Povijesno nezapamćeno!

 

S predstavljanja knjigePrva u nizu publicističkih knjiga autora Nenada Piskača s ukazivanjem na promašaje novije hrvatske politike bila je Poražena Hrvatska (CC Marketing, Zagreb 2002.). Knjiga je izazvala veliku pozornost na svom prvom predstavljanju u Zagrebu 29. studenog 2002., no izazvala je i neke prijepore zbog naslova – Poražena Hrvatska. Neki tada nisu mogli prihvatiti takav naslov. Nažalost, politička vjerodostojnost tog šokantnog naslova, iz godine u godinu, sve se više potvrđivala. Nenad Piskač zatim je u svom publicističkom opusu objavio knjigu Između Hrvata i Hrvatske (SlovoM, Zagreb 2003.), pa dokumentarnu posebnu hit-knjigu Nebeska Srbija u Hrvatskoj (Grafički studio, Zaprešić 2005.), koja sadrži cijeli niz originalnih akata tzv. RSK uz autorovu detaljnu analizu srpskih zločinačkih ciljeva. Piskač nastavlja s knjigom Eurodresura (K.Krešimir, Zagreb 2007.), koja sadrži tekstove njegovih uvodnika u tjedniku Hrvatsko slovo iz najnovijeg razdoblja hrvatske podložne politike oko ulaska u EU. Slijedi najnovija Piskačeva knjiga Haag protiv Hrvatske (Ekološki glasnik, Zagreb, studeni 2007.), koja izlazi u prigodi 2. obljetnice uhićenja generala Ante Gotovine i obećanog mu “brzog i pravednog” suđenja. Autor to navodi u posveti knjige, uz nabrajanje još nekoliko neslavnih obljetnica.

 

Knjiga Haag protiv Hrvatske najnovije je upozorenje na sve veći poraz istine o obrani Hrvatske, kao i poraz pravde nad zločinima srbočetničkog agresora. Ono što zabrinjava jest da je taj poraz iz godine u godinu sve veći. Poslije obrambenog Domovinskog rata sustavno su gažene istina i pravda, pravo na nevinost prije nego se dokaže krivnja, kao i pravo na pošteno, brzo i pravedno suđenje. Odnosi se to na sve zatočene branitelje, a posebno na vrh pobjedničke hrvatske vojske i generala Antu Gotovinu, o čemu je u ovoj knjizi riječ. Hoćemo li se i od tog smišljenog zaplotnjačkog rastakanja hrvatske pobjede i nacionalne opstojnosti uspjeti obraniti? Gdje su uzroci i kakve će biti posljedice tog sistematskog rastakanja? To su pitanja kojima se bavi Piskač u svojoj najnovijoj knjizi. Ona muče svakog hrvatskog poštenog i domoljubnog čovjeka, a trebala bi se ticati i analitičara i povjesničara u svijetu. Knjiga Haag protiv Hrvatske nastavak je stalnog Piskačevog ukazivanja na taj zakulisni rat protiv Hrvata i Hrvatske, na sve vrste protuhrvatskih podvala i zaplotnjačkih podmetanja, koja za krajnji cilj imaju ponovni gubitak hrvatske države, koliko god to nekome suludo zvučalo.

Knjiga Haag protiv Hrvatske podjeljena je na tri poglavlja: Hrvatska gledišta, Inozemna gledišta i Braniteljsko gledište.

 U prvom poglavlju Hrvatska gledišta, autor podastire čitatelju originalne hrvatske vijesti o uhićenju generala Ante Gotovine, a zatim prenosi pisanje hrvatskih dnevnih listova – Jutarnji list, Večernji list, Vjesnik, Glas Istre, Novi list, o uhićenju kroz šest dana. U domaćem tisku nailazi i na istraživanje agencije Puls, u kojem 61 posto ispitanika smatra uhićenje Gotovine lošom viješću, a samo 14 posto građana smatraju taj događaj kao dobru vijest. Mediji nastoje zaobiči tu istinu i podvaliti nešto drugo. Vjesnik 9. prosinca 2005. pod naslovom »Nema više političkih prepreka za EU« piše kako se Hrvatska »riješila velikog političkog tereta i sada se može nesmetano koncentrirati na sadržaj integracija koje su pred njom«. A Jutarnji list od 9. prosinca 2005. piše: »U Haagu se za Vukovar sudi Veselinu Šljivančaninu, Miroslavu Radiću i Mili Mrkšiću i valja očekivati da će i oni biti drastično kažnjeni. Ako je uopće moguće govoriti o zadovoljštini kod ovakvih zločina, Vukovar će određenu satisfakciju na kraju dobiti ovim presudama.« Sva glupost ovakvih pisanja, dolazi u sadašnje vrijeme do punog izražaja, iako su to Piskač i njemu slični znali i ranije. No to je tada bilo političko-medijsko opravdanje nasuprut uvjerenja većine hrvatskog naroda.

U drugom poglavlju Inozemna gledišta Piskač ukazuje na pisanje inozemnih medija u istom vremenu. Pažljivom čitatelju upada u oči nekoliko činjenica:

S predstavljanja knjigePrije svega hrvatofobija britanskog tiska. The Independet 9.prosinca 2005., ničim utemeljeno, piše doslovno: »Gotovina je naložio svojim postrojbama da poduzmu nehumana djela (sic!). Desetine tisuća (sic!) srpskih domova zapaljeno je u operaciji koja se zvala 'Oluja'.« Londonski Guardijan istog dana piše: »Britanska vlada je bila istaknuti predvodnik EU strategije da se Hrvatskoj odbiju pregovori o članstvu s Unijom...«. Zatim u nastavku ovako opisuje hrvatskog generala Gotovinu: »Vojni avanturist, bio je također optužen od strane francuskih sudova za pljačku, otmicu i iznuđivanje«(sic!), a u svezi njegovog nestanka: »...zaklon su mu pružali odmetnički hrvatski časnici i mafiozi.«(sic!). The Times Online piše ono što proširuju i drugi listovi: »Uhićenje bivšeg hrvatskog generala Ante Gotovine, optuženog za ubojstvo 150 i progon 200.000 Srba (sic!), pozdravljeno je kao veliki napredak prema pomirbi (sic!) nakon završetka civilnog rata na Balkanu.« Samo iz ovih par naznaka vidljivo je kako se iz Britanije manipulira s istinom na štetu Hrvatske, što kasnije šire i druga europska glasila.

Druga je uočljiva činjenica širenje takvog pisanja od strane srpskih novinara koji djeluju u inozemstvu, poput Vesne Perić Zimonjić (Inter Press Service i The Independet, London) ali i nekih zlobnih pisaca iz Hrvatske – Predrag Matvejević (za Il Piccolo, Trst), Nino Đula (posredstvom Jutarnjeg lista za Le Tamps), te Slavenka Drakulić (News, Beč). Drakulićka u svom intervjuu 15.prosinca 2005. zlonamjerno izjavljuje: »Moguće je da je etničko čišćenje krajinskih Srba isplanirano i dopustio sam Franjo Tuđman. Stoga će postupak protiv Gotovine promjeniti sliku Hrvata koju oni imaju o sebi. Postupak bi mogao iznijeti na vidjelo vrlo neugodne istine.«

  I treća činjenica je kako strani novinari koriste podatke i vjeruju internet stranicama srpskog (dez)informacijskog centra Veritas Save Štrbca, o čemu izravno piše novinar Claus Kragh Berlingske Tidende (Kopenhagen).

Naslovnica - Haag protiv HrvatskePiskač navodi samo karakterističan izvjestiteljski dio onoga kako su domaća i strana glasila, uz pomoć Srba i domaćih plaćenika, razaranja i genocidna stradanja Hrvatske u Domovinskom ratu pretočila u sramotnu protuhrvatsku kampanju. Veličanstvena obrana i pobjeda nad agresorom, koji je četiri godine razarao, haračio i mrcvario Hrvatsku, desetak godina poslije, pretvorena su pred svijetom u hrvatsku ljagu i javnu sramotu. Tome se nažalost uopće nisu suprotstavili hrvatski mediji, a posebno se tome nije suprotstavila hrvatska diplomacija, kao ni institucije ijednog mandata hrvatske vlasti. A o dodvornom pristupu svjetskim elitama, pokornim postupcima i izjavama vodećih hrvatskih političara da i ne govorimo.

S druge strane tragično je koliku je štetu Hrvatskoj počinio samo jedan jugokosovac, bivši tajnik vlade samoproglašene RSK, tzv. prijatelj suda u Haagu i voditelj Veritasa u Banja Luci i Beogradu, bivši zadarski općinski sudac i četnički zapovjednik ratnog 'štaba srpske opštine' Benkovac, Savo Štrbac. Nažalost od strane hrvatske vlasti i institucija nitko ništa nije učinio da se zaustavi to zločinačko Štrpčevo djelovanje i dociranje svjetskim centrima moći s lažnim podacima o 'nehumanim i genocidnim' Hrvatima.

 Nenad Piskač u knjizi Haag protiv Hrvatske treće poglavlje naziva Braniteljsko gledište. Već u prvom tekstu Vješanje Hrvatske ukazuje na opasnosti djelovanja tog Save Šrpca. Piskač piše: »'Prijatelji suda' sada dolaze u prvi plan. Paradigmatični Savo Štrbac efikasan je 'prijatelj suda' u međunarodnom izjednačavanju agresora i žrtve, vjerodostojan Načertaniju, Kovčežići i Londonu.« i zaključuje tekst s opomenom: »Vraćeni smo vlastitim nedoraslim elitama u 1989. Poslije nje dolazi 1990. ili ćemo u 21. stoljeću ispasti iz povijesti.« Piskač u svojim uvodnicima, od prvog pod naslovom Vješanje Hrvatske (16. prosinca 2005.) pa do posljednjeg Prozirna delpontistika (16. studenog 2007.), razložno i činjenično ukazuje na podvale domaće i strane politike. Iznosi svoje stavove hrvatskog branitelja, književnika i glavnog urednika domoljubnog glasila Hrvatsko slovo. Kako poručiti hrvatskim političkim elitama da hrvatski branitelji i domoljubi nisu idioti, koji su znali samo svoju krv prolijevati? Braniteljima se sustavno oduzelo pravo sudjelovanja u razvoju države i politike, čak i pravo na logično razmišljanje i kritiku te poltronske politike. Piskač se tome suprotstavlja na svoj osebujan način – istančan u prosudbi, često ironičan, ponekad ciničan i sarkastičan, ali uvijek s posve ozbiljnim i snažnim porukama u interesu opstanka Hrvatske!

Haag protiv HrvatskePod naslovom Proizvodnja pristanka piše: »Godinama smo pod glasnogovorničkim presingom proizvodnje zaborava. Moramo zaboraviti tko je agresor, tko žrtva, kako bi se ostvario cilj – izbaciti iz kolektivnog pamćenja cjelovitu istinu i stvoriti prostor kolektivnog pamćenja za istinu Tužiteljstva. (...) Njihov je posao nametnuti mišljenje da je MKSJ – instrument mira, a ne klica budućih nemira 'na prostoru bivše države.' Glasnogovornici nas uvjeravaju proizvodnjom laži kako je ratni zločin isto što i zločin u ratu«. Pod naslovom Mesićevo – pa što? stoji opomena svim političkim podilašcima: »Nedostojanstvena politika nikad nikome nije vratila dostojanstvo!« (str. 218). To je ključna i središnja poruka ove knjige!

 U tekstu Braniteljski savjeti branitelj Piskač kaže: »Dok su se hrvatski branitelji držali Tuđmanove političke sinteze, bili su nepobjedivi subjekt. Od kad su tretirani kao 'znani i neznani' postali su objekt razgraditelja hrvatske države«. U tekstu Nepravedno i okrutno Piskač činjenicama ukazuje na dvoličnost Londona, na dvoličnost britanskog pravosuđa i britanske politike, na primjeru protuzakonitog uskračivanja prava Hrvatskoj na isporuku srpskog ratnog zločinca Milana Španovića hrvatskom tužiteljstvu. U posljednja dva teksta Haaška agresija i Prozirna delpontistika Piskač u svom svojstvenom stilu do kraja provjetrava sav politički smrad Haaškog suda i međunarodne zajednice.

 Povijest u svijetu ne pamti poraz tako snažno naoružanog neprijatelja, u akciji tako širokih razmjera poput 'Oluje', da bi za samo 48 sati najviši zapovjednici pobjednika ušli u neprijateljski ratni stožer i izvjesili zastavu slobode. To se upravo ostvarilo pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine ulaskom u Knin. Postao je simbol pobjede hrvatske vojske za sva vremena i zato su svjetski zidari laži, uz pomoć domaćih zlonamjernih slugu i mutikaša, odlučili da takav simbol slobode treba uništiti. Povijesno je nezapamćeno da se nakon takve blistave pobjede ikada i ikome sudilo, a nikada i nigdje se nije sudilo desetcima generala pobjedničke vojske! Povijesno je nezapamćeno da je ikoja država ikada sudila onima koji su je stvarali i obranili, a napose ne u tako zamornim i beskrajno dugim procesima. Povijesno je nezapamćeno da se nakon takve obrane, tako drsko pokušava zamjeniti laž za istinu, žrtve proglasiti napadačima, agresore abolirati za genocid, a desetke tisuća stradalih prešutjeti i zaboraviti! Na to nas svojom knjigom podsjeća i upozorava Nenad Piskač. On ustaje svojom knjigom protiv takvog izobličavanja prirodne pravde. Piskač je hrvatski dragovoljac, koji u sadašnjem vremenu hladnog rata protiv Hrvatske, oštrinom pera i logikom zaključaka, ne posustaje braniti Hrvatsku. Piskač ne posustaje u bitkama tog rata koji se još uvijek neprekidno vodi protiv istine, u konačnici protiv hrvatske državne i nacionalne opstojnosti! Piskačeva knjiga Haag protiv Hrvatske jest knjiga suprotstavljanja zločinačkoj genezi prekrajanja povijesti i sotonskom likovanju nad uhićenjem Ante Gotovine, simbola svih hrvatskih junaka, simbola svih suđenja hrvatskim braniteljima, umjesto suđenja onima koji su zločine protiv Hrvatske genocidno osmislili, proveli i počinili.

Haag protiv Hrvatske jest knjiga koju je potrebno imati u svakom hrvatskom domu, kako bi se prisjetili što su sve pisali i kakvim su se blatom nabacivali oni s kojima bi sutra trebali biti u zajedničkom NATO savezu ili u zajednici EU-naroda. Pitanje je radi li se doista o zajednici uljuđenih europskih naroda ili o projektu zidara s vrha piramide moći, kojim je predviđeno starom hrvatskom katoličkom narodu opet navući luđačku košulju (zapadnog) Balkana? Kad se takva ideologija zlopravde godinama sve više nameće, kad takvom zloumlju povlađuju domaći šegrti i razne dodvorice bezbožne i nepravedne zapadne politike, kakva nas sudbina tek sutra očekuje? Vrijedi se zato još jednom podsjetiti na Piskačeve riječi: »Nedostojanstvena politika nikad nikome nije vratila dostojanstvo!« Upravo zato upozoravajuću Piskačevu knjigu Haag protiv Hrvatske treba svima preporučiti na pomno proučavanje!

Damir Borovčak

{mxc} 

Ned, 20-09-2020, 20:10:53

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.