Martin Jakšić: Šakački po šokački

Ovaj je sadržaj namijenjen svima živućima, ma gdje bili, rođenima u istočnoj Hrvatskoj: Slavoniji, Baranji, Srijemu, Posavini ili Donjoj Podravini, jedinstvenom socio-kulturnom području.

Autor je Zagrepčanin, podrijetlom iz Slavonije, rođen 1. ožujka 1931. od dade Tune i mame Kate. Zvanjem viši medicinski tehničar, a zanimanjem pisac na slavonskom dijalektu, leksikograf, dijalektolog, frazeolog, književnominimalistički pisac, publicist, komentator i humorist.

Djela: „Naše riči“, „Bećari i bećaruše“, „Divanimo po slavonski“, „Srčika“, „Raboš“, „Partaje i parbe“, „Šalko“, „Slavonice – dijalektološke i frazeološke“, rječnik „Gole riječi“ i „Rječnik govora slavonskih, baranjskih i srijemskih“ (digitaliziran u kolokacijskoj bazi hrvatskoga jezika).

 slikeknjigajaksic

U svojoj iskričavoj duhovitosti, ponudio nam je i opširniji životopis:

Ja sam vam jedan jedini jedinak zaostao od dade Tune i mame Kate Jakšića, jedini stari Mikanovčan, upol Šušnjara. Tolko za ve sjenilne koji slabo bardaje. Rođen prije nove, komunističke ere u ravnici, pa mu je i danas sve ravno. Utemeljili ga dado poljoprivredni seljak i mama kućna domaćica još nekad u 20. stoljeću. Tako je proizveden kao maloseljak, a razvio se u velikog malograđanina. Kao mali žarko je želio postati veliki pa se pentrao po tarabama, drveću, po tavanima i krovovima. Počeo se jako smijati tek kada si je stavio prednji zlatni zub. Dobro je živio od budžeta i proračuna dok mu nisu poslali obračun. Još od malena bio izumitelj, sam je izumio nekolko šala, ali ga je ubrzo prošla volja. Uspješno je skinuo 10 kila, još kada bi mogao barem toliko godina. Uspješno završio Osrednju mlinarsku školu i specijalizaciju Vezanje vreća. Oduvijek je maštao postati farmakolog na nekoj farmi, ali se morao zadovoljiti ulogom doktorskog pomoćnika, njegova nekad lijeva ruka ili noga, iako nije ni ljevak, ni ljevičar. Kao stručni suradnik dizao je tuđe noge, a sad ne može ni svoje rođene. Korijena slavonskoga, srčike šokačke, fajte seljačke, žile staračke. Cijeloga života živi, uživa, preživa, preživljava i koješta proživljava. Trenutačno domoljub, domorodac, samonikli, samohrani umirovljenik, perspektivni umrtvljenik. Prima penzarinu, plaća ležarinu, ostaje mu samo bezvezarina. Kao bezveznika ne će ga više ni za poreznoga obveznika. Prije je bio apatičan, a sada mu je sve svejedno, „boli me!“ – priznaje. Ima naprednu vrlinu i nazadnu manu. Nije toliko hrabar koliko je brz. Po vokaciji humani humorist, a po lokaciji uspješan pijanist. Pije i jede vino otkako je politički dokazana hrana. Pije tekuće šljive i jede lude gljive. Dok vozi ne pije zbog nekih nula.

Fuš-humanist i fuš-humorist. Voli zbijati šale i ostalo. Volio stoički, ljubio i – legalno. Bećarski se vladao i ponekad stradao. Plaću trošio na sestre, pa mirovinu na doktore. Živi u izobilju jer mu je dosta svega. Skupo kupovao, jeftino prodavao, a zarađivao samo bolest. Koliko ležao, toliko odležao. Puna mu je kapa praznoga džepa. Bogu se molio, a cure volio. Glumio i odglumio. Tek na psihijatriji došao k sebi. Obišao svijet na zemljovidu. Što je izmislio, to je oknjižio. Nije se toliko popravio koliko se oporavio. Više dobio na vagi nego na cijeni. Nastranački ekstremist. Sretan je zbog Hrvatske i nesretan zbog hrvatskoga. Zabrinut za jezičare oćel ikad stići ispovraćat sve te tuđiceposuđenice. Na čekanju je bolje budućnosti. Tješi se spoznajom da je starost srećom ipak samo prolazna. Zbog visokoga tlaka boluje od niskoga pritiska. Sada je b.o. (bez obzira) jer je debelo smršavio, samo se ne primijeti. U ratu je imao male gubitke, jer su mu ispale samo dvije plombe. Skitao se po Bosni, a bančio po Zagrebu. Uzalud mu dug jezik kad ima kratke prste i noge. Budući da je vrijeme novac, trebao bi biti kao umirovljenik-bogataš. Čuven je po tome što nitko nije čuo za njega, a bolje da ga nije ni vidio. Kažu da je mali čovjek, ali velika glava. Piše i govori četiri svjetska jezika: materinji, ćaćinji, šatrovački i gegavački, zna čitati korjenito pismo, služi se i suvremenim anglo-hrvatskim. Piše i čita (p)razne fore, forizme, aforizme, afroditizme i slične lukave idiotizme i sprčkane izmišljotine. Smiješi se, smješka, osmjehuje, smijulji, nasmijava i smije kao i prije – kad smije. Bavi se i vrlo ozbiljnom literaturom pišući crni humor na štetu noćnoga života kada ništa drugo ne radi. U stražnje vrijeme bavi se i istraživanjima; kad nešto zametne, teško pronađe.

Pokojne žena i punica užasno su ga voljele pa jedva čekaju da ga što prije ugledaju. Preživio obavijesne razgovore. Čekao 20. i dočekao 21. stoljeće. Zalaže se umjesto inata za slogu i ljubav Slavonaca i njima sličnih. Diči se podrijetlom i galami materinskim jezikom dok su njegovi zemljaci složni samo kad šute. U biti djelom ozbiljan, riječima neozbiljan. Božić čestita svima, a Novu godinu onima koji ju slave. Nada se da će bar jednom postati slavan, ako ne prije, onda kad svi složno uzviknu – slava muuuu! Svoje moći želi ostaviti oporukom, ali preporukom tko ga uhrani, dohrani i pohrani.

Jedno ja vas časti šalom, a drugo ja – poluistinom.

A ja odoh – k raju!

Zauvijek vaš i naš Martin iz Zagreba...

Mudrice i šaljivice

Bećarina tupao po mraku, misto cure poljubio baku.
Dok je srca, bit će i Kroacije; dok je želudca, bit će i Slavonije; dok je rakije, bit će i Šokadije.
Na Duove cure su ljelje, a momci ljulje.
Mua u uu. – Muva u uvu.
Mikanovčanima je najsigurnije na oraju.
Kad bude vino hrana, i seljak će biti građanin.
Što više đubreta, to bogatiji seljo.
Nek je bravac blatan, glavno da je mastan.
Nek je krmača musava, al nek je masna.
Nije bećar koji pije piva, već je bećar koji namigiva.
Seljaci obilaze birtije, a građani lokalitete.
Pripovida se da u špitalju najviše primaju primalje i primarijusi.
Čovik i žena su jedna duša, a dvi guzice.
Ko je imavo udavače, držo je guske.
Di si da si – nek si, jer kaki si – ni za di si nisi.
Osik je mozak, Đakovo duša, Vinkovci srce, Brod želudac, Požega pluća, Ilok tanko, a Županja slipo crivo. Di nam je ondak no debelo crivo?
Ženit ću ju ako puši, da mi meso na tavanu suši.

Koješta

Ako ne moreš šilom – probaj burgijom.
Ako oš da te poštivam – plati.
Ako su prosti bećarci šokačka narodna kultura, onda sam ja nekulturan.
Bara je krmači more.
Bolje imati par sinova nego par konja.
Bolje je bit opančar, neg papučar.
Furtom me vi purgeri začikavaju da sam malko udarit. Da jesam, već bi prvi osetio.
I Šokci ko i Cigojneri vole svirat, pjevat, igrat, a Cigojneri i divanit po svome.
Kad će šokački bend zatamburati engliš bećarac?
Kad imaš kandže, šta će ti kandžija.
Kažu da su Brođani pametniji od Vinkovčana jer su bliže Zagrebu.
Ko se svoga stidi – ništa ne vridi.
Krpelja ima najviše pred izbore.
Laglje je zjat, nego tkat.
Nekate se furtom okolo cmakat ko da nemate pametnijeg posla.
Od šokačkog inata ni kruva ni ruva.
Prije su Šokci išli u mađarsku školu.
Svako selo – druga fajta.
Sve su seke lepe, al ne ko kulenova.
Šokci bokci – Vlasi siromasi.
Što kaže Šokac kad se najede čvaraka? Okej!
Urbani su se Šokci već emancipirali, a ruralni još štundiraju bil-ne bil.
Zašto Slavonac Mato i Antun vole u Zagrebu bit Mate il Toni?
Zašto slavonska materijalna i nematerijalna baština nisu jednako cijenjene?

Divandžije

Ako je Tesla mogo bit hrvatski Srbin, onda i Martin može bit zagrebački Šokac.
Ako je baka, nije baba; ako je teta nije tetka.
Ako je mačka lukava, ni miševi nisu šašavi.
Bilo bi nam lipo da ni za krepat.
Bolje je s pametnim orat, nego s ludom pit.
Bolja je graova čorba, neg jezikova juha.
Bolje je da vas grize buva, nego savjest.
Bolje da vas žulja, neg da vas srbi.
Bolje je obrat vinograd, nego bostan.
Bolje je rmbat na zemlji, nego ležat pod njome.
Bolje je izlapit, nego oladit.
Bolja je i ciroza od skleroze.
Briga bika jel dobio tele ili telca.
Blago djelatnicima kad ne moraju ništa radit.
Bilo bi nam bolje da je malo više Božića i Novi godina.
Divan je divan na divanu.
Dočekasmo blagostanje da više dukate ne moramo posuđivat radi slikanja.
Crnica traži crnce.
Gaće zna svezat, al dug ne zna vratit.
Grmi ko sveti Ilija kad vozi bundeve.
I Bog je nekima davo, a nekima samo obećavo.
I buve se boje policajaca.
Iz ve kore se ne more.
Još je laglje izić na kraj s didom neg s unukom.
Ko ne more potrefit u sridu, nek proba u četvrtak.
Konju je svedno koji ga magarac jaši.
Komšija vam štalu potali, ponda prvi trne.
Lako se čelama mučit kad ne plaćaju porez.
Noći su za ljubav, a dani za svađu.
Prva bračna noć ko noć.
Nek vas ogovaraje, sam da vas ne žale.
Od mandićevskog vina se barem ne more dobit rak, samo ciroza.
Prije smo morali bratski, a sad popole.
Svako je piće dobro ako je birtašica anjc a.
Svedno je spo s kruške ili sa šljive.
Trebalo bi pozatvarat sve koji kradu Bogu dane.
Teško zemlji u kojoj se dobro živi i bez rada.
Svaki bi političar moro svršit bar farbarski zanat.
U domu je toplo, al je u domovini promaja.
U nekom se selu rode velikani, a u nekom mališani.
U Vegeti se vegetira, na Krku krka, a u Kaknju – jede burek.
Župnici su mršavi jer previše poste.

Zanimljive riječi

Andramokac – granatirmarš, valjušci s restanim krumpirom
Bakica – šaljivo za staru curu
Božji volo – jelenjak, hrušt
Bremenita žena – trudnica
Ciganska banda – nekoć tamburaši, muzikanti, danas Šokački bend, Berde bend, Slavonia bend i drugi bandòvi
Cocaroca – nekoć posna juha od pečenih bundevinih sjemenki
Čelo druma – pročelje kuće
Dembelija – obećana zemlja bez rada
Divanisati – dugo se koprcati na divanu
Doterana cura – dotjerana, lijepo odjevena djevojka
Drekmeštar – nekoć neznalica, fušer, šarlatan
Držati ženu – biti oženjen
Dvorac – svinjarnik, nastamba za svinje
Đikan – 1. loše piće; 2. srbijanski primitivac
Đurđa – tele oteljeno o Đurđevu
Farbarski kalfa – ličilački naučnik
Grof habe niks – porugljivo o siromahu koji se pravi važan
Imati ništa – imati nešto (po vrbanjski)
Karapampula – nekoć zaslađena kuhana rakija kao lijek protiv gripe
Konjska čorda – ergela, čopor konja na pašnjaku
Kulen-kulin – debelo crivo iz Juge
Kumova kita – nekoć kumov svadbeni dar mladencima
Lipicaner – kicoš, gizdavac
Lola – nije bećar nego lažno, kvočki podvaljeno jaje
Maršal – konjušar, konjogojac
Mrtvački sokak – ulica koja vodi na groblje
Muška sprava – šaljivo za muško spolovilo
Nazimad – zimska prasad
Nošati málo – nositi dijete, biti trudna
Osnovano bure – čista bačva pripremljena za vino
Otraniti trbuv – udebljati se
Poćemati se po gujci – izraz za poniženje
Posrana farba – naziv za žućkastu boju
Pristala cura – zgodna djevojka, dobra izgleda
Prteni gospodin – seljak općinski službenik
Rade – pokladna slamnata lutka za spaljivanje
Raspraviti kiku – raščupati, urediti žensku kosu
Rasprd – iznenadni razlaz, prekid sastanka
Roša – rupa za igru
Ritmajstor – konjanički kapetan za Austro-Ugarske
Rodoljubni kaputaš – nekoć porugljiv naziv za građanina sa sela
Selski bik – porugljivo za starog momka
Sirotinjski kurator – nekoć narodni liječnik ili socijalni radnik
Sisdemek – nekoć gradski zavodnički ples žena
Šnaps bruder – mokri brat, pijandura
Terati kera – bančiti, lumpati
Trašati ránu – jesti suho meso
Uskočkinja – žena pobjegla od muža
Uspravna loza – svojta, bliska rodbina
Živinar – veterinar

Po naški

Ako se Šokci budu još dugo ljubakali sa Slavoncima – ništa od Hrvatića.
Baranjci poste kad sa slanine pređu na čvarke.
Bilo bi još njekako da ni vi kojekaki stranaka i pizme.
Da nije Šokaca, ne bi bilo ni Šokica.
Dite ne more brez mlika ko ni Šokac brez rakije.
Dok je reklji i špenzleta bit će i novi kojekaki Šokaca.
Jel „Inati se, Slavonijo“ oda, himna il bećarac?
Konji bijelci, to su Babogredci, a Babogredke…?
Napredni će Babogredci svoj budući grad proglasiti – Didina Greda.
Pametni Đakovčani izmislili šokački bend, slijedi engleski bećarac.
Šokice su najlipše u narodnoj nošnji – na plaži.
Štitarke poštuju sv. Vinka, a ljute se na sv. Martina.
U kojem je hrvatskom gradu glavni kulturnjak – svinjogojac?
U Slavoniji se divani po hrvatski, a psuje po srpski.
U Zagrebu žive uglavnom Štef, Joža, Ivek, pa Stipe, Mate i Ante, a Mata, Stipa, Tuna – njih ni za lik! Šta fali?
„Pravi i veliki Šokci“ prepoznaju se po tome što neće za inat divanit.
„Urbani Šokci“ za Božić se pričešćuju potlje kulena.
„Ako kaja ne bu, ni nas ne bu!“– ne bi rekli Slavonci.
Ako je svinjetina, nije svinjarija.
Ako je svit globalno selo, onda su Slavonija, Baranja i Srijem u ćorsokaku.
Ako je šokački govor znanost, onda je i oranje.
Ako je šokačko, zar je seljačko?
Ako more podić vreću žita, more se ženit.
Ako je u KUD-u, ne znači da je kulturan i umjetnički.
Ako more jedan Otok bit grad, zašto ne bi mogla bit i Greda, makar bila i babina.
Ako oće gazit kiseli kupus Šokac mora najprije skinit fusekle.
Ako su u selu seljaci, onda su u polju – poljaci.
Ako Šokac išta mrzi – to je knjiga.
Ambrozija više napada Baranjce nego Slavonce.
Amerikanci imaju samo jednu bilu kuću, a Slavonci su svoje porušili da ne moraje furt krečit.
Balega doduše gadno smrdi, al ne ko knjiga.
Bandoglavi su zavidni zatucanima, jer su popularniji.
Bar bi Osječani i Esekeri, da je pravde, mogli živit bracki.
Baranja je najbolja za posov, a Primorje za odmor.
Baranjci furtom zovu Zagorce u Kopački rit – al uzalud!
Baranjci su humanisti pa vola prije ražnja smire.
Baranjci su se odučili od buva, al se ne mogu priviknit na komarice.
Baranjkuše više vole kolinje, već Nikolinje.
Baranjski se eurokulen pravi od domaće krmače, mađarske paprike, paške soli i kineskoga češnjaka.
Baranju posjećuju samo specijalni turisti koji uživaju u – komarcima.
Bećarci su slavonska kultura u pjesmi, a nekultura u govoru.
Bilo bi ljepše u slavonskoj pjesmi čuti o ljubavi, slogi, diki, nego o inatu.
Bio je napredan seljak, dok ga nisu prešli nazadni seljačine.
Blago nama dok je flaša, snaša i folkloraša.
Bogata gospoda drže za kućne ljubimce kerove i mačke, a naši siromaški seljaci konje i kobile.
Bolja je naša slavonska sinija neg njiov švedski il okrugli stol.
Bolje da rodi šljiva već kopriva.
Bolje se lupat u šokačku glavurdu, već u prsa.
Bolje se vožat po moru već po drumu, jerbo nema rupa.
Bolje su kobasice ne mađaruše, nego ve cvelferuše.
Bolje žive Hercegovci u Slavoniji nego Slavonci u Hercegovini.
Bolji Šokci bandiraju, a prosti znadu samo tamburat.
Bože, Bože, kud će naše kože? Tanke za opanke, a debele za cipele.
Brak je zadruga bračnih i mračnih drugova i drugarica.
Bravci su koljačima zahvalni jer ji više ne kolju već moderno i fino eutanaziraju.
Broj turista u Osijeku raste obrnuto proporcionalno broju komaraca i komarica.
Cure nas samo vabe sa tima makarkakima dukatima: žutacima, truljašima, tantusima, brundašima, terezijanerima, vašarskim i čokoladnim dukatima ko da mi ne znamo štajto.
Curi s falinkom furtom nešta fali.
Curina lipota nije na njoj nego u njoj.
Čim je jedan u Slavoniji za, svi su protiv. Naravno.
Čovek se prepoznaje po odilu, a seljak po žuljevima.
Čujem da će smak svita, ajmo brže-bolje pojest te kobasice da se ne pokvare.
Čuo sam za neke urbane Šokce, a ja sam ruralni seljak, pa me neće u to fino društvo.
Čvarke neće ni svinje jer su im preskupi.
Dado otranijo, a maćuva će me saranit.
Da je velki domoljubac odbjegli Šokac, dokazuje posjetom kirbaju i svinjokolji, al samo pridveče.
Da mi je u životu bar jedamput na sliki vidit kaku Šokicu s knjigom, makar u livoj ruki.
Da nema više bijele kuge, dokaz su brojni fol-kloraši i festivali.
Dalmatinac je kadar preplivati Jadran ko Slavonac Bosut.
Dalmatinci ne vole buru ko Slavonci bure.
Dalmatinski je pršut izvrstan ako je od slavonskog bravca.
Dalmošu je sv. Antun sv. Ante, a Slavoncu sv. Tuna.
Danas je lako bit Šokac: natakneš kapu žutim dukatima, i evo ti ga na.
Danas pravi seljak mora imati ratarsku ili barem poljoprivrednu školu.
Današnji se seljaci pogospodili, više ne kose već samo sjede u traktoru, uključe klimu i disko.
Demografska slika Slavonije zato je vrlo loša jer ni dobra.
Di su nestale te silne buve?
Dični Slavonci rasprodaju grunt i rodnu grudu.
Dični Šokci nakon Šokadije zavoljeli Švabiju.
Didak baki u krevetu voli kast – tamo se!
Dobar je pritelj ako puno ne košta.
Dobro se snašo jer ga je snašla naša snaša.
Dok bogata zagrebačka gospoda imaju za kućne ljubimce cucke, siromaški Slavonci drže lipicance.
Dok divandžije divane, komunisti komuniciraju.
Dok je Baranje i Srijema, Slavonija neće bit sama.
Dok je krmača, bit će i rocka.
Dok je njive, bit će i kruva.
Dok je valjo, bio mi dobar.

(hkv)

Pon, 14-06-2021, 14:52:18

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.