Svaki otpor je uzaludan

Oni znaju što rade. Nebitno je tko su oni, jer to su uvijek neki drugi, ali to su i oni protiv kojih su uperene ''teorije zavjere''. Naravno, zavjere ne postoje, kako i bi? Postoje samo pobjednici i poraženi. A do pobjeda se, naravno i prirodno, dolazi kao što se uvijek dolazilo. Čistom i časnom borbom, na bojnom polju oči u oči, bez zakulisnih igara i AsimilacijaUvijek su kroz povijest, poznato iz nekih, mnogih, gotovo da svih, ''udžbenika'' u prošlom stoljeću pa i u ovom, lokalni fašisti asimilirali. Čak je i dr. Ivo II. spomenuo ''asimilaciju'', ne spomenuvši fašizam. Treba i može se rabiti ''fašizam'', jer iako deklarirane četnike nitko tako ne zove, niti se oni sami tako zovu, oni su bili i ostali baš to što jesu. Naravno, vole se predstavljati i oblačiti ''antifašistički'', ali laže li koza, ne laže rog. O čovjeku sude njegova djela, ne riječi. Rekao bi mudri narod.nečasnih poteza te dogovora o kojima ako se i dozna – koga briga, povijest je odavno ispisana.

Tako uče ''čitanke'', zar ne? Kao i ''udžbenici'' koje pišu znalci, renomirani eruditi koji redovno – znaju što rade. I za koga to rade. Treba pregledati hrvatske učbenike, te pogledati što to zapravo uče hrvatska djeca. O Hrvatskoj, ispred svega. Postoje i oni koji su uvijek na pravoj strani. Nebitno je kako, bitno je da oni znaju kako se tamo naći, i što tamo tražiti. I pronaći. Bitno je da je sve bitno, iako nije nebitno da ih ima – ima nas – koji o svemu tome mislimo sasvim, ali baš posve, drukčije.

Mizerna reakcija predsjednika RH, te pomirljiva izjava prvog čovjeka Republike, g. Zorana Milanovića, ''da Nikolićev postupak nije baš najkorektniji'', povodom sada već čuvene Nikolićeve donacije ćiriličnih ''udžbenika'' bunjevačkim Hrvatima. Predsjednik SDP-a umorno je dovršio svoj državnički komentar sofisticiranom opaskom: ''Ako su se bunjevački Hrvati, odnosno Hrvati u Vojvodini i Srbiji očitovali, onda oni najbolje znaju smeta li ih to i koliko''.

Uvijek su kroz povijest, poznato iz nekih, mnogih, gotovo da svih, ''udžbenika'' u prošlom stoljeću pa i u ovom, lokalni fašisti asimilirali. Čak je i dr. Ivo II. spomenuo ''asimilaciju'', ne spomenuvši fašizam. Treba i može se rabiti ''fašizam'', jer iako deklarirane četnike nitko tako ne zove, niti se oni sami tako zovu, oni su bili i ostali baš to što jesu. Naravno, vole se predstavljati i oblačiti ''antifašistički'', ali laže li koza, ne laže rog. O čovjeku sude njegova djela, ne riječi. Rekao bi mudri narod.

Zašto se ne oglašava Milorad Pupovac?

Naravno, kad bi se u Hrvatskoj domicilne pravoslavce pokušalo zvati ''ni Srbima ni Hrvatima'', recimo Prečanima, Vlasima, Cincarima ili nekim drugim povijesnim terminom, nipošto neutemeljenim, i inzistirati na njihovoj etničkoj nejednakosti i podijeljenosti, ''nebo'' bi se otvorilo, nad Hrvatskom. Možda i gore nego ovo kišno, dosadno, povodanjsko, kakvo nas tišti već duže i sve jače.

Što priječi, osim kiše, domaće, domicilne, istaknute demokrate poput Milorada Pupovca da se oglase prigodom PupovacŠto priječi, osim kiše, domaće, domicilne, istaknute demokrate poput Milorada Pupovca da se oglase prigodom Nikolićevih definicija i redefinicija, diletantskih pokušaja asimilacije s vonjem fašizma, njemu dragih ''ni Srba ni Hrvata''?Nikolićevih definicija i redefinicija, diletantskih pokušaja asimilacije s vonjem fašizma, njemu dragih ''ni Srba ni Hrvata''?

Kao prvo, Pupovac zasigurno zna, baš kao i Josipović pa Milanović, kako i sam Nikolić jako dobro zna da Bunjevci nisu Srbi. Inače bi ih odavno Srbima proglasio, baš kao što su svi pravoslavci po Hrvatskoj odavno ''Srbi svi i svuda'', dok je dobar dio Hrvata poodavno prekršten, postavši ''katoličkim Srbima''.

Čemu ne reći, kada nisu Srbi, a kao Bunjevci postoje očigledno i odavno, svaki Hrvat koji se tako osjeća i koji se, začudo, kao takav i rodio – baš kao i moja malenkost – zna još od djetinjstva i od svojih najmlađih dana, kako su Bunjevci Hrvati. Iako svi Hrvati nisu Bunjevci, svi su Bunjevci Hrvati. Točka.

Da tome tako nije, nikada im fašistička svijest ne bi priznala da ''nisu Srbi''. A kako neće biti da nisu ništa, jer ako su ''ni Srbi ni Hrvati'', onda bi, ako nisu ništa, mogli biti Madžari, Rumunji, Ukrajinci, ili možda Nijemci – da nisu svi što istrijebljeni što protjerani za onih slavnih, revolucionarnih, pobjedonosnih dana onomad – a što izgleda ipak nisu, preostala bi, možda, samo jedna neugodna pomisao za fašistički ''mindset'' jednog rođenog ''demokrate'', predsjednika jedne Bogom dane države.

Ta bi bila, možda su ipak ti Bunjevci ''Hrvati'', samo je to meni nekako – neprihvatljivo? Baš kao što je nekako teško prihvatljivo priznati koliko zapravo ima tih Hrvata u Republici Srbiji. Sve skupa, zajedno s onima koji zaista – nisu Bunjevci? Jer kao što je poznato, nisu svi Hrvati, pa čak i Hrvati u Srbiji, Bunjevci...

Suvremeni projektanti

A ipak ih tamo ima, ima ih i u Beogradu, i po raznim drugim mjestima i gradovima te velike, zapadnobalkanske ''republike'', bastiona demokracije i ljudskih prava. Gdje u parlamentu nema baš nijednoga predstavnika nekakve hrvatske nacionalne manjine.

Mogao bi netko reći, pa nema ih niti u Republici Sloveniji, gdje Hrvata ima i postotno i apsolutno više nego Slovenaca u Republici Hrvatskoj. Pa su Slovenci u Hrvatskoj manjina, dok Hrvati u Sloveniji – službeno ne postoje...

Toliko o Europskoj uniji, toliko o manjinskim pravima. I još toliko nešto o ljudskim pravima, onako općenito. Toliko i o hrvatskim vlastima, ili o Pupovcu, za danas. I za sada dovoljno.

I naravno, još treba i ovo reći, odnosno nacrtati. Jer mnogi često pitaju: pa što onda, što sad s tim? Oni koji znaju, znaju i da ništa ne ide ''odjednom''. Neki put potrebni su koraci, znači barem dva.

A ti bi mogli biti: niste ni ovo ni ono. Korak prvi. Zatim, sad ste isti, kao i ''svi drugi''. Korak drugi. I u dva čina, gotov je teatar, modernim rječnikom, terminološki i efektivno, gotov je projekt. Tako to rade suvremeni projektanti, političari od formata.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.