Hrvatska u žrvnju Jugosfere Davor Dijanovića – važno djelo suvremene hrvatske publicistike

Stjecajem okolnosti svjedočio sam, doduše izdalje, dugom i teškom izlaženju ove knjige. Kažem izlaženju jer s njezinim nastajanjem nije bilo problema, autor naime lako i tečno piše, u što se mogu uvjeriti svi oni koji prate portal HKV-a, na kojemu je Dijanović jedan od KnjigaKnjiga je napravljena vrlo ozbiljno i studiozno, opremljena je popisom literature i kazalom imena, što je u ovim izdavaštvu nesklonim vremenima dosta rijedak slučaj kad su u pitanju knjige ove vrste.urednika i plodnijih autora. Prije dosta vremena autor me zamolio da napišem pogovor za njegovu knjigu, na što sam rado pristao jer se, po mome mišljenju, radi o najdarovitijem mladom hrvatskom publicistu, a sudeći po onih nekoliko njegovih pjesama koje sam pročitao u časopisu Obnova i zanimljivom pjesniku mlade generacije.

Međutim, stvar s tiskanjem knjige se otegla, mladi se autor sudario s hrvatskom izdavačkom stvarnošću i nepouzdanošću obećanja u tomu svijetu. Zato mi je neobično drago što je knjiga konačno ugledala svjetlo dana, a njezino ''dugo izlaženje'' ima možda i jednu dobru stranu. U nju su naime uključeni i neki noviji vrijedni tekstovi koji nisu bili ni nastali kada je trebala biti otisnuta prva verzija knjige. Knjiga je napravljena vrlo ozbiljno i studiozno, opremljena je popisom literature i kazalom imena, što je u ovim izdavaštvu nesklonim vremenima dosta rijedak slučaj kad su u pitanju knjige ove vrste.

U pogovoru knjizi već sam iznio svoja glavna zapažanja o značajkama Dijanovićeve publicistike, koja je tim dragocjenija što ide mimo središnje struje hrvatske publicistike, kontrolu nad kojom su gotovo u potpunosti preuzeli pobornici lijeve fraze, stoga ću, ne želeći ponavljati već rečeno, nastojati u ovom osvrtu upozoriti i na neke druge aspekte Dijanovićeva rukopisa.

Jasnoća, zrelost i odrješitost Dijanovićeve političke misli

U prvom redu imponira jasnoća, zrelost i odrješitost autorove političke misli. Dijanović je jedan od rijetkih suvremenih hrvatskih publicista konzervativne provenijencije koji nema nikakvih iluzija o euroatlantskim integracijama, one za njega nisu spas od jugosfere, nego tek još jedan hrvatski bijeg od samostalne odgovornosti za hrvatsku sadašnjost i budućnost, što autor izrijekom ističe još u Predgovoru: ''No, kategorično protivljenje ideji jugoslavenstva ne znači i pristajanje uz današnji model europskih integracija, koji u mnogočemu podsjeća upravo na bivšu Jugoslaviju, što je i neke zapadne autore nagnalo na to da u svojim kritičkim analizama Europsku uniju nazivaju Euroslavijom.'' Takav jasan i odrješit stav ukazuje ne samo na starčevićanstvo kao izvorište Dijanovićeve političke misli, nego i na samosvojnu, nekalkulantsku narav samog autora.

Dijanović je također jedan od rijetkih autora na hrvatskoj publicističkoj sceni koji iz kršćanske vizure precizno detektira određene totalitarne tendencije u okviru globalizma i neoliberalizma kao nosivih ideologija suvremenog GlobalizamDijanović je također jedan od rijetkih autora na hrvatskoj publicističkoj sceni koji iz kršćanske vizure precizno detektira određene totalitarne tendencije u okviru globalizma i neoliberalizma kao nosivih ideologija suvremenog Zapada. Gdje se drugi koji o tomu pišu opiru na fantastične teorije urote ili pak lijevu i anarhističku misao, njemu su dostatni kršćanski nauk, Starčević i tradicija europske filozofske misli.Zapada. Gdje se drugi koji o tomu pišu opiru na fantastične teorije urote ili pak lijevu i anarhističku misao, njemu su dostatni kršćanski nauk, Starčević i tradicija europske filozofske misli.

Dijanović suvremene totalitarne tendencije otkriva u sve agresivnijoj politici stvaranja nekakvog novog svjetskog poretka: ''Riječ je o produktu utilitarističke antropologije i etike koja naučava da je u bilo kojem društvenom djelovanju čovjek vođen isključivo svojom osobnom korišću ili, pak, korišću društvene zajednice, što implicira kako jejedini smisao ljudskoga života stjecanje profita i koristi. Pretpostavka zastvaranje takvoga novog homogenog društva i tzv. Novoga svjetskog poretka je reduciranje raznolikosti različitih kultura, naroda, sustava vrijednosti i načina života. Promiču se i nameću se nove ideje, nova mišljenja, nova vjerovanja, nove vrijednosti; sve to uz tendenciju da postanu zajedničke cijelomu globaliziranome svijetu. S pravom možemo kazati kako smo svjedoci fenomena totalne inverzije vrjednota, gdje se sve dojučerašnje vrijednosti na kojima je bio izgrađen kršcanski Zapad proglašavaju nazadnima i retrogradnima, a umjesto njih promiču se nove ideje militantnog individualizma, hedonizma, kozmopolitizma i ateističkog humanizma (Opasnost od novih oblika totalitarizma, str. 285.).''

Autentičan način promišljanja hrvatske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Zadivljuje i raspon tema s kojima se u koštac uhvatio mladi autor, kao minucioznost i intelektualna odgovornost u njihovoj obradi. Svi mi koji pišemo za novine ili portale ReferenceDijanović je jedan od rijetkih autora u okviru ovog žanra koji nastoji svoje tekstove dobro utemeljiti, razložno argumentirati i opremiti relevantnim referencijama. Tako da većina njegovih tekstova, bilo da su prvotno objavljeni na portalu HKV-a ili negdje drugdje, kao da već svojom promišljenom strukturom, natprosječnom intelektualnom razinom i primjerenim stilom priziva buduće ukoričenje, to jest trajniji status.svjesni smo da naši tekstovi uglavnom imaju kratak rok trajanja i da će događaje povodom koji su nastali već sljedeći tjedan potisnuti neki drugi događaji, stoga im možda i nesvjesno pristupamo ležernije nego u nekim ambicioznijim tekstovima. Dijanović je jedan od rijetkih autora u okviru ovog žanra koji nastoji svoje tekstove dobro utemeljiti, razložno argumentirati i opremiti relevantnim referencijama. Tako da većina njegovih tekstova, bilo da su prvotno objavljeni na portalu HKV-a ili negdje drugdje, kao da već svojom promišljenom strukturom, natprosječnom intelektualnom razinom i primjerenim stilom priziva buduće ukoričenje, to jest trajniji status.

Ipak, u knjizi je moguće razlučiti dulje i studioznije eseje, kakve su npr. Velika Britanija i balkanske integracije: jučer, danas, sutra; Ante Starčević – otac hrvatskog nacionalizma i neki drugi) od kraćih tekstova kolumnističkog tipa. Naravno, to su i brojni osvrti na pojedine knjige, događaje i ljude te razgovori, stoga držim da bi možda korisno bilo da je knjiga podijeljena na dijelove ili poglavlja, preglednosti radi. No, i ovakva kompozicija ima svoje opravdanje, njome autor očito želi naglasiti jedinstvo svoga koncepta jer knjiga nipošto nije zbirka različitih tekstova istog autora nego i svojevrsni program, autentičan način promišljanja hrvatske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Tako da se nekoliko intervjua uvrštenih u knjigu prirodno uklapa u zamišljenu cjelinu. Naime, izborom sugovornika i pitanje autor je uspio da ti intervjui na stanoviti način doprinose glavnim tezama u knjizi.

Knjiga može funkcionirati kao svojevrsni priručnik jedne škole političkog mišljenja u Hrvatskoj

Kao posebnu vrijednost knjige istaknuo bih niz biografskih tekstova u kojima autor reaktualizira političku misao i djelatnost značajnih autora iz hrvatske kulturne i političke Hrvatska u zrvnju Jugosfere1BiografijeKao posebnu vrijednost knjige istaknuo bih niz biografskih tekstova u kojima autor reaktualizira političku misao i djelatnost značajnih autora iz hrvatske kulturne i političke Hrvatska u zrvnju Jugosfere1povijesti, koji ni dosada nisu u hrvatskoj povijesti dobili zasluženo mjesto.povijesti, koji ni dosada nisu u hrvatskoj povijesti dobili zasluženo mjesto. Takvi su npr. tekstovi: Dr. Josip Frank – žestoki protivnik jugoslavensko-velikosrpske (geo)politike, Vinko Krišković – intelektualac i ideolog demokratske orijentacije, Dr. Feliks Niedzielski: istaknuti katolički aktivist i zagovornik hrvatske samostalnosti, Prof. Filip Lukas – simbol otpora Jugoslaviji i jugoslavenstvu i neki drugi. Pridodaju li se ovim imenima i studije o svojevrsnim međašima hrvatske državotvorne misli Anti Starčeviću, Eugenu Kvaterniku, Milanu pl. Šufflayu, Ivi Pilaru i Bruni Bušiću, knjiga može funkcionirati i kao svojevrsni priručnik jedne škole političkog mišljenja u Hrvatskoj.

Završavajući ovaj kratki osvrt na knjigu Davora Dijanovića Hrvatska u žrvnji Jugosfere, još jednom bih naglasio kako je riječ o važnom djelu suvremene hrvatske publicistike, djelu koje po mnogočemu odudara od prevladavajuće struje političkog mišljenja u suvremenoj Hrvatskoj. U Dijanovićevem radu je puno više starčevićanstva nego u svim hrvatskim pravaškim strankama zajedno, a ima ih podosta. Pred autorom su vjerojatno još mnoge knjige, ali on je, usuđujem se reći, već ovom knjigom osigurao mjesto u suvremenoj hrvatskoj političkoj misli. Stoga knjigu preporučujem, a autoru želim puno uspjeha u daljem radu.

dr. sc. Damir Pešorda
Hrvatsko slovo

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.