Govor Anite Blažeković na predstavljanju knjige "Hrvatska u žrvnju Jugosfere" Davora Dijanovića (Daruvar, 30. travnja 2015.)

Davora Dijanovića uvodno bih predstavila kao čovjeka vrijednog, marljivog, aktivnog, agilnog i hrabrog jer piše ono što misli i djeluje u skladu s tim. Danas vlada nasušna potreba upravo za takvim profilom intelektualaca jer kako kaže Antun Gustav Matoš: "Nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti." Uz to vrijedi citirati i tekst Ante Starčevića s početka knjige: "Mi Vam iskreno ispovijedamo da je pripovijetka o siromaštvu, o slaboći i malenkosti Hrvatske, tuđe bilje, rasađeno po rastrganu narodu hrvatskom samo zato da ovaj narod, izgubiv pouzdanje u se, tuđincu se tim lakše u naručaj baci."

Zvuči suvremeno. I opet kao da su svi oko nas, posebice naši neprijatelji, svjesni važnosti hrvatskog geostrateškog položaja, samo mi sami to nikako ne shvaćamo. Zapravo tim razmišljanjima posvećena su prva poglavlja knjige gdje se daje povijesni pregled jugoslavenskih integracija od 2. pol. 19. st. do „Zapadnog Balkana" i „Jugosfere".

Zatim autor Dijanović govori o Hrvatskoj i Europskoj uniji, o „krizi kulture" zapadnog svijeta, o komunističkim zločinima i jugoslavenskoj mitologiji. Zadnji dio knjige sažetak je djela, životopisa i političkih misli niza istaknutih hrvatskih političara, ideologa i intelektualaca: Ante Starčevića, Milana Šufflaya, Ise Kršnjavog, Ive Pilara, Filipa Lukasa, Mate Ujevića, Ivana Merza, Alojzija Stepinca, Petra Grkca, Ive Korskog, Smiljane Rendić, Ive Oršanića, Brune Bušića, Zvonka Bušića...

Australska povjesničarka hrvatskog podrijetla Vesna Drapac dokazala je kako je britanska politika već u 2. pol. 19. st. počela plesti PoložajI opet kao da su svi oko nas, posebice naši neprijatelji, svjesni važnosti hrvatskog geostrateškog položaja, samo mi sami to nikako ne shvaćamo. Zapravo tim razmišljanjima posvećena su prva poglavlja knjige gdje se daje povijesni pregled jugoslavenskih integracija od 2. pol. 19. st. do „Zapadnog Balkana" i „Jugosfere".niti „Jugosfere". U taj žrvanj bačena je Hrvatska. Majstori pletenja znali su da rade pakao jer su u jednu državu bacili različite kulturne i civilizacijske krugove, ali njima je bilo važno kontrolirati područje europskog jugoistoka kao prvu crtu obrane svojih interesa na Bliskom istoku, a udaljiti ga od germanskog i srednjoeuropskog utjecaja.

Sve su države bačene u žrvanj

Britanac Laffan, savjetnik pri srpskoj vojsci prilikom početka izgradnje njemačke željeznice Berlin – Bagdad – Basra izjavljuje: "Samo Srbija presijeca taj put koji, ukoliko se ostvari, uzrokovat će slabljenje našeg velikog, ali slabo zaštićenog Carstva." Autor na jednom mjestu ističe kako je britansko udovoljavanje Beogradu postalo glavno obilježje britanske politike u toj regiji.

Nije Hrvatska usamljeni primjer države bačene u žrvanj jer sve se države nalaze u svojevrsnom žrvnju koji zahtjeva mudrost kako bi se što uspješnije izborile za vlastite interese, pod pretpostavkom da država ima pametno, pošteno i nacionalno svjesno vodstvo u kojem vođe stavljaju opći interes ispred vlastitog, što nije slučaj s Hrvatskom. A opaka je pojava da i oni „nacionalno svjesni" zbog vlastite oholosti postaju mali diktatori kojima su vlastiti interesi i stranka važniji od Hrvatske.

Naši su pametni ljudi prije dosta godina sve to uvidjeli. Tako npr. Šokac Ivo Oršanić u savjetu jednom hrvatskom borcu 1962. kaže: "Dobar je samo onaj Hrvat koji hoće raditi ili ako to ne zna ili ne može, koji daje efektivna novčana sredstva za veći uspjeh rada. Svi drugi Hrvati, dobri su toliko za našu nacionalnu borbu koliko se mogu propagandistički iskoristiti, inače ne znače apsolutno ništa sa svojim brbljanjem, kartanjem, žderanjem, zarađivanjem, škrtošću, hipokrizijom, lažljivom brigom za domovinu, lijenošću itd. Mi ne postojimo zato da ovakvi pitaju što radimo. Samo oni koji sami rade imaju pravo pitati za rad. Mene zanima što netko konkretnim radom jamči na mukotrpnom putu za Hrvatsku." Upravo to treba zanimati svakog pametnog i iskrenog Hrvata.

Mnogi Hrvati rade veliku grešku jer izjednačavaju svoju Hrvatsku s političarima u koje su se razočarali. Mnogi umjesto da mole za Hrvatsku, oni je psuju i proklinju. Ivan Merz je u svojim zapisima ostavio rečenice:„Psovka je naša paklena baština! ...Držim da narod koji toliko psuje ne zavređuje slobode."

Drugim riječima, Hrvatskoj i Hrvatima prvenstveno je potrebna duhovna obnova koja će onda posložiti sve ostale kockice mozaika. Matoš nas u pročitanim stihovima poziva da molimo za Hrvatsku, a blaženi Alojzije Stepinac ohrabruje riječima: „Narod koji štuje Majku Božju ne može propasti!" Putokaz jasan da ne može biti jasniji.

I završit ću riječima Zvonka Bušića:" ...Jer gledajući unatrag, ja sam iako ni dana nisam nosio odoru nijedne vojske, gotovo cijeli život bio vojnik. Vojnik jedne ideje." I mi danas ne moramo nositi stranačke ili neke druge odore, ali budimo vojnici SLOBODNE I SRETNE HRVATSKE DRŽAVE! Jer Hrvatska će ipak u konačnici biti onakva kako je mi uredimo.

Anita Blažeković, prof.

Knjiga "Hrvatska u žrvnju Jugosfere" može se naručiti na broj: 095/ 909-7746 ili na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.