„Postojanje“: Zbirka pjesama Davora Dijanovića

Ovih dana iz tiska je izišla zbirka pjesama novinara i publicista Davora Dijanovića pod naslovom „Postojanje“. Knjiga sadržava 47 pjesama.

Predgovor i pogovor knjizi napisali su književnici Damir Pešorda i Đuro Vidmarović.

Iz predgovora D. Pešorde

Dijanovićeva poezija reaktualizira pjesničku poruku, društveni smisao pjesničkog angažmana, komunikativna je i idejno provokativna. S druge strane upravo iz težnje da naglasi poruku ponekad sklizne u gotovo kolumnistički diskurs i nametljivu deklarativnost. U uspjelijim pjesmama pjesnik formalno doseže stegnutost i ekonomiju Šimićeva stiha, premda je to stih sadržajno sasvim drukčiji, dok je u ostalim slučajevima riječ o besjedovnom stihu ili ritmiziranoj prozi koja samo izvanjskom grafičkom organizacijom podsjeća na stih Antuna Branka Šimića iz zbirke Preobraženja.

(…)

Većina Dijanovićevih pjesama sretno ujedinjuje sadržajnu intrigantnost i primjerenu poetsku formu. U pogledu strukture te pjesme se kreću od kraćih pjesama u prozi, grafički uglavnom organiziranih u slobodne stihove (npr. Realnost, Prolaznost i dr.), preko ekspresivnih lirskih pjesama u slobodnom stihu (npr. Vatra, Besmrtnost i dr.) do lirskih minijatura (npr. Svjetlo, U noći i dr.), pa i aforizama (npr. Kap, Ljepota i dr.). Zajednički gotovo svim tim pjesmama je jedan moralni impetus, za koji bismo mogli reći da je svojevrsna differentia specifica Dijanovićeva pjesništva u odnosu na većinu suvremene pjesničke produkcije u Hrvatskoj.

Iz pogovora Đure Vidmarovića

Dijanović je okrenuo leđa postojećim pjesničkim trendovima, odbacio je čelični zagrljaj postmodernizma, slijedeći javno obznanjenu misao akademika Solara, kako je postmodernizam mrtav, jer se iscrpio u kritici svega postojećeg.

(…)

Dijanović je u velikom stilu pokazao kako može izgledati jedan mogući smjer: poezija kršćanskoga nadahnuća. Time se pridružio Dragi Čondriću, Anki Petričević, Eneriki Bijač, Nives Puhalo, Bogdanu Maleševiću, Mići Stojiću…

Dijanović svoje kršćansko nadahnuće ne krije, ne zamotava u sedam velova eufemizama. Pozivanjem na sv. Ivana apostola i njegovu Apokalipsu, Dijanović upućuje na Logos i helensku filozofsku tradiciju, ali i Ivanovu kršćansku preobrazbu, na veliku tajnu koju do danas tumače i lome.

(hkv)