Razgovor sa Željkom Doganom

Ukratko se predstavite našim čitateljima.

Prije svega zahvaljujem na ponudi da odgovorim na postavljena pitanja iako sebe ne smatram važnim tolike pozornosti. Što se predstavljanja tiče, moj životopis je tipična hrvatsko-emigrantska priča Prolozackarakteristična za kraj iz kojeg potječem. Seljačkog sam podrijetla, rođen kao šesto dijete u obitelji 1953. godine u Dalmatinskoj zagori. Do osamnaeste godine živio sam u selu Proložac Donji nedaleko od Imotskog odakle sam nakon završene Osnovne škole i Gimnazije u Imotskom s nekoliko školskih prijatelja otišao studirati u Zagreb. Tu smo bez dovoljne, a često i bez ikakve financijske potpore od kuće, stanujući po jeftinim podstanarskim sobama, vlažnim podrumima ili kao ilegalci u studenskim domovima te zahvaljujući radu preko student servisa i međusobnoj solidarnosti nekako preživljavali i studirali.

U takvim sam uvjetima uspio završiti studij turizma i ugostiteljstva na Fakultetu za vanjsku trgovinu, oženiti se, postati otac i nastaviti živjeti u podstanarskoj sobi, jer stalni posao nikako nisam mogao dobiti. I tako sve do 1984. god. kada me sestra iz Melbournea, čiji je suprug ovdje imao uspješnu firmu i garantirao mi posao, uspjela nagovoriti da dođemo raditi i živjeti kod njih. Bez stalnog posla s malim djetetom i trudnom ženom u podstanarskoj sobici nije nam se bilo teško dogovoritida odemo - 'na godinu - dvije, dok ne uštedimo za kupiti stan u Zagrebu'. No, meni je po dolasku ovdje krenulo puno bolje nego sam očekivao jer sam nedugo po dolasku otvorio obrt i počeo raditi za sebe. U Hrvatskoj su stvari u međuvremenu išle s lošijeg na gore, ubrzo je počeo i rat, a djeca su ovdje rasla, krenula u školu i život je postao kolotečina. Tako da se ona 'godina- dvije' nekako produžila do današnjih dana.

Hrvatska zajednica u Australiji

Pripadnik ste hrvatske iseljeničke zajednice u Australiji. Kako ocjenjujete njezin položaj i utjecaj u australskom društvu?

Hrvatska zajednica, kao i svaka druga etnička zajednica ovdje u Australiji, osim što je lojalni dio sveukupnog australskog društvenog korpusa ima svoje specifične potrebe, ugled i utjecaj. Širom cijele Australije, a posebice u većim gradovima postoje brojni, dobro opremljeni hrvatski katolički centri, domovi, klubovi te razne udruge i ustanove koje pružaju vrlo dobre mogućnosti za održavanje i njegovanje vlastitog jezika, kulture i tradicije.

Kada sam došao ovdje u australskoj javnosti Hrvati su bili na glasu kao 'troublemakeri' (izazivači nereda). Naime, došavši ovdje u istinski slobodnu zemlju i vidjevši kakve sve mogućnosti za brz i nesputan razvitak sloboda ljudima pruža većina slobodoljubljivih hrvatskih iseljenika nikako se nije mogla pomiriti s tamničenjem hrvatskog naroda u bivšoj Jugoslaviji. Stoga je hrvatska zajednica ovdje često organizirala masovne demonstracije i koristila svaku moguću prigodu da ukaže na neslobodu i nepravdu koja se nanosila hrvatskom narodu u bivšoj jugobalkanskoj tamnici.

PoložajGovoreći dakle o današnjem položaju, ugledu i utjecaju hrvatske zajednice u Australiji situacija je puno drugačija i bolja. Ovdje već stasa peti naraštaj Hrvata koji su se jako dobro uklopili i afirmirali u svim segmentima australskog društva. Od politike, gospodarstva, znanosti, kulture i sporta. Poglavito treba istaći uspjehe poslovnih ljudi izhrvatske zajednice čije tvrtke dobijaju godišnje nagrade kao najuspješnije u Australiji, pa znanstvenike, glumace, TV voditelje i sportaše koji spadaju u red najuspješnijih ne samo u Australiji već i u cijelom svijetu.To je nailazilo na simpatije slobodoljubljivog dijela australskog političkog i medijskog establismenta, ali sasvim razumljivo i na daleko veću osudu službene australske javnosti kada bi taj permanentni javno-tajni rat između slobodoljubivih Hrvata i jugoudbaških diplomatsko-konzularnih predstavnika i njihovih agenata provokatora znao završiti krvavim sukobima na ulicama australskih gradova. Nakon raspada Jugoslavije i brutalne velikosrpske agresije na Hrvatsku Australci su shvatili da su Hrvati bili u pravu i među prvima priznali novostvorenu hrvatsku državu. Od tada stvari su se potpuno promjenile. Nestankom jugobalkanske tamnice i postignućem hrvatske slobode nestalo je i razloga za demostracije i sukobe i od tada biti Hrvat u Australiji znači nešto sasvim drugo.

Da bi vam dočarao tu razliku dat ću vam samo jedan primjer. Oni isti Hrvati s hrvatskim barjacima koje je za vrijeme Jugoslavije australska policijaispred zgrade viktorijskog parlamenta u Melbourneu, konjima gazila kada bi malo žešće demonstrirali za slobodu Hrvatske, nakon postignuća te slobode, Dan hrvatske državnosti slave s australskim političarima unutar iste te velebne zgrade, a hrvatski barjaci se na Dan hrvatske državnosti ponosno vijore na jarbolima glavnog melburnškog trga, Federation Square. (Ovdje svakako treba spomenuti velike zasluge koje za to ima bivši generalni konzul RH u Melbourneu, gospodin Antun Babić, koji se nedavno vratio u Domovinu i sada se povremeno javlja prilozima na vašem portalu)

Govoreći dakle o današnjem položaju, ugledu i utjecaju hrvatske zajednice u Australiji situacija je puno drugačija i bolja. Ovdje već stasa peti naraštaj Hrvata koji su se jako dobro uklopili i afirmirali u svim segmentima australskog društva. Od politike, gospodarstva, znanosti, kulture i sporta. Poglavito treba istaći uspjehe poslovnih ljudi izhrvatske zajednice čije tvrtke dobijaju godišnje nagrade kao najuspješnije u Australiji, pa znanstvenike, glumace, TV voditelje i sportaše koji spadaju u red najuspješnijih ne samo u Australiji već i u cijelom svijetu.

Fantastične veze s Domovinom

Kakve su veze australskih Hrvata s Domovinom?

Fantastične. Svake godine na tisuće australskih Hrvata i članova njihovih obitelji odlazi na godišnji odmor u Hrvatsku i tamo ostavljaju velike novce. Većina njih je izgradila nove ili obnovila stare kuće, pokupovala imanja i stanove, odavde šalju financijsku potporu svojima u Domovini čime pomažu dobrobiti mjesta u kojima su rođeni i hrvatski proračun općenito. Osim toga ovdje se stalno se organiziraju humanitarne koncerti, zabave, ručkovi i izleti na kojima se Hrvati Australijaprikupljaju prilozi za one najpotrebitije u Hrvatskoj i BiH. Poglavito u slučaju izvanrednih situacija kao što su bile nedavne poplave ili nezaboravni dani Domovinskog rata kada je u hrvatskoj zajednici Australije vrvilo kao u košnici.

Trebali ste vidjeti tu slogu, zanos, jedno nevjerojatno velikodušje i nesebičnu predanost za vrijeme obrane od velikosrpske agresije. Uz stalne demonstracije na ulicama, noćna bdijenja sa svijećama na trgovima gradova, nastupe na TV i radio postajama, pisanja pisama čelnim i lokalnim australskim političarima i medijima, danonoćno su prikupljani prilozi za obranu Domovine. Nebrojeni su pojedinačni primjeri nesebičnog darivanja australskih Hrvata za obranu i spas novopostignute hrvatske slobode.

Neki koji su imali dvije kuće, jednu za sebe drugu za iznajmljivanje, onu drugu su prodavali i novce darivali u Fond za obranu. Neki koji nisu mogli nikako drugačije prodavali su zlatni nakit i vrijednosti ili dizali kredite od banke (kao moj kum Ivica) tobože za kupnju novog automobila, i taj novac slali u istu svrhu. Samo na jednoj večeri u jednoj dvorani (a takvih je znalo biti na desetke u jednom tjednu) znalo se prikupiti i po VeleposlanstvoNe znam trebali vam još reći da je hrvatska iseljenička zajednica u Australiji, što je jedinstven primjer u svijetu, vlastitim novcem sagradila velebno veleposlanstvo Hrvatske, jedno od najljepših u Canberi, te kupila konzulate i rezidencije za smještaj hrvatskog diplomatskog osoblja u svim većim australskim gradovima. I sve to poklonila na dar hrvatskoj državi ne tražeći od nje ni jednu lipu.po nekoliko stotina tisuća dolara. Davalo se šakom i kapom bez velikog razmišljanja kome i hoće li taj novac doći u prave ruke i biti upotrijebljen za ono za što se davao.

O tome bi vam nešto mogao kazati i 'doživotni hrvatski predsjednik' Mesić, koji je došavši tada u Australiju (po svemu sudeći po zadatku paliti Hrvate na ustaštvo kako bise preko slika masivnih hrvatskih demonstracija koje su odavde išle u svijet prikazalo da ono što se u Hrvatskoj događa nije obrana od velikosrpske agresije već 'ponovno buđenje fašizma') bio doslovce zatrpavan dolarima i čekovima dobrodušnih i naivnih ljudi. Koji su mu bez ikakvog pitanja prilazili i trpali mu ih u džepove dok je sjedio za stolom, s njima pjevao 'Evo zore evo dana' ili po dvoranama oduševljeno hvalio hrvatsku državu – onu iz 2.svjetskog rata?!

Na povratku, vjerovatno bijesan što mu glavna misija nije uspjela, usput je 'pogubio' čekove i dolare, zaboravio na izvanredno gostoprimstvo i počasti koje su mu ovdje ukazivane i pokazao svoje pravo lice zahvalivši australskim Hrvatima u svom stilu tako što ih je ih nazvao primitivcima i 'onima koji su izgubili 2.svj. rat'?! Ne znam trebali vam još reći da je hrvatska iseljenička zajednica u Australiji, što je jedinstven primjer u svijetu, vlastitim novcem sagradila velebno veleposlanstvo Hrvatske, jedno od najljepših u Canberi, te kupila konzulate i rezidencije za smještaj hrvatskog diplomatskog osoblja u svim većim australskim gradovima. I sve to poklonila na dar hrvatskoj državi ne tražeći od nje ni jednu lipu.

Vlast bivših struktura

Zašto prema Vašem mišljenju hrvatski iseljenici relativno slabo investiraju u Hrvatsku?

Hrvatska ima zadivljujuću ljepotu i potencijale i po mišljenju mojih prijatelja Autralaca koji odlaze na odmor u Lijepu našu, pravo je svjetsko čudo da nije zemlja najvećeg mogućeg blagostanja. Svatko vidi da je iznimno obdarena prirodnim bogatstvom, ali i vrijednim ljudima i milijunskom masom domoljubivih, bogatih i sposobnih iseljenika. To samo po sebi govori da bipo uzoru na Izrael, po svojim mogućnostima trebala biti u samom vrhu svjetskog prosperiteta. Na aktiviranju sveukupnih hrvatskih potencijala s čvrstim osloncem na poslovne veze s moćnom, stručnom i bogatom hrvatskom dijasporom, prvi je hrvatski predsjednik Tuđman, sasvim ispravno, gradio strategiju brze postkomunističke tranzicije Hrvatske u uspješnu zemlju zavidnog blagostanja.

No, nekome je očito bilo u interesu da se takva uspješna priča ne ostvari. Zašto se nije ostvarila trebalo bi pitati Mesića i Josipovića koji nakon Tuđmanove smrti nisu htjeli (ili smjeli) iskoristiti sve te komparativne prednosti za korist hrvatskog naroda i države, već su, odbacivši Tuđmanovu politiku i iseljenu Hrvatsku priklonili se savjetima i savjetnicima iz Londona (potpuno famoznog 'jednog od deset najutjecajnih Srbina na svijetu') uz čiju su pomoć Hrvatsku doveli u današnje mizerno stanje. Naravno da se takvo pitanje u Hrvatskoj nitko ne usudi postaviti Mesiću i Josipoviću zbog toga što bi od njih bio proglašen ludim supernacionalistom, bio prepoznat kao 'unutarnji neprijatelj' i tretiran u skladu s time.

ŽrtveInače, mnogi Hrvati iz Australije i iseljeništva općenito, koji su u najboljoj namjeri kupili kartu u jednom pravcu i svoj teško zarađeni novac ulagali u Hrvatsku, postali su žrtve reketa 'bivših' odnarođenih struktura vlasti i birokracije, nakon čega su opljačkani i razočarani bili prisiljeni vratiti se natrag odakle su došli.Zahvaljujući takvim hrvatskim političkim čelnicima i njihovim savjetnicima, od mogućeg i vrlo izvjesnog blagostanja koje je trebalo uslijediti nakon postignuća slobode hrvatskom narodu u Domovini ostavljena je samo sloboda da bude siromašan i razočaran. Sve se u posljednjih 14 godina u Hrvatskoj uglavnom svelo na ubrzano uništavanje domaćeg gospodarstva, rasprodaju nacionalnog bogatstva strancima, nekontrolirano zaduživanje i 'regionalno' povezivanje sa Srbijom uz čekanje milostinje iz EU fondova.

Inače, mnogi Hrvati iz Australije i iseljeništva općenito, koji su u najboljoj namjeri kupili kartu u jednom pravcu i svoj teško zarađeni novac ulagali u Hrvatsku, postali su žrtve reketa 'bivših' odnarođenih struktura vlasti i birokracije, nakon čega su opljačkani i razočarani bili prisiljeni vratiti se natrag odakle su došli. Hrvatima u iseljeništvu naprosto je neshvatljiva činjenica da hrvatskom državom još uvijek vladaju i ključne procese u društvu kontroliraju odnarođeni i korumpirani 'bivši' jugokomunisti koji očito ne mare za njen boljitak ni napredak. Naprotiv izgleda da čine sve kako bi je doveli do gospodaraskog kolapsa i time pokazali da hrvatski narod naprosto nije zreo za vlastitu državu jer nije sposoban vladati sam sobom. Nakon čega ga treba ponovo integrirati u širu balkansku zajednicu i za nadzor mu odrediti bivšeg 'regionalnog' žandara.

Izlaska iz krize neće biti sve dok ono ne prestanemo biti talac 'bivšeg' mentaliteta, političara i politike

Kako gledate na današnje političko stanje u Hrvatskoj?

Trenutna političko-društvena situacija u Hrvatskoj neshvatljivo je loša. Ne postoji niti jedan političar na vlasti od predsjednika, premijera i njegovih ministara (osim možda Josipa Leke i Borisa Lalovca) koji bi prošao test sposobnosti u jednoj zreloj demokratskoj državi i prema tome zaslužio povjerenje birača. Pogledajte samo tu katastrofalnu gospodarsko- demografsku situaciju koja svakim danom postaje sve gora. Razlog ovako teške situacije leži u 'bivšem' ponašanju vladajućih političara i nesposobnosti naslijeđene jugokomunističke birokracije da se uskladi s vremenom i transformira u učinkovit demokratski sustav.

'Bivši' jugokomunisti ponovo vraćeni na vlast još uvijek se više ponašaju kao da Hrvatska nije izišla iz komunizma i Jugoslavije umjesto kao demokratski izabrani predstavnici novostvorene hrvatske države i naroda čija je dužnost braniti i promovirati njihove interese. Oni još uvijek vode ideološke bitke iz 2. svjetskog rata i nastavljaju vladati narodom kao partijski komesari i tuđi namjesnici. Niti ga što pitaju niti mu polažu račune. Takva vrsta 'bivših' političara i politike nikako ne priliči hrvatskom narodu koji već više od dva desetljeća živi slobodno u svojoj suverenoj državi.

No, za puno toga krivo je i 'bivše' ponašanje običnih ljudi. Svi čekaju da netko drugi umjesto njih napravi ono što bi mogli oni sami. Često putujem u Hrvatsku i u razgovoru s ljudima primjećujem da malo tko od njih želi priznati i preuzeti svoj dio odgovornosti za takvo stanje. Svi se žale na političare, na birokraciju, na stanje u gospodarstvu, sportu, kulturi..., ali malo je tko spreman angažirati se i učiniti nešto kako bi se to stanje popravilo. Kako bi pokazali da prate i da im je stalo do toga što se dešava i kako se radi. Na primjer, pisati pisma i peticije političarima i urednicima medija s čijim radom (ni)su zadovoljni, izlaziti redovito na izbore te na taj način izraziti sebe i svoje mišljenje tamo gdje treba, gdje se računa.

U Hrvatskoj to ljudi rađe čine u vlastitoj kući, u kafiću, na privatnim druženjima i to vrlo bučno. Što u stvari ne predstavlja ništa drugo do mlaćenje prazne slame i nadvikivanje koje često završi svađom. Ako se ne prati što se LustracijaNije teško zaključiti da u hrvatskom društvu istinskog oporavka i izlaska iz krize neće biti sve dok ono ne prestane biti talac 'bivšeg' mentaliteta, političara i politike. Odnosno, dok se šutljiva većina naroda u Domovini ne odluči izbornom lustracijom jednom zauvijek maknuti s hrvatske političke scene bivše političare i politiku kojom se održava takvo invalidno stanje i otvori manevarski prostor za sposobne i ničim bivšim opterećene snage u društvu voljne i sposobne stvari mijenjati na bolje.zbiva, ako je većina ljudi u društvu nezainteresirana i neangažirana na pravi način, onda se otvara veliki prostor za manipulacije onima koji takvu situaciju znaju iskoristiti. Što rezultira stanjem u kojem se hrvatska država i narod trenutno nalaze.

Očito, takvo stanje najbolje odgovara i najbolje ga koriste 'bivši' jugokomunisti i njihovi potomci jer još uvijek dominiraju političko-admistrativnim sustavom i svojim bivšim ponašanjem proizvode podjele i kaos u hrvatskom društvu kako se takvo stanje ne bi promijenilo. Stoga nije teško zaključiti da u hrvatskom društvu istinskog oporavka i izlaska iz krize neće biti sve dok ono ne prestane biti talac 'bivšeg' mentaliteta, političara i politike. Odnosno, dok se šutljiva većina naroda u Domovini ne odluči izbornom lustracijom jednom zauvijek maknuti s hrvatske političke scene bivše političare i politiku kojom se održava takvo invalidno stanje i otvori manevarski prostor za sposobne i ničim bivšim opterećene snage u društvu voljne i sposobne stvari mijenjati na bolje.

Nažalost, izgleda da toj šutljivoj većini u Hrvatskoj, koja je, da paradoks bude veći, najveća žrtva bivše politike trenutnih političara na vlasti, još uvijek nije jasno niti ih baš previše briga što oni ne rade posao za koji su izabrani. I da niti znaju niti se trude polučiti pozitivne pomake na bolje u svakodnevnom životu hrvatskih građana. Dokaz za to su rezultati anketa po kojima je, unatoč poražavajućeg stanja u koju su on i njegovi 'bivši' drugovi u Vladi Hrvatsku doveli, predsjednik Josipović još uvijek daleko najpopularniji političar u Hrvatskoj. I unatoč tome što trenutno vladajući političari narodu dnevno dokazuju da je njihova'bivša' vlast za današnju hrvatsku državu neprirodna i štetna, a Josipovićev 'pravi' put – put natrag u zlokobnu jugobalkansku prošlost?

Opasnost nove Jugoslavije

U Vašim komentarima često pišete o oživljavanju jugoslavenskih integracija u formi Zapadnog Balkana. Mislite li da postoji realna opasnost od pokušaja nametanja nove Jugoslavije u nekom obliku?

Sam po sebi moj odgovor na Vaše pitanje zahtjeva vrlo malo prostora i on je – da. No budući da ga od svih drugih pitanja u vezi s Hrvatskom smatram najviše pogubnim i, uz povratak na vlast 'bivših' jugokomunista, ključnim uzrokom svih nevolja novostvorene hrvatske države, u odgovoru na njega uzeti ću slobodu biti prilično opširan, prikazujući presjek malog brda članaka koje sam o toj temi (čitajući relevantne dokumente dostupne na internetskim stranicama EU i prateći strani tisak) u posljednjih 14 godina objavio u ovdašnjem 'Hrvatskom Vjesniku' ('Croatian Heraldu').

Vidite, voljeli mi to priznati ili ne, nakon Mesićevog Balkanskog summita u Zagrebu u studenome 2000-te godine i Račanovog potpisa na Pakt o Stabilizaciji i pridruživanju zemalja Zapadnog Balkana godinu dana kasnije, nova Jugoslavija (minus Slovenija + Albanija) u formi 'regionalne zajednice' Zapadni Balkan kročila je na teren pune međunarodne afirmacije. Tim su Ugovorom uspostavljeni standardi i uvjeti po kojima će se Hrvatska jedino kao integrirana članica 'nove' zapadnobalkanske zajednice može ući u EU. Od tada su svi bivši scenariji mogući i vrlo izvjesni.

Nažalost, ovo se tek sada pojavljuje kao još uvijek nekakva maglovita 'novost' većini naroda u Hrvatskoj budući da niti jedan detalj o 'regionalnim'obvezama Hrvatske koji proističu iz potpisa na 'Zagrebačku deklaraciju' i Sporazum o Stabilizaciji i Pridruživanju (poglavito članak 11-14 ) u hrvatskim medijima nije objavljen. Interesantno, iako su Mesić i Račan time Hrvatskoj ukinuli mogućnost da se, kao sve druge članice prije nje, EU pridruži neovisno od svog okruženja i obvezali je da će to učiniti isključivo kao članica Zapadnog Balkana s teškim teretom ' svoje Regije' na leđima, upravo je suprotan dojam narodu dan. U hrvatskoj javnosti je to prikazano kao prvi korak k samostalnom pristupanju Hrvatske u EU.

Ovo je osobito dobar primjer kako se konspirativnim diplomatsko-medijskim spletkama u ciljanim zemljama (poput Hrvatske) mogu preusmjeriti politički procesi i uspostaviti novi politicki standardi bez uporabe sile i odobrenja naroda. U pozadini cijele ove priče stoji stara englesko-francuska imperijalna politika, koja je stvarala i održavala bivše Jugoslavije te se, zbog vlastitih unutarnjih razloga i interesa, nikako nije mogla pomiriti s njenim raspadom. Naime, uspješan bijeg Hrvatske iz Jugoslavije i njen očekivani nagli prosperitet nakon toga bio bi opasan presedan koji bi zasigurno izazvao neželjeni 'domino efekt' u svim državnim tvorevinama ustrojenim na sličan način kao bivša Jugoslavija. Poglavito u Velikoj Britaniji.

Da se Hrvatskoj, nakon njenog osamostaljenja, dopustio nesputan i uspješan razvitak, što mislite koliko dugo nakon toga bi uzelo Škotima da raspišu svoj referendum o samostalnosti i kakav bi mu ishod tada bio? Pa zatim Sjevernim Ircima,Velšanima , Baskima...To se nikako nije smijelo dopustiti.

Otcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije i pobjeda u Oluji nad velikosrpskim agresorom bili su, dakle, neoprostivi Tuđmanovi izazovi centrima moći u Londonu i Parizu. Koji su iz sjene podupirali Miloševića sve dok su vjerovali da će uspjeti očuvati Jugoslaviju ili barem stvoriti Veliku Srbiju, koja bi se i dalje zvala Jugoslavija. Bijesni što je konačnu pobjedu u 'građanskom ratu' neplanirano izvojevala ''pogrešna'' strana, odlučili su kazniti novonastalu hrvatsku državu i neposlušnog Tuđmana zbog čvrstog opiranja njihovom planu da Hrvatsku ponovo žrtvuju stabilizaciji tog prostora uvlačeći je u 'novu' balkansku zajednicu s Srbijom. Očekivano, nakon tog neposluha većina političara i medija 'međunarodne zajednice' žestoko se obrušila na Tuđmana prikazujući ga u najgorem svijetlu. Paralelno s tim krenula je i politika 'nevidljive' destabilizacije mlade hrvatske države kojoj se svim mogućim smicalicama izvana i iznutra bojkotirao dolazak zdravih investicija koje bi dovele do njenog naglog razvitka i neovisnog pristupa Hrvatske u EU.

Sada se dakle jasno vidi zbog čega je bila potrebna detuđmanizacija. Zbog čega je bila potrebna haaška optužnica za 'zločinački pothvat' (osamostaljenja Hrvatske). Zbog čega je potrebno izjednačavanje krivice za 'nepotrebni', 'građanski rat' i zbog čega je u 'Našoj Regiji' potrebno stvoriti stanje i ozračje u kojem se svi moraju osjećati jednako krivi i jednako nesretni.

Sada se isto tako potpuno jasno vidi zašto je 'međunarodnoj zajednici' bilo potrebno onako učinkovito organizirati bojkot Tuđmanova sprovoda te odmah nakon toga, uz jaku financijsku potporu izvana i žestoku medijsku kampanju iznutra, instalirati Mesića za njegova nasljednika te pripremiti i izvršiti 'trećesiječanjski puč' kojim su na vlast u Hrvatskoj vraćeni 'bivsi' jugokomunisti s Račanom na čelu. Pod njihovom vlašću svestrana balkanizacija Hrvatske i njeno ubrzano povezivanje s Srbijom i drugim bivšim jugorepublikama postala je evidentna činjenica, koja se više ničim ne može zamaskirati.

PotezU seriji šokantnih poteza kojima je, odmah nakon što je zasjeo na Tuđmanovu stolicu, predsjednik Mesić do temelja uzdrmao stupove hrvatske suverenosti i europske budućnosti, prekretnicu svakako predstavlja njegovo sazivanje zagrebačkog Balkanskog summita zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije (minus Slovenija + Albanija). Na kojem je Hrvatska 'pristala' da se na putu približavanja EU ponovo integrira u 'novu' zapadnobalkansku zajednicu. Time su udareni temelji nove Jugoslavije (minus Slovenija + Albanija) koja se sada službeno zove Zapadni Balkan. Na tom osnivačkom skupu, vješto zamaskiranom kao potpora 'skorom' ulaska Hrvatske u EU', izvršen je klasičan konspirativno-politički udar na hrvatsku slobodu i samostalnost sličan onome iz 1918. i 1943.U seriji šokantnih poteza kojima je, odmah nakon što je zasjeo na Tuđmanovu stolicu, predsjednik Mesić do temelja uzdrmao stupove hrvatske suverenosti i europske budućnosti, prekretnicu svakako predstavlja njegovo sazivanje zagrebačkog Balkanskog summita zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije (minus Slovenija + Albanija). Na kojem je Hrvatska 'pristala' da se na putu približavanja EU ponovo integrira u 'novu' zapadnobalkansku zajednicu.

Time su udareni temelji nove Jugoslavije (minus Slovenija + Albanija) koja se sada službeno zove Zapadni Balkan. Na tom osnivačkom skupu, vješto zamaskiranom kao potpora 'skorom' ulaska Hrvatske u EU', izvršen je klasičan konspirativno-politički udar na hrvatsku slobodu i samostalnost sličan onome iz 1918. i 1943. Time je, pod dirigentskom palicom Londona, strategija stvaranja nove Jugoslavije (u formi 'regionalne zajednice') službeno završena. Ostala je samo njena 'nenametljiva' primjena u praksi. Preko ponovnog 'regionalnog' zapetljavanja Hrvatske u zamršeno klupko rješavanja nerješivih problema Srbije i njenog balkanskog zaleđa s mogućim, vrlo opasnim i već viđenim posljedicama.Na taj je način hrvatski narod, isto kao i u dvije prethodne Jugoslavije (bez njegova znanja i pitanja) ponovo postao žrtva stabilizacije Srbije i tog, čestim nemirima i naglim promjenama sklonog područja.

To je uostalom priznao i utjecajni londonski 'The Economist' (od 21. svibnja 2010.) tvrdnjom da bi bez ponovnog taočenja Hrvatske zajedničkom balkanskom 'Regijom' bilo nemoguće umiriti 'zadrtog regionalnog siledžiju' Srbiju. Ovakav obrat i razvitak situacije vrlo je zanimljiv jer ukazuje na neprekidni kontinuitet britanske politike koja uvijek na isti način (na račun i štetu Hrvata) u posljednjih stotinu i nešto godina, zadovoljava i pacifizira svog 'balkanskog žandara', Srbiju. No, bez obzira na velike pritiske i utjecaj vanjskih čimbenika mora se istaći da je u kreiranju balkanske tragedije hrvatskog naroda ključnu ulogu odigrala i još uvijek igra odnarođena i korumpirana politička elita u Hrvatskoj.

Valjda je do sada i posljednjem smušenjaku već postalo jasno da se i ova najnovija drama, kojom se nakon Tuđmanove smrti hrvatski narod ponovo drži taocem stvaranja još jednog pogubnog jugobalkanskog čudovista, odvija po scenariju 'međunarodne zajednice' utemeljitelja i sponzora bivših Jugoslavija i njihovih trenutnih namjesnika u Hrvatskoj. 'Bivših' jugokomunista na čelu s Mesićem, Josipovićem i Vesnom Pusić. Koji uz potporu svojih savjetnika i sponzora izvana i 'bivših' Jugoslavena iznutra vode političko-medijsku kampanju nastojeći narod u Domovini obmanuti tvrdnjom da su Hrvatska i Hrvati bili i ostali nerazdruživi dio Balkana. Što je zlonamjerna laž. Povijesno iskustvo nas uči da su sve dosadašnje tragedije Hrvata bile posljedica prisilne odvojenosti od Europe (kojoj kulturom,vjerom i duhom pripadamo) i taočenja u nametnute balkanske zajednice (kojima po ničem ne pripadamo).

Oprez i zabrinutost u vezi s zlokobnim zapadnobalkanskim jarmom oko vrata koji su Mesić i Račan opet natovarili Hrvatskoj u paketu približavanja Europi ima dakle puno više smisla nego sto to hrvatski političari i narod u Domovini vide ili žele vidjeti. ''Zapadni Balkan skovan je u Londonu isto kao i dvije predhodne Jugoslavije pa on i nije ništa drugo do nova Jugoslavija minus Slovenija + Albanija na čije se članice primjenjuje poseban model pristupa EU'' sasvim je ispravno upozorio doktor znanosti i voditelj centra za politološka istraživanja u Zagrebu Anđelko Milardovic u svom članku 'Zapadni Balkan kao konstrukt orjentalizma' objavljenom u u zagrebačkom 'Vjesniku'. On je dalje iznio mišljenje kako je ta novojugoslavenska izmišljotina tek novi pokušaj Londona da se destabilizira hrvatska sloboda i suverenost a zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije ponovo povežu skupa i 'uvedu' u EU na način koji odgovara njegovim interesima.

Da je Hrvatska time postala žrtveno jagnje, doslovno 'kolonija druge lige u okviru Zapadnog Balkana', upozorio je svojevremeno i ugledni hrvatski ekonomski analitičar i novinar Ivo Jakovljević u riječkom 'Novom listu'. Imnogi drugi politički analitičari s nesumnjivim svjetskim autoritetom odavno upozoravaju kolika će to, na duži rok, za Hrvatsku predstavljati veliku opasnost i buduću nesreću.

Svaki Hrvat u Domovini morao bi dakle biti krajnje uznemiren i zabrinut trenutnom politikom predsjednika Josipovića i 'bivših' jugokomunista na vlasti kojom sudbinu njega i njegove djece ponovo povezuju u zajednicu s balkanskim prostorom iz kojeg vuče grozna iskustva. Što više morao bi biti smrtonosno zaplašen činjenicom da su dvije takve propale balkanske zajednice koštale života, sluganske patnje i iseljenja milijuna Hrvata. Nažalost, svi ti tragični događaji i potresne sudbine milijuna ljudi u dvije prethodne jugobalkanske tamnice, u kojima su Hrvatska i Hrvati toliko izgubili i propatili, nisu svojom tragikom uopće dojmili okamenjene hrvatske Jugoslavene vraćene na vlast u Hrvatskoj. Oni se i dalje više trude zakrpati i ponovo oživjeti Jugoslaviju nego dati šansu Hrvatskoj da se sada, kao suverena država, slobodno razvija u okviru EU. Ima li dakle još nekog tko nije uvidio da se vraćeni na vlast 'bivši' Jugoslaveni i EU dužnosnici više trude integrirati Hrvatsku u 'novu' (zapadnobalkansku) Jugoslaviju nego u EU? Ili da je u Hrvatskoj svakim danom sve više Balkana, a sve manje Europe?

U tom smislu često se i povlačenje novca iz EU fondova Hrvatskoj uvjetuje izgradnjom zajedničkih projektata s Srbijom i ostalim članicama 'Naše Regije'. Iako, skorim uskom Srbije u EU, nova Jugoslavija izgleda zastrašujuće blizu, ne treba se bojati. To samo znači da borba za obranu hrvatske slobode i suvereniteta još nije do kraja završena, ali će biti puno lakša. Zamislite samo koliko bi ta borba bila teža da je izgubljen Domovinski rat i da nemamo hrvatsku državu?
U tom smislu bilo bi dobro da se birači u Hrvatskoj, prije nego zaokruže Josipovićevo ime na skorim predsjedničkim izborima, sjete Tuđmanova vizionarskog zavjeta sa samrtničkog kreveta: ''Čuvajte se balkanskih integracija.''

Suđenje Perkoviću i Mustaču

Kako gledate na suđenje Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj. Može li ono dovesti do pokretanja lustracijskih procesa?

Suđenje Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj očiti je dokaz da ima nešto trulo u državi Hrvatskoj, koja ostaje jedina postkomunistička država u Europi u kojoj se narodu ne dopušta suočiti s golom povijesnom istinom o svojoj jugokomunističkoj prošlosti. Na polju humanosti i pravnog rasčišćavanja jugokomunističkog poslijeratnog zločina nad slobodoljubljivim Hrvatima u Domovini i iseljeništvu sve hrvatske vlade i političari, nakon Tudmanove smrti, bijedno su pali na ispitu. Samo još u jugotitoističkim naslijeđem i nasljednicima okovanoj Hrvatskoj, moguće je održavati zavjeru šutnje o jugoudbaškim zločinima kojima je likvidirano ili ranjeno preko stotinu slobodoljubljivih Hrvata širom svijeta.

TitoistiŠto se zapravo drugo može i očekivati od trenutnog hrvatskog predsjednika Josipovića koji s ponosom ističe da je sin Titovog jugopartizana i u pohod na drugi predsjednički mandat simbolično kreće s Trga Maršala Tita u Zagrebu? Ili hrvatskog premijera Milanovića, ponosnog Titovog pionira koji javno priznaje da mu je Tito draži od Tuđmana?U Hrvatskoj zbog toga službeno još nije procesuiran ni osuđen ni jedan egzekutor niti njegov nalogodavac. Danas ni u jednoj demokratskoj i civiliziranoj državi Europe to ne bi bilo moguće, za što je Njemačka dobar primjer. No, na vlast u Hrvatskoj ponovo vraćeni 'bivši' jugokomunisti i sljedbenici kultaTitova lika i djela, očito ne prihvaćaju europske standarde civilizacijskog ponašanja i ne žele otkriti niti priznati možebitnu odgovornostili sramotnu ulogu koju su njihovi očevi imali u svemu tome.

Samo bezbožni i do kraja odnarođeni ljudi, koji nemaju grama karaktera, mogu tako cinično prezirati svoj narod i na takav bezosjećajan način odnositi se prema žrtvama za njegovu slobodu. Što se zapravo drugo može i očekivati od trenutnog hrvatskog predsjednika Josipovića koji s ponosom ističe da je sin Titovog jugopartizana i u pohod na drugi predsjednički mandat simbolično kreće s Trga Maršala Tita u Zagrebu? Ili hrvatskog premijera Milanovića, ponosnog Titovog pionira koji javno priznaje da mu je Tito draži od Tuđmana?

Ne samo da u Hrvatskoj nisu procesuirani i osuđeni preživjeli Titovi zločinci nego im se isto kao i u bivšoj Jugoslaviji daje veliki medijski prostor da pljuju po svojim žrtvama i izruguju se pravdi. Snagom svog 'bivšeg' autoriteta oni i danas tjeraju Hrvate u Domovini da o tim stravičnim zlodjelima šute, a one časne ljude koji se usude o tome govoriti i pisati, nazivaju netolerantnim nacionalistima i fašistima! Sve to pokazuje koliko mračno, 'bivše' političko jednoumlje duboko ukorijenjeno i dobro umreženo još uvijek vlada Hrvatskom.

Zbog toga ne vjerujem da bi osuda Perkovića i Mustača u Njemačkoj sama po sebi mogla pokrenuti lustracijski proces u Hrvatskoj. To mogu učiniti samo birači na dan izbora, birajući na vlast časne i ničim bivšim opterećene političare koji će imati mandat na ključna mjesta u državne institucije, prije svega u pravosuđu, postave iste takve ljude.
Predsjednički izbori imat će dalekosežne posljedice na budućnost Hrvatske

Kako gledate na važnost predsjedničkih izbora, a kako na predsjedničke kandidate?

Rezultati ovih predsjedničkih izbora nedvojbeno će imati dalekosežne posljedice na budućnost Hrvatske. Bolja budućnost se ne događa slučajno. Bolju hrvatsku budućnost mogu kreirati samo hrvatski narod i oni njegovi politički zastupnici koji mu žele dobro. Narod u Domovini mora biti svjestan toga da on ima vlast u svojim rukama samo na dan izbora. Već drugi dan vlast prelazi u ruke po njemu izabranih zastupnika. Dakle, puno tog ovisi o odgovornom ponašanju većine naroda na dan izbora.

Hrvatskoj u ovakvom stanju treba pomoć. Glavna pomoć bi bila jaka doza lustracije bivših jugokomunista na idućim predsjedničkim i parlamentarnim izborima da bi napravila toliko potrebni iskorak iz ove nepodnošljive situacije u koju su je oni svojim nemarom i nesposobnošću uvalili. Europska Hrvatska sada i ubuduće zahtijeva na čelu države političare europskih svjetonadzora i europskog načina vođenja države i gospodarstva. Ja osobno imam duboko nepovjerenje u trenutnog predsjednika Josipovića. Ne zato što je bio jugokomunist, već zato što je po vlastitom priznanju (izjavom da ne želi mijenjati svoje svijetonadzore) to ostao. Mislim da bi se svaki čestit Hrvat, prije nego zaokruži Josipovićevo ime na glasačkom listiću trebao sjetiti da je njegov svijetonadzorski i politički idol, Tito. Koji je za Josipovića i neke druge 'bratske narode' možda bio dobar i koristan, no u odnosu na hrvatski narod općenito on nije bio ništa drugo do genocidni manijak koji je poslao u smrt stotine tisuća slobodoljubivih Hrvata da bi očuvao njihovu jugobalkansku tamnicu.

Oni Hrvati u Domovini koji svojim glasom namjeravaju poduprijeti Josipovića za još jedan mandat na mjestu predsjednika moraju biti svjesni da s njime na čelu države riskiraju povratak natrag u stanje u kojem su bili za vrijeme bivše Jugoslavije. Moraju biti svjesni da će njihova budućnost biti daljnja 'regionalna' balkanizacija Hrvatske koja će sa sobom nositi nastavak jalovog i jednoličnog životarenja u kojem će beznađe, mrzovolja i depresija i dalje biti glavne karakteristike načina života u Hrvatskoj.

S druge strane gospođa Kolinda Grabar-Kitarović ima potencijal da kao predsjednica iznenadi i oduševi mnoge Hrvate. Ima sposobnost da motivira i mobilizira narod. Gdje god se pojavi ozračje se uljepša. Njezina privlačnost, samouvjerenost i dobre vibracije koje isijavaju iz nje motiviraju i druge da budu pozitivniji i sretniji. Njeni dosadašnji nastupi u predizbornoj kampanji vrlo su mudri, potpuno razumni i uistinu politički ispravni. Oni su isto tako dobar (i Hrvatskoj potreban) primjer civilizaranog načina vođenja kampanje koji je uobičajen u zemljama zapadne demokracije. Za razliku od Josipovićeve kićene i jalove retorike ona se usredotočila na temeljna pitanja i ključne probleme u hrvatskom društvu, naglašavajući pozitivno nad negativnim.

Ona vodi sveobuhvatnu, nenametljivu i privlačnu kampanju nastojeći motovirati stotine tisuća razočaranih birača koji su izgubili nadu i povjerenje u političare da se vrate glasovanju. Njeno isticanje da će se stalno savjetovati i dogovarati s narodom i raditi skupa s njim u uklanjanju prepreka za izlazak iz krize u potpunoj je suprotnosti s dosadašnjom politikom i načinom ponašanja trenutnih čelnih poltičara koji su u bivšem sustavu odgojeni i dresirani da s visoka drže lekcije, diktiraju 'rješenja' i obmanjuju narod, umjesto da ga slušaju.

Hrvatskoj je očajnički potreban novi zalet i obnova s novim predsjednikom i ljudima koji imaju više nacionalne svijesti i privrženosti temeljnim vrijednostima koje su nas kao naciju održale na dosadašnjem putovanju kroz povijest. Kolinda ima izgrađen snažan osjećaj pripadnosti i odgovornosti za svoj narod, njegove vrijednosti i žrtve za slobodu. Josipović to sigurno nema i ne može imati sve i da hoće. Bez obzira koliko se u svojoj kampanji patetično trudio uvjeriti narod u suprotno.

Osim toga iz svog međunarodnog diplomatskog iskustva Kolinda ima duboko i temeljito znanje o geostrateškim odnosima i gibanjima koji se prelamaju preko leđa Hrvatske i sigurno je od bilo kojeg drugog predsjedničkog kandidata sposobnija da se prema njima odnosi na pravi način. Ono što je za Hrvatsku jako bitno jest da će Kolinda biti za čvrsto savezništvo s Amerikom i duboko prvržena europskoj kulturi i tradicij kojoj hrvatski narod pripada. Njoj je potpuno jasno da hrvatski narod i država više ne smiju biti žrtve ni taoci 'međunarodno- beobalkanskog kolonijalizma' u koje ih preko 'novih' regionalnih integracija uvodi Josipović. Kolinda ima sve što je potrebno da bude uspješna hrvatska predsjednica i smatram da će biti velika šteta ako ne smjeni Josipovića već u prvom krugu.

Za Kujundžića mogu samo reći da se nadam da će se u drugom krugu izborne kampanje posvetiti učvršćivanju jedinstva opozicije u borbi za smjenu Josipovića. A za onog mladog 24-godišnjeg idealista da će možda za idućih 24 godine biti zreo i ozbiljan za predsjedničkog kandidata.

I na kraju moja poruka šutljivoj većini naroda koji u ovakvoj situaciji najviše ispašta - ako ne želite gledati kako vam odnarođeni 'bivši' političari i dalje urušavaju državu stvorenu krvlju i žrtvom vaših najmilijih, ako ne želite i dalje gledati svoju obitelj kako pati u neimaštini i djecu koja nemaju budućnost, nemojte im okrenuti leđa i izdati ih neizlaskom na izbore. Ako to učinite i stvari ostanu iste, upitajte se koliko zaista vrijedite i da li zaslužujete bolje?

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 7-02-2025, 18:52:06

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.