Ivanka Reberski: Radićeva dionica duboko urasla u europsku likovnu tradiciju

Prije nego li se ukratko osvrnem na suštinsku bit, koja zapravo jest pravi sadržaj ove knjige, željela bih naglasti, kako ovo nije monografija u onom, uobičajenom smislu riječi, ona ne obuhvaća sveukupnu stvaralačku putanju umjetnika, moglo se to zaključiti već i iz svega što su o njoj iznijeli moji predgovornici. Riječ je o studiji, zapravo analitičkoj interpretaciji jednog segmenta, bolje rečeno, tematskog ciklusa, koji je više likovno problematski nego li motivički opsesivno zaokupio Davorina Radića unazad više od desetak godina. U tom kompleksnom diskursu – povratka starim temama na nov način, suvremenijim slikarskim postupkom – uvelike se očituje slikarova vehementna kreativna energija, snažan temperament i imanentni humanistički duh.

Golem tematski ciklus

Posebnost tog ciklusa, koji se po mnogo čemu neupućenom motriocu može činiti kontroverznim, prvi je prepoznao Žorž Draušnik, njegov bliski prijatelj, generacijski suputnik i pripadnik zajedničke likovne grupe Contra. On je ujedno i najzaslužniji da je ova knjiga danas pred nama. Kao dobri duh bio je ne samo njen inicijator, on nas je sve animirao i okupio na tom zadatku, on je urednički diskretno i samozatajno, ali odgovorno pratio njezino nastajanje od ideje do izlaska iz tiska i naposlijetku do ove današnje promocije.

Našavši se kao autorica interpretacije suočena s tematskim i suštinskim likovno-problematskim kontekstom ove knjige, moram priznati da sam u prvi mah ostala malo zatečena, iako mi je realistička stilska opcija i figuracija općenito bliska tema, s kojom sam se u dugogodišnjoj praksi uvelike bavila. U jednom trenutku zapitala sam se – pa što se tu još ima reći, kad je na tu temu već gotovo sve rečeno. Međutim, nakon prvih susreta sa slikarom, Davorinom Radićem, razgledavši s njime ovaj impozantni opus od stotinjak autoportreta i portreta, i nekoliko desetaka aktova-modela u njegovim atelijerima, u Zagrebu i rodnoj Kostajnici, posredstvom njegovih lucidnih pojašnjenja sve mi se odjednom pojasnilo i sjelo na svoje mjesto. Pokazalo se kako ta dionica njegova slikarstva, inače tematski duboko urasla u europsku likovnu tradiciju, ali dosta potrošena, nije tako lagodna zadaća kako se to na prvi pogled čini, ukoliko se po nekoj inerciji ne zaustavimo samo na njenoj motivičkoj komponenti, a to zasigurno nije u duhu Radićeva pristupa samoj "biti" slikarstva. Već sâm tako golemi ciklus prava je rijetkost. Suštinski supstrat ovog njegovog naoko "anakronog" slikarskog žanra zapravo je mnogo složeniji.

Riječ je o svojevrsnom eksperimentu kojim slikar propituje u bezbroj varijacija: može li se njegov već okušani autorefleksivni slikarski postupak primijeniti na tematskoj matrici – portreta, autoportreta i ženskog akta i kako on funkcionira u njihovu slikarskom uobličavanju. Pokazalo se da njegov žestoki autorefleksni postupak na toj osnovi itekako dobro funkcionira.

Oblik instiktivnog izražavanja

Anakrona portretna tematika i slikanje akta prema modelu, ta humana tematska supstanca, koja se tradicionalno provlači slikarskom praksom od renesanse pa i ranije do danas, nametnula mu se u jednom trenutku kao neodoljiv "izazov", te je krenuo preispitati: kako novim modernitetom slikarskog izričaja dohvatiti bitak ljudske osobnosti do koje je doprlo njegovo unutarnje oko? Kako omogućiti »skrivenom da se pojavi u području vidljivog«, a to je, prema njegovim vlastitim riječima, jedino što »slikar mora i može činiti«. Pitanje je samo kako?

Pred licem portretirane osobe kao i pred svojim vlastitim, ili bilo kojim drugim motivom, njegova se ruka prepušta snažnom automatizmu kreativnog impetusa autorefleksivnog slikanja. Pritom, kao u nekoj vrsti "action-paintinga" ruka slijedi bujicu dojmova, odabire kromatsku skalu i žestokim furioznim načinom nabacuje boju snažnim duktusom, stvara i oblikuje, isprva nejasno, da bi se iz kaotične nervature mrlja i linija bez njegove posebne volje oblikovala forma, iz koje postupno izranja negdje duboko u sjećanje urezano lice portretirane osobe ili njegovo vlastito, ili nago tijelo žene.

Radic detalj

Silna energija u trenutku stvaranja pokretana je iz slikarove emotivne energane nekom eruptivnom snagom prenoseći refleksni odraz njegove predodžbe u sliku. Nema u tom postupku skica ni ikakovih predradnji, sve je u emotivnoj sferi djelovanja koja se naprosto prenosi na ruku i ruka tada sama vodi kist. Reakcija je to diktirana unutarnjim agensima, a ne vanjskim opažanjem, koja dovodi slikara do izraza što ga je još davno Alojs Riegel nazvao "osjetilni stil". To je naprosto oblik i način instinktivnog izražavanja, neporecivo subjektivan, izvorno osoban i apsolutno suvremen, gotovo istovjetan, primjerice s akcionim slikanjem i mi ga moramo prihvatiti kao nepobitni Radićev "osobni ulog" ovovremenom likovnom modernitetu. Njime slikar ovjerava svoju legitimnu pripadnost suvremenom trenutku, koji nije ništa manje vrijedan od bilo koje konceptualne ideje. Bitno je da je to zanatski dobro i izražajno snažno slikarstvo. Imajući to na umu više uopće nije upitno, zašto se Radić tako intenzivno i dugotrajno zadržava na portretnom zadatku.

Nije važno što, već kako

"Akt", slikan prema modelu, druga je tema i posve druga priča, kojom se Radić zadnjih nekoliko godina, otprilike od 2008., kad je naslikao prvi programatski akt, također zaokupio gotovo do iscrpljenja. Tema je to anakrona, ali intrigantna, slikaru izazovna možda još i više od portreta. Ako su mu portretni i autoportretni zadatci otvarali prostor da svojim novim postupkom refleksivnog slikanja uranja u duhovnu sferu ljudske naravi, slikanje akta prema modelu okrenuto je vanjštini, anatomiji, pokretu i hvatanju (gotovo fotografskim okularom) nebrojenih poza i situacija ženske nagosti koju on u nedogled varira. U toj opsjednutosti aktom Radić pristupa tijelu žene bez imalo erotskih nagona. Nema tu naglaska na erotici i senzualnosti unatoč svoj razotkrivenoj nagosti.

Radic autoportret

Kao i kod portreta i ovdje je jedini imperativ istinitost prikaza, pa ma kakva to istina bila. I još nešto, slikajući akt prema modelu Radić je krenuo u novi tematski ciklus kojemu teško da je netko prije njega na taj način pristupio, kao jednakovrijednoj motivičkoj metafori, tretirajući model na isti načina kao da pred njim stoji mrtva priroda. Upustio se u pothvat, koji se u direktnoj konfrontaciji sa suvremenim likovnim tendencijama i njima iole naklonjenim štovaocima mora činiti davno preživjelim i zastrajelim. Još je jednom Radić stao iza inačice – nije važno "što" slikati, već "kako", a to jest teza, temeljno načelo njegova umjetničkog bitka na kojemu je izgradio svoj odnos prema suvremenosti.

Dosljedan na poziciji figuracije

Ovime je Davorin Radić razriješio svoj autonomni modus vivendi u likovnoj suvremenosti. Ostao je na poziciji figuracije i to u najdoslovnijem smislu te riječi – na ljudskome liku, na tijelu žene, na čovjeku i njegovu licu, mijenjajući samo pristup motivu i slikarski postupak, tu važnu komponentu kojoj je nadogradio prepoznatljivu ekspresivnu kolorističku gamu u zaokruženi slikarski koncept. A ta snažna koloristička ekspresija, krajnji rezultat autorefleksnog slikarskog čina, njegov je autentični doprinos našem postmodernom likovnom pluralizmu.

Ivanka Reberski

Uto, 29-09-2020, 06:11:59

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.