Razgovor s dr. sc. Željkom Jozićem, ravnateljem Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Razloga za ovaj razgovor je mnogo, od kaosa u svezi s hrvatskim pravopisom, do u najmanju ruku čudnih odluka Ministarstva znanosti, obrazovanja i (po novom) sporta koje su uslijedile unazad nekoliko mjeseci, a tiču se hrvatskoga jezika. U takvom ozračju javlja se mnogo sumnji, pa dolazimo i do izravnog povoda za ovaj razgovor, odnosno do kritika objavljenih na našem Portalu prošli tjedan, prema kojima je Vaša inicijativa, kao novog ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, o pisanju novog jedinstvenoga hrvatskog pravopisa samo instrument realizacije jezične politike MZOS-a koje financira Institut. Za početak bismo Vas stoga pitali kako to da ni više od dvadeset godina od osamostaljenja nemamo svoj pravopis, kao da je hrvatski jezik i na ovoj osnovnoj razini još uvijek žrtva politike, kao što je bio u bivšoj Jugoslaviji?

Vrlo me je neugodno iznenadio članak na vašem portalu 'Jad i čemer hrvatskoga pravopisa' gdje je autor A. Bagdasarov iznio neke teze o trenutačnom stanju u hrvatskome jeziku među kojima se našla i ona o inicijativi za pisanje novoga pravopisa koju sam predstavio u intervjuu Jutarnjem listu od 28. lipnja, a koja je predstavljena kao svojevrsna farsa iza koje se krije nekakav fantomski dogovor između nadležnoga ministarstva i jednoga vlasnika nakladničke kuće, pri čemu je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kojemu sam na čelu, samo instrument realizacije neke 'mračnjačke'politike MZOS-a kojoj je cilj zatiranje hrvatskoga jezika i slične nebuloze. Smatrao sam vrlo ružnim i nekorektnim, a u konačnici i štetnim za hrvatski jezik da se jedna takva inicijativa kao što je konačno rješavanje hrvatske pravopisne trakavice koja se vuče gotovo 20 godina napokon riješi na dobrobit svih govornika hrvatskoga jezika,Jasan ciljMislim da je potpuno jasno koji je naš cilj: jedinstven hrvatski pravopis, prihvaćen od struke i od javnosti. Siguran sam da će svijest o ova dva desetljeća nepostojanja službenoga pravopisa dodatno katalizirati sve da se napokon i to pitanje riješi navlastito u svjetlu činjenice da ćemo za malo manje od godinu dana postati članicom EU i da će hrvatski jezik ući u zajednicu europskih jezika kao ravnopravan, službeni, 24. jezik, a da službenoga pravopisa zapravo još nemamo, da se prikazuje bez ikakvih argumenata u jednom takvom kontekstu, temeljeći se na čistom fabriciranju i zapravo iskrivljenoj mašti autora.

Inicijativa o rješavanju pravopisnoga pitanja naišla je na odobravanje svih znanstvenika u Institutu, a način ostvarenja te ideje, o čemu ću kasnije još ponešto reći, pozdravili su svi članovi Odjela za hrvatski standardni jezik Instituta, a riječ je o 13 doktora znanosti, kroatista i filologa svih profila, te svi članovi Znanstvenoga vijeća Instituta, koje broji 25 doktora filoloških znanosti. Nije nevažno napomenuti da su i mnogi drugi jezikoslovci izvan Instituta, ali i nejezikoslovci podržali ovu našu inicijativu i poželjeli da se taj hrvatski pravopisni čvor napokon raspetlja. Isto tako, indikativno je da je primjerice dr. Snježana Kordić, Podrška inicijativiNije nevažno napomenuti da su i mnogi drugi jezikoslovci izvan Instituta, ali i nejezikoslovci podržali ovu našu inicijativu i poželjeli da se taj hrvatski pravopisni čvor napokon raspetlja. Isto tako, indikativno je da je primjerice dr. Snježana Kordić, čija je knjiga Jezik i nacionalizam izazvala burne reakcije u hrvatskoj stručnoj i općoj javnosti, dočekala tu našu inicijativu 'na nož', oduzimajući pravo da rješava temeljna pitanja hrvatskoga jezika Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlječija je knjiga Jezik i nacionalizam izazvala burne reakcije u hrvatskoj stručnoj i općoj javnosti, dočekala tu našu inicijativu 'na nož', oduzimajući pravo da rješava temeljna pitanja hrvatskoga jezika Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, stožernoj ustanovi za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika, koji je ustanova s najvećim brojem kroatista na okupu i koja je zbog svoje slavne prošlosti i mjesta koje zauzima u novijoj povijesti hrvatskoga jezika (podsjećam samo na Jezični savjetnik s gramatikom iz 1971. i Hrvatski jezični savjetnik iz 1999., te na Priručnu gramatiku hrvatskoga književnog jezika iz 1979., koja je prva cjelovita gramatika hrvatskoga jezika u 20. stoljeću koja je ponijela pridjev hrvatski i zbog toga dugo bila 'na ledu').

Zahvaljujem uredništvu vašega portala za priliku da iznesem svoje mišljenje o rješavanju pitanja hrvatskoga pravopisa, a ovaj je razgovor korak u tom smjeru i zbog toga ipak mogu biti zadovoljan.

Odgovor na vaše pitanje nimalo nije jednostavan, jer sam i ja jedan od onih koji se čude tome što Hrvati nemaju jedinstven pravopis i, što je još gore, što se dijele na temelju dviju uporabnih normi kad je riječ o nekim pravopisnim rješenjima. Iako, moramo uzeti u obzir da je vrijeme stvaranja hrvatske države 90-ih godina bilo prebremenito i da je očito propuštena prilika da se pitanje pravopisa riješi već tada, a i razdoblje nakon rata nosilo je ponovno neke druge probleme. No za takvo stanje ne mislim nikoga kriviti, radije djelujem i kažem: nema vremena žaliti za propuštenim prilikama, vrijeme je da se stanje promijeni. I mi to činimo. To je naša zadaća, to je naš cilj koji želimo i koji možemo ostvariti.

Jedinstveni pravopis

Koji je konačni cilj Vaše inicijative o jedinstvenom hrvatskom pravopisu? Na koji način ga mislite ostvariti i u kojem roku? Koji će stručnjaci biti zastupljeni pri stvaranju ovoga novog jedinstvenog pravopisa?

Mislim da je potpuno jasno koji je naš cilj: jedinstven hrvatski pravopis, prihvaćen od struke i od javnosti. Siguran sam da će svijest o ova dva desetljeća nepostojanja službenoga pravopisa dodatno katalizirati sve da se napokon i to pitanje riješi. Razumljivo je da je nemoguće očekivati da će naš pravopis biti prihvaćen jednoglasno, ali se isto tako nadamo da će naša pravopisna rješenja prihvatiti velika većina stručnjaka, jezikoslovaca, ali i hrvatskih književnika, intelektualaca i svih ostalih naprednih i manje naprednih korisnika hrvatskoga jezika (da se računalno izrazim).

Rok za objavu pravopisa na internetskim stranicama Instituta, koji će biti trajno javno dostupan i kao takav besplatan, jest prije ulaska Hrvatske u EU. Svi članovi projektnog tima (uz voditeljicu Odjela za hrvatski standardni jezik dr. Milicu Mihaljević i voditeljice projekata dr. Lanu Hudeček i dr. Mateu Birtić, tu su još dr. Jurica Budja, dr. Barbara Kovačević, dr. Ermina Ramadanović, dr. Alen Milković, dr. Ivana Matas Ivanković, dr. Tomislava Bošnjak Botica, dr. Goranka Blagus Bartolec, dr. Kristian Lewis, dr. Irena Miloš, mr. Tomislav Stojanov, zadužen i za računalnu StručnostŠto se pak tiče neupitnosti stručnoga mišljenja prilikom donošenja pravopisnih rješenja, vjerujte da niti jedan član projektnoga tima za izradu hrvatskoga pravopisa ne bi pristao ni na kakav utjecaj ne-struke ili politike u našem radu. Upravo je stručnost i znanstvena utemeljenost našeg rada najveći jamac da će pravopis biti dobar, utemeljen na dobro promišljenim znanstvenim rješenjima, obuhvaćajući stoljetnu hrvatsku pisanu i pravopisnu tradicijupotporu, Ivana Oraić Rabušić te moja malenkost kao voditelj tima.) vjeruju da je taj rok ostvariv jer je osim stručnih znanja prisutan i veliki entuzijazam.

Ovdje bih se još samo kratko osvrnuo na tezu iz članka s vašega portala koji je donekle i povod ovomu razgovoru, kako bi se pravopisom trebali baviti pravopisci, a ne kroatisti kojima je uže područje bavljenja nešto drugo, primjerice gramatika, dijalektologija. Pravopiscem, što i sam naziv govori, postaje se nakon što napišete pravopis. Podsjetio bih ovom zgodom upravo na hrvatske pravopisce trenutno aktualnih pravopisa, od kojih se nijedan prije objavljivanja njihovih prvih pravopisnih knjiga nije mogao smatrati pravopiscem osim dr. Lade Badurine, ali koji su pravopiscima postali upravo činjenicom da su napisali pravopis (riječ je redom o vrsnim hrvatskim jezikoslovcima: dijalektolozima, gramatičarima, leksikografima...). U našim je pak redovima dr. Ermina Ramadanović, jedna od rijetkih znanstvenica koja je doktorat znanosti stekla upravo na ortografskoj problematici (sastavljeno i nesastavljeno pisanje) pa je i to jamstvo znanstvenosti i kvalitete našega pravopisnoga rada.

Što se pak tiče neupitnosti stručnoga mišljenja prilikom donošenja pravopisnih rješenja, vjerujte da niti jedan član projektnoga tima za izradu hrvatskoga pravopisa ne bi pristao ni na kakav utjecaj ne-struke ili politike u našem radu. Upravo je stručnost i znanstvena utemeljenost našeg rada najveći jamac da će pravopis biti dobar, utemeljen na dobro promišljenim znanstvenim rješenjima, obuhvaćajući stoljetnu hrvatsku pisanu i pravopisnu tradiciju.

Dosta je polemike u javnosti izazvalo ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, a posebno je pao u oči način na koji je to učinjeno. Primjerice, reagirao je i Razred za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, izražavajući žaljenje što je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika ukinuto odlukom bez dijaloga i obrazloženja. Razred također smatra kako bi najrazumnije bilo opozvati odluku i popraviti štetu. Koje je Vaše mišljenje prema ukidanju Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika?

Nije mi poznat povod ukidanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Način donošenja takve odluke ne bih komentirao jer se to ne odnosi na mene osobno niti na instituciju koju vodim. Činjenica je međutim da je Vijeće za normu među svojim zadaćama imalo i dobar dio zadaća koje idu u djelokrug Instituta kojemu sam na čelu, a to je i u obavijesti MZOS-a apostrofirano.Nepoznat povodNije mi poznat povod ukidanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Način donošenja takve odluke ne bih komentirao jer se to ne odnosi na mene osobno niti na instituciju koju vodim. Činjenica je međutim da je Vijeće za normu među svojim zadaćama imalo i dobar dio zadaća koje idu u djelokrug Instituta kojemu sam na čelu, a to je i u obavijesti MZOS-a apostrofirano Sasvim je logično da Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje s ovim ljudskim potencijalom kakav danas ima itekako sposoban uhvatiti se u koštac sa svim standardnojezičnim izazovima koje nameće suvremeno stanje hrvatskoga jezika pa i s pisanjem pravopisa, pogotovo zato što se u Institutu naši znanstvenici bave daleko ozbiljnijim i složenijim pitanjima hrvatskoga jezika nego što je to pravopis. Konkretno, kao dijalektolog u svojem se radu susrećem s poražavajućom činjenicom nestanka izvornih hrvatskih govora, što je znak jasne erozije jedne od najvažnijih komponenata hrvatskoga jezika: njegovih dijalekata. Rad na očuvanju hrvatskih narječja, koja su u samoj biti hrvatskoga jezika, u današnje vrijeme s ovako ograničenim sredstvima i malim brojem ljudi doista se čini kao nemoguća misija. Nadam se da će jednom biti zgode da i o tome progovorim koju jer su hrvatska narječja moj prvi znanstveni interes.

Vratimo se još jednom pitanju pravopisa. Može li se u ozračju u kojem postoji veliko nepovjerenje između dijela stručne javnosti i nadležnoga Ministarstva uopće trezveno i konstruktivno djelovati i pri tome ujedno postići uspjeh? Na žalost, brojni su i drugi primjeri u našem društvu gdje se zanemaruje mišljenje struke, ako je ono u suprotnosti sa zadanim političkim ciljevima. Kako se konkretno pri određivanju novoga pravopisa mogu prebroditi opasnosti koje proizlaze iz političkih i ideoloških odrednica?

Osobno, uopće nisam zabrinut za isključivo znanstvenu i stručnu utemeljenost našega pravopisa. Bez politikeZnanstvenici okupljeni u timu za izradu hrvatskoga pravopisa ne bi pristali ni na kakav oblik političkoga ili nestručnoga utjecaja prilikom donošenja pravopisnih rješenja. Niti na naš rad netko utječe niti to pokušava. Od nas se očekuje znanstveni, odgovoran i predan rad. Nije nam cilj napisati pravopis koji će preferirati određeno rješenje koje bi se vodilo nekakvim političkim ili ideološkim interesimaNiti smatram uopće suspektnim što Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dijeli naše mišljenje da je upravo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje najpozvaniji da riješi pitanje jedinstvenoga pravopisa. Upravo suprotno, držim vrlo pozitivnim i zrelim čin pružanja načelne podrške našemu radu nadležnoga ministarstva jer takav je odnos zapravo i najprirodniji jer je ministarstvo naš poslodavac koji od Instituta očekuje da rješava goruća pitanja hrvatskoga jezika, uz jasno izražen i vrlo korektan te zapravo jedini ispravan stav: politika se u posao stručnjaka jezikoslovaca ne smije miješati. Znanstvenici okupljeni u timu za izradu hrvatskoga pravopisa ne bi pristali ni na kakav oblik političkoga ili nestručnoga utjecaja prilikom donošenja pravopisnih rješenja. Niti na naš rad netko utječe niti to pokušava. Od nas se očekuje znanstveni, odgovoran i predan rad. Nije nam cilj napisati pravopis koji će preferirati određeno rješenje koje bi se vodilo nekakvim političkim ili ideološkim interesima, nego rješenje koje će biti znanstveno utemeljeno. I to ćemo rješenje biti spremni braniti. Nakon donošenja pravopisnih rješenja upoznat ćemo stručnu javnost na okruglom stolu o hrvatskome pravopisu gdje ćemo hrvatskim pravopiscima i hrvatskim jezikoslovcima iznijeti svoja stajališta na kojima počivaju naša pravopisna rješenja.

Jezik treba čuvati

Trenutno je jak utjecaj engleskog jezika na hrvatski, pa se neke pomalo i smiješne riječi izvedene iz engleskog u medijima uporno promoviraju, iako za to ne postoji nikakav ozbiljniji razlog, već se više radi o prilično primitivnoj pomodnosti. Kako ocjenjujete stanje s hrvatskim jezikom u pisanim i elektroničkim medijima koji zasigurno imaju najjači utjecaj na to kako ljudi svaki dan govore i pišu?

Činjenica je da je hrvatski jezik u svojoj povijesti pretrpio brojne inojezične utjecaje: turski, mađarski, njemački, talijanski, srpski... I svemu se othrvao, od svakoga uzeo ponešto kao ožiljak ili kao popudbinu i - preživio. I sad je življi nego ikad! Ili kako bi se to pod utjecajem engleskoga danas krivo reklo: najživlji ikad. Budimo svjesni da ćemo kao i drugi jezici pretrpjeti pokoji utjecaj pa ponešto i poprimiti, ali bih bio zadovoljan kad bi to ostalo samo na leksičkoj razini i to ne bih smatrao pretjeranim problemom (imamo mi i boje, topove i čarape, imamo i gulaš i paprikaš, i makarone i pizze, i šminku i šlag i keks, sendvič, vikend i tajice). Jezik treba čuvati od sintaktičkoga inojezičnoga utjecaja kako ne bismo poput gore navedenoga primjera govorili 'praveći se Englezima', što je dugoročno pogubnije po jezik, ali mislim da je hrvatski jezik dovoljno žilav da se othrva takvim utjecajima.

Jezik medija mogao bi biti na višoj razini, ali moderne medijske kuće nisu svjesne da su poruke koje prenose daleko vjerodostojnije ako su jezično ispravne i dotjerane. Nažalost, upravo su ljudi koji su radili na jezičnoj ispravnosti unazad nekoliko godina smatrani suvišnima, što je dugoročno gledano velika šteta za hrvatski jezik. Ne smije se smetnuti s uma da su u vrijeme 70-ih godina upravo lektori bili oni koji su iznijeli jedan od najvećih tereta očuvanja hrvatskoga jezika. I ja sam započeo svoje bavljenje hrvatskim jezikom u profesionalnom smislu upravo kao lektor za hrvatski jezik.

Pred kraj razgovora udaljili bismo se od jezičnih pitanja i pitali Vas kako gledate na trenutnu situaciju u Hrvatskoj, prije svega na to što hrvatsko društvo nudi mladim naraštajima? Što je dobroga, a što lošega učinjeno unazad dvadesetak godina?

U poplavi svih pesimističnih vijesti i događaja radije bih rekao nešto optimistično i pozitivno. Hrvatska je posljednjih 20 godina proživjela možda i svoje najteže razdoblje, razdoblje u kojem je i sama njezina opstojnost bila dovedena u pitanje, ali se pokazala kao vrlo otporna i zapravo neuništiva, što mi daje nadu da ćemo se i u ovom tranzicijskom ili prijelaznom vremenu u moderno društvo snaći i profilirati u zemlju poželjnu za život.

Hrvatska vrlo slabo iskorištava svoje nevjerojatne potencijale, i klimatske, i geografske, a ponajprije ljudske. Činjenica je da smo limitirani u mnogim segmentima života i da nam je zbog ove krize svima još teže, ali nikada nam zapravo i nije bilo lako. Poučen svojim inozemnim iskustvima uvjeren sam da se samo savjesnim radom i velikom ljubavlju prema vlastitom narodu i vlastitoj državi te iskrenim poštivanjem svih drugih naroda može ostvariti boljitak ovoga društva, što nam je svima cilj.

M. M.