Što mislimo kad za nekoga kažemo naj?

Kad se kaže naj-, obično se misli pozitivno, ali i pridjevi koji znače nešto loše imaju komparaciju. Imaju dakle i komparativ i superlativ. Najugledniji profesor u Institutu za jezik u Zagrebu dr. Valentin Putanec znao je na kavi za neke jugoslavenske političare reći: „On je bio gori nego Tito.“ Npr. Ranković, Đilas i dr. Svi bismo se čudno pogledali kako to Doktor kaže jer ga i partijci (dvoje njih!) i njihovi simpatizeri čuju. Samo smo njega zvali Doktorom kao da drugima nismo priznavali njihov doktorat, pa čak ni svoj. Kava je bila trenutak opuštenosti, viceva i slobode! Sveopći Doktor, koji je svima bio pravi savjetnik, svoje savjetničke usluge naplaćivao bi u vicevima: jedan savjet – jedan vic, ali na kavi. Doktor je bio potpuno lišen straha, Stepinčev tip, suseljanin i nekadašnji štićenik. On nije htio javno potpisati peticiju protiv Stepinca u Grafičkom zavodu Hrvatske, kamo je dospio po kazni da ne radi u školi i ne kvari Titovu omladinu.

Ako je netko „gori“ od Tita, a kakav je onda Tito? Tito je ipak po nepisanom pravilu morao biti naj- i to samo u pozitivnom smislu. I nitko od njega nije smio biti najiji. Zato je moj mladi župnik bio pozvan na informativni razgovor jer je u nekom društvu u šali rekao: „Ljepši sam od Tita.“ Naravno da nije kažnjen jer je na informativni razgovor ponio i svoju ljepotu kao dokaz.

Pišući zadaću o Desantu na Drvar, jedan je učenik napisao: „Drug Tito je hrabro pobjegao u špilju.“ Dragi učitelj u Zelini (Sv. Ivanu Zelini) Pero Boban upitao ga zašto HRABRO? Učenik mu je odgovorio: Sve što je u vezi s Titom mora biti naj- i to pozitivno. Mali diplomat! Kuži sve! Dobio je peticu iz zapažanja, pa i iz sastava.

A je li sve bilo baš tako naj+ pozitivno ozbiljno je pitanje.

U prethodnom smo prilogu vidjeli da je u mojem slučaju Babićev savjet bio proročki. On se usudio vjerovati i proreći nešto što se nije smjelo ni sanjati. Titovo proroštvo o uzvodnom toku Save u stvarnosti je nemoguće. Sudbinu samostalne hrvatske države, legitimno hrvatsko pravo na vlastitu državu i čežnju za njom uvjetovati nečim što je nemoguće, namjerni je psihocid – ubijanje hvatske nade. I usprkos zlogukom proroštvu, dogodilo se čudo – samostalna Hrvatska. Bog je blagoslovio i poživio!

Mile Mamić

Prilog je emitiran na Radiopostaji „Mir“, Međugorje, u emisiji Govorimo hrvatski! u utorak, 24. ožujka 2026.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.