Grad junak autora pamti pod imenom Kutina

U subotu 12. rujna u Vukovaru bit će predstavljena knjiga: ''58'' HOS U OBRANI VUKOVARA i BOGDANOVACA (248 stranica sa 107 ekskluzivnih ratnih fotografija). Autor je dragovoljac HOS-a Damir Markuš Kutina. Izdavač UBSDRHL, Hrvatski Leskovac, 2015. Tisak: Principium dizajn, Zagreb. Ratni put autora započinje početkom 1991. godine u jedinici za posebne namjene MUP-a Kutina, kasnije specijalne policije. Za dane koji se slute priprema se u Rakitju i Pionircu. U obranu Vukovara kao pripadnik HOS-a dragovoljno s još petoricom Kutinčana uključio se 27. rujna 1991. godine. Braneći svojom čašću čast domovine u satniji je 58 odvažnih – 25 (od toga troje nestalih) ih je poginulo.

U gradu na Dunavu ponio je braniteljsko ime rodnog grada KUTINA. S razlogom. Kutina je među hrvatskim gradovima u odnosu na broj stanovnika, što se HOS-a tiče, obrani Vukovara dala najviše odvažnih. Položaj HOS-a bio je na Sajmištu, po mnogima najtežoj hrvatskoj bojišnici. S Damirom u obrani grada pogonuli su: Zdravko Bezuk i Ivan Krajinović Ićo (ekshumiran na Ovčari), Velimir Kvesić (preminuo poslije Domovinskog rata), Željko Soldo (teško ranjen) i Petar Gelo. Danir Markuš ranjen je dva puta gelerima u glavu te jednom metkom kroz nogu. Uspijeva s malobrojnim braniteljima 17. studenoga 1991. godine izaći u proboju do slobode. U Kutini je podvrgnut operacijama Nakon oporavka odlazi u 204. vukovarsku brigadu u Rakitje, a potom s njom 1. prosinca 1992. godine u Vinkovce. Tu se iz nje formira 5. gardijska brigada Sokolovi. Umirovljen je 2001. godine.

Nosi ga zanos i upornost da ne izblijedi sjećanje na Vukovar. Čini to predavanjima učenicima putujući s njima do grada kojega je branio. Uz ostalo spominje im i da jedna ulica u Vukovaru nosi ime HOS-a, a jarbol na ulazu u Memorijalno groblje, dar je Petrokemije Kutina u kojoj je nekada bio zaposlen. Objavljuje tekstove na portalima. Sudjeluje na filmskim projektima, 204 kilometara dugom spomen pješačenju od rodne Kutine do ratnog mu Vukovara.

Moje odlikovanje su ljudi i prijatelji, a ima ih hvala Bogu

Nema odlikovanje. Kako sam voli reći - moje odlikovanje su ljudi, moji prijatelji, to je moje odlikovanje, a hvala Bogu, ima ih puno'. S jednim će u Vukovaru imati KutinaNema odlikovanje. Kako sam voli reći - moje odlikovanje su ljudi, moji prijatelji, to je moje odlikovanje, a hvala Bogu, ima ih puno'. S jednim će u Vukovaru imati Damir M 1zajedničku promociju. Naime istog dana javnosti će biti predstavljena i knjiga Ne plači moj anđele Damira Plavšića. Oženjen je. Obitelj s dvoje djece njegova je, kao i suborci koji su preživjeli pakao Vukovara. Uz njih našao se u medijskim rekonstrukcijama: “Istraga” na Novoj TV, serijalu “Heroji Vukovara” HTV-a s producentom Dominikom Galićem. Taj projekt predstavio je ne samo u Hrvatskoj, već i u Njemačkoj i sve do daleke Australijezajedničku promociju. Naime istog dana javnosti će biti predstavljena i knjiga Ne plači moj anđele Damira Plavšića. Oženjen je. Obitelj s dvoje djece njegova je, kao i suborci koji su preživjeli pakao Vukovara. Uz njih našao se u medijskim rekonstrukcijama: “Istraga” na Novoj TV, serijalu “Heroji Vukovara” HTV-a s producentom Dominikom Galićem. Taj projekt predstavio je ne samo u Hrvatskoj, već i u Njemačkoj i sve do daleke Australije.

Daleko od slave dosljedan je u miru kao i u ratu svojoj dragovoljnosti. Na čelu je Mjesnog odbora naselja Krč, rješavajući brojne, uključivo i probleme infrastrukture. Činio je to i u dva mandata kao gradski vijećnik. Kao predsjednik u svom Krču “druka” za omiljeni mjesni NK “Dinamo”. Koordinator je braniteljskih udruga Grada Kutine. Sudionik je svih zbivanja u iskazivanju vrijednosti domovinske prošlosti: paljenjem svijeća u spomen prijateljima 18. studenoga u kutinskoj Aleji Vukovar. Surađuje s Muzejom Moslavine i Ogrankom Matice hrvatske. Autor je tekstova u lokalnoj periodici i predavač na tribinama o Domovinskom ratu. U Sisačko moslavačkoj županiji i Sisačkoj biskupiji uključuje se sve do organizacijskog sudjelovanja o obilježju Gvozdanskog “hrvatskog Alama” (u 16. st. u obrani od Turaka). Zaslužan je i za podizanje hrvatskog stijega na povijesnom Zrin gradu, a ispod kojega je prije 72 godine učinjen partizanski genocid, a preživjelima raseljenima u Slavoniji do demokratskih promjena bio zabranjen povratak na vlastita ognjišta.

Za plastični iskaz i „Vukovarski dnevnik“ srpskog dragovoljca

Ovo je trebalo reći prije nego se otvore korice knjige, Da bi ona postala i djelo čitatelja vrijedno je upoznati onoga koji nudi prijateljstvo nad sadržajem. O značaju potrebe objave knjige svjedoče dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra. Tu je vanjski suradnik spomenutog Centra, inače i urednik knjige Tomislav Šulj, mag hist. Da bi bio što izvorniji Markuš je na intrigantan način pokušao dočarati pakao borbi na Sajmištu koristeći dijelove knjige „Vukovarski dnevnik“, srpskog dobrovoljca, Gorana Ivankovića. Urednik Šulj podsjeća da je time „plastično dočarao agoniju, dramatične i krvave događaje. Obojica autora ratovala su na Sajmištu pa tako u nekim dijelovima knjige praktično možemo pratiti kako jedan i drugi opisuju iste događaje: djelovanje snajpera, bliske borbe ili borbe u stambenim objektima na Sajmištu“.

Knjigu jednostavno treba čitati, bez obzira na poodmaklo vrijeme od gotovo četvrt stoljeća. Upravo stoga da se vrijeme o kojemu Markuš svjedoči ne samo osobno, memoarski, već i analizama drugih autora te uvjerljivim foto dokumentima - ne zaboravi.

Dragutin Pasarić

.