Moderni primitivizam

Potpredsjednik Samostalne srpske demokratske stranke i saborski zastupnik dr. Milorad Pupovac, postao je najnoviji laureat nagrade ''Konstantin Obradović'', koju mu je u Beogradu dodijelio ocjenjivački sud sastavljen od jednog srpskog književnika, te predsjednika Beogradskog centra za ljudska prava pa jedne srpske političarke. Lovorike su obrazložene Pupovčevim zauzimanjem za ''poboljšanje položaja manjina u Hrvatskoj, kao i u regiji''.

Iz obrazloženja bi se te čudne nagrade, koja bi se mogla iščitati i poput svojevrsne provokacije, moglo i dalo zaključiti, između ostalog, kako položaj manjina u Hrvatskoj, kao i u regiji – ma što ta 'regija' značila i dokle dosezala – nije, jednostavno, dobar. Ili bar najbolji. A Pupovac, kojemu ta nagrada ''doista mnogo znači'', dobar je, ili bar bolji, od same te Hrvatske, odnosno 'regije'. Kako je sam Pupovac nedavno istakao, on osobno nije zadovoljan ''zastupljenošću Srba u državnim službama'', iako je očigledno zadovoljan što Srbi ponovo, baš kao nekad, imaju poseban status u odnosu na ostale manjine u Hrvatskoj, odnosno 'pozitivno' su diskriminirani.

Osobno, većina ljudi u Hrvatskoj također je nezadovoljna ''zastupljenošću Srba u državnim službama'', a napose činjenicom da imaju – voljom našeg (nekad ''državnog'' Sabora) – posebna prava. Naime, pozitivna diskriminacija jednih, neminovno uvodi negativnu diskriminaciju nekih drugih. Nameće se pitanje, čemu specijalan status jedne manjine, pogotovo zna li se da se ova država zove Hrvatska, a ne Jugoslavija, i da ne namjerava, a i ne može – prema svojem Ustavu – udruživati se nikad više, u neku treću, unaprijed propalu, Jugoslaviju?

Naravno da to nije lako shvatiti, ali eto, ima ih koji i to razumiju. I čak, za razliku od slatkorječivih i milozvučnih političara, onih s jezicima kao iz nekih basni I.B. Mažuranić, govore otvoreno.

Eto kaže Josip Joška Broz, posve 'neuvijeno': ''Jugoslavija će se dogoditi, pa makar se i ne zvala tim imenom''. Čudno, kaže Joška da se sprema nova, četvrta Jugoslavija, i da ''svi u EU-u rade na tome. To su njihove ideje''. Pa eto, što da mi kažemo nego da isto tako znamo, kako ne bismo znali što (nam) se sprema. I, isto kao Joška, govorimo o tome posve jasno i glasno. Ali, ima ih koji govore onim spomenutim, dvostrukim jezicima. Pa pričaju o euroregionalnom povezivanju, o stabiliziranju 'regije', o ''suradnji'', a sve to skupa i u komadima, pod parolom ''nema alternative''.

Mi, međutim, držimo kako su u RH svi državljani ravnopravni, pa tako nema potrebe za pozitivnom diskriminacijom bilo koga, baš kao što se ne smije dozvoliti negativna diskriminacija, isto tako – bilo koga. A baš to se gura, i promovira, baš se na tome radi, čim se radi na – novoj Jugoslaviji. Poznato je, poput svih tih 'genialnih' država i državica, diktaturica i tamnica iz prošlosti – među kojima su 'naše' dvije Jugoslavije posebno ružne i posebno mrske, jer su značile smrt, zatvor, kaos, progone, obespravljenje, pljačku, oduzimanje prava, rušenje, etničko čišćenje, političku i inu dominaciju ''Jugoslavena'', uz i danas prisutnu dominaciju i političku podobnost potomaka najgorih zločinaca ''na ovim prostorima'', i svih drugih ''koji se tako osjećaju'', pri čemu mislimo na mnoge bivše komuniste alias 'demokrate' alias 'antifašiste' – i ta nova je Ustavom izričito zabranjena baš zbog te 'slavne' prošlosti, koju nostalgično priziva Joška, ne dvojeći o neminovnosti ponovnog saziva omiljene mu djedovine.

Ali, sama EU, koja je počela kao ekonomska zajednica, udruga država sličnih ako ne već zajedničkih interesa, prosperiteta radi i potonjeg blagostanja, pokazuje ovih dana puknuća po šavovima, rezultate prije svega svojih dugoročnih političko-ekonomskih poteza i 'rješenja', od kojih su mnoga ako ne već skoro sva, bila i ostala posve 'bezalternativna'. Jer, EUropski birokrati uporno krče put, što slatkorječivošću što obećanjima, što novcem što pritiscima; i tako već desetljećima. Epilog, iako u magli, već se i nazire.

Ali, kaže poslovica, krčag ide niz vodu dok je čitav... Grčka, Irska, Portugal, Španjolska, Italija... Ili: Greece, Ireland, Portugal, Spain, Italy... Kaže ministar Jandroković, u Bruxellesu će se govoriti hrvatski. Uz predvodnike kalibra Jandrokovića, Pusić, Kosor, te ostalih saborskih vjesnika Europskog proljeća, jasno je da – alternative nema. Naravno, za njih je nikad nije ni bilo. Baš kao što je za Jošku jedina alternativa – Jugoslavija, a za Milorada, koji se brine za ''manjine'' u Hrvatskoj, i u 'regiji', Jugoslavija je bila dobra, odlična, baš kao i položaj Hrvata, u Hrvatskoj, a i u 'regiji', odnosno – Jugoslaviji.

Samo, bit je istinske demokracije, ma kakva ona bila, da alternative – ima. Uvijek i bilo gdje. Alternativa postoji, samo je treba vidjeti. Ili, bolje reći, htjeti vidjeti... Baš kao što je vide Norvežani ili Švicarci. Baš kao što je vide i – recimo istinu – Hrvati... Naravno, postoje i oni koji naručuju ankete, postoje i još mnogi koji je ne žele vidjeti, zvali se oni Broz ili srodnih imena. Njima je alternativa Jugoslaviji – neko drugo ime za nju, nije važno. 'Regija'.

Hrvatima u Hrvatskoj? Alternativa zvana Jugoslavija, ili 'Jugoslavija', ili 'regija', ili 'zapadni Balkan' – ne postoji. Jer nije alternativa, nego prošlost, povratak na staro, u kakav god celofan omatali svijetlu budućnost. Jugoslavija je povijesna pogreška i zločin, historijskih dimenzija. Zato, treba shvatiti, bezalternativnost je, jednostavno, teški primitivizam. Bahata floskula koja se možda kod nekih ne da izliječiti, ali ne manje zato glupost koja nema veze s demokracijom, još manje s ljudskim pravima, a najmanje sa zdravim razumom ili ljudskim poštenjem.

Ljudima, na žalost, nikad dosta te proste, sirove jednostavnosti. Iskonski primitivizam, koji stoji iza svih tih i takvih pobuda, sve te pohlepe koja gori u ljudima koji su se obrušili na hrvatsku suverenost i njezino pravo na samostalnost i neovisnost, zaslužuje odgovor. Gallup sada, Eurobarometer već godinama, pokazali su i pokazuju kako stoje stvari, kod većine hrvatskog naroda. U Hrvatskoj, ljudi znaju što ne žele, a to je upravo – ''Jugoslavija, makar se i ne zvala tim imenom''. Najgori primitivizam, kojeg treba zaustaviti.

Dr.Slaven Šuba