„450. obljetnica Hektorovićeva Ribanja i ribarenja“
U Zavodu HAZU u Splitu (19.-22. travnja) održani su 28. Marulićevi dani s međunarodnim znanstvenim, književnim i izdavačkim programom posvećeni Marku Maruliću. Smotru su otvorili akademik Nenad Cambi i voditelj Centra Marulianum pri splitskom Književnom krugu dr. Bratislav Lučin, uz otvaranje prigode izložbe, prigodni govor imao je akademik Tonko Maroević.
Od 20. do 21. travnja, održan je međunarodni znanstveni skup Colloquium Marulianum XXVIII, posvećen „450. obljetnici prvog izdanja Hektorovićeva Ribanja i ribarenja“ na kojemu su izlagala 24 znanstvenika iz Hrvatske, Švicarske i SAD.
Polaganje vijenaca na trgu ispred spomenika Marka Marulića - Tonko Maroević, Jelena Hrgović i Đuro Vidmarović
Skup je započeo izlaganjem Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine složene po Petru Hektoroviću Hvaraninu kao ciklus Natalie Stagl-Škoro, koja je kazala da je dosada u središtu zanimanja bio samo tekst Ribanje i prigovaranje, a ostali nisu stavljeni u kontekst s njim, ili barem zajedno objavljeni u izvornom redoslijedu, kako je očito bila Hektorovićeva namjera jer je dobro osmislio i odabrao i usklađivao svojih 16 tekstova koji čine jedan ciklus. Tonko Maroević razmatra različitosti Hektorovićeva mjerenja i odbrojavanja uspoređujući ih s mjerom u srednjevjekovnim i renesansnim književnim tekstovima. Morana Čale imala je izlaganje Mudri Fitagora. Ribanje, Erazmo i humanistička paremiografija. Neven Jovanović u Marulić i Hektorović, dva renesansna dalmatinska čitaoca Diogena Leartija usporedio je recepciju Laertija u Marulićevu Repertoriju i Hektorovićevu Ribanju.
Ivan Lupić govoreći o Hektorovićevim snovima, ističe da je Ribanje jedan od najvažnijih spomenika višejezične književne kulture u ranovjekovnoj Dalmaciji jer objedinjuje tekstove na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku. Tomislav Bogdan razmatrao je odnosu faktičnog i fikcionalnog u Hektrorovićevu Prigovaranju. Divna Mrdeža Antonina u radu Žanrovske odrednice Ribanja predstavila je žanrovska obilježja Ribanja (iskazni modus, likovi, prostor, kompozicija, stih, čitatelj...) propitujući odrednice koje posjeduje i Hektoroviću dostupna lektira, upotpunila je žanrovsku sliku Ribanja i preciznije poziciranje teksta u književnom kontekstu ranonovovjekovlja. Lovro Škopljanac u radu U staru kipu – Ribanje i Pelegrin kao prozna djela razmatra implikacije njihove, biološke starosti u tekstu i kontekstu njihovih poznih narativnih djela Ribanje i Pelegrin, s polazištem da su obojica u navedenim tekstovima htjeli izložiti refleksije o vlastitoj poodmakloj dobi. Kristina Grgić Engleski prijevodi Ribanja i ribarskog prigovaranja usporedila je tri prijevoda izvornog teksta i njihova specifična rješenja na sadržajnoj i formalnoj razini i interpretativne učinke, predodžbu o Ribanju i njegovu mjestu i značenju u hrvatskoj i europskoj književnoj tradiciji. Gordana Čupković govorila je o Značenju i funkciji participskih konstrukcija u Ribanju. Sanja Vulić o Hektorovićevu jeziku s aspekta rječitvorja i u odnosu prema suvremenom dijalektnomu stanju govorila je Hektorovićevim jezičnim rješenjima koja su danas znatno bliža normiranom hrvatskom književnom jeziku negoli današnjem hvarskom govoru.
Amir Kapetanović u Pragmalingvistički aspekti dijaloga u Ribanju Petreta Hektorovića osvrnuo se na ulogu dijaloga, te kako je u Ribanju iskorišten u narativne, filozofske i didaktičke svrhe, osvjetljujući ribarske komunikacije (upravni i neupravni govor) u kojoj su mjeri ribarske replike uvjerljivo u dvanaestercu, dok Anamarija Žugić Hektorovićevo Ribanje od dramatizacije do intermedijalnosti i hibridnih formi sagledava u suvremenoj dramatizaciji Ribanja, na način kako su prepoznati dramaturški potencijali izvornoga teksta i njihov tretman u raznovrsnim formama. Stephan Sander-Faes u radu Iz Zadra s ljubavlju: privatni život intelektualaca u renesansnoj Dalmaciji donio je ulične poglede na humanističke elite i intelektualne krugove renesansne Dalmacije i zemljopisne raspone i društvenu raširenost zadarskih humanista i intelektualaca, njihovih odnos i razlike s obzirom na stalež. Darko Novaković u Još jedna bilježnica Filipa Zadranina: rukopis 1213 iz firentinske Riccardiane, kazao je da Rukopis počinje teološkom raspravom s nepoznatim propovjednikom u crkvi sv. Stjepana u Zadru (crkva sv. Šime).
Dinko Zelić i (Ana Plosnić-Škarić, izočna) predstavili su nepoznati rukopis Ex Cicerone et aliis quibusdam-nepoznati frazarij Mihovila Vrančića, nedavno otkrivenog spisa obitelji Vrančić u Državnom arhivu u Zadru. Posrijedi je sveščić od 10 listova, koji na oko 16 stranica sadrži 455 čistopisom ispisanih rečenica, izravno ili u promijenjenom obliku prenijetih iz djela latinskih pisaca. Vlado Rezar u Novi pogled u humanizam Nikole Petrovića Korčulanina upozorava nepoznate detalje vezane za Petrovićev boravak u Italiji, školovanje i humanističku aktivnost, napose grčkog izraza i nadopunjuje njegovu biografiju. Irena Bratičević u Kotorski humanist Ludvik Pontano o novootkrivenoj zbirci talijanskih pjesama Hanibala Lucića iščitava se da je Pontano rodom iz Kotora. Andrew Laird i Petra Šoštarić u radu Djelo Vinka Paletina De iure et iustitia belli contra Indos razmotrili su Palentinovo djelo u kontekstu šesnaestostoljetnih izvora o Novoj Španjolskoj i domorodačkom stanovništvo, osobit na Casasa i njegov poznati prigovor zlostavljanju i porobljavanju Indijanaca u objema Amerikama te razlike između latinskog teksta i španjolskog prijevoda (napisanih u istom desetljeću). Zvonimir Milanović Marulićev kršćanski humanizam. Filozofske i političke ideje u spisu Dialogus de Hercule na tragu je zaključaka Mirka Tomasovića, kako Marul u Dijalogu „problematizira i jedno poetičko“ ne puko ideološko pitanje, kako se odnositi u humanističkom procesu pisanja prema antičkoj mitologiji, te razmatra književne upite, filozofske i političke ideje u Dijalogu. Branko Jozić Marulićeve starozavjetne ličnosti petstota obljetnica, kazao je da je ovo manje Marulićevo poznato djelo ostalo u rukopisu sve do danas, po svemu sudeći autor ga je pripremio za tisak, ali je prvi put tiskano 1979. Petstota obljetnica povod je da se razmotri u kontekstu žanra i ukupna Marulićeva opusa, kako on pristupa biblijskom tekstu i da se dokuči autorova intencija i ciljana čitateljska publika. Bratislav Lučin Splitski kancelar Petar Petronja (+1434/35), korespondent ( i učenik?) Jurja iz Trapezunta širi spoznaje o Petroniji, dopunja Morovićeve identifikacije naslova, iznosi podatak o kontaktu Petronija i Jurja, glasovitog učenjaka s Krete, koji dolazi u Italiju i prelazi na katolicizam, postao tajnikom pape Eugena IV. i sudjelovao u Firentinskom koncilu.
U sklopu programa priređene su i studenske tekstološke radionice: dvanaesta latinistička Iz Marulićeve bilježnice- Diogen Laertije i deseta kroatistička Suvremeni pristup Hektorovićevim tekstovima, na kojima su sudjelovali studenti iz Splita, Zadra, Zagreba i Mostara, te su predstavljene i četiri knjige.
U crkvi Sv. Frane slavila se misa zadušnica za Marulića i sve pisce, umjetnike i kulturne djelatnike Splita i okolice, a predvodio ju je don Drago Šimundža, uz fra Žarka Mulu i fra Nikolu Matu Roščića. Don Drago Šimundža je u svojoj homiliji istaknuo, kako je današnjem svijetu, i mlađim i starijim naraštajima potreban Marulićev impuls optimizma, a to su : svijest o sebi, o svom identitetu, o svom narodu i o svojoj kulturi. Na kraju zaključivši, da je Krist temeljna vrijednost i da te misli i poruke budu poruke nade i vjere da u ovom modernom vremenu budemo i otvoreni prema vrijednostima koje je ovaj grad, naš narod, naša Crkva itekako sačuvala i danas ih nama daje, a mi koliko možemo nosimo u sebi, živimo i širimo oko sebe.
Drago Šimundža i Đuro Vidmarović
Nakon mise, uz prigodan govor predsjednika Društva prijatelja kulturne baštine, Splita, Ede Šegvića, koji je kazao da je Marulić, najistaknutija ličnost grada Splita, ne samo ovoga stoljeća, nego i milenija, položen je vijenac na Marulićev grob, a svećenici su izmolili molitvu za sve pokojne znanstvenike, književnike i umjetnike koji su živjeli i djelovali u Splitu.
U sklopu 28. Marulićevih dana, Društvo hrvatskih književnika, u četvrtak, 19. travnja u Književnom krugu, dodijelilo je Nagrade Dana hrvatske knjige: Judita, Slavić, dok nagrada Davidias ove godine nije dodijeljena.
Nagrada Judita pripala je mons. Dragi Šimundži za knjigu Marko Marulić pjesnik i didaktičar koju je povjerenstvo za njezinu dodjelu proglasilo najboljim djelom u 2017. godini koje se bavi hrvatskom književnom baštinom. Nagrada Slavić, koja se dodjeljuje za najbolji autorski prvijenac u 2017. godini, pripala je Luki Vukšiću za knjigu kratkih priča Vatra u snijegu.
28. Marulićevi dani, završili su u nedjelju, 22. travnja, u Domu kulture Grohote na otoku Šolti, kazališnom predstavom Ribanje i ribarsko prigovaranje, u izvedbi Hvarskog pučkog kazališta.
Dragica Zeljko Selak