Razgovor s prof. dr. sc. Miroslavom Tuđmanom
U nedjelju se nakon dugih 15 godina otvara prilika da Hrvatska za predsjednicu dobije HDZ-ovu kandidatkinju, Kolindu Grabar Kitarović. Kako komentirate programe i nastupe kandidata, dosadašnju kampanju, rezultate 1. kruga i kakve su Vaše prognoze za 2. krug izbora?
Očito je da se program gospođe Kolinde Grabar Kitarović temelji na viziji aktivne i odgovorne uloge predsjednika države, viziji koja se ne miri s činjenicom Hrvatske kao ProgramiU normalnim okolnostima i u stabilnim društvima svaki se politički neuspjeh kažnjava na izborima. Nažalost, reformirani su komunisti 2000. godine odbacili politiku pomirbe i tijekom dva svoja mandata duboko su podijelili hrvatsko društvo. Posljedica je takve politike da biračko tijelo neće glasati prema programima kandidata, već prema nametnutim ideološkim podjelama. Kako su oba kandidata bila izjednačena već u prvom krugu, to će rezultat izbora u konačnici ovisiti o postotku birača koji će izaći na izbore. Veći broj birača daje veće šanse gospođi Grabar Kitarović.neuspješne članice EU i NATO-a, te gospođa Grabar Kitarović smatra da predsjednik države mora učiniti sve kako bi Hrvatska postala samosvjesna i uspješna europska država. Nasuprot takvom programu i poimanju uloge predsjednika Republike gospodin Josipović ne želi preuzeti odgovornost za gospodarsko siromašenje Hrvatske i politički kaos u kojem se Hrvatska nalazi svih pet godina njegova mandata, već svoj neuspjeh i neuspjeh aktualne Vlade opravdava potrebom redefiniranja Ustava. Josipović obećava aktivniju ulogu predsjednika države ako se promijeni Ustav. Promjena Ustava ovisi o parlamentarnoj većini koju Josipović ne može osigurati. To pak znači da će, ako bude izabran, i ubuduće biti jednako neuspješan.
U normalnim okolnostima i u stabilnim društvima svaki se politički neuspjeh kažnjava na izborima. Nažalost, reformirani su komunisti 2000. godine odbacili politiku pomirbe i tijekom dva svoja mandata duboko su podijelili hrvatsko društvo. Posljedica je takve politike da biračko tijelo neće glasati prema programima kandidata, već prema nametnutim ideološkim podjelama. Kako su oba kandidata bila izjednačena već u prvom krugu, to će rezultat izbora u konačnici ovisiti o postotku birača koji će izaći na izbore. Veći broj birača daje veće šanse gospođi Grabar Kitarović.
Ideja zajedništva kao pretpostavka za razvoj
Za razliku od trenutnoga predsjednika, Kolinda Grabar Kitarović ni u drugom krugu predsjedničkih izbora ne zaoštrava retoriku, već upravo obrnuto, insistira na zajedništvu. Mora se priznati da takva njena politička platforma predstavlja određenu hrabrost ako se ima na umu koliko je petnaestogodišnja politika podjela u mnogočemu već razorila ideju zajedništva u hrvatskom društvu. S druge strane, to objektivno predstavlja opasnost i za produženje statusa quo? Kako to komentirate?
Europska unija utemeljena je na ideji oprosta i zajedništva država i nacija koje su međusobno ratovale i u prvom i u drugom svjetskom ratu. Hrvatska ne bi izborila međunarodno priznanje niti bi pobijedila u Domovinskom ratu da predsjednik Tuđman nije svoju politiku vodio na programu pomirbe. Politički i ideološki podijeljena zemlja kakva je Hrvatska danas, ne može biti uspješna ni u jednom području. Zašto? Zato što se ne može usuglasiti oko svojih strateških i dugoročnih ciljeva razvoja.
Hrvatska danas nema svoju nacionalnu strategiju razvoja. Hrvatska nema strategije razvoja ni za jedno područje: gospodarstva, nacionalne sigurnosti, znanosti, industrije, poljoprivrede, međunarodne politike, itd. Postojeće fragmentarne strategije donijete su kao stranački ili koalicijski programi, koji ne mogu biti trajniji od mandata vladajuće koalicije. Zato je potreban konsenzus, ili barem dogovor dvije trećine parlamentarnih stranaka, kako bi se usvojile dugoročne strategije razvoja Hrvatske.
KonsenzusHrvatska danas nema svoju nacionalnu strategiju razvoja. Hrvatska nema strategije razvoja ni za jedno područje: gospodarstva, nacionalne sigurnosti, znanosti, industrije, poljoprivrede, međunarodne politike, itd. Postojeće fragmentarne strategije donijete su kao stranački ili koalicijski programi, koji ne mogu biti trajniji od mandata vladajuće koalicije. Zato je potreban konsenzus, ili barem dogovor dvije trećine parlamentarnih stranaka, kako bi se usvojile dugoročne strategije razvoja Hrvatske.Ideja zajedništva prva je pretpostavka na kojoj se može graditi uspješna budućnost Hrvatske. Zajedništvo ne predstavlja opasnosti neće imati za posljedicu produženje status quo-a. Zajedništvo je opasnost za danas vladajući komunistički mentalitet. Premijer Milanović stalno poručuje: mi smo avangarda, a oporba je „podzemlje"; oporba su protivnici s kojima se treba obračunati kao s neprijateljima i kriminalcima. Nasuprot takvom komunističkom mentalitetu, zajedništvo ne pretpostavlja da sve političke opcije misle isto, niti da dijele iste vrijednosti, već da su i lijeva i desna politička opcija jednako demokratske i da imaju jednako pravo slobode djelovanja – bez apriornih stigmatizacija.
Zato ideja zajedništva neće produžiti status quo, već će rezultirati osudom i neprihvaćanjem nedemokratskih stavova koji danas dominiraju u vladajućoj koaliciji. Program „nove pravednosti" predsjednika Josipovića također ne prihvaća ideju pomirbe i zajedništva jer je njegovo polazište da treba sankcionirati sve sudionike „konglomerata" loših politika 1990-ih.
Izostanak lustracije
S Kukuriku koalicijom na vlasti Hrvatska naočigled upada u sve dublju krizu, dok zemlje poput Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske bilježe konstantan gospodarski rast. Iako smo imali sve preduvjete za biti u ovoj skupini zemalja, dogodilo se suprotno. Koji su po Vama tome glavni uzroci?
Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska 1990-ih godina bile su prema ekonomskim pokazateljima u nezavidnijem gospodarskom položaju od Hrvatske. No, sve te i druge zemlje koje su bile u vlasti komunističke partije i pod kontrolom SSSR-a i Varšavskog pakta, provele su na ovaj ili onaj način lustraciju. Njihove reformirane komunističke stranke ne vode i ne vraćaju ih u prošlost, kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Te su zemlje trebale niz godina da se oporave od bankrota socijalističke planske privrede, a potom su krenule stabilnim gospodarskim razvojem.
Hrvatska je prema nekim pokazateljima bila gospodarski uspješnija 1990-ih, nego nakon 2000. godine. I to u uvjetima rata i daleko većih teškoća i izazova. Danas nitko ne spominje da je inflacija u SFRJ 1989. godine bila viša od 2.900%; da je Hrvatska 1990. naslijedila bankrotirano gospodarstvo s preko 200.000 nezaposlenih i 400.000 fiktivno zaposlenih! Da se u prvoj polovici 1990-ih za 700.000 prognanika i izbjeglica izdvajalo čak 20% državnog proračuna, itd. Treba podsjetiti da se Račanova Vlada u četiri godine zadužila dva puta više nego što se Hrvatska zadužila od 1990. do 1999.; da su sve Vlade nakon 2000. gotovo podjednako zaduživale i rasprodavale Hrvatsku.
VrijednostiVrijednosti poput nacionalne slobode, domoljublja, kulturnog i nacionalnog identiteta, istine, pravde, potisnule su vrijednosti globalizacije – profita, osobnih i materijalnih interesa. S druge strane, haaške optužnice protiv hrvatskog političkog i vojnog vodstva otvorile su prostor povratku bivših komunista na vlast te obračunu i diskreditaciji domoljubne i iseljene Hrvatske. Oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču taj je otvoreni obračun zaustavila, ali su ostale posljedice: okrenutost jugoslavenskoj prošlosti, dominantnoj orijentaciji prema „zapadnom Balkanu", haške ispostave još su uvijek „naša savjest" – a ne branitelji, itd.Glavni su uzroci takvome stanju kriza vrijednosti kao posljedice podjele hrvatskoga nacionalnoga bića. Vrijednosti poput nacionalne slobode, domoljublja, kulturnog i nacionalnog identiteta, istine, pravde, potisnule su vrijednosti globalizacije – profita, osobnih i materijalnih interesa. S druge strane, haaške optužnice protiv hrvatskog političkog i vojnog vodstva otvorile su prostor povratku bivših komunista na vlast te obračunu i diskreditaciji domoljubne i iseljene Hrvatske. Oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču taj je otvoreni obračun zaustavila, ali su ostale posljedice: okrenutost jugoslavenskoj prošlosti, dominantnoj orijentaciji prema „zapadnom Balkanu", haške ispostave još su uvijek „naša savjest" – a ne branitelji, itd.
Izbor Kolinde Grabar Kitarović
Što prioritetno očekujete od Kolinde Grabar Kitarović, ako postane predsjednicom?
Izbor gospođe Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu Republike Hrvatske označio bi radikalni preokret prema boljitku i stabilnosti. Ona zagovara zajedništvo, a ne isključivost i netolerantnu politiku lijeve opcije „mi ili oni". Polazi od domoljublja kao pretpostavke osobnog i političkog angažmana za opće dobro, što je preduvjet za definiranje dugoročnih strategija razvoja Hrvatske. Na međunarodnom planu realno je očekivati da će Hrvatska nastupati s više samosvijesti i dostojanstva kao članica NATO-a i EU. Konačno, Hrvatska će moći biti ponosna što ima kompetentnu predsjednicu s diplomatskim i vojnim iskustvom, koja se zna ponašati u međunarodnim krugovima.
Pomanjkanje pameti
Ako naša zemlja zaista želi postati ravnopravni čimbenik u zapadnim asocijacijama, potrebno je ostvariti znatniji razvoj bar na pojedinim pomno izabranim područjima, uključujući i visoke tehnologije. Ovakav razvoj podrazumijeva uređenu vertikalu, počevši od školstva, preko znanosti, do gospodarstva zasnovanog na stručnosti. Kako Vi gledate na mogućnosti hrvatskog razvoja u sljedećih deset godina?
Ključni, a možda i jedini razlog višegodišnjeg neuspjeha Hrvatske je pomanjkanje pameti. Ne postoji nacionalna strategija razvoja (iz nacionalne se strategije izvode VertikalaKljučni, a možda i jedini razlog višegodišnjeg neuspjeha Hrvatske je pomanjkanje pameti. Ne postoji nacionalna strategija razvoja (iz nacionalne se strategije izvode sve ostale strategije) ili kako ste Vi rekli ne postoji „uređena vertikala". Postojeći kaos ne samo da ilustrira nego i proizvodi funkcioniranje današnje Vlade. Stranke koalicije podijelile su međusobno ministarstva koja, u pravilu, ne surađuju međusobno.sve ostale strategije) ili kako ste Vi rekli ne postoji „uređena vertikala". Postojeći kaos ne samo da ilustrira nego i proizvodi funkcioniranje današnje Vlade. Stranke koalicije podijelile su međusobno ministarstva koja, u pravilu, ne surađuju međusobno.
Ministarstva su neovisna jedno o drugome, a ono što ih integrira je adresiranje odgovornosti za neuspjehe na prethodne Vlade. Osobno, vjerujem da je Hrvatska osuđena na uspjeh. Članica smo EU i nema razloga da ne zauzmemo svoje mjesto među najrazvijenijim europskim državama. To možemo ostvariti u narednih deset godina ako „uredimo vertikalu": odredimo razvojne prioritete i ciljeve. Imamo vlastito negativno iskustvo u posljednjih nekoliko mandata, ali i dobra iskustva uspješnih zemalja. Odluka je na hrvatskom biračkom tijelu da izabere kompetentno i domoljubno vodstvo.
Hrvatski sabor
Trenutno ste, podsjećamo čitatelje, HDZ-ov saborski zastupnik i predsjednik Saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Kako komentirate općenito rad ovog saziva Sabora u cjelini? Što bi tu trebalo mijenjati? Republiku, ili Predsjednika?
Ocjena je i lijevih i desnih analitičara da je ova Vlada najgora od svih prethodnih, te da je i ovaj saziv Sabora najlošiji od svih prethodnih. Trebalo bi mijenjati političku kulturu. U vrijeme PoslovnikPoslovnik bi trebao osigurati da Vlada bude ovisna o Saboru, a ne obratno. Aktualna je koalicija promijenila ključne odredbe Poslovnika koje su još više degradirale ulogu Sabora. Primjera radi: prema današnjim odredbama Poslovnika zakonski prijedlozi ne moraju biti raspravljeni na matičnom odboru Sabora, već izravno mogu doći na plenarnu sjednicu i biti usvojeni od parlamentarne većine.polupredsjedničkog sustava, a u vrijeme kada je HDZ imao apsolutnu većinu u Saboru, uloga Sabora i ugled saborskih zastupnika bili su daleko veći nego danas. Međutim, to je bilo u vrijeme kad su politički programi težili ostvarenju nacionalnih interesa, a uspjesi se mjerili nacionalnim postignućima. Da bi se ponovo vratio ugled i utjecaj Sabora potrebno je kao prvi korak promijeniti Poslovnik o radu Sabora.
Za taj Poslovnik tvrdi se da je drugi najvažniji pravni akt nakon Ustava. Poslovnik bi trebao osigurati da Vlada bude ovisna o Saboru, a ne obratno. Aktualna je koalicija promijenila ključne odredbe Poslovnika koje su još više degradirale ulogu Sabora. Primjera radi: prema današnjim odredbama Poslovnika zakonski prijedlozi ne moraju biti raspravljeni na matičnom odboru Sabora, već izravno mogu doći na plenarnu sjednicu i biti usvojeni od parlamentarne većine.
Demokratski razvoj, nacionalna sigurnost, moderna vojska, uređene sigurnosne službe, visoke tehnologije, zapošljavanje stručnih mladih ljudi, kvalitetno javno školstvo i zdravstvo, poštovanje prema ratnim veteranima, pronatalitetna politika, poznavanje hrvatskoga jezika, kulture, povijesti i zemljopisa,... mogu li to postati teme od interesa bar za hrvatske javne medije ili treba stvoriti nove?
U medijskom se prostoru danas vodi informacijski rat. Kriva je postavka da političke stranke, ili preciznije, samo političke stranke imaju utjecaja na medije. Politika sve više gubi utjecaj u medijima, a novi su igrači (globalni) financijski kapital, (međunarodne i strane) nevladine organizacije, javna diplomacija, te sami mediji koji žele biti neovisna politička sila. U medijima se reflektiraju svi ti, u pravilu oprečni interesi. Da bi ključne teme presudne za razvitak i prosperitet dobile prostor u medijima potrebno je, s jedne strane, da ih politika nametne tako što će se stvarno time baviti, a s druge strane da se definiraju zakonske i stručne norme kojih se novinarska profesija mora držati.
Sada smo svjesni da ni jedno ni drugo nije slučaj. No, stanje u medijima će se promijeniti tek kada poznavanje medijskih i informacijskih operacija bude sastavni dio programa obrazovnog sustava. Poznavanje informacijskih strategija i strategija dezinformiranja javnosti stabilizirat će medijski prostor, te omogućiti veću primjenu profesionalnih kriterija izvješćivanja i dosljednu primjenu zakonskih propisa koji trebaju u većoj mjeri biti u funkciji istine i zaštite dostojanstva čovjeka.
O. Barišić
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.