Monografija Tomislava Jonjića: Antun Gustav Matoš pod Starčevićevim barjakom

“Napadati Matoša uvijek je značilo raditi u korist vlastite štete, pa i onda kad ni njemu ni onomu što je predstavljao ili simbolizirao nisu na ruku išli ni vrijeme ni političke prilike, a ni književna moda.” Tako povjesničar, publicist i odvjetnik Tomislav Jonjić u svojoj monografiji od gotovo devet stotina stranica pod naslovom “Antun Gustav Matoš pod Starčevićevim barjakom”, u izdanju zagrebačkog AGM-a, opisuje odnos ondašnjeg vremena i ondašnjih suvremenika prema velikom hrvatskom književniku. Misleći prvenstveno na neke opservacije književnih velikana i njihove prigovore Matoševu stilu.

No svi su od Matoša učili, kaže autor, neki su htjeli, ali nisu mogli pobjeći od njegova utjecaja, a čak su mu i Krleža i Ujević do smrti zavidjeli. Zašto Matoš? Matoš je prevelik da bi ga se moglo zaobići, kaže autor, i nije ga se moglo trajno prešućivati, a kao jedan od zaključaka koji se nameću u Jonjićevu djelu jest da Matoš, kao mjera svih stvari još desetljećima nakon smrti, u vrijeme ulaženja u javni život nije pripadao ni tradicionalistima ni modernistima na razmeđi dvaju stoljeća.

Glede Matoševih kulturno-političkih stajališta može se kazati da uvjereni starčevićanac i frankovac ima svoju jasnu viziju o tomu što očekuje od politike, ponajprije pri Čistoj stranci prava, koja mu nudi hrvatski nacionalizam, protunagodbenjaštvo i protuklerikalizam. No Matoš nije mogao biti stranačkim vojnikom, pa autor opisuje njegovo razdoblje političkog sazrijevanja i suradnju s drugim kulturno-političkim krugovima, npr. pisanje u mađaronskim ili obzoraškim novinama…

U monografiji, dakako, ne izostaje ni Matošev pogled na hrvatsko-srpske odnose, opisuje se i književnikov dio života proveden u Beogradu, spominje se i njegova sklonost promicanju srpske knjige u Hrvatskoj, ali i to da uporno kritizira tzv. belgradomaniju hrvatske političke elite te borbeno piše protiv svake jugoslavenske političke koncepcije.

Jonjićevom monografskom obradom životnoga i profesionalnoga puta Antuna Gustava Matoša ostvaren je relevantan znanstveni doprinos u suvremenoj hrvatskoj historiografiji, ali i povijesti književnosti susjednih država, rekao je jedan od recenzenata knjige dr. sc. Zlatko Matijević. Autor kritički analizira sve dosadašnje rezultate historiografije te donosi brojne nove spoznaje o Matoševu životu i djelovanju. Drugi recenzent knjige dr. sc. Stjepan Matković drži kako je Matoš u ovoj monografiji vrlo cjelovito obrađen, jer se autor nije bavio samo njegovim životopisom nego i sagledavanjem širih kretanja u Hrvatskoj za vrijeme Austro-ugarske monarhije.

Monografija u 13 poglavlja donosi među ostalim ove teme: Mladi Matoš: obitelj, zavičaj i domovina, Vojni bjegunac, Preko Ženeve do Pariza, Matoš u Parizu, Ponovno u Beogradu, Iznova uz Franka i Starčevića, Raskid s Frankom…, a knjizi su dodani i posebni prilozi, tekstovi o Matoševu stvaralaštvu i djelovanju kroz prizmu kršćanstva, internacionalizma, tradicionalizma, konzervativizma i dr.

Jozo Renić