Razgovor s Koraljkom Kovač

Gospođo Kovač, pred koji dan u Zagrebu je otvorena izložba crteža hrvatskih umjetnika „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu". Možete li nam nešto više reći o samoj izložbi, o njenoj organizaciji, povodu i sl.?

Ove godine su u Križevcima otvoreni 4. dani hrvatskih svetaca i blaženika, a to je ujedno bio poticaj za izložbu koja je održana u gradskom muzeju Križevci. Nositelji idejnog koncepta izložbe su Tomislav Buntak-docent na ALU i Ksenija Abramović-voditeljica Galerije hrvatske sakralne umjetnosti "Laudato Corde". Tekstove koji prate izložbu su pisali docent i slikar Tomislav Buntak i povjesničarka umjetnosti Bruna Bach.

Na izložbi sudjelujete kolažom kojeg ste izradili o bl. Mariji od Propetoga Isusa Petković. Koji su Vam bili motivi i umjetničko nadahnuće pri izradi tog djela?

Nakon što me je Tomislav Buntak pozvao da sudjelujem svojim radom na izložbi krenula sam istraživati. Nešto sam znala o Hrvatskim svecima i blaženicima, ali ne Sakralna umjetnostMislim da zapravo koliko pratim likovnu scenu nema puno umjetnika koji rade sakralnu umjetnost. Postoje tematske izložbe kao "Pasionska baština" i još neke koje pokrivaju sakralnu tematiku kada govorimo o ulasku tako posvećene umjetnosti u galerijedovoljno da bi mi to dalo poticaja za stvaranje. Dok sam tako istraživala prvo sam odlučila da će to biti žena, pa je onda to iz nekog razloga bila Marija Petković. Listajući knjige i traženjem po internetu došla sam do nekih dijelova njenih tekstova od ukupno 15 rukom pisanih dnevnika. Rukopisi su nastali kao plod duhovnih vježbi. Iz tih njenih dnevnika duše: "Nebesa uzigrajte od radosti...dajte hvalu ljubljenom ocu nebeskom ...zvijezde milo zablistajte... recite mu da ga hvali i blagoslivlje duša i srce moje"! Zapravo mi je divan taj njen način kako se ona kroz riječi obraća Bogu, Isusu, nebesima, zvijezdama, pticama i sa koliko ljubavi ide ta komunikacija. Te rečenice su mi dale uvod u stanja njene duše, a i inspiraciju da nastanu moj slike.

Mnoga grandiozna umjetnička djela u slikarstvu, ali i u kiparstvu, glazbi i književnosti u prošlosti su bila nadahnuta tekstovima evanđeljima, životima svetaca i općenito prožeta kršćanskim motivima. Kako bi ocijenili današnji položaj sakralne umjetnosti?

Pri obilasku knjižara sa sakralnom tematikom i traženja monografija sa tim istim sadržajem djelomično dolazim do saznanja o položaju sakralne umjetnost koja u većoj mjeri nastaje za crkve u vidu slika, skulptura, vitraja, freski ili nečeg sličnog dok dokumentaristički (monografije) gotovo ne postoje. Mislim da zapravo koliko pratim likovnu scenu nema puno umjetnika koji rade sakralnu umjetnost. Postoje tematske izložbe kao "Pasionska baština" i još neke koje pokrivaju sakralnu tematiku kada govorimo o ulasku tako posvećene umjetnosti u galerije. No ova izložba je primjer da sakralna umjetnost ima svoje mjesto i u galerijskom prostoru i nadam se da će takvih poticaja biti još.

Kako bi općenito ocijenili suvremena kretanja u umjetnosti, a posebice u slikarstvu kojim se bavite?

Možemo govoriti da je unutar slikarstva naglasak uglavnom na figuraciji što se moglo iščitati i na biennalu slikarstva koje je ove godine po prvi puta bilo organizirano i postavljeno u HDLU-u. Takva tendencija nije samo kod nas nego i na Europskoj razini što smo imali priliku vidjeti unutar biennala sa postavom britanskog kustosa sa njemačkom adresom Marka Gisbourna. Ne radim figuraciju no tema Hrvatski sveci i blaženici mogu reći da je bila i poticaj i izazov.

Među umjetnicima i kritičarima često se raspravlja o položaju kulture u suvremenome društvu, o odnosu politike i kulture, o suvremenim potrošačkim trendovima koji bi i kulturu željeli tretirati isključivo kroz prizmu profita i novca itd. Kakvo je Vaše mišljenje o čitavoj toj problematici?

Kao što sam se djelomično osvrnula u prethodnom odgovoru, moda, zakon potražnje, politike ili novca ne mogu promijeniti moj izbor tema, način slikanja ili pristup slikarstvu. Sve što nastaje ide iznutra, kao unutrašnji poticaj i to apsolutno nema veze sa onim vani. Naravno da mi je drago ako publika i kritika dobro reagiraju na moje slikarstvo, ali dok nastaju slike i dok sam u samom procesu stvaranja ne mislim o tome.

Kakav je prema Vašem mišljenju položaj hrvatskog slikarstva i općenito umjetnosti u europskim i svjetskim razmjerima? Tj., što i koliko Hrvatska na kulturnome planu može ponuditi Europi i svijetu?

Pa mislim da unutar hrvatskog slikarstva ima sjajnog, dobrog i lošeg, uostalom kao svagdje u Europi i u svijetu. Ponekad se zna dogoditi da netko ovdje slika jako slično kao netko na drugom kraju svijeta! Kako to? Svi smo povezani istim izvorom, stvaralačkom snagom i kao mediji samo kreiramo ono što primamo kao sliku. Mislim da puno možemo ponuditi ako je to što nas predstavlja skroz ono najiskrenije što možemo dati iz sebe na temelju svog znanja, iskustva i osjećaja koji smo stekli baveći se slikarstvom ili bilo kojim drugim vidom umjetnosti.

Davor Dijanović