Razgovor s predsjednikom Hrvatske udruge za mirenje, mr. sc. Srđanom Šimcem

Gospodine Šimac, sudac ste Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i njegov bivši predsjednik. Cijeli ste život u okruženju prava i pravila, strogih i konkretnih mjerila, ograničenja, presuda. Mirenje je jedan sasvim drugi svijet. Koji je to bio trenutak kad ste rekli 'da' mirenju?

Sudački posao svrstava se u sam vrh pravničkih zanimanja. Sucima je Ustav i zakon dao velike ovlasti. Oni svojim odlukama zadiru u prava, sudbine i živote ljudi. Parnični sudac dužan je na temelju zakona opredijeliti se tko je od stranaka u pravu, a tko ne? Tko je pobjednik, a tko gubitnik? To nije uvijek jednostavna zadaća i najčešće sve sudionike sporova čini nesretnim. Ovo zato jer svaka Uloga izmiriteljaMeđu svim ulogama vezanim uz rješavanje sporova, uloga izmiritelja je najbliža sudačkoj, premda se obje uvelike razlikuju. I sudac i izmiritelj su treće nepristrane osobe koje sudjeluju u sporu između stranaka i brinu se o zakonitost i postupka i rješenja spora. Međutim, uloga izmiritelja je mnogo zahvalnija i donosi mnogo više zadovoljstva i izmiritelju i strankamastranka u sporu ima vlastitu subjektivnu istinu i u vlastiti osjećaj pravde, a parnični postupak i nije najpogodnije sredstvo ni za utvrđivanje istine ni za dobivanje pravde.

Stranke se u parničnom postupku ne bave istinom. One svoj životni problem uz pomoć pravnika prevode sa socijalnog na pravni jezik. Zato se parnični postupak bavi samo pravno relevantnim, a ne i strankama životno relevantnim pitanjima. One u parnici ne brane svoje istine, već svoje pravne pozicije. Pri tome se služe činjenicama i dokazima koji potkrjepljuju njihovu pravnu poziciju, a ne i onima koje im ne idu u prilog. U tim nastojanjima usmjerenim na pobjeđivanje ili poražavanje protivnika, istina gubi smisao. Sudac ne može naložiti strankama da dostave sve što je potrebno da bi se utvrdila prava istina, već mora suditi na temelju činjenica i dokaza koje su mu stranke doprinijele. Zato sudske presude ne odgovaraju stvarnosti, a sudska istina smatra se samo najvjerojatnijom istinom. Zato s presudom nitko nije zadovoljan, jer naprosto ne odgovara stvarnosti. Odnos stranaka nakon presude trajno je poremećen, jer se jedna od njih uvijek proglašava pobjednikom, a druga gubitnikom. Ma koliko sudac stručno i ispravno vodio sudski postupak i ma koliko njegova presuda bila stručna i pravilna, u konačnici nitko od stranaka s radom suca nije zadovoljan. Odatle i moje nezadovoljstvo s takvim načinom rada, i sve češće izostanak osjećaja vlastite korisnosti i doprinosa društvu. Svijest o tome postala je glavnim okidačem mog odgovara – Da mirenju!

Kako je mirenje postalo značajan dio vašeg života? Kako pomirujete suca i izmiritelja u sebi?

Među svim ulogama vezanim uz rješavanje sporova, uloga izmiritelja je najbliža sudačkoj, premda se obje uvelike razlikuju. I sudac i izmiritelj su treće nepristrane osobe koje sudjeluju u sporu između stranaka i brinu se o zakonitost i postupka i rješenja spora. Međutim, uloga izmiritelja je mnogo zahvalnija i donosi mnogo više zadovoljstva i izmiritelju i strankama. Naime, dok je sudac neutralan i u naravi iskazuje jednaku nezainteresiranost za obje stranke i njihov spor, izmiritelj vodi jednaku brigu o obje stranke i o njihovom zajedničkom životnom ili poslovnom problemu, i za razliku od suca, aktivno im pomaže doći prihvatljivog rješenja. Izmiritelj za razliku od suca, ne može odlučiti o sporu između stranaka. Stranke mogu birati izmiritelja, a suca u parničnom postupku ne. Stranke su aktivno uključene u postupak mirenja i imaju kontrolu i nad postupkom i nad rješenjem spora (sadržajem nagodbe). U parničnom postupku i postupak i sadržaj presude kontrolira isključivo sudac. U mirenju nema neizvjesnosti u uspjeh spora, stranke postižu vlastito rješenje i za to zajedničku istinu i pravdu. U mirenju stranke slobodno iznose svoju stranu priče, koja je za njih važna i koja nije nužno pravno relevantna. U mirenju nema pobjednika i gubitnika i stranke trajno zadržavaju svoj dobar odnos. Za razliku od mirenja, u parničnom postupku susjedi postaju stranci, prijatelji neprijatelji, a poslovni partneri poslovni konkurenti. U mirenju stranke nastavljaju sa svojim odnosom i mogućnost nastanka njihovih novih konflikata svedena ja na minimum.

Predsjednik ste Hrvatske udruge za mirenje. Čime se Udruga bavi? Koji su njeni ciljevi, misija, vizija?

Udruga danas broji preko 370 članova. Bavi se promocijom mirenja, edukacijom o mirenju i rješavanjem sporova mirenjem u svom Centru za mirenje. Povezuje sve ljude i institucije oko ideje jednake vrijednosti svih ljudi i uvažavanja njihovih jedinstvenih različitosti. Želi pridonijeti unapređenju tradicionalnog sustava rješavanja sporova i stvoriti sasvim novi komplementarni sustav privatne pravde, u kojem će stranke u sporu same odlučivati o stvarima koje su samo njima važne. Želimo svim strankama osigurati izbor između najmanje dvije mogućnosti, državne i (njihove) privatne pravde. Do sada, stranke su se za rješavanje svojih sporova mogle obraćati isključivo sudovima. Veliki je posao još pred udrugom i njenim članovima, posebno na promociji mirenja kao opće prihvaćenog načina rješavanja sporova na nacionalnoj razini i izgradnji pozicije krovne udruge svih hrvatskih izmiritelja i institucija za mirenje.

Ono što svakako privlači pažnju kod mirenja je činjenica da stranke zaista imaju potpunu kontrolu nad svojim postupkom? Dolaze li stranke zaista same do vlastitog rješenja kojim su obje zadovoljne? Pojasnite nam tu win - win situaciju kao posljedicu postupka mirenja.

Zbog opisanih pravila sudskog parničnog postupka, ali i sveukupne klime sporenja i poimanja sudnica isključivo kao arena za pravne bitke, u kojima je važna samo pobjeda, pravda je poodavno izgubila svoje mjesto u sudovima. Jedna od prvih lekcija studenata prava je da pravo i pravda nisu sinonimi. U takvom okružju u kojem mladi budući pravnici tako rano gube vlastite ideale, nije teško zaključiti koliko je teško snaći se nepravnicima. Općenito, i dalje se pogrešno smatra da se pravda dobiva u sudovima. Pravda nije nešto što vam netko drugi može udijeliti, a ponajmanje država. Pravdu mogu osigurati sebi samo same stranke u sporu. Naime, stranke u postupku mirenja grade ozračje za komunikaciju i pregovore. Kroz uzajamnu slobodnu razmjenu svojih strana iste priče i svojih razloga i kroz iskazivanje međusobnog razumijevana i uvažavanja, stranke postaju sve spremnije korigirati svoje početno subjektivno viđenje stvari, svoju vlastitu početnu istinu. Stranke u mirenju suglasno kreiraju zajedničku treću realnost te vlastita, samo za njih važeća i prihvatljiva pravila. Zato sadržaj nagodbe u mirenju uvijek odražava zajednički osjećaj pravednosti. Odatle i osjećaj jednakog zadovoljstva s nagodbom u mirenju ili u najgorem slučaju, osjećaj jednakog nezadovoljstva postignutim rješenjem. Naglasak je na jednako! Odatle i situacija za obje stranke bliska pobjedničkoj. U parnici takve obostrano prihvatljive pravde nema.

Kratkotrajnost postupka, brzo rješavanje problema je vrlo važna karakteristika u današnje vrijeme. O kojem se vremenu točno najčešće radi?

Zanimljivo je da se u parničnim postupcima i pored svih opisanih tegobnosti, kategorije kao što su vrijeme, troškovi i neizvjesnost u ishod spora gotovo potpuno zanemaruju, posebno kada stranke sebi dopuste da duboko zađu u svoju suprotstavljenost, što je jedna od osnovnih svrha sudskog parničnog postupka, sve do konačne pobjede. U mirenju nema ročišta, već je riječ o sastancima. Najveći broj mirenja završava na prvom sastanku, koji može trajati od nekoliko sati, pa i cijeli dan, ako stranke tako žele. Drugim riječima, ako postoji dobra volja stranaka one svoj spor u mirenju mogu okončati već u jednom danu. Ovisno o tome koliko se vremena stranke usuglašavaju oko pristanka na mirenje, oko izbora izmiritelja, oko datuma prvog sastanka i o tome koliko su spremne da traje svaki sastanak, najveći broj mirenja dovrši se unutar mjesec do dva dana. Efektivno mirenje odvija se kroz pregovore na sastancima čije trajanje se mjeri satima. Moje najduže mirenje odvijalo se unutar 4 mjeseca, kroz 4 sastanka, koja su ukupno trajala 13 sati i 30 minuta.

Koliko košta mirenje?

Profesija izmiritelj je u nastanku, a osnovne pretpostavke za njen razvoj su stvorene. Svi Centri za mirenje u Hrvatskoj, pa tako i Centar za mirenje HUM-a, ima svoj troškovnik. Njima se cijena mirenja određuje raznoliko, od dogovora o cijeni sata s izmiriteljem do određivanja cijene prema složenosti ili vrijednosti spora. Danas se još uvijek mnogi postupci mirenja u svrhu njihove promocije provode besplatno. S druge strane neki izmiritelji, postižu već pristojne naknade, ali još uvijek mnogo niže od ukupnih troškova parničnog postupka. Cijena mirenja ovisi o tome koliko brzo i obostrano prihvatljivo rješenje spora ima vrijednost za stranke te o reputaciji i sposobnosti izmiritelja dovesti stranke do takvog rješenja. U SAD stranke koje unaprijed plate troškove mirenja, ne žele odustati od mirenja sve dok ne sklope nagodbe. Ako su već platili za HUMHUM kao akreditirana institucija za edukaciju o mirenju, održava edukacije, izdaje certifikate, organizira predavanja, okrugle stolove, konferencije i sastanke s drugim institucijama za mirenje, u zemlji i inozemstvu. HUM je vjerojatno među prvima u zemlji izvezao znanje o mirenju izvan granica Hrvatskestručnu pomoć oko sklapanja nagodbe, žele je i sklopiti.

Tko se sve može obratiti Hrvatskoj udruzi za mirenje? Kakva su vaša iskustva sa rješavanjem sukoba, sporova kod stranaka? Ima li rezultata?

Centar za mirenje HUM-a osnovan je s ciljem da bude javni servis građanima, od onih s niskim primanjima i bez mogućnosti snošenja troškova sporenja, pa do onih koji žele riješiti najsloženije i visoko vrijedne sporove. HUM okuplja najveći broj hrvatskih izmiritelja i među njima su upravo i oni najiskusniji i najbolji. Sve potrebne podatke pronaći ćete na našoj web stranici www.mirenje.hr ili nam se obratite na telefon broj 01 4811 283. Za početak mirenja potrebna suglasnost obiju stranaka. Također postoji mogućnost da nam se jedna stranka obrati s prijedlogom za mirenje i da mi potom pokušamo kontaktirati drugu stranku u pogledu prihvaćanja prijedloga.

Udruga održava i edukacije i treninge za izmiritelje. Može li izmiritelj biti svaka osoba i kako postati izmiritelj?

HUM kao akreditirana institucija za edukaciju o mirenju, održava edukacije, izdaje certifikate, organizira predavanja, okrugle stolove, konferencije i sastanke s drugim institucijama za mirenje, u zemlji i inozemstvu. HUM je vjerojatno među prvima u zemlji izvezao znanje o mirenju izvan granica Hrvatske. Za pohađanje osnovne obuke za izmiritelja, nema posebnih uvjeta. Mora se raditi o punoljetnoj osobi neovisno o njenoj struci. Osnovna obuka traje 40 sati. Imatelj certifikata o osnovnoj obuci može se registrirati u registru izmiritelja pri Ministarstvu pravosuđa RH. Osnovna obuka, garantira stjecanje osnovnih znanja i vještina, koje zahtijevaju stalnu edukaciju.

Što bi poručili našim čitateljima?

Odvojite malo vašeg dragocjenog vremena i saznajte nešto više i o mirenju i o našoj udruzi. Okupljamo veliki broj ljudi dobre volje kojima je zajednička ljubav, briga prema ljudima i interes za mirenje ne samo način rješavanja sporova, već prije svega način života. Naučite i vi nešto više o vještinama i tehnikama mirenja i pregovaranja, o tehnikama komunikacije, o konfliktima i o drugim znanjima, koji vam mogu unaprijediti vaš život, vaš posao i vaš odnos s okolinom u kojoj živite. Ili, samo nam se pridružite i malo bolje nas upoznajte. Mi vas veselo očekujemo!

Silvija Lažeta