Mata CROata

U nekoliko posljednjih godina opus suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog kipara Mate CROate (Mate Turića) s vrlo karakterističnim motivom jedra (mada njegovi razni ciklusi obiluju raznolikim motivima, doista vrlo širokog spektra), postao je poznat ne samo galeristima i njihovoj publici već i najširem krugu konzumenata kulture, ponajviše zahvaljujući svojim brojnim autorskim istupima kroz niz zapaženih samostalnih izložbi , pokazujući već sada vrlo obimno djelo, izvedeno u različitim vrstama kamena, dobavljenog s mnogih europskih adresa.

Kipar se s posebnom pozornošću, ljubavlju odnosi prema svojim motivima, tražeći u njima ono nevidljivo i neopipljivo, istražujući duboko skrivenu unutarnjost i nastojeći dešifrirati tajanstveni ustroj materijala, nadajući se i očekujući, realizaciju zamišljene skulpture, oživotvorenenog kamena, na dodir hladnog, ali živog.

Omiljeni motiv Mate CROate jest jedro, nešto poput latinskog jedra, ponešto simplificirano, ali jedro, prepuno vjetra, jedro koje nosi brod prema do danas nedosegnutim obalama i dalekoj vladarici Južnoga mora, jedro koje će iznjedriti spas, vedrinu neba i smiraj mora, jedro, na koje se moreplovac, čovjek uvijek može osloniti, to je jedro koje ga nikada neće izdati, kao ni vesla, užad, kormilo, trup...niti njegova nada i misao kako se jedino mora i može ploviti.

U novom ciklusu vitkih kamenih jedara, u kojima se autor vješto poigrava kombinacijama kamena i drugih materijala, stakla recimo, posebno se ističu snažno istaknuti jarboli, koji gotovo da teže oblacima i nebu, vukući cijelu konstrukciju jedra za sobom ili poprimaju izgled obeliska.

Istodobno valja upozoriti na raznolike forme proreza koje se uočavaju u središnjem dijelu jedra, mada je i ono dalje funkcionalno u stalnoj igri, borbi s vjetrom.

Mata CROata modelira svoje brodove i jedra u više veličina, ali u svakom formatu osjeća se napetost napregnute tkanine, gotovo da se čuje pucketanje drva jarbola koji trpe teške udarce vjetra, bure, valovi prskaju preko valobrana, ali neka, ploviti se mora.

Kipar se služi mnogim alatima u svom atelijeru u kojem caruje, ipak priznajmo, samo kamena prašina i mnogostruki udari čekića, dlijeta i raznih električnih uređaja, koji učinkovito pomažu čovjeku ne da pobijedi, nego samo da dopuni, promijeni lik tvrdoj materiji i učini živim kamen, star tko zna koliko.

I novi ciklus jedara Mate Croate nosi izrazitu dojmljivost i izvornost i nadasve zanimljivi i ponekad intrigantni likovni rezultat i ne zaboravimo rad s kamenom nikada nije bio lagan, to je rad koji traži silna odricanja, gotovo ništa ne obećavajući. Tek rijetki, kao Mata CROata, mogu reći kako se nose ravnopravno s kamenom.

Miroslav Pelikan