi pušu, ali još ima prostora za provjere i kalkulacije. Međutim, ono u čemu nema mjesta i opravdanja za dvojbe jest galerija likova kojima treba uzviknuti: "Car je gol!"

Sjede na političkim pozicijama, a nisu političari. Teško ikoga probrati bez optužujućih repova koji izviruju sa svih strana. A nema nikoga tko će zamahnuti lasom i uhvatiti nešto dobro za Hrvatsku.

Najkraće rečeno: stanje u Hrvatskoj je stabilno - sa ruba ponora, kojim su nas vodili bez otpora, otsklizali smo na njegovo dno.

Može li Hrvatska uopće biti normalna zemlja, u kojoj će postojati konsenzus vladajućih i oporbe o temeljnim nacionalnim interesima, ako jedna strana najavljuje pakao i bitku „mi ili oni?

U Hrvatskoj uopće nema konsenzusa oko temeljnih nacionalnih interesa s kojima normalne države kreiraju svoje PolitičariU nas se političari zalažu za ukidanje nacionalne države, a drugi ih puštaju da rade što hoće. Nigdje i nikada nije zaživjela ona "kao bubreg u loju", kao u Hrvata koji rasprodaju svoju zemlju. Dugi je to neprekinuti niz iz davnina, a danas se upravo uklanjaju zadnje smetnje, posljednji otpori nacionalnog interesa.političke institucije, nego se i ne zna što bi to bilo.

Natalitet opada, branitelji se ubijaju, mladi odlaze, kultura se banalizira, obrazovanje se oslobađa od domoljublja, bogatstva se rasprodaju, prednosti zataškavaju. A to je posljedica antinacionalnog konsenzusa. Jugoslavenski ministar vanjskih poslova Budo Lončar sigurno vodi naše propadanje na međunarodnoj sceni. Svjetski ubojice, koji genetičkom hranom truju, a generičkim lijekovima ne liječe - instalirali su premijera. U Saboru Stazićev glas određuje, ocjenjuje, opanjkava, osporava sve hrvatsko, posebno pazeći pri tome da tablu "Hrvatski Državni Sabor", koju je skinuo Ivica Račan, nitko ne vrati natrag.

U normalnim državama ljudi biraju političare prema raznim kriterijima. I oni djeluju s različitih pozicija, ali neupitno predani temelji nacionalnim interesima. U nas se političari zalažu za ukidanje nacionalne države, a drugi ih puštaju da rade što hoće. Nigdje i nikada nije zaživjela ona "kao bubreg u loju", kao u Hrvata koji rasprodaju svoju zemlju. Dugi je to neprekinuti niz iz davnina, a danas se upravo uklanjaju zadnje smetnje, posljednji otpori nacionalnog interesa.

Na meti „ložača pakla“ posebno je ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović. Kako gledate na napade kojima je Hasanbegović izložen?

Ja tako ne procjenjujem. Otpora je bilo, kratko, u početku, Vladi koju su mediji najavili kao desnu, to znači kao znak za uzbunu - onda je taj otpor brzo ublažen. Ministar koji je najavio "listu izdajica" promptno je smijenjen a spomenuti gospodin Hasanbegović je, sudeći prema zamrlom otporu, uzeo u obzir zadanu situaciju. Milijarde našeg skromnog državnog budžeta izlijevaju se u stotine "Kulturnjaci"Milijarde našeg skromnog državnog budžeta izlijevaju se u stotine antihrvatskih udruga jalovih i bijednih "kulturnjaka," a treba i bogato ugostiti one rijetke koji nam iz svijeta svraćaju, da bi potvrdili dogovore ispod žita i proširili svoj utjecaj u našem suverenitetu.antihrvatskih udruga jalovih i bijednih "kulturnjaka," a treba i bogato ugostiti one rijetke koji nam iz svijeta svraćaju, da bi potvrdili dogovore ispod žita i proširili svoj utjecaj u našem suverenitetu.

Tepisi s kojima je nedavno za posjeta takve delegacije, prekriven HNK, nacionalni hram kulture, sigurno nisu bili potrebna, opravdana i pristojna scenografija. Ali o tome će bolje zboriti lijepa Šestinčanka u narodnoj nošnji sa freske na svodu Kazališta...

Uglavnom, ništa se ne vidi od sveobuhvatnog i kvalitetnog programa kulturne politike, koji je sa mnogim suradnicima pripremala glumica Anja Šovagović.

Kad je već o kulturi riječ, ona ima ishodište i temelj u osobnoj kulturi. Ako se s nekom osobom uspostavlja višegodišnji dogovor, valja ga pristojno otkazati i zahvaliti na dosadašnjoj suradnji. Nije se stiglo, nije se znalo. Svaki ministar mora "pohvatati konce", ali isto tako, kada na vrata kabineta objese njegovo ime, mora poslati jasnu i prepoznatljivu poruku svog programa. Npr. ministar kulture ima jednu važnu adresu: UNESCO. Svjetski popis kulturne baštine. Malena površinom i malobrojna stanovništvom, Hrvatska je daleko, daleko ispred golemih mnogoljudnih zemalja. Zbog duge procedure valja pripremiti i predstaviti nove kandidate. Ne stigne se.

Inače, svi ministri sadašnjeg sastava Vlade imaju jednu nekulturnu, neugodnu, iritantnu, bezobraznu navadu - ne odgovaraju građanima koji ih žele kontaktirati, jer je to pravo koje proizlazi iz našeg poreza kojim im plaćamo njihovo službovanje. Da ne budem prestroga, evo ipak jednog kulturnog detalja, zapaženog kod svih manekena naše političke scene. Oni su se uredili! ošišali, obrijali, izfrizirali (u modi je upotreba bojila za kosu i styling lica), pa odijela, košulje, kravate, cipele, haljine i kostime, s kojih su kulturno skinute etikete i naljepnice sa cijenom. Unatoč tome - car je gol!

Dugo ste godina radili na HRT-u, pa nas zanima Vaš komentar trenutnog stanja u nacionalnoj televizijskoj kući.

Nakon početničkih boljki, nesigurnosti i prilagođavanja novom svjetskom mediju, HTV je zaplovio u svoje slavne dane sa lađama u svim pravcima nakrcanih idejama, scenarijima i profesionalcima. Ja sam se uključila kao 17-godišnja gimnazijalka u ekipu koja je osmislila i ostvarila respektabilnu profesionalnu medijsku kuću. Unatoč totalitarnom sustavu, bilo je prostora koje su osvajale slobodna kreativnost, razmišljanja i poruke...

Trajalo je to, sa usponima i padovima, dok nas nije zahvatio vjetar drugog svjetskog totalitarizma, fašizma zvanog kapitalizam. Prilagođavali smo se da ne budemo zaostali za velikim svijetom, a nismo slutili ni znali kako politiku i medije preuzimaju novi centri moći koji se klanjaju bogu ekstra profitu. Uz potpise instaliranih političara i medijsku pratnju ukradene profesije, grabe bogatstva diljem planete te uklanjaju smetnje od kojih je posljednja ostala: nacionalna država. Moj prvi prilog, HRTNekadašnjeg HRT-a nema u tragovima, a mogućnost njegove obnove nema u natruhama. Novo rukovodstvo HTV-a, kao i novi politički čimbenici nastavljaju naslijeđeni kontinuitet. Ako se Veliki Gazda odlučio da uhodanu ekipu promijeni, to onda znači da će novi biti još žešći i učinkovitiji antinacionalisti.objavljen kao autorski, bio je izvještaj o pronađenom cjepivu protiv velikih boginja, 24. veljače 1969., a posljednji prije nekoliko godina o opasnosti GMO u hrani i lijekovima. Američka ambasada reagirala je promptno, podmuklo, učinkovito. Ja sam "skinuta" a moja zamjena je sa puno žara čitala dogovoreni tekst o iznenadnoj posjeti stručnjakinje za GMO iz Američke ambasade u Beču "koja je objasnila kako nema nikakvih opasnosti, naprotiv, radi se o projektu spasa od gladi u svijetu."

I tako se pomicala granica cenzure do sadašnje razine koja kaže: baš se ništa ne može objaviti kao slobodni novinarski prilog! Oni koji su na HTV-u ostali, tome su se prilagodili. Tako npr. voditelj cijelu jednosatnu emisiju pušta da predstavnik bivše Vlade bezočno laže kako je početak gradnje Pelješkog mosta bio bez novca, da bi se pri kraju emisije sadašnji resorni ministar hvalio kako ima novca - do kraja godine će napisati zahtjev EU za sufinanciranje, pa će se sljedeće godine nešto ušećeriti. (Od Pelješkog mosta za sada nema ništa, osim jedne tako velike opasnosti da ću joj posvetiti članak u spomenutom "Hrvatskom tjedniku", gdje radosno surađujem). Voditelj stoji, kamera ga snima, na odjavnoj špici njegovo ime - što poželjeti više?

Nekadašnjeg HRT-a nema u tragovima, a mogućnost njegove obnove nema u natruhama. Novo rukovodstvo HTV-a, kao i novi politički čimbenici nastavljaju naslijeđeni kontinuitet. Ako se Veliki Gazda odlučio da uhodanu ekipu promijeni, to onda znači da će novi biti još žešći i učinkovitiji antinacionalisti.

Notorna je činjenica da Hrvatska nema niti jedan relevantniji medij na nacionalnoj razini koji bi se mogao okarakterizirati kao „konzervativan“ ili „desni“. Gdje vidite uzroke takvome stanju?

Ako je izričaj i pojam konzervativno, pa desno, i tako sve do ustavštva postalo bokserska vreća za lijeve fašiste, a za Hrvate simbol poraza, onda je to dobro utoliko što Hrvatsku i u medijima treba uzdignuti, otkloniti, oduprijeti se okovima i objedama neprijatelja. Imamo Hrvatski tjednik, Hrvatsko slovo, Hrvatsku reviju, portal HKV-a, TV Bujicu i Laudato, druge ekrane i portale koji se probijaju. Tko nam brani da ih čitamo, kupujemo - tako financiramo i surađujemo? Nitko! Osim ako nastavimo sa prihvaćanjem "da su oni jači".

Od čega? od koga? Opasni otpad anacionalnog smeća možemo jednostavno izbaciti iz našeg doma. Da li smo za to spremni? U kanadskom, npr., i zatim u parlamentima sve većeg broja zemalja, donose se zakonske odluke o financiranju državnih medija, jer su samo oni zastupnici svih državljana. Krenut ćemo tim putem kada obuzdamo dva gena koji potiru sve dobro u hrvatskom narodu: nedostatak samosvijesti i razaralački jal.

Jesu li tzv. javni intelektualci u Hrvatskoj previše šutljivi i potkupljivi? Zašto najrelevantnije kulturne i znanstvene institucije glasnije na kritiziraju anomalije u društvu?

Pod pojam "intelektualci" svrstavaju se ljudi visokog stupnja obrazovanja, široke kulture, i ostvarenih ambicija visokog standarda, neki su uključeni, kako vi kažete, u najrelevantnije kulturne i znanstvene institucije. Ali, kao što je rekao blagopokojni svetac Papa Ivan Pavao II. - starica, sama u uglu drevne crkve, moli Boga iskrenije i snažnije nego mnogi moji biskupi. Tako kada putujući skrenete sa glavnih pravaca do malih mjesta u velikoj prirodi, susrećete veličanstvene ljudske sudbine, mudrace i prekaljene borce koji duhovnim domoljubljem prerastaju sve intelektualce i institucije.

Narodu sudbinu može čuvati samo intelektualna aristokracija, elita u koju se ubrajaju svi koji nemaju izdajničke, nego nacionalne gene. Ako takvih pojedinaca KadroviranjeKadrovska politika sama po sebi ne može biti loša ili dobra. Važno je tko ju provodi i po tome se ocjenjuje njezina uspješnost. Dakle, u Hrvatskoj je na djelu gotovo savršena kadrovska politika određivana i slagana godinama, koja je probrala i poslagala ljude bez odgovornosti i time idealne mogućnosti provođenja što kome padne na pamet. Imaju velike privilegije, ugled (doduše, lažni, ali hrani egoizme), zarađuju za praunuke. Njihova moć je snaga potpisa i lupanja žigova a sve ostalo je tuđi profit a naša briga. Gdje je otpor?ima (a ima), oni su beskorisni i neučinkoviti, jer nisu povezani u zajedničku ideju i odluku da slijede poruku mudrog isusovca biskupa Valentina Pozaića: "Treba nam nova Oluja, treba nam lustracija!" Pri tome za obje riječi postoje mnogi oblici ostvarenja. Npr. Hasanbegovićev početak bio je dobar primjer. Za lustraciju dovoljna je "lista izdajica", koju je tek stigao najaviti odbačeni gosp. Crnoja. No, lista koju su Tuđmanu predali Perković (i Perkovići) kao dokaz svoje lojalnosti i zalog čuvanja glave na ramenu, postoji u mnogim primjercima. Tuđman ju je u ratnim godinama proslijedio svim voditeljima ratnih kriznih stožera. Nek' jedan cug pobegne, karta je v' žepu...

Je li loša kadrovska politika, tj. činjenica da se nekompetentni ljudi nalaze na ključnim pozicijama, jedan od glavnih uzroka hrvatskog propadanja posljednjih šesnaestak godina?

Sigurno, a što drugo? Međutim, kadrovska politika sama po sebi ne može biti loša ili dobra. Važno je tko ju provodi i po tome se ocjenjuje njezina uspješnost. Dakle, u Hrvatskoj je na djelu gotovo savršena kadrovska politika određivana i slagana godinama, koja je probrala i poslagala ljude bez odgovornosti i time idealne mogućnosti provođenja što kome padne na pamet. Imaju velike privilegije, ugled (doduše, lažni, ali hrani egoizme), zarađuju za praunuke. Njihova moć je snaga potpisa i lupanja žigova a sve ostalo je tuđi profit a naša briga. Gdje je otpor?

Gledamo sa negodovanjem, ali šutke, kako nam prekopavaju cvjetne livade, žitna polja, uljuđene parkove i mlako se nadamo: zatrpat ćemo mi to i posijati novo sjeme. Ali, pokazalo se da su rovovi podloga za temeljenje zida koji je narastao preko granice preskoka. S druge strane, sami sadimo, oblikujemo, zalijevamo labirinte naših promašenih ocjena, lažnih informacija, beskrajnih ideja, nesloge i pasivnosti. Sada tražimo izlaz iz dubokog ponora, ograđenog zamršenim labirintom.
Ako tražimo - to je prva dobra vijest.

Nema nikakve dvojbe da je naslijeđe balkanskog blata dvije Jugoslavije uzrok i loše kadrovske politike i većine problema s kojima se Hrvatska danas suočava. Može li se Hrvatska kroz inicijativu „Jadran-Baltik“ napokon „vratiti“ u srednju Europu?

Mi smo geografski i na sve druge načine Europa! Njeno, nekada, predziđe kršćanstva, a sada jedno od posljednjih OrbanOno što Hrvatsku muči i koči ne može riješiti niti jedan savez na svijetu. Orban: protjerao MMF, vratio dugove, ukinuo financiranje nepotrebnih udruga, postavio red u novinarstvu, zaštitio državu od prodora prethodnice novog otomanskog carstva i provodi što je obećao: svi Mađari pod jednom zastavom. Okupili su se i dobro im ide.oaza očuvanog katoličanstva. Znamo i slušamo kako mediji govore o ovoj zemlji, i ovim prostorima i našoj regiji, ali istina je da smo mi izborili, dobili - međunarodno priznanje suverene i u svemu slobodne države. Umjesto da ju uredimo i uljudimo po svom, mi poput Dudeka na plotu čekamo kaj veliju u globalnom selu.

Savez sa zemljama srednje Europe ne treba prečvrsto stvarati, već učinkovito surađivati na korist svih država i naroda koje su, poput nas, ipak opstale i preživjele komunizam. Ono što Hrvatsku muči i koči ne može riješiti niti jedan savez na svijetu. Orban: protjerao MMF, vratio dugove, ukinuo financiranje nepotrebnih udruga, postavio red u novinarstvu, zaštitio državu od prodora prethodnice novog otomanskog carstva i provodi što je obećao: svi Mađari pod jednom zastavom. Okupili su se i dobro im ide.

Mi ne trebamo našeg Orbana, niti renkarnaciju Tuđmana. Niti zazivanja slavne junačke prošlosti. Naš zahtjev i naš spas vrlo je jednostavan: novi Hrvat. Trenutno na Zrinjevcu iz Ministarstva inozemnih poslova nevjerojatne poruke o prijateljstvu i suradnji prema odvratnim, opasnim, zlonamjernim susjedima. A, nije daleko, kroz mladi hlad prastarih platana (najljepših i najnjegovanijih u Europi)i eto zgrade Akademije, živi uputa Josipa Jurija Strossmayera u pismu Franji Račkom 29. veljače 1864.: "Ja mniem, da Srbima ne treba prostiti gdje ne imaju prava, jerbo upravo tim bivaju smijeliji i drzovitiji.“

Kako komentirate aktualna prepucavanja o Jasenovcu i proizvodnju „ustaša“ i „faišista“ u Hrvatskoj?

Sućut žrtvama za koje nismo odgovorni, ali ih možemo posjetiti, moliti za njihove duše, nadajući se da nas neće JasenovacKako je strašno i kako je jadno da se u dane komemoriranja tamo uvlači poseban soj ništarija, koji ljudsku žrtvu koriste za svoje probitke. Počinje sa svađanjem i etiketiranjem "drugih" dok proklamiraju pravo na ravnopravnost razlika. Po nalogu financijera i ideoloških podupiratelja nad žrtvama se vrši novo žrtvovanje.snaći njihova sudbina. Pokazati da nam je žao ljudske patnje u suludim ratovima, koji jednom završe primirjem, u zlim režimima koji se jednom uguše sami u sebi. U Jasenovcu je nevažno što kriju tajni arhivi. Kao i broj, spol, starost i druga obilježja sačuvana u osobnim iskaznicama žrtava. Važnije je da svi razumiju našu molitvu jer pripadamo vjeri u jednoga Boga, pa će valjda jednom zajedničko ishodište biti blagoslovljeno zajedničkim ušćem.

Kako je strašno i kako je jadno da se u dane komemoriranja tamo uvlači poseban soj ništarija, koji ljudsku žrtvu koriste za svoje probitke. Počinje sa svađanjem i etiketiranjem "drugih" dok proklamiraju pravo na ravnopravnost razlika. Po nalogu financijera i ideoloških podupiratelja nad žrtvama se vrši novo žrtvovanje. Pitate me samo o Jasenovcu, pa odgovaram da je to za mene jedno od mjesta kako poguba ljudske naravi ostavlja tragove u žrtvama zla. Nažalost obilježili su cijelu povijest čovječanstva, a nema iskrica nade da se krvavi put neće nastaviti. U Jasenovac se ne ide prihvaćati krivnju koju nemamo, ali se zajedno sa žrtvama pitamo: može li se znati unaprijed? može li se zaustaviti? može li se izbjeći?

Proteklih godina bilo je prestrašno gledati uspaljene političke govornike i ljude koji ih mirno slušaju, a onda, kada katolički, pravoslavni, muslimanski i židovski svećenici počinju molitvu - publika okreće leđa, kolona se vraća...

Moj suprug Zvonimir i ja sa grupom stradalnika Domovinskog rata otišli smo u prvoj prigodi kada se to moglo u jasenovački kraj pitome prirode i jezivih ruševina. Odnijeli smo i posadili jedan jasen. On će znati pokojnicima prenijeti poruke. Samo drvo zna da li je dolje korijenje nekoga našlo, ili je za poruke zadužilo ptice u krošnjama...

Dosta ste pisali o bl. Alojziju Stepincu. Kako gledate na odluku pape Franje da se osnuje mješovita komisija sa Srpskom pravoslavnom crkvom?

Stepinac je čovjek koji je postao svecem dokazujući kroz dugotrajne i neizmjerne patnje, koje je mogao izbjeći, SlobodaKad dođe vrijeme i kucne čas, kljun će probiti opnu, a golemim krilima Fenixa uzletjet ćemo u slobodu. Dogodit će se to izronom iz modrog Jadrana, između dviju bijelih stijena, na koje su sletjeli Stepinčevi anđeli. Donose molbe našeg sveca za Pelješki most, za spajanje granice Domovine i, posljednjih tjedana, da Bog prosvijetli pamet onima koji dogovaraju zadnju fazu "slobodnog prolaza na otvoreno more"(Slovenci to nazivaju dimnik) za BiH.ljubav prema Bogu, crkvi i svom narodu. Zato nije mogao udovoljiti naredbi Tita da odvoji našu crkvu od Vatikana, jer tamo je na Petrovoj stijeni sagrađen svjetski hram katoličanstva, tamo je hrvatski narod siguran za pomoć u bilo kojoj nevolji. Stepinac je proglašen svecem odlukom Vatikanske komisije.

Papa je uskratio svoju protokolarnu obvezu da odredi mjesto i datum objave. Stepinac je žrtvovao svoj život zbog Vatikana, a Vatikan je žrtvovao njega - samo Papa zna zašto. Što nas onda veže? Ja tražim, a ne nalazim odgovora.

Postoje li ipak razlozi za optimizam?

Jasno. Sigurno.

Nešto se priprema, iza brda valja, ječi u narodnoj šutnji. Hrvatska je trenutno stabilna na nečasnom mjestu, dna ponora, ali je dobila na dar gnijezdo. U njemu jaje, a u njegovoj ljusci zakriljen hrvatski narod, čuva na dlanu malog ptića.

Kad dođe vrijeme i kucne čas, kljun će probiti opnu, a golemim krilima Fenixa uzletjet ćemo u slobodu. Dogodit će se to izronom iz modrog Jadrana, između dviju bijelih stijena, na koje su sletjeli Stepinčevi anđeli. Donose molbe našeg sveca za Pelješki most, za spajanje granice Domovine i, posljednjih tjedana, da Bog prosvijetli pamet onima koji dogovaraju zadnju fazu "slobodnog prolaza na otvoreno more"(Slovenci to nazivaju dimnik) za BiH. Karte koje posjedujemo pokazuju planiranje njihovog mora do Korčule i dalje njihovim gospodarskim pojasom do Italije. Kakvi su to ljudi naši nazovi političari? Gdje su ih našli? Kako ih opisati? Poslužit ću se svemirskom genijalnošću Dostojevskoga: "Demokracija: rijetka juha mekih mozgova".

Ali, tko čita, tko pita klasike? Važan je gel u kosi, pripasana svilena kravata, slušalice u ušima, tv kamere i ostalo novinstvo na pričuvnoj uzici, i u - Reforme.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.