Brda i doline

''Brdo-Brijuni Process'' nastavljen je neki dan u Dubrovniku, s nepoznatim odredištem dogodine. Sudeći po razini i nivou, slijedi Sv. Stefan ili možda Ohrid, pa Dedinje ili Vrnjačka Banja. Moguće Karađorđevo. Tko će ga znati. Iako se s brda krenulo prema primorju, žalost izaziva zaobilaženje ubavih i pitomih pejzaža, kakvih je na pretek u ZakoniDanas, tako reći na tekućoj vrpci nižu se u Hrvatskoj poboljšani zakoni, putem kojih se ''usklađujemo'': ima epohalnih, kakav je senzacionalni Zakon o radu, pa vitalni Zakon o životnom partnerstvu, tu je i suptilni Zakon o šumama. Vladajući, kao i obično, tvrde da se Zakonom o radu zapravo štite pa i povećavaju radnička prava, još bolje – sve bolje i više, dok su šume, poput hrvatskih brda i dolina, i dalje obećane narodu, čija su – navodno – svojina.okruženju, odnosno u ''regiji''. Zašto se zaobišlo, na primjer, Brdovec? Nakon Brda kod Kranja Brdovec je mogao biti sljedeća destinacija, em je pitoreskan em je pristupačan, ali eto, magični Brijuni svakako su bili hrvatski adut broj 1. (Šteta i za šumsko Topusko, moglo je poslužiti za mobilizaciju birača.)

Nekada su na Brijune stizali velikani svjetske političke pozornice kao Ben Bella, Nehru, Tshombe, pa Haile Selassie, te mnogi drugi čelnici na svom globalnom, veličanstvenom putu nesvrstanosti i obrane nacionalnih interesa, od stranih zavojevača i imperijalista, što je u ono doba bio glavni i neskriveni moto udruživanja zemalja ''trećega svijeta''.

Danas, tako reći na tekućoj vrpci nižu se u Hrvatskoj poboljšani zakoni, putem kojih se ''usklađujemo'': ima epohalnih, kakav je senzacionalni Zakon o radu, pa vitalni Zakon o životnom partnerstvu, tu je i suptilni Zakon o šumama. Vladajući, kao i obično, tvrde da se Zakonom o radu zapravo štite pa i povećavaju radnička prava, još bolje – sve bolje i više, dok su šume, poput hrvatskih brda i dolina, i dalje obećane narodu, čija su – navodno – svojina.

U pozadini svih tih monumentalnih procesa i teškoga rada na budućnosti radničke klase, odnosno nezaposlenog radno sposobnoga stanovništva, koje se djelomice snašlo čisteći, kuhajući i konobareći na Jadranu – u prvom redu za naše drage goste iz zavičaja, odnosno EU-a – zapahnuo nas je topli vjetar promjene. Broj neuposlenih Hrvata u RH navodno je pao, kaže HZZ, ispod 300k! Senzacionalno. Zar već bježe glavom bez obzira?

Plan 21

Na sjednici ove vlade blistao je njezin predsjednik, proglasivši cifru signifikantnom ne samo na bazi sezonskog zaposlenja, već i u svjetlu budućih, odavno iščekivanih i brižno projektiranih, pomaka. Dakako, u smislu i smjeru Plana 21, odnosno svega što je obećano kako bi se danomice radovalo, još od Kukuriku praskozorja pa do sumraka u tijeku, a na vidiku i do JosipovićIvo Josipović posjetio je pitoreskno Hrvatsko zagorje s idejom pogleda u budućnost. Osvrnuo se, neizbježno, na prošlost. Tuđman je bio ''velik ali bilo je i pogrešaka''. Uz ovu drugarsku kritiku, spomenuta je primjerice Hercegovina. Skočivši i do Kumrovca, kritika se, iznenadno, pojačala: ''Bilo je zločina'', u režimu koji je bio ''sve samo ne demokratski'', rekao je Treći predsjednik, na temu biste, odnosno kumrovečke legende. Too little, too late. Priznao je i da je sve što radi na neki način kampanja. Što drugo? U Hrvatskoj se sve radi kampanjski, iako ima i strateških promišljanja.dubokoga mraka. Zoran je Milanović, naime, pripisao brojku pozitivnim procesima. Za narod i za domaćega gosta, to nije nužno povezano s odmorom, niti na nekakvome brdu, a još manje na slatkim Brijunčićima. Ali što će odmor ljudima koji ionako ne rade?

Odmah su tu spomenuti kao najznačajniji oni EUropski, odnosno procesi pri kojima gro EUropskog novca pristiže u RH, vezano dakako uz raznovrsne i svakovrsne projekte. Ne ljenčareći i ne dvojivši ni trena, ministar Grčić sažeo je sve pozitivno u sudbonosnu najavu pojačanja administrativnog kadra, vezano uz crpilišta novca odnosno EU-fondove, što bi u prijevodu značilo još nepotističkog zapošljavanja i kadroviranja po potrebama i kriterijima vladajućih struktura, odnosno Partije i satelita koji je podržavaju. Nihil novi sub sole. Ali Partiju i to veseli. Rog obilja nikad nije trubio svima, zašto i bi?

Ivo Josipović posjetio je pitoreskno Hrvatsko zagorje s idejom pogleda u budućnost. Osvrnuo se, neizbježno, na prošlost. Tuđman je bio ''velik ali bilo je i pogrešaka''. Uz ovu drugarsku kritiku, spomenuta je primjerice Hercegovina. Skočivši i do Kumrovca, kritika se, iznenadno, pojačala: ''Bilo je zločina'', u režimu koji je bio ''sve samo ne demokratski'', rekao je Treći predsjednik, na temu biste, odnosno kumrovečke legende. Too little, too late. Priznao je i da je sve što radi na neki način kampanja. Što drugo? U Hrvatskoj se sve radi kampanjski, iako ima i strateških promišljanja.

Strategija je uočljiva i na odvoznom vozilu ''Ekomunal'', koje krstari po Zagrebu, na kojemu se ovih dana da čitati: ''Sve se vraća, sve se plaća''. K tome i: ''Budućnost je u sadašnjosti''. To sigurno nije poruka iz prošlosti, kad je budućnost bila daleka i neizvjesna. Za razliku od danas, kad je na dohvat ruke. Pogotovo Josipoviću.

Najboljih od svih mogućih svjetova

Ekomunal i dr. Ivo II. na istoj su liniji, rade već danas, misleći o sutra. Kako se i Zoranu Milanoviću osmijeh vratio na lice, što se može nego po n-ti put zaključiti kako je ovaj svijet, a s njime i sretna Hrvatska, najbolji svijet od svih mogućih svjetova. Sve će to narod pozlatiti, preživi li i ovu vlast. Izraelske operacije u Gazi ili prizemljenje malezijskog aviona daleko su od naše sretne ''regije'', ali ukazuju na činjenicu kako je to kad ''vrag uzme šalu''. Sva sreća, kod nas su aktivni ljudi kao Leko, ili Radoš, Mimica, doajeni hrvatske političke misli, domoljubi od glave do pete.

Izabere li sretno biračko tijelo ponovno umnu glavu, predvodnika koji će uskoro proslaviti dan ustanka koga-čega, održati još par prigodnih govora i proslaviti šampanjcem mnogo i bezbroj prilika, održati što više pozdravnih i pokajničkih govora, te sretno zakoračiti u sljedeći petogodišnji plan, prema debelom hladu i mirovini zajedno sa svojim uredom, suradnicima, biračima, strančicom, poduprt cvatućim biznisom i rastućim nekretninama, opet ćemo i ponovno biti na istom.

MladiStručnjaci i mladost odlaze, hrvatsko iseljeništvo se ne vraća, ostaju golf, turizam, kulinarski specialiteti i rastući konobarski kadar, narastajuća servisna perspektiva još uvijek bolja od ptetraživanja smetlišta i prikupljanja plastičnih boca?Kako se to po narodski veli: ista meta, isto odstojanje. Zna se tko je meta, a na odstojanju su oni, s plaćicama, mirovinama, biznisima, nekretninama, medijima i bankama, te stranim gospodarima koji nariču za golfom i otocima, guraju nas na Balkan, preporučuju regionalno povezivanje i mašu (ne)iscrpnim fondovima, zalogom budućnosti koja je ionako već tu. Sve je već tu, dok smo mi ovdje sve manje. Stručnjaci i mladost odlaze, hrvatsko iseljeništvo se ne vraća, ostaju golf, turizam, kulinarski specialiteti i rastući konobarski kadar, narastajuća servisna perspektiva još uvijek bolja od ptetraživanja smetlišta i prikupljanja plastičnih boca?

Zoran Milanović je zadovoljan. Veliki političar, a tako malo mu treba da zablista. Dok Slavko Linić smišlja svoje nove osvetničke korake, dok Radimir Čačić snuje o velikom povratku, Ivo Josipović blista u ''regiji'', a Zoran Milanović cvate po voljenoj Hrvatskoj. Istina, na dubrovačkom tiskovnom obraćanju dr. Ivo II. zvučao je pomalo bez slike i tona pored nadmoćne Angele, koja je jednostavno ''ukrala show''. Ali Angela je fizičarka, lavica koja bi isto učinila bilo gdje, ili gdje god bi to htjela.

Deutschland gospodari EU-om, EU gospodari Europom, a Hrvatskom gospodari ''regija'', uz nepovredive banke, telekomunikacijske gigante te farmaceutske multinacionalke, koji svi slabo mare za interese nekad nesvrstane radničke klase, danas svrstane u avangardni Region. Naravno, sve pod patronatom EU-a, i ništa više bez njega, jer kako reče Vesna Pusić, ''pokazali smo da ne znamo sami''.

Jugosfera

Komunističku čizmu zamijenili su njezini tankoćutni nasljednici, ostavivši narodu ''Kuda idu divlje svinje'' za uživanje u ljetnim poslijepodnevnim televizijskim seansama na prvom programu HRT-a. Primitivna indoktrinacija ne samo da je sveprisutna nego raste i ne jenjava, Hrvatska se priprema za jednu novu, još sramotniju jugoslavenizaciju.

Na jedan novi način, ali ništa manje agresivan, podmukao, providan i nasilan. Gospodarstvo i poljoprivreda jedva preživljavaju, dugovi su u sferi ''prekomjernog deficita'', ljudi su na rubu Jugosfere, a uvaženi ekonomist Ante Babić grca optimizmom i samopouzdanjem. Poput Milanovića, Grčića, i još nekih sličnih profesionalnih prodavača, te fine, svježe političke magle.

Do onih pravih, zimskih, ipak će biti promjene. Nadajmo se. Što drugo preostaje? Možda prisjetiti se riječi Stjepana Radića, iz travnja 1923. godine: "Nikada više ne će se naći čovjek u našim redovima, koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno." Toliko za one koji ne znaju ili, naravno, ne žele ''znati'' tko je tko, što su činjenice, a što su biste i gluposti koje sto puta izgovorene postaju, glupanima i znatno brže, istinom.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.