Savez za Hrvatsku

Gledam grb NK Zagreba. To nije grb Zagrebovih klasika Dračića i Wache, Klobučara i Pavlice, a niti trenera Kranjčara i virtuoza Olića, koji su za zagrebačke 'pjesnike' osvojili onaj jedini naslov, prvaka Hrvatske, i to u velikom stilu. Ovaj novi grb nije originalan, nego 'novokomponovan'. Već tri godine, navodno izgleda ovako. Ružno. Kao da je netko prolio crvenu boju po onom originalnom, plavom, i rekao mu: 'Buš ti meni pocrvenil'.

Zagreb je grad plave i bijele boje, takvi su i klubovi koji nose ime ovog grada. Dinamo je još jedan primjer neprepoznatljivog lutanja s imageom, sjajnozlatni dresovi izazivaju poprilično odbojnosti kod svakoga tko voli i pamti. Ali eto, to su 'trendovi', karakteristični za nebulozne, novokomponirane ideje kojima (ne)određeni ljudi napajaju i napadaju, ovaj grad i njegove svetinje.

S druge strane, nikako da nekome padne na pamet vratiti Hrvatskom Državnom Saboru njegovo puno ime, ili maknuti s Kazališnog trga ime koje ne da ga ne krasi, nego ga – ponižava. Beskonačno. Tako je to danas, u Hrvatskoj.

Jadranka Kosor očekuje ''nadmoćnu pobjedu na izborima''. Iako još ni anketa nije naručena. Čak su i izbori daleko. Ali, i to je relativno, u ovoj dugačkoj, izbornoj (?) godini. Paul Vandoren ponovo nam je ponudio tržište od 500 milijuna ljudstva. Istovremeno, na hrvatskim je policama sve više proizvoda gdje na hrvatskom ne piše – ništa. Ili je, u najboljem slučaju, neka papirna etiketica nalijepljena na mjesto gdje ni estetski, ni funkcionalno, ne pruža kupcu nikakvo zadovoljstvo. Je li to po zakonu? Ha, ha, ha.

To uopće ne smeta recimo Nadana vidoševića, još manje nekog ministra u Vladi, ili ponekog saborskog zastupnika. Ta imaju oni i prečih briga. Točno, Hrvati imaju, kolektivno i individualno, užasnih briga. Jedna od najvećih su takvi ministri i zastupnici. Oni brinu znatno manje, što ima smisla. Valjda ne bi bili to što jesu, kad bi toliko brinuli. Njihovo je stanje, odnosno 'situacija', daleko povoljnija od one u Hrvata. Od standarda, perspektive, trendova. U usporedbi s njihovom razinom, sve je to – prizemno. Oni su u višim sferama.

Jedna od tih je i Jugosfera, prilično nosferatičan pojam. Jer Jugosferom uglavnom šeću raznorazni vampirski karakteri, s ciljem – isisavati. Državni krvotok je na udaru, a profit odlazi, tko zna gdje. 'Krupni' kapital, odnosno financijski magnati, rado rade po Hrvatskoj. Domogli su se tržišta na kojem rade što hoće. Tako je i Rohatinski 'oslobodio' 6,3bmilijardi eura, na način koji pogoduje – bankama. Moglo bi se reći, od bankara – bankama. Jasno, tu je involviran i 'hrvatski narod', odnosno tržište, bitan i nužan uvjet da bi se 'oslobađanje' moglo oploditi. Interaktivno i cirkularno. Tako da vuk bude sit, a ovce ostrižene.

Naravno, ovdje se bavimo zapadom Jugosfere, odnosno 'zapadnog Balkana'. Iako ni jedno ni drugo službeno ne postoje, omiljeni su to pojmovi u glavama EUropskih političara, koji vole dolaziti na ''Balkan'', i šetati se po jugoistoku Europe. Taj je, nakon anschlussa Bugarske i Rumunjske, poprilično zaokružen. Povjesno 'bure baruta', ipak, još će pričekati na pripajanje. Iako je i poglavlje 23 već 'pri kraju'. A stanari i državljani Jugosfere su poprilično nosferatični. Omamljeni Vandorenima i Jadrankama i Vesnama, koje jure k EUdoradu, nasmijane, očarane, oduševljene. Te odlične učenice još odličnijih gospodara.

Teško je govoriti o hrvatskom bankarstvu, a ne prisjetiti se 'projekta' koji ih je prodao za 5 milijarda ubrizgavši u njih 87 milijarda. To bi i mrtve oživilo. Ali, do jučer Šuker, danas Dalić, i dalje se hvale kao od šale. Ubrizgavanjem kredita, odnosno 'povoljno dobivenog' novca, u hrvatski krvotok. Jer, mnogo ih tu ima gladnih. Banke, uključujući i Hypo banku, poznatu po povezanosti s nekim ljudima s jako dobrim vezama, vladaju po Hrvatskoj u kojoj vlada, sve više, glad. Razne su tu vrste gladi u igri, sve do ulica i trgova.

Dok Hrvatskom vlada Savez za EU, u Hrvatskoj se rađa i Savez za – Hrvatsku. Koji su mu izgledi, u Hrvatskoj? To ovisi.

Kroz hrvatsku povjesnicu, pogotovo kroz 888 godina nesamostalnosti, oduvjek su u izgledu bili razni – savezi. Protagonisti su, među inima, bile i raznorazne stranke, baš kao i danas. Europska Unija projekt je predratnih nacista, koji je modificiran i prerušen, pa reaktiviran baš protiv – Njemačke. Danas je EU razrasli projekt koji se urušava sam u sebe, ne znajući ni sam što bi sa sobom, ali jako dobro svjestan mnogih stvari, kao i mogućnosti koje mu se otvaraju i dan danas, recimo u Hrvatskoj. Naravno, rezultat su one pametne politike, spram te iste Hrvatske. Instrumentalan je usred sve te prosute pameti, upravo Savez za Europu. Nema taj ništa sa samosvojnom, neovisnom, suverenom Hrvatskom. Takvu može spasiti jedino – Savez za Hrvatsku.

Jer, u Hrvatskoj ne samo da rat protiv nje odavno – nije završio. Nije završio, slobodno se može reći, ni do danas. Iako se čitavo ovo vrijeme vodi, paralelno s procesom 'približavanja RH EU-u'. Dosta je vremena proteklo u međuvremenu, od onih 'slavnih dana', od pobjede u Domovinskom ratu. Petnaestog travnja će, međutim, biti donesena presuda u Haagu. Tom bi presudom slavna pobjeda mogla postati – pravosudni poraz. A pravosuđe je, zna se, jedan od stožera suvremene 'demokracije'. Još i više, suvremenog EUdorada. A sud u Haagu je, zna se, nadležan za mnoge države, posebno one EUropske. Isto tako, nenadležan, za neke i za jake, države u EU-u ili van nje, koje ga unatoč tome, svesrdno i čvrsto podržavaju. Kao i sve što on – presudi. Naravno, onim ne-jakima, jer samo takvima i sudi.

Polovicom travnja, sud u nizozemskom upravnom sjedištu proklamirao je pročitati presude, nakon kojih nitko u Hrvatskoj neće ostati ravnodušan. Usuđujemo se reći. Watershed? Vrlo lako moguće, skoro i nemoguće da – ne bude. Bude, i to sigurno. Jer nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. Bio Zagreb crven, ili bijeli, ili plavi. Zagreb je – i crven i bijeli i plavi, danas. Hrvatska? Nije u EU-u.

Još Hrvatska ni propala, dok mi živimo. Zato, Savez za Hrvatsku. Treba biti tu, i biti će. Sve dok je Hrvatske. A EUdorado? Europska Unija je, reče Slavko Kulić, konstrukt baziran na kodifikaciji ''principa prava jačeg''. Princip dobro zvuči, pogotovo ako si – jači. Sve su hrvatske banke prilično zdrave, znači i jake, složiti će se i Kulić, i Šuker, vjerovatno i Dalić i Rohatinski. Život u Hrvatskoj trenutno i nije baš previše – zdrav, složiti će se – vjerovatno – neki od spomenutih, ili neki od nas. Mnoge su hrvatske banke – ljigave, profitu okrenute, Hrvatskoj – strane, složiti će se isto tako. Neki među nama.

Tako je to, u Hrvatskoj danas. Ono što je u Hrvatskoj zdravo, biti će – Savez za Hrvatsku. Što se tiče zaduživanja, Bloomberg kaže da se jedino Brazil skuplje zadužuje. Super, bravo ministrice Dalić!

dr. Slaven Šuba