„Zakon za budućnost“ pred izazovima u sadašnjosti

Na sjednici 26. siječnja 2024. Hrvatski je sabor donio Zakon o hrvatskom jeziku, kojim se utvrđuju osnovna pravila o službenoj i javnoj uporabi hrvatskoga jezika te osigurava sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku. U Narodnim novinama Zakon je objavljen 7. veljače 2024., a na snagu je stupio osmoga dana od dana objave.

Kako bi se osigurala sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku, Vlada se, prema Zakonu o hrvatskom jeziku, obvezala u roku od šest mjeseci osnovati Vijeće za hrvatski jezik, a u roku od dvije godine u suradnji s Vijećem donijeti Nacionalni plan hrvatske jezične politike.

Poticaj Matice hrvatske i hod prema Zakonu

Zakon o hrvatskom jeziku nastao je na poticaj Matice hrvatske, na čelu s njezinim predsjednikom Mirom Gavranom. Prvi nacrt zakonskoga prijedloga izradila je Matičina radna skupina kojoj je predsjednik bio prof. dr. sc. Mario Grčević, a članovi dr. sc. Tomislav Stojanov i akademici Stjepan Damjanović, Mislav Ježić i August Kovačec. Navedeni zaslužnici, uz potporu i iskazanu zahvalnost dijela stručne i šire hrvatske javnosti, ponijeli su i najveći teret u razdoblju koje je prethodilo donošenju Zakona i uglavnom šutke otrpjeli svaku kritiku. Kritike su dolazile s triju strana: jedna je strana smatrala da nam uopće ne treba Zakon o hrvatskom jeziku, druga nije bila zadovoljna članovima Matičine radne skupine koji pripremaju nacrt prijedloga Zakona, a treća nije bila zadovoljna predstavljenim nacrtom prijedloga Zakona.

Matičin prvi nacrt prijedloga Zakona zapravo nije ni dospio u javnost. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu javnosti je 1. kolovoza 2023. predstavljen nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku do kojega je došlo, kako su izvijestili iz Matice hrvatske, „nakon tromjesečnoga usuglašavanja stručnih službi Ministarstva znanosti i obrazovanja RH s Radnom skupinom Matice hrvatske za izradu nacrta Zakona o hrvatskom jeziku“. Taj novi nacrt upućen je u jednomjesečno javno savjetovanje (od 1. do 31. kolovoza 2023.) tijekom kojega su zabilježena 323 komentara.

Nakon usvajanja dijela prijedloga iz komentara s javnoga savjetovanja, dvaju saborskih čitanja (16. studenoga 2023. i 18. siječnja 2024.) i rasprave (25. siječnja 2024.) Hrvatski je sabor 26. siječnja 2024. napokon donio Zakon o hrvatskom jeziku. Za njega je glasovalo 95 saborskih zastupnika, 10 ih je bilo suzdržano, a protiv 17. Svečani trenutak popraćen je dugotrajnim pljeskom, upućenim i članovima Glavnoga odbora Matice hrvatske na čelu s predsjednikom Mirom Gavranom i članovima Matičine radne skupine koji su sa saborske galerije pratili tijek glasovanja.

U prvoj godini – Vijeće za hrvatski jezik

Od slavljeničkoga dana prošla je cijela godina, no osim osnutka Vijeća za hrvatski jezik i početka njegova rada, u javnosti zapravo i nemamo drugih podataka o provedbi Zakona o hrvatskom jeziku. Rubno se, primjerice, moglo vidjeti da Ministarstvo kulture i medija od prošle godine u svojim pozivima za potpore upozorava da e-prijavnicu treba ispuniti „na hrvatskom jeziku sukladno Zakonu o hrvatskom jeziku (NN 14/24)“, ali to je samo simbolična gesta jednoga ministarstva jer su se i dotad, naravno, prijavnice ispunjavale na hrvatskom jeziku.

Nepravedno bi bilo cjelogodišnji teret (ne)provedbe Zakona prebaciti na Vijeće za hrvatski jezik. Vlada ga je osnovala tek 1. kolovoza 2024., a 23. listopada 2024. imalo je svoju prvu sjednicu. Predsjednikom je imenovan predstojnik Katedre za algebarsku i računalnu lingvistiku s Odsjeka za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Marko Tadić (predstavnik Matice hrvatske), a članovima akademik Mislav Ježić (predstavnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti), ravnatelj Instituta za hrvatski jezik dr. sc. Željko Jozić, leksikografkinja iz Leksikografskoga zavoda „Miroslav Krleža“ dr. sc. Vlatka Štimac Ljubas, rukovoditelj Odjela bibliografskoga središta Nacionalne i sveučilišne knjižnice dr. sc. Lobel Machala, predstojnik Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Marko Alerić (predstavnik Sveučilišta u Zagrebu), dr. sc. Ivan Magaš s Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru, prof. emer. dr. sc. Diana Stolac s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. sc. Ivan Trojan s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, prof. dr. sc. Katarina Lozić Knezović s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu (izabrana za potpredsjednicu Vijeća), voditeljica Katedre za hrvatski jezik „Ivan Zoričić“ Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli prof. dr. sc. Blaženka Martinović, prof. dr. sc. Irena Zovko Dinković s Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (predstavnica Hrvatskoga filološkoga društva), dr. sc. Snježana Husić (predstavnica Društva hrvatskih književnih prevodilaca), Ljiljana Culjak Vasić (predstavnica Hrvatskoga društva konferencijskih prevoditelja) i Marija Kaluđer iz Uprave za europsko i međunarodno pravo Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Vijeće za hrvatski jezik zamišljeno je kao koordinacijsko savjetodavno Vladino tijelo čiji je rad usmjeren na zaštitu, njegovanje i razvoj hrvatskoga jezika. Sjedište mu je u Ministarstvu kulture i medija, a mandat članovima traje četiri godine.

U drugoj godini – Nacionalni plan hrvatske jezične politike?

U suradnji s Vijećem za hrvatski jezik Vlada bi, prema Zakonu o hrvatskom jeziku, do 15. veljače 2026. trebala donijeti Nacionalni plan hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera koji se odnose na zaštitu, osiguranje slobode uporabe i poticanje razvoja hrvatskoga jezika.

Početkom rada na Nacionalnom planu možemo smatrati dvodnevni znanstveno-stručni skup „Budućnost hrvatske jezične politike“, koji je u prosincu 2024. održan u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U skupu je sudjelovao i dio članova Vijeća za hrvatski jezik, a organizirali su ga Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u suradnji s Maticom hrvatskom i Konzorcijem HR-CLARIN. Cilj je bio okupiti stručnjake koji će dati prijedloge i teme koje bi se mogle uključiti u budući Nacionalni plan (v. ovdje i ovdje).

Pretpostavljamo da će i lektori, koji se u Zakonu spominju kao skupina s jednom od važnih uloga u njegovoj provedbi, trebati pričekati do dovršetka Nacionalnoga plana. Promjenu zasad nisu osjetili. Na mrežnim stranicama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje nema oglasâ poslodavaca koji traže takve radnike.

U razgovoru u Vijencu (v. ovdje) u rujnu prošle godine, a i u nedavnom razgovoru u Matičinu podcastu (v. ovdje) predsjednik Vijeća za hrvatski jezik istaknuo je nužnost razvoja jezičnih tehnologija kako hrvatski ne bi ostao onkraj digitalne razdjelnice i postao funkcionalno nepismen jezik. Spomenuo je i mogućnost primjene strojne lekture („strojno prevođenje iz lošega hrvatskoga u dobar hrvatski“) kako bi se osigurala ujednačenost lektorskih zahvata, no ne isključujući lektora koji bi ipak sve ispravke pregledao i odobrio. Ne znamo je li se to već pokušalo razraditi ili je još sve na razini prijedloga, no bilo bi zanimljivo čuti kako doskočiti tomu da lektor ne gleda samo te strojne ispravke nego ipak cjelovit tekst, njegov sadržaj i smisao, kako bi bio siguran da su predloženi ispravci logički utemeljeni. Drugo i veće pitanje, koje se ne tiče samo lektora i (strojne) lekture nego se odnosi općenito na službenu i javnu uporabu hrvatskoga standardnoga jezika, jest kojim ćemo se normativnim priručnicima služiti. Naime, budući da priručnici nisu propisani na općenacionalnoj razini, u uporabi imamo različita izdanja gramatika, pravopisâ i rječnikâ različitih autora i izdavača.

„Zakon za budućnost“

Zakon o hrvatskom jeziku, koji nam je od samoga početka predstavljan kao „zakon za budućnost“, čime se htjelo naglasiti i njegovu suvremenost i dalekosežnost, pred mnogim je izazovima u sadašnjosti. Trenutačno je u svezi s njegovom provedbom pogled s pravom usmjeren prema Vijeću za hrvatski jezik, no ne bismo trebali zanemariti i širu odgovornost.

„Donošenje toga zakona na inicijativu Matice hrvatske bio je posve prirodan i razumljiv politički čin suverene hrvatske države kako bi svoj jezik, kao jedan od službenih jezika Europske unije, što bolje i djelotvornije uredila, zaštitila i promicala. No provođenje Zakona nije samo stvar Vijeća za hrvatski jezik kao savjetodavnoga tijela Vlade, nego dužnost i odgovornost svakoga sudionika u procesu prenošenja znanja o hrvatskom jeziku i svakoga sudionika u javnom životu naše zemlje“, rekao je književnik Božidar Petrač na HAZU-ovu skupu „Budućnost hrvatske jezične politike“.

Irena Šupuković