Razgovor s prof. dr. Josipom Jurčevićem

Prof. dr. Jurčeviću, povod za ovaj razgovor je predstavljanje vaše knjige "Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina", koju su zajedno s vama u punoj dvorani hotela Sheraton prošli tjedan predstavili biskup gospićko-senjski mons. dr. sc. Mile Bogović i prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović. Koliki je prema rezultatima Vaših istraživanja broj do sada evidentiranih grobišta, i postoji li zbirna procjena ukupnih žrtava?

Do sada su državna povjerenstva i druge zainteresirane organizacije u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, te Srbiji evidentirale ukupno preko 1700 Prikrivena grobišta i stratištaprikrivenih masovnih grobišta. Od toga, u Sloveniji približno 600, u Hrvatskoj 850, u Bosni i Hercegovini 100, u Srbiji 180.

No, taj zastrašujući broj nažalost nije ni približno konačan, jer jugoslavenski komunistički dokumeti i iskazi očevidaca nadvojbeno potvrđuju da je komunistički režim u poraću provodio sustavnu i sveobuhvatnu represiju diljem cijele druge Jugoslavije. Primjerice, krakovi marševa smrti zarobljenih hrvatskih civila i vojnika sezali su do granice s Rumunjskom i Grčkom, a zgusnuta mreža mnogobrojnih jugokomunističkih poratnih logora pokrivla je cijeli teritorij bivše države.

U Sloveniji i Hrvatskoj – u kojima se ovaj problem istražuje najduže i s manje javnih zapreka - i nadalje se otkrivaju masovna grobišta. U Bosni i Hercegovini je tema prikrivenih grobišta još pod velikim stupnjem javnih i tajnih blokada, te će se tu otkriti još mnogobrojna prikrivena stratišta i grobišta, jer dokumenti i svjedočanstva upućuju na goleme razmjere poratnih zločina koje je jugoslavenski Masovna pogubljenjaKrajem Drugog svjetskog rata i u poraću najteži i najobuhvatniji zločini jugokomunističkog režima bila su sustavna masovna pogubljenja koja su provođena bez ikavih suđenja i vođenja poimenične evidencije pogubljenih. Tek povremeno, postrojbe koje su vršile likvidacije zapisale su ukratko kako nekoga dana vode na pogubljenje tisuću, dvije ili više zarobljenikakomunistički režim počinio na prostoru BiH. U Srbiji su službena istraživanja državne komisije započela tek 2010. godine, a u Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu i suočavanja sa komunističkim zločinima još nisu ni započela.

Krajem Drugog svjetskog rata i u poraću najteži i najobuhvatniji zločini jugokomunističkog režima bila su sustavna masovna pogubljenja koja su provođena bez ikavih suđenja i vođenja poimenične evidencije pogubljenih. Tek povremeno, postrojbe koje su vršile likvidacije zapisale su ukratko kako nekoga dana vode na pogubljenje tisuću, dvije ili više zarobljenika. O razmjerima tih zločina upečatljivo svjedoče djelomična otkopavanja i sustavna sondiranja koja je slovenska državnaJosip Jurčević komisija provela na prikrivenom stratištu-grobištu u šumi Tezno kod Maribora, gdje je pogubljeno između 15 i 20 tisuća zarobljenih osoba, uglavnom Hrvata. Slično svjedoči i djelomično otkopavanje u Maceljskoj šumi kod Krapine, gdje se procjena broja pogubljenih kreće između 12 i 15 tisuća.

Tek nešto bolje stanje s evidencijom je za mnogobrojne pogubljene koji su na prikrivena stratišta odvođeni iz logora ili iz vlastitih domova. Pouzdana poimenična evidencija postoji tek za tisuće pogubljenih koji su prošli suđenja pred različitim prijekim, tj. revolucionarnim komunističkim sudovima.

No, usprkos naznačenim okolnostima, mogao bi se i sada – temeljem različitih drugih dokumenata i svjedočanstava – s velikim pouzdanjem utvrditi poimenični broj ratnih i poratnih žrtava. No, taj projekt je neizvediv bez pokroviteljstva države. Nažalost, ni u samostalnoj hrvatskoj državi kod nijedne vlasti nije bilo političke volje da se to učini. U bivšoj Jugoslaviji je tema žrtava rata bila najteže zlorabljena za različite vrste političkih manipulacija, ratne žrtve druge strane su službeno proglašene nepostojećima, a bilo kavo spominjanje poratnih žrtve bilo je pogibeljno.

Zbog svega toga, do sada nisu utvrđene ratne i poratne žrtve Drugog svjetskog rata ni u Hrvatskoj, a ni u drugim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. Nije čak sačinjena ni stručna procjena broja žrtava, a sve što se glede toga proteklih 70-ak godina moglo javno čuti i pročitati jest rat iznimno različitim brojevima, koji nisu rezultat stručne procjene, nego političkih i drugih neznanstvenih motiva i interesa.

Najočitiji primjer toga nečasnoga i protucivilizacijskoga rata brojevima žrtava jest slučaj žrtava jasenovačkog logora, koji je pretvoren u bešćutnu dogovornukomunizam mitomaniju, s kojom se i sada najintenzivnije i najneodgovornije manipulira.

U takvoj suludo virtuelnoj situaciji o žrtvama rata i poraća, posebno upečatljivo i nepobitno djeluje materijalna činjenica o do sada evidentiranih preko 1700 prikrivenih masovnih stratišta i grobišta. Najvjerojatnije zbog toga upravljačke strukture na sve načine zatvaraju političke, pravosudne, medijske i druge načine suočavanja sa tom zastrašujućom materijalnom činjenicom.

Još uvijek tabu tema

Iako su ukupne žrtve komunističkih totalitarnih režima stravične, ne samo u Hrvatskoj, ovi zločini su za našu širu javnost i dalje na neki način tabu tema. Također, često se ističe kako su oni zapravo samo eksces jedne u teoriji dobre ideje. Što je prema Vašem mišljenju glavni razlog žilavosti ove zločinačke ideologije, posebno u kontekstu Hrvatske, i možete li se posebno osvrnuti na odnos prema masovnim komunističkim zločinima u usporedbi s pojedinačnim zločinima počinjenim s hrvatske strane u Domovinskom ratu?

Jedan od najočiglednijih javnih paradoksa u Hrvatskoj predstavlja uporno bježanje od suočavanja s time da teorija i ideologija „naučnog marksističko-lenjinističkog komunizma" – koji je prakticiran diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj – zagovara najcjelovitiji, najradikalniji i najnasilniji prekid sa savim dotadašnjim civilizacijskim svjetonazorima, ideologijama i upravljačkim modelima.

Klasici marksizma i njihovi mnogobrojni nastavljači nisu dopuštali ni teoretsku mogućnost da se mirnim i postupnim načinom ostvari bilo kakva bitna društvena promjena, Bleiburgpa tako ni uspostava komunističkog poretka. Njihova cjelokupna i veoma razgranata teorija uporno je naglašavala da marksistički komunizam predstavlja najveći teoretski i praksni diskontinuitet, tj. prekid i raskid s cjelopkupnom dotadašnjom civilizacijskom teorijom i praksom. Stoga su i sve nemarksističke teorije komunizma i socijalizma nazivali utopističkima, te su ih najžešće osuđivali i progonili, a isto su činili i s bilo kojim pokušajima revizije ortodoksnoga marksizma.

U ovome te zagovaranju i provođenju isključive i ničim ograničene revolucionarne nasilnosti nalazi se i ishodište zaključka da je marksistički komunizam uvjerljivo najzločinačkija teorija i praksa koju poznaje dosadašnja ljudska povijest.

Na izgradnji, apologiji i implementaciji tog teokratskog, krajnje dogmatskog marksizma sudjelovali su cjelokupni znanstveni, kulturni, obrazovni, politički, medijski i drugi sustavi u nizu komunističkih zemalja, uključujući i bivšu Jugoslaviju. Svaka različitost komunizmu – osobe, institucije, ideje i simboli – bili su s veliko strašću, najnemilosrdnije i doslovno ubijani i uništavani.

Ta, svi koji su u Hrvatskoj živjeli u vrijeme komunizma, a to je velika većina sadašnjih stanovnika Hrvatske, svega toga se jasno sjećaju, jer je s time bio potpuno zasićen cijeli sustav javnoga života.

Upravo u ovoj činjenici možemo tražiti osnovne uzroke i razloge i sadašnje žilavosti zločinačke komunističke ideologije i prakse u Hrvatskoj, jer su dogmatski ograničene strukture koje su služile komunizmu preselile, tj. tranzirale svoju moć, teoriju i praksu u Bleiburgnove demokratske okolnosti. Ishodište svih sadašnjih i to sve većih hrvatskih kriza i problema počiva na upravljačkim devijacima koje su institucijski preseljene u državni i društveni ustroj Republike Hrvatske.

Pritom se nikako ne smiju podcjenjivati veoma složene, čvrste i žilave upravljačke tehnike u kojima su odgojene i istrenirane komunističke strukture. Ta, komunistički upravljački sustav je više od svih drugih sustava za svoje potrebe koristio i zlorabio mnoge znanstvene spoznaje, uključujući mehanizme masovne psihologije, promidžbe i markentiških trikova i prijevara.

U Hrvatskoj se to najzornije može prepoznati na gotovo nevjerojatnoj, paranormalnoj i prevladavajućoj perverziji, da je u hrvatskom političkom, pravosudnom, znanstvenom, kulturnom, obrazovnom i medijskom životu duboko zaživjela teza da su Hrvatski domovinski rat i njegovi ključni državotvorni akteri – od državnih institucija do branitelja – udruženi zločinački pothvat kojem se sve sustavnije i masovnije na save načine sudi, a zločinački komunistički sustav – od institucija, ideja, osoba i simbola, do svih vrsta zločinačkih praksa – se pretvara u idealizirane temelje hrvatske svakodnevnice i navodne sjajne budućnosti.

U svemu tome nisu najzačudniji oni malobrojni koji u tu perverziju duboko vjeruju i veoma dobro zanju što rade, nego oni brojni koji tome zapravo ne pripadaju i trebali bi znati o čemu se radi, a ipak tome pridonose sudjelujući bilo djelima ili nedjelovanjem i šutnjom.

Oko 500 000 žrtava

Na nedavnom Međunarodnom znanstvenom skupu "Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine", koji su organizirali Komisija Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije BiH (BKBiH) za hrvatski martirologij, zajedno s Hrvatskim institutom za povijest i Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar, iznesen je podatak kako Institut vodi projekt popisivanja svih žrtava Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i kako je do sada utvrđeno približno 500.000 žrtava. S obzirom na to da i sami radite na Institutu, pretpostavljamo da ste pobliže upoznati sa spomenutim projektom, pa bi Vas zamolili da našim čitateljima objasnite njegovu svrhu i cilj te kažete koju riječ više kako se sam projekt razvija.

U bivšoj Jugoslaviji službeno su provođena Mile Bogovićdva popisa žrtava rata, 1950. i 1964. godine. No, koncepcija provođenja tih popisa, te nedostupnost i manipulacije s prikupljenim podacima bili su pod strogim nadzorom režimskih interesa. Primjerice, popisivači su dobili upute da se žrtvama rata nesmatraju i nepopisuju osobe („borci, pomagači i simpatizeri") koje su izgubile život na poraženoj strani. Ili, čak i najuglednijim komunističkim znanstvenicima je onemogućavano istraživanje prikupljenih podataka. Određene popise žrtava radile su i različite jugoslavenske komisije neposredno nakon završetka rata.

U proteklih dvadesetak godina u Republici Hrvatskoj nije službeno provođen popis žrtava rata i poraća. Jedno vrijeme je bivša državna Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava prikupljala podatke o žrtvama poraća, no taj posao je bio fragmentaran, jer je Komisija nailazila na cijeli niz blokada i opstrukcija, a na koncu je i ukinuta. Isto tako, u dva protekla popisa pučanstva politički interesi su spriječili provođenje i popisa žrtava Drugog svjetskog rata i poraća te žrtava tijekom Hrvatskog domovinskog rata.

Jedino što je kvalitetno i pouzdano napravljeno jesu popisi žrtava u nekoliko desetaka lokalnih zajednica i manjih gradova u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini. Taj posao odradili su lokalni dragovoljci, najčešće uz pomoć Crkve. No, to je samo mali dio cjeline, s tim što je popise u većim gradovima gotovo nemoguće provesti na dragovoljačkoj osnovi.

Projekt popisa žrtava koji je spomenut na simpoziju obavijen je različitim tajnovitostima, kao i svi dosadašnji popisi žrtava. Nisam upoznat s detaljima projekta koji se provodi na Institutu za hrvatsku povijest, ali je sigurno je da Institut nije provodio popis, te je jedino mogao prikupiti i obraditi dio ili sve različite dostupne službene i dragovoljačke popisne podatke.

Pretpostavljam da se većinom radi o različitimBarbarin rov službenim podacima koje je više godina, opet tajnovito, obrađivao dr. Kolanović u razdoblju dok je bio ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva. Nakon što je umirovljen, njegov projekt se službeno, ali tajnovito, vodio nekoliko godina u Institutu Ivo Pilar. Tako, u toj tajnovitosti, meni a koliko znam ni drugim djelatnicima Instituta Pilar, nisu omogućena nikava saznanja ni o koncepciji i metodologiji tog projekta, niti o obrađenom sadržaju Nakon toga, opet tajnovito, dr. Kolanović je projekt preselio u Institut za Hrvatsku povijest.

Kad se napokon objave ti najavljeni podaci bit će zanimljivo vidjeti o čemu se radi, a u svakom slučaju predstavljat će određeni prinos razrješavanju problema žrtava rata i poraća. No, zbog svih opterećenja koje nose dosadašnji popisi, problem žrtava se ovom objavom sigurno neće objektivno riješiti bez daljnjeg temeljitog i sustavnog stručnog rada, a njega neće biti bez političke volje koja još nije ni na vidiku.

Ukidanje pokroviteljstva komemoracije na Bleiburgu

Aktualna je vlast donijela odluku kako više ne će financirati komemoraciju na Bleiburgu, pod izlikom da se na Bleiburgu nisu dogodili nikakvi zločini. Biskup Bogović je u zadnjem razgovoru za naš portal podsjetio kako je 2000. ukinuta Saborska komisija za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća iako je napravila "velik i dragocjen posao", štoviše, i da se netko već pobrinuo za uklanjanje pomagala za lakše korištenje rezultata te komisije, dok se istovremeno ne zna što će biti s novoosnovanim Uredom za istraživanje, obilježavanje i održavanje grobišta žrtava komunističkih zločina. Ne radi li se ovdje o jednom sustavu i možda čak elementima "obavještajnog podzemlja", ako možemo parafrazirati predsjednikove riječi, izrečene, naravno, u drugom kontekstu?

Čin ukidanja pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad obilježavanjem na Bleiburškom polju, samo je jedan od bitnih pokazatelja da u RH im sve manje političke volje za suočavanjem s prošlošću, a u toj prošlosti središnje pitanje je utvrđivanje objektivne istine te civilizirani odnos prema Tomislav Karamarkožrtvama Drugog svjetskog rata i poraća. Istu lošu poruku nosi politizacija i neutralizacija tek osnovanog Ureda.

Najgore u svemu tome je što se ne radi o nekoj igri „obavještajnog podzemlja", nego o odluci najviših tijela vlasti u Hrvatskoj. O kakvoći ovih odluka i kavoći sadašnje vlasti u Hrvatskoj ponajbolje govori podatak da je Hrvatski sabor 1995. g. donio odluku o saborskom pokroviteljstvu nad obilježavanjem najveće tragedije u cijeloj hrvatskoj povijesti. Tu odluku nije uopće dovodila u pitanje čak ni vlast kojoj je na čelu bio I. Račan, koji je bio posljednji čelnik Saveza komunista Hrvatske, a čelnik SKH je postao nakon partijskog obračuna s Hrvatskim proljećem.

Stoga se građani Hrvatske trebaju prvenstveno zabrinuti za svoju budućnost, jer ako se mladokomunisti u Hrvatskoj odnose tako bešćutno prema žrtvama rata i poraća, tj. neusporedvo lošije od starokomunista, možemo lako pretpostaviti koje naopakosti pripremaju nama još živima.

Novo vodstvo HDZ-a

Na predstavljanju knjige "Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina" bili su zajedno novi predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i njegov zamjenik prof. dr. sc. Drago Prgomet, te prof. dr. sc. Milan Kujundžić. Što se može očekivati od HDZ-a u skoroj budućnosti?

Nadajmo se da je njihovo zajedničko javno pojavljivanje znak da je završena izborna utakmica u HDZ-u, te da su svi čimbenici u toj stranci svjesni daKukuriku se u novu utakmicu za vlast u državi ne može ni krenuti bez potpunog zajedništva u stranci. Sve što se događa u Hrvatskoj i njenom okruženju ide u prilog HDZ-u. Sadašnja vlast čini sve kako bi ubrzala nastavak puta u nacionalnu i socijalnu katastrofu, a u Srbiji i Republici Srpskoj sve je življi duh miloševićevog vremena.

U Hrvatskoj je opet vitalna potreba za uspostavljanjem nacionalnog zajedništva i za povratkom nacionalnog ponosa. HDZ ima novu prigodu biti instrument širokog nacionalnog okupljanja, ili će nas muka opet, kao i prije dvadesetak godina, natjerati na oblikovanje nove političke snage.

Kukuriku koalicija

I za kraj bi Vas zamolili za kraći komentar dosadašnjih poteza koje je učinila Kukuriku koalicija, ne samo onih vezanih za hrvatsku povijest i žrtve. Kako ona trenutno vodi Hrvatsku, i ima li iznenađenja, pozitivnih i/ili negativnih?

U SDP-u, koji je nositelj vladajuće koalicije, došlo je do znatnog pomlađivanja, pa su se stoga mogli očekivati veći pozitivni upravljački pomaci, u svakom pogledu. Međutim, svi dosadašnji potezi su suprotni, tj. iznenađujuće loši i već viđeni u ovdašnjoj jednoumnoj režimskoj tradiciji. Kao da je fotokopirana retorika i upravljačka izgubljenost iz vremena raspada bivše Jugoslavije, ili kao da se radi o vjernim nastavljačima ludosti vladanja J. Kosor.

Primjerice, namjesto poreznih rasterećenja, povećavaju se nameti koji ubrzano dave gospodarske subjekte koji bi mogli preživjeti. Ili, kao veliki psihološki i materijalni poticaj najvitalnijem dijelu stanovništva, na sva zvona se priprema ozakonjenje besplatnog, robovskog rada mladih.

Davor Dijanović

 

Čet, 10-10-2024, 03:44:33

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.