Razgovor s Lukom Šeputom, glavnim urednikom „Vijenca"

Uloga „Vijenca" nije malena

Poštovani gospodine Šeput, već pet godina glavni ste urednik Vijenca, dvotjednika za umjetnost, kulturu i znanost koji izdaje Matica hrvatska. Riječ je o časopisu koji su tijekom povijesti uređivali najznamenitiji hrvatski književnici i koji je igrao važnu ulogu na hrvatskoj književnoj i općenito kulturnoj sceni. Kako gledate na današnji položaj Vijenca na hrvatskom medijsko-kulturnom prostoru?

Jasno je da Vijenac danas više nema onu ulogu koju je imao u prvim godinama i desetljećima nakon svojega osnutka kada je bio najvažniji hrvatski književni list u kojemu je objavljivala cijela plejada hrvatskih književnika, današnjih klasika. Okolnosti su se naprosto uvelike izmijenile i danas Vijenac u manjoj mjeri donosi čistu literaturu, a više nastoji biti upravo novinama, dakle refleksom književnoga i kulturnoga života.

Bez obzira što Vijenac danas možda nisu velike novine, jer nemaju ni potrebne financijske ni kadrovske kapacitete da to budu, ipak mi se čini da njihova važnost na kulturnoj sceni nije malena. Po meni, dva su razloga za to. Prvo, Vijenac donosi tekstove kakvi se drugdje ne mogu pročitati. To su promišljeni, duboki, ponekad kraći, ponekad dulji tekstovi o širokom spektru kulturnih tema. Za njih čitatelj mora imati i vremena i strpljenja da ih pročita jer ne nude samo informaciju nego i razmišljanje. To je za mene temeljnaVijenčeva vrijednost.

VrijednostVijenac donosi tekstove kakvi se drugdje ne mogu pročitati. To su promišljeni, duboki, ponekad kraći, ponekad dulji tekstovi o širokom spektru kulturnih tema. Za njih čitatelj mora imati i vremena i strpljenja da ih pročita jer ne nude samo informaciju nego i razmišljanje. To je za mene temeljnaVijenčeva vrijednost.Uz to, općepoznato je da dnevne novine danas kulturi ne daju primjeren tretman pa ako je i prate, to čine u neprimjereno kratkim formama, a nešto kao kulturni esej u njima se gotovo ne može ni zamisliti. Time je Vijencu, rekao bih, dodatno porasla važnost jer je stjecajem okolnosti postao jedinom oazom i utočištem za sve one koje kultura zanima. Druga važna stvar su Vijenčevi autori, i čini mi se da su već godinama mnogi od njih vodeća imena hrvatske književnosti i hrvatske misli.

Naravno, Vijenac se ne bavi samo kulturnim temama u užem smislu. Budući da je to ipak Matičin list, držim da mu je dužnost da bude i svojevrsnom Matičinom tribinom, a Matica, kao što je poznato, ponekad iskazuje i političke stavove i daje društvene komentare. U tom smislu i Vijenac kritički piše o onome što opterećuje hrvatsko društvo.

Kolika je današnja naklada Vijenca i hoće li se u budućnosti nastojati povećati?

Današnja naklada je 6000 primjeraka i usprkos našim željama, teško ćemo je povećati. Čini mi se da je brojka u kojoj se tiskamo realna s obzirom na potencijalni krug čitatelja i osobno nisam njome nezadovoljan.

Jednoznačno ideološko pisanje u medijima

S obzirom na to da po logici Vašeg posla participirate u medijskom prostoru, zanima nas kako gledate na stanje u hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima?

Dovoljno je pogledati naslove da bi se vidjelo da je stanje loše. Očito je da se vijesti pišu i opremaju s namjerom da se slika stvarnosti prekomjerno MedijiMeni se čini da je još veći problem jednoznačno ideološko pisanje koje otkriva da dobar dio vlasnika i urednika medije shvaća kao sredstvo svjetonazornog oktroiranja pa se ni ne trude doseći više intelektualne razine koje bi u ovom podijeljenom društvu primorale i nekoga iz „suprotnog tabora"da uzme u obzir nečiju analizu ili komentar.izdramatizira i time u čitatelja stvori osjećaj ugroženosti zbog kojega će posegnuti za kupnjom novina ili par puta više kliknuti na stranice nekog portala. No to je danak tržišnoj borbi, premda ni ona ne bi mogla ugroziti temeljne vrijednosti novinarskoga posla da su bile čvršće ukorijenjene u profesiji.

Meni se čini da je još veći problem jednoznačno ideološko pisanje koje otkriva da dobar dio vlasnika i urednika medije shvaća kao sredstvo svjetonazornog oktroiranja pa se ni ne trude doseći više intelektualne razine koje bi u ovom podijeljenom društvu primorale i nekoga iz „suprotnog tabora"da uzme u obzir nečiju analizu ili komentar. To bi bio stvarni prinos društvenom dijalogu, ali za njega najveći dio medija nema nikakva interesa.

Matica i književnost

Ove ste godine izabrani za književnog tajnika Matice hrvatske. Koje će naslove Matica hrvatska izdavati u budućnosti, odnosno kakvu suvremenu književnost treba Matica hrvatska prema Vašoj viziji i programu?

Mislim da bi Matica trebala početi izdavati suvremenu hrvatsku književnost i nešto više objavljivati prijevode strane književnosti. Matica ima jasan izdavački profil, u prvom redu izdaje humanističku i NakladništvoMislim da bi Matica trebala početi izdavati suvremenu hrvatsku književnost i nešto više objavljivati prijevode strane književnosti. Matica ima jasan izdavački profil, u prvom redu izdaje humanističku i društvenu znanstvenu literaturu i to je dobar temelj koji ne treba dirati. No čini mi se da bi joj se spektar naslova mogao i malo proširiti tako da uz sadašnju relativno dobro zastupljenu poeziju povremeno Maica hrvatska knjigeizdaje i hrvatsku i svjetsku prozu.društvenu znanstvenu literaturu i to je dobar temelj koji ne treba dirati. No čini mi se da bi joj se spektar naslova mogao i malo proširiti tako da uz sadašnju relativno dobro zastupljenu poeziju povremeno izdaje i hrvatsku i svjetsku prozu.

Nekoć je to uspješno činila. Doduše, situacija se prilično promijenila, izdavača je danas mnogo, ali mislim da bi Matičina izdavačka egida nad suvremenom hrvatskom knjigom mogla biti vrijednosni orijentir potencijalnom čitatelju upravo s obzirom na relativnu kakofoničnost naše izdavačke scene.

Kakva bi suvremena književnost mogla naći mjesto u Matici? Teško mi je o tome govoriti na nekakvoj općenitoj razini jer bih morao ispovjediti ili čak proskribirati nekakvu poetiku Matičine književnosti, što je naravno samoj prirodi književnosti posve strano. Ali mislim da mogu reći da bi Matici interesantna bila upravo književnost koja nije proskribirana, koja jednostrano ne ispovijeda nekakvu društvenu dogmu, što je često bio slučaj s knjigama koje su od 2000. naovamo zaokupila znatan dio medijskoga i kulturnog prostora.

Književnost je ogledalo duhovnih dosega naroda

U čemu se po Vama sastoji važnost književnosti za jedan narod?

Književnost je ogledalo njegovih duhovnih dosega. Uvijek naravno ona posredno svjedoči i o svim ograničenjima koje su tim dosezima KnjiževnostKnjiževnost je ogledalo njegovih duhovnih dosega. Uvijek naravno ona posredno svjedoči i o svim ograničenjima koje su tim dosezima nametali društveni i povijesni događaji kroz koje je narod prolazio. Možda je hrvatska književnost kao književnost, uvjetno rečeno, maloga naroda u tom smislu zanimljivija i reprezentativnija od tzv. velikih književnosti.nametali društveni i povijesni događaji kroz koje je narod prolazio. Možda je hrvatska književnost kao književnost, uvjetno rečeno, maloga naroda u tom smislu zanimljivija i reprezentativnija od tzv. velikih književnosti. Dovoljno je pogledati, recimo, Matoševu poeziju pa vidjeti kako se među njegovim pjesmama uz one ekskluzivno estetskih sadržaja, kakve su pisali i njegovi uzori poput Baudelairea ili Verlainea, nalaze i one domoljubne.

Neki bi francuski čitatelj domoljubne pjesme smatrao stranim tijelom u jednom eminentno simbolističkom ili esteticističkom opusu, kakav je u najvećoj mjeri Matošev, ali hrvatski ih čitatelj takvima ne osjeća.U tom je smislu nacionalna književnost i riznica specifičnih nacionalnih iskustava.

Upravo je ovih dana u Matici hrvatskoj objavljena knjiga Hippolytea Tainea O književnosti u kojoj francuski kritičar piše: „Ljudi su otkrili da književno djelo nije tek puka igra mašte, usamljeni hir neke usijane glave, nego vjerna slika običaja neke sredine i znak izvjesnog stanja duha." To, čini mi se, vrijedi i za hrvatsku književnost.

Simbolička moć

Kako gledate na današnji položaj Matice hrvatske na kulturno-društvenoj pozornici Republike Hrvatske?

Matica je u hrvatskom društvu prekomjerno marginalizirana. I od države, u smislu financiranja, i od medija, u smislu praćenja njezine bogate kulturne djelatnosti. No Matičin ugled još je velik u očima MoćNemam ništa protiv da se dubinski analizira poslovanje Matice hrvatske, ali je znakovito da u predodžbama mnogih Matica jako visoko kotira pa se čini kao i da je njezina financijska moć u rangu s, recimo, HRT-om ili HAZU-om, iako su im proračuni neusporedivi. Ali to što je njezina, da tako kažem, simbolična moć u hrvatskom društvu znatno veća od njezine financijske moći, Matici može samo laskati. To je zalog tradicije, koja i nas obvezuje.mnogih Hrvata, a neke stvari pokazuju da je tako i u političara. Na primjer neki je dan, prema pisanju jednih dnevnih novina, ministar financija Boris Lalovac izjavio da će, kako bi uštedio 5 milijardi kuna u proračunu, „dubinski analizirati" rashode i nekih kulturnih institucija, među ostalim, HRT-a i Matice hrvatske.

Nemam ništa protiv da se dubinski analizira poslovanje Matice hrvatske, ali je znakovito da u predodžbama mnogih Matica jako visoko kotira pa se čini kao i da je njezina financijska moć u rangu s, recimo, HRT-om ili HAZU-om, iako su im proračuni neusporedivi. Ali to što je njezina, da tako kažem, simbolična moć u hrvatskom društvu znatno veća od njezine financijske moći, Matici može samo laskati. To je zalog tradicije, koja i nas obvezuje.

Kultura oblikuje nacionalni identitet

U današnjem globaliziranom svijetu, kojemu, posebno nakon ulaska u EU, pripada i Hrvatska, čini se da se sve više pozornosti pridaje kulturnom identitetu. U čemu se prema Vašem mišljenju sastoji važnost kulture za identitet naroda?

Upravo kultura oblikuje nacionalni identitet. U svijetu koji pred naletom globalizacije sve više tone u bezlični kaos, kultura je jedini put kojim se može umaknuti nezaustavljivoj akumulaciji profita koja sve briše. Kultura njegovanjem stvaralaštva svih vrsta, a posebno onoga na nacionalnom jeziku čuva i dalje oblikuje hrvatski identitet, kao jedan od kamenčića u mozaiku europske kulture.

Primitivna sredina

Kako komentirate odnos sadašnje, ali i prošlih hrvatskih vlada prema kulturi i kulturnim pitanjima?

Izdvajanja za kulturu u iznosu od 0,49% proračuna, koja će rebalansom vjerojatno još biti i smanjena, pokazuju da smo mi ipak primitivna sredina. Ono što je posebno zanimljivo jest i to kako taj neveliki dio proračuna Ministarstvo kulture dalje raspodjeljuje.

Mislim da je u tom smislu ovo ministarstvo svjesnije političkog potencijala koji imaju pojedini kulturni programi te da ih, u skladu sa svjetonazorom ove Vlade, forsira. Čini mi se da su se prijašnje vlade prema tim pitanjima odnosile više ravnodušno te da nisu nastojali previše mijenjati zatečeno stanje.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.