Kao što smo već pisali na Portalu, u Splitu se do 31. ožujka može razgledati kiparska izložba U POTRAZI ZA SVETIM, koja se održava u Galeriji Sveučilišne knjižnice Ruđera Boškovića, Sveučilišta u Splitu, u okviru Dana kršćanske kulture. Objavljujemo osvrt sudionice izložbe akademske kiparice Dijane Ive Sesartić na sadržaj izložbe, njezino značenje, utjecaj i rezultate polumjesečnog održavanja. (hkv)

U potrazi za svetim – slike s izložbe

Nakon svih slatkih muka i teških fizičkih radova i zahvata koji prethode otvaranju jedne kiparske izložbe, autori zastanu i pogledaju učinjeno. U samom postavu neophodno je ugoditi i balansirati sve moguće vidljive suodnose potrebne za razumijevanje i iščitavanje postava. U pripremi nikada dovoljno vremena pa se koriste i zadnji sati pred samu svečanost otvaranja za provjeriti svjetlost, točnost teksta na legendama uz umjetnička djela, boju na postamentima, cjelovitost skulptura, suodnos i dr.

 Balansiranje reflektora i svjetlosti na skulpturama koje je ugodio kustos izložbe Davor Stipan (snimio I. B. Imrović)

Radna atmosfera pred završnicu, Davor Stipan u konceptu svjetlosti, Lucija Sesartić daje zadnju šminku postamentima skulptura (snimio I. B. Imrović)

Prekrasan prostor Galerije Sveučilišne knjižnice je ispunjen radnom atmosferom i pozitivnom ocjenom i odlukom da je konačno sve na svom mjestu. Posjetitelji postaju svjedoci tog uzvišenog trenutka punog govora, zahvala, nadanja, pjesme koju izvodi vokalna skupina Chorus Cantores.

Kipar Ivan Branko Imrović i kustos Davor Stipan u suglasju pred početak otvaranja (snimila Lucija Sesartić)

Prvi posjetitelji polako ulaze (snimila Lucija Sesartić)

Razgledavanje i prve polemike (snimila Lucija Sesartić)

Odmah padaju i prve snimke izloženih skulptura u obradi mladih nadolazećih kustosa. (snimila Lucija Sesartić)

Svečani govori kustosa, autora, prorektora (snimila Lucija Sesartić)

Vokalna skupina Chorus Cantores u izvedbi starih korizmenih napjeva

U večeri otvaranja događa se uznemirenost pojedinim detaljima i neviđenim izvedbama. Promatram sa strane i primjećujem brojnost i koncentraciju ljudi i polemike oko skulpture Sv. Bernarda u aluminiju. Lupaju , pokušavaju grebsti noktima.. .nevjerojatni prikaz „nevjernih Toma“, tik uz rad koji je tehnički doveden do savršenstva izvedbe. Grane gloga i trešnje, svaka samostojno odlivena u aluminij, povezane su u kompoziciju lika zaštitnika planinara, šuma ..Dobro da je u nevjerici sve opipljivo. Začudno kako „prizemna tehnologija prošlosti“ može uzburkati sofisticirane umove modernih tehnoloških dostignuća.

Ni opipu se ne vjeruje iako jasno ukazuje na hladnu mekoću aluminija (snimila Lucija Sesartić)

Uz radove konja redefiniranih formi, izniklih u nova, gotovo mitska bića i stabla koja zanosno uzdižu svoje nabujale krošnje ka nebu, posjetitelji se smješkaju onim zaboravljenim osmijehom dječje duše. Vidim i prepoznajem radost u njima. To je više nego očito u njihovom pogledu; na skulpturu jabuke iz koje još uvijek progovaraju crvići rajskih vrtova, kišne oblake ( mali i veliki) što kapima kiše prizivaju melodiju poetskih snoviđenja autora Petra Ujevića. Ali kolega Ujević unosi dramatičnost svake zbilje kroz dvije središnje kiparske kompozicije Izak i Posljednja večera. Tu zastaje dah od težine tektonskih uznemirenih kiparskih volumena i uvjerljivosti sadržaja utkanih u epidermu kiparske cjeline. Vidim, teško odvajaju pogled, vuče ih sve više upravo najteži zemaljski prikaz Kristovih dana među prijateljima, apostolima. Tada u okretu, tek uz pomisao da će olakšati težinu misli, zahvaća ih susret s križnim postajama - Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ. Dobro je da su već na samom početku izložbenog postava ušli u zajednički hod ka svetosti.

Petrove krošnje koje streme u nebo

Oblak i konj Petra Ujevića (snimio Goran Jeličić)

Petrova Jabuka iz rajskog vrta ispod Raspela u drvu i bronci (snimio Goran Jeličić)

Skulptura Izak, Petra Ujevića (snimio Goran Jeličić)

 Posljednja večera, Petar Ujević, (snimio Goran Jeličić)

Šimun Cirenac (snimio Goran jeličić)

I upravo tu dočekuje ih ultimatum, skulptura Lady Godiva ll., svučeni ljudski oklop kiparice, prebačen preko umornog, jakog i stamenog konja. Ruke rasplinute kroz prozračnost mreže i voska jasno poručuju; ovo dalje predala sam do kraja Vama, ako želite pogledati i razumjeti, morate i sami dati sebe. Kako god bilo, vidim vraćaju se u nevjerici nakon krugova obilaska upravo tom kiparskom djelu. Možda niti tu ne vjeruju, sumnjaju...

Lijevo je kompozicija dva poprsja, Prorok i Anđeo Gabrijel, odišu smirenošću nekih pradavnih hramova posvećenih najvećim umovima svetih misli, razmak između tog svetog mira priziva galop kompozicije Povjerenje. Još na lijevoj strani privlači pozornost sasvim fluidna kiparska kompozicija Sarkofag Sv. Dujma / Pelin i Med/ izvedena u vosku. Sadržaji i materijali utkani u njenu izvedbu pročišćena su veza prirode i svih njenih mogućnosti razvoja života i onog tako nužnog hoda u nama ka Bogu, ka Svetosti. Tu već snažno pogled privlače uzdignuta svetačka koplja kipara Ivana Branka Imrovića. Ispunila su prostor galerije do kraja, ali i sasvim otvorila nebo nad cijelim postavom pa i krovom galerije. Vertikale na čijim vrhovima kao strijele lete ka nebu siluete Krista, svetaca (Sv. Leopold Mandić, Blaženog Stepinca, Isusove Majke Marije, blaženog Pape Ivana Pavla ll.) . Kustos izložbe Davor Stipan naglasio je da su „poput katedralnih tornjeva koji u svojoj spiritualnoj nepokorenosti pomiruju uskovitlanost zemlje i snovitost neba“. I doista, gledajući visoko u njih doživljavamo prizor pogleda u vrhove srednjovjekovnih katedrala koje svojom arhitektonikom streme Bogu. Iako su koplja i vertikale tanke i prozračne posjetitelji se polako i oprezno kreću, usporavaju korak upravo poradi tog pogleda ka gore. Zanimljiva dinamika hoda zaustavlja ih pred zidom na kojem su dva crteža, tek fragmenti velikog crtačkog opusa Ivana Branka Imrovića. Tu su crtački virtuozno utjelovljeni Papa Ivan Pavao ll. i Krist. Sada, kad bi se činilo da je Svetački krug zatvoren, pogled klizi dalje do Gospe sa djetetom Isusom u naručju, koja svojom nježnošću pokreće volju za novim traženjima i pogledima kroz kristaliziranu staklenku epoksilne smole nad kojom egzistira predivan svetački lik Leopolda Mandića. Opus kolege Ivana Branka Imrovića ponovo otvara i vraća mu novi krug kovitlanja prema ponorima Svetačkog Neba perforirani kameni prolaz Anđela Gabrijela koji kiparica Dijana Iva Sesartić snagom najtvrđeg granita na svijetu upravo otvara čarobnim dimenzijama našeg duha.

 Prorok i Anđeo Gabrijel, portreti, autorice Dijane Ive Sesartić (snimio I.B.Imrović)

Sarkofag Sv. Dujma / Pelin i Med/ D.I. Sesartić, (snimio Goran Jeličić)

Svetačka koplja i stupovi, I.B.Imrović (snimio I. B. Imrović)

Crteži i stup Blaženog Alojzija Stepinca (snimio I. B.Imrović)

Sv. Leopold Mandić u molitvi kipara I.B.Imrovića (snimio Goran Jeličić)

Anđeoski prolaz, perforirana granitna stijena kiparice D. I. Sesartić snimio I.B.Imrović

Mašta fluidnih pocinčanih mreža priča o Rajskim vrtovima i suživotu Adama I Eve...

Gubi li se tu prostor i tlo pod nogama posjetitelja jer primjećujem da zastaju i s centralne točke tik uz aluminijskog Sv. Bernarda, čipkastom iluzijom zanesenosti teško odlučuju na koju stranu ponovo zaploviti kroz ovaj kiparski uskovitlani svijet potrage za Svetošću?!

Svetačko koplje, Krist, rad I. B. Imrovića (snimio Goran Jeličić)

Pogled na ulaznu stranu galerijskog prostora ponovo započinje priču o Muci i Kristovom razapinjanu kroz brončano i monolitno drveno raspelo kipara Ujevića. Sve nas vodi našem osobnom putu životne kalvarije do Uskrsnuća, gdje upravo kroz ovu kiparsku izložbu sasvim spoznajno i svjesno zaključujemo da je Put dug i težak, ali da na njemu nismo sami, ni ostavljeni, ni slabi. U Krista uronjeni utiremo put Svetosti.

Učenice Umjetničke škole Split u promišljanju o izložbi (snimila Lucija Sesartić)

Dijana Iva Sesartić