Anđelko Vuletić: Poraz osvetnika

Dopredsjednica Društva hrvatskih književnika i predsjednica Povjerenstva za književne veze te udruge dr. sc. Željka Lovrenčić, uspješno se bavi i promidžbom naših književnika u svijetu. Upravo u toj ulozi, idući će tjedan u Amsterdamu predstaviti roman Anđelka Vuletića „Poraz osvetnika“. Djelo je u nizozemskoj inačici naslovljeno Wraak, a prevela ga je Sanja Kregar, Hrvatica koja živi u Nizozemskoj i bavi se prevođenjem i objavljivanjem knjiga hrvatskih autora u toj zemlji. U njezinoj nakladničkoj kući KLIN (Kroatische Literatuurin Nederland) do sada su, primjerice, objavljena djela Gorana Tribusona, Julijane Matanović, Mire Gavrana, Ratka Cvetnića i nekih drugih hrvatskih književnika.

Anđelko Vuletić (Trebimlja, Trebinje, 1933.) koji od 1993. živi u Zagrebu, kao pjesnik sklon je nadrealizmu, kalamburima, jezičnim igrama i psalmičkim intonacijama. Teme su mu često slične onima iz njegova proznog izričaja: rodni zavičaj, politička i mentalna slika Balkana, rat, ideologija. Neke od njegovih pjesničkih zbirku su: Gramatika ili progonstvo (1961.), Jedina nada (1962.), Sedam vječnih pitanja (1965.), Kad budem velik kao mrav (1977.), Čempresi u zavičaju(1980.), Čitači vremena (2001.), Svemirsko ogledalo (2002.) itd. Piše i pripovijesti i drame teprevodi s francuskog, mađarskog, engleskog, češkog i slovenskog jezika. Njegova su djela prevedena na nekoliko stranih jezika.

U svojim romanima bavi se tragičnom sudbinom malih ljudi u Hercegovini(Gorko sunce, 1956.),piše o izopačenosti ljudske naravi i o okrutnome zlostavljanju najbližih članova obitelji (Drvo s paklenih vrata, 1963.)... Roman Deveto čudo na istoku (1966.) je osuvremenjena inačica antičkog mita o Edipu s autobiografskim primjesama, dok se romani Dan hapšenja Vile Vukas (1980.) i Jadi mladog karijeriste (1984.) bave simbolikom i mitskim ozračjem bosansko hercegovačkog okruženja. Roman Čudotvorna biljka doktoraEngela (1989.) fiktivna je autobiografija liječnika opsjednutog izumom lijeka protiv mržnje i zlau ljudima. Vuletić se često bavi i kritikom komunističkog režima - primjerice u romanu Dva hrama, dvije razvaline, koji jepriređen za tisak 1969., a objavljen 1994. ili u onome naslovljenom Nadglednica djevojaka iz Moskve čija je radnja smještena u Sarajevo u vrijeme komunističke represije. Roman Plamen i slamka (2006.) opisuje intimnu dramu glavnog junaka i evocira doba velikih ideologija i revolucija.

U romanu Poraz osvetnika Vuletić se bavi problematikom osvećivanja,odnosno bilo kakvom vrstom osvete. Radnja se događa u vrijeme najžešće opsade Sarajeva devedesetih godina. Na pogrebu prijatelja, skupina bivših političkih zatvorenika postavlja si zadatak da se osvete svojim mučiteljima. Oni ne brinu o svakodnevnim stradanjima izazvanim opsadom grada i egzistencijalnim problemima nego se prepuštaju mržnji i osveti te ispunjenju svojih osvetničkih želja. Nakon niza događaja, kad se konačno domognu svojih mučitelja, i sami postanu mučitelji. No, pritom i stradavaju.

U ovome zanimljivom i napetom romanu Vuletić poručuje da svaka osveta zapravo uništava osvetnike i razara čovjekov život.

Hrvatski književnik Anđelko Vuletić (Trebimlja, Trebinje, 1933.) studirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Zbog „antisocijalističke djelatnosti“ izbačen je s fakulteta pa je otišao u Skopje i Beograd gdje je završio studij. Radio je kao nastavnik u Modriči, u Sarajevu na Radničkom univerzitetu „Đuro Đaković“ te kao savjetnik u Skupštini SR BiH. Od 1993. živi u Zagrebu.

Kao pjesnik, sklon je psalmičkim intonacijama, nadrealizmu te kalamburima i jezičnim igrama. Teme su mu često slične onima iz njegova proznog izričaja: rodni zavičaj, politička i mentalna slika Balkana, rat, ideologija. Neke od njegovih zbirku su: Gramatika ili progonstvo (1961.), Jedina nada (1962.), Sedam vječnih pitanja (1965.), Kad budem velik kao mrav (1977.), Čempresi u zavičaju(1980.), Čitači vremena (2001.), Svemirsko ogledalo(2002.) itd.

Piše i pripovijesti i drame. Prevodi s francuskog, mađarskog, engleskog, češkog i slovenskog jezika. Preveden ja na više jezika.

U romanu Gorko sunce (1956.) bavi se tragičnom sudbinom malih ljudi u Hercegovini, a u romanu Drvo s paklenih vrata (1963.) piše o izopačenosti ljudske naravi i o okrutnome zlostavljanju najbližih članova obitelji. Roman Deveto čudo na istoku (1966.) je osuvremenjena inačica antičkog mita o Edipu s autobiografskim primjesama, dok se romani Dan hapšenja Vile Vukas (1980.) i Jadi mladog karijeriste (1984.) bave simbolikom i mitskim ozračjem bosansko hercegovačkog okruženja. Roman Čudotvorna biljka doktoraEngela (1989.) fiktivna je autobiografija liječnika opsjednutog izumom lijeka protiv mržnje i zlau ljudima. Roman Dva hrama, dvije razvaline, koji jepriređen za tisak 1969., a objavljen 1994., bavi se kritikom komunističkog sustava. Sličnom se tematikom bavi i roman Nadglednica djevojaka iz Moskve čija je radnja smještena u Sarajevo u vrijeme komunističke represije. Roman Plamen i slamka (2006.) prati pak intimnu dramu glavnog junaka i evocira doba velikih ideologija i revolucija.

U romanu Poraz osvetnika Vuletić problematizira pitanje osvećivanja - svake osvete. U vrijeme najžešće opsade Sarajeva devedesetih godina, na pogrebu svoga prijatelja skupina bivših političkih zatvorenika postavlja si zadatak: žele se osvetiti svojim mučiteljima. Usred svakodnevnih stradanja koje nameće opsada grada, kroz vješto ispripovijedanu životnu priču o tim sarajevskim ratnim danima, Vuletićevi junaci se ne brinu o egzistencijalnim stvarima nego dopuštaju da njihovim životom upravljaju mržnja i osveta. Vođeni osvetničkim željama, nakon mnogo peripetija, kad se domognu svojih mučitelja i sami postanu mučitelji, oni stradavaju. Osnovna ideja Vuletićeva romana jest - u svakoj osveti i u svakom osvećivanju događa se obrat: osveta uništava osvetnike odnosno sve one koji se osvećuju. Osveta i mržnja su razorne silnice koje uništavaju čovjekov život i njega samog dovode do poništenja.

dr. sc. Željka Lovrenčić