Govor mržnje

Vesna Pusić je ponovo progovorila. Nakon monologa na HRT-u, nastavila je u Jutarnjem listu. Uopće, Pusić i Čačić su uigrani par, koji iz nepoznatih razloga nastupa svakodnevno na HRT-u i u svim mogućim medijima, baš kao da su njihovi. Šeću kroz 'medije'. Pretplatu plaća – netko drugi. Ista će stvar biti i s EU-om. Naš eventualni ulazak u EU predstavljati će de facto i de iure udruživanje RH s tom, nadnacionalnom tvorevinom. Takva su pitanja regulirana Ustavom RH, odnosno trebala bi biti, kad bi se vladajući – a i oporba, znači i Pusić, Čačić – držali Ustava.

Ali ne. Oni, baš kao i 'Vlast', krše Ustav sustavno i sistematski, i k tome podosta bezobzirno. Umjesto javne rasprave, Vlast i Oporba spremaju i pripremaju, drsko i bezobzirno, potpisivanje pristupnog ugovora. ''Čim se ispune uvjeti''. Hvala Bogu da nisu ispunjeni i da neće tako skoro biti. Zašto? Pa zato jer je čitava utakmica nepoštena, i – kako netko reče – podsjeća na davno namješteni rezultat, odnosno utakmicu. Zajedno s medijima, Vlada i Oporba provode apsolutni, i apsolutno nedemokratski, svojevrsni teror nad svojim(?) stanovništvom i nad zdravim razumom. Nad ''demokracijom''. Sve to skupa, predstavlja obmanu vlastitog(?) naroda, bez čistih računa, nego s politikom svršenog čina, koja nas vodi u jednu novu, ovaj put protuustavnu utopiju, ujedno i ponovnu protuhrvatsku aferu, i avanturu.

Nema nijedne brojke koju Vlast i Oporba mogu podastrijeti svom narodu, i svojim biračima, pod noge. Nijedne brojke koja bi garantirala nešto od onog na što ovaj narod, i ova država, imaju pravo. Zagarantirano vrijedećim Ustavom. Onako kako piše, što obvezuje sve i svakog u ovoj Državi. Čak, Kosor i Pusić shvaćaju hrvatsku ''demokraciju'' na jedan čudan, iskrivljeni način. Trećeg ožujka je na HRT-ovom teletekstu, na str. 122, bila spomenuta izjava EUropske povjerenice Viviane Reding: ''Građani imaju pravo na prosvjed, a na političarima je da poslušaju što im građani imaju reći i reagiraju ako treba. To nije posao Europske unije, nego premijerke Kosor i njezine vlade, a mi se nećemo miješati''.

Točnije, moglo se tamo pročitati samo prvu rečenicu ovog citata. Ali i ta je nestala, ubrzo. U popodnevnim satima spomenuta rečenica zamijenjena trtljanjem Jadranke Kosor o tome kako ''o datumu izbora odlučuje parlamentarna većina, a ne na ulici'', i sličnim lekcijama iz demokratske društvene zbilje, odnosno njezinog vlastitog životnog – sna.

Nažalost, java je, za Jadranku ali i za Vesnu, već dovoljno sumorna. U stilu i jezikom nekih drugih, prohujalih vremena, Vesna je Pusić upozorila na pravu ''opasnost''. Za nju su to prosvjedi branitelja. Izjadala se Jutarnjem listu, omiljenom štivu svakog hrvatskog ''demokrata'' već godinama. Tamo je spomenula i ''govor mržnje'', uz nekoliko drugih smiješnih i slabašnih zaključaka, odnosno konstrukcija koje podsjećaju na centralnokomitetske laboratorije laži i podmetanja, na koje smo u Hrvatskoj nekad bili navikli i obikli, ali koje ne možemo zaboraviti. Sve i kad bi htjeli, tu su Vesna, Jadranka, te još mnogi drugi, koji se za to sustavno brinu.

Sada se ne radi na socijalizmu, samoupravljanju, svijetloj budućnosti. Kao i onda, ni sada nema brojaka, nema ničeg ni kvalitativno ni kvantitativno ohrabrujućeg, osim te čarobne EUropske magle iza horizonta. Jednostavno nema. Nema ničeg kvalitetnog. Ni u ponudi, ni u izričaju, ni u provedbi. Samo šepesanje i teturanje kroz Sabor, po Hrvatskoj, prema povjesnom zaboravu. Ali, sve na štetu Hrvatske.

I naravno, klasična, miloševićevska, ''zamjena teza''. Pusićka svoju mržnju teško da može prikriti, pa se iščuđava braniteljima: ona ''se ne slaže da se onemogući funkcioniranje, odnosno razvoj normalnog i neovisnog pravosuđa, budući da je to direktni zahtjev da svi građani ne budu jednaki pred sudom i da se slučajevi koji su pokrenuti ili za koje postoji temelj ne procesuiraju i ne završavaju''. Toliko Pusić, ''u vezi s traženjem da se obustavi progon hrvatskih branitelja'', koji ne odustaju niti neće odustati, a imaju i podršku demokratske većine hrvatskog naroda, u svojim logičnim i pravednim zahtjevima.

Ali, ni Kosor ni Pusić, bojimo se, neće se ni u buduće osvrtati na poruku koju su čule od Viviane Reding. Za njih, u Hrvatskoj, izgleda da EUropska demokracija ne vrijedi. Odnosno, korigiramo, vrijedi ako im odgovara. Kad i ako im ne odgovara, onda se to briše s teleteksta, ne citira se, mijenja se vlastitim porukama i 'razmišljanjima', zaboravlja se.

I tako iz dana u dan. Centralni komitet i centralnokomitetlije znaju što je dobro za narod. Narod pak, nema što tražiti ''na ulici'', kažu. Najmanje smjenjivati Vladu, nema veze je li nesposobna i želi li je takvu ili drukčiju. Narod je tu samo da čeka i dočeka izbore. I onda ''Jovo nanovo'', sve do sljedeće prilike.

Naravno, i ovo je u suprotnosti s Ustavom. I s duhom hrvatskog Ustava, i s nekim njegovim odredbama, explicite. Ali Vlada ne namjerava polagati račune za to, jer ako joj Ustav ne odgovara, onda se poseže za njegovim promjenama. Vrlo odgovorno ponašanje. Vlada podnosi račune, ionako, samo Bruxellesu, Strasbourgu, Haagu, Londonu, Washingtonu, Beogradu, Sarajevu, Berlinu, i tako dalje i tako još.

Najnoviji Eurobarometer kaže da su najskeptičniji Europljani Litvanci, s 23% njih sretnih s EU-om. Hrvata je takvih 24%. Britanaca 30%. Ni ta medalja srebrnog sjaja ne može pomutiti raspoloženje našoj Jadranki, još manje njihovoj Vesni. Naše su političke sirene opsjednute EUropskim magnetima, zračenjem koje zove u još jednu maglu, najveću i najopasniju od svih.

Ali Vesna je Pusić detektirala ''opasnost''. To su branitelji Hrvatske, oni koji prosvjeduju i ne sviđa im se EU. Prišila im je i da neće i ne vole ''neovisno pravosuđe''. Klasična podvala, jer takvog u Hrvatskoj, a niti u njezinom okruženju – nema. Nema ga niti u Haagu, gdje se vode samo – politički procesi. Ti i takvi su za Vesnu Pusić – ''neovisno pravosuđe''. Kao i beogradske istrage ''zločina'' (nad kime?) u Domovinskom ratu. Vrlo neovisno.

I to je to. Ni Kosor ni Pusić ne brinu o isključivom gospodarskom pojasu. Njima je to, ako ih uopće i zanima, ''deveta rupa na svirali''. Prvo EU, onda sve drugo? Malo morgen. Koga briga – za Hrvatsku? Jadranka i Vesna znaju, gdje leži opasnost. One su avangarda. One komentiraju, one ocjenjuju, one sude. Neovisno? Malo sutra.

Vesna Pusić i Radimir Čačić, imaju ponešto različit stil diskursa, i priopćavanja vlastitih stavova i 'ideja'. Ali, čudesno su sinkronizirani, međusobno a i s HRT-om. Od njih čujemo, već dugo, samo – govor mržnje. Bez obzira na stil...

Dr. Slaven Šuba