Povodom izložbe slikara i pjesnika Ivana Francuza

Ivvan Francuz rođen je 24. studenoga 1940. u Marijancima pokraj Donjeg Miholjca gdje i danas živi.

Slika ulja na platnu i drvetu, no također crta perom i tušem. Javnosti se prvi puta predstavio 1972. godine samostalnom izložbom u Valpovu.

Nakon izložbi u Valpovu, Donjem Miholjcu i Zagrebu, godine 1978. slijedi vrlo uspješna izložba u Beogradu na kojoj je od dvadeset i devet izloženih slika (ulja na platnu) prodano dvadeset. Krajem 1979. godine uveden je uz Ivana Lackovića Kroatu i druge vodeće umjetnike u „Mali leksikon naive u Jugoslaviji“ autora Koste Dimitrijevića. Na velikoj izložbi u „Protorolu“ na Terazijama bio je preporučen za prijem u Kabinet Josipa Francuz„Kada je na Balkanu počeo mirisati barut počeo sam slikati ogorčena i morbidna lic“ kaže Francuz i nastavlja kako je s dr. Antunom Bauerom počeo stvarati likovne mape „Kruh naš svagdašnji“ i „Sunce života u Slavoniji“ koje su bile prodane na svih pet kontinenata, a novac je išao za pomoć vukovarskim prognanicima, Crvenom križu i humanitarnim organizacijama za pomoć Hrvatskoj.“ Naglašava kako je odvjetnik Ivan Vekić iz Osijeka rekao: „Francuz, to što ti radiš, to može platiti samo Bog i Hrvatska.“Broza Tita. Dana 1. ožujka 1979. primjen je kod već bolesnog Josipa Broza i tom prigodom mu je poklonio sliku „Dječak i jabuka“. Nakon toga vraća se u Hrvatsku i učlanjuje se u brojne kolonije: Koloniju Olimpijade starih športova u Brođancima, „Likar“ iz Osijeka, Tvornički radnik Belišće, Ernestinovo, Zbirka „Balić“ Zavoda za kulturu Osijek. Slijedi izložba za izložbom u Domovini, potom izlaže u inozemstvu i to: Harkanj (Mađarska), Zandijak (Nizozemska), Ulm (Njemačka), Moskva (Rusija).

Ističe kako za brojne plakete, diplome i priznanja nije puno mario baš kao ni njegov prijatelj Ivan Demše, kipar iz Svetog Đurđa. Francuz uvijek sa sjetom i velikim poštovanjem govori o Ivanu Demši s kojim je crpio nadahnuće iz krajolika slavonske ravnice te sudjelovao na brojnim slikarskim i kiparskim izložbama. Naglašava kako je jedan novinar zabilježio: „Sudbina je spojila kralja šokačkog kista i kralja šokačkog dlijeta.“ Akademski slikar Ivan Mršić iz Iloka je rekao: „Rođen je duet šokačkih sokolova „Francuz – Demše“.

Osamdesetih godina dr. Antun Bauer uvodi ga u nove projekte (mape grafika) koje je također izlagao u Hrvatskoj i inozemstvu.

„Kada je na Balkanu počeo mirisati barut počeo sam slikati ogorčena i morbidna lic“ kaže Francuz i nastavlja kako je s dr. Antunom Bauerom počeo stvarati likovne mape „Kruh naš svagdašnji“ i „Sunce života u Slavoniji“ koje su bile prodane na svih pet kontinenata, a novac je išao za pomoć vukovarskim prognanicima, Crvenom križu i humanitarnim organizacijama za pomoć Hrvatskoj.“ Naglašava kako je odvjetnik Ivan Vekić iz Osijeka rekao: „Francuz, to što ti radiš, to može platiti samo Bog i Hrvatska.“

Ivan Francuz istovremeno piše i objavljuje kratke priče i pjesme. Nakon Domovinskog rata objavio je svoj prvi roman „Vražja brazda pod nebom šokačkim“, te knjigu „Šokački zlotvor“. Povjesničar umjetnosti prof. Milan Balić prikupio je i sačuvao brojnu dokumentaciju i pisma koja su objavljena u knjizi „Bez retuša“ 2003. godine.

Pjesme je objavio u četiri zajedničke zbirke koje je izdala Književna udruga „Mihael“ Donji Miholjac pa je tako zastupljen svojom poezijom u zbornicima „Na krilima Mihaelovim“ (2007.), „Dvorac“ (2009.), „Gledati svitanje“ (2011.) i antologiji suvremenog hrvatskog pjesništva „Hrvatsko pjesničko biserje“ (2016.). Pisac pogovora Hrvatskog pjesničkog biserja književnik Đuro Vidmarović zabilježio je o Francuzovim pjesmama sljedeće:

„Ivan Francuz iz mjesta Marijanci predstavio se s tri snažne poetske cjeline. Duboka osobnost s univerzalnom porukom oduševila je pisca ovih redaka. Izdvajam završne stihove iz pjesme „Zablude i lutanja“

Zarijem nokte u crnicu plodnu
i puštam usnule vjetrenjače nek' melju brašno
sutrašnjeg kruha i molim čarobnu ravnicu
da prosti grimizna praskozorja mojih i tuđih
donkihotovskih zabluda.

Ivan Francuz o sebi, svojim slikama, o kraju u kojem živi i stvara kaže sljedeće:

„Još u ranom djetinjstvu primijetio sam da je moje selo Marijanci jedna životna pozornica, na kojoj se sve brzo i sve brže mijenja. Slavonija – kolijevka hrvatskog korijenja – ima svoje ljude, koji su čas veseli, čas zabrinuti, čas zarone u misli o iskonskoj čovjekovoj nesigurnosti. Godišnja doba često i gotovo redovito mijenjaju raspoloženja Slavonaca. Taj šokački svijet, u svojoj prolaznosti, putuje kroz trenutke humora, satire, svirke, pjesme , tuge i plača.“

Na pitanje zašto stvara? Ivan Francuz piše:

„Samo oštro pero i kritički duh. To je moralno. Samo istina u umjetnosti je umjetnost, ostalo je zagađivanje likovnog prostora.“

„Ime umjetnik opravdavam samo onom latinskom: Nulla dies sine linea i 24-satnom lucida intervale pod suncem i mjesecom.“

„Životni usud nije mi donio ono orfejsko, nego okrutno bogomračje indoktriniranog balkanskog prostora; za tračak sunca stotine poteza kistom, za osmijeh mjeseca sonet neprospavane noći.“

Na posljetku Ivan Francuz, slikar, kroničar i pjesnik poručuje:

„Radi i stvaraj bez lanca i brnjice! Jer knjige i pjesme su svjedočanstva i atributi, budućem će naraštaju udahnuti životnu snagu!“

O Ivanu Francuzu pisali su likovni kritičari, književnici i novinari, a on je izdvojio sljedeće:

„U njegovim preciznim crtežima, ništa nije slučajno, njegovi Šokci na besmrtnim platnima i porukama – postaju besmrtni.“ (novinarka Ljilja Olujić iz Osijeka)

„Puno je slika urađeno u raznim formama, ali Francuz! Boga mi, taj čovjek znade da slika.“ (akademski slikar Zoran Ćosić iz Novog Sada)

„Francuz nas podsjeća na talog prošlosti minulih vjekova i daje nadu i poruku: „Ljudi, ostanite u okvirima ploča Mojsijevih.“ (Kosta Dimitrijević, novinar iz Beograda)

„Francuz! Te tvoje slike ožive u meni Đakovo i one dobre časne sestre koje su me skrivale i spasile za vrijeme Drugog svjetskog rata.“ (pjesnikinja Desanka Maksimović iz Beograda)

„Francuz. Taj živi otvoreni Šokac, čovar šokačkog genrea – njegovi pijetlovi su generali jutra – na njegovim slikam je obična bundeva najviši vrh ravnice.“ (prof. dr. Antun Bauer – Vukovar, Zagreb)

„Poštovani umjetniče! Vaše slike su ponos Slavonije. Ruže i trnje – trnje i ruže kod Vas jednako mirišu.“ (Đuro Vidmarović, književnik iz Zagreba)

„Gotovo svaka peta slika je antologijska. Konačno, istinski i originalni slikar Šokadije.“ (prof. Mirko Meštrović Miki iz Vinkovaca)

„Svaka nova Francuzova slika je novo bogatstvo za Hrvatsku „Metropolitanu“.“ (Đuro Kokša, pomoćni biskup zagrebački)

„Taj zločesti slikar iz Marijanaca tako lijepo slika pa mu moram oprostiti sve njegove paprene šale i neozbiljnosti.“ (biskup Kos iz Đakova)

„Francuz znade i vidi sve, ali uvijek tjera po svome.“ (Đuro Šovagović iz Osijeka, novinar Glasa Slavonije)

„Francuz je slikar, crtač, pisac, pjesnik i šeret – šaljivdžija... Ali na svojim izložbama je skromni svećenik svetišta. Odande on šalje poruke i molitve za čovječanstvo.“ (prof. dr. Bogdan Mesinger iz Osijeka)7

Retrospektivnu izložbu Ivana Francuza koja će biti otvorena 28. travnja 2017. (petak) u 19:00 sati u donjomiholjačkom dvorcu "Mailath".
 
Izložba će biti otvorena:

29. travnja 2017. (subota) od 9:00 - 12:00 sati i od 15:00 do 18:00
 
30. travnja 2017. (nedjelja) od 9:00 - 12:00 sati i od 13:00 - 15:00

Zdravko Živković