Fiskalizacija

Gospodin splitski gradonačelnik, kojemu osmjeh ne silazi s usana ni dok ćaska s novinarima o svojim najnovijim dostignućima i projektima, konzultirati će japanske urbaniste. Glede i u svezi splitskog urbanizma, LinićMinistar Slavko se Linić podosta bavi novcima i čistim računima, neophodnom vještinom za ministarstvo kojemu je na čelu. Imajući na umu velebnu fiskalizaciju koja je državnu kasu obogatila prihodima koji su osvjetlali proračun, te bezbrojne ovrhe o kojima ni financministar ni vladajući niti da zucnu kamoli da nešto kažu, čovjek se ne može ne osvrnuti na Sustav unutar kojega se narod očigledno, u pola bijela dana i ponovno, opet sve po zakonu, pljačka drsko i bezobzirno, na način kojemu se ni drevni feudalci ne bi, garantirano, nikad dosjetili. Kako i bi, kad nisu imali mozga: niti svoga čovjeka u EUropskim institucijama, niti ministra koji bi preko oceana otišao po novi novac i nove dugove.naravno. Kako su Japanci, općenito, svjetski priznati eksperti u toj, protupotresnoj domeni, gdje su u igri povijest, geografija, arhitektura, geopolitika, i naravno, ljubav prema gradu Splitu od koje veće nema, sve je to sasvim normalno, ima li se na umu kako drug Baldasar Splitu želi ništa manje nego najbolje, makar to dolazilo iz dalekog i predalekog Japana.

Kolega mu, Slavko pak Linić poručuje, poput nekog lika iz čuvenog stripa Alan Ford, kako će se i dalje uspijevati zaduživati. U ime naroda, dakako. O kamatama niti rječce, još manje koja je tome svrha osim borbe protiv deficita, koju će očigledno, o čemu financministar ne zbori niti slova, nastaviti par naraštaja potomaka naših, budu li sreće da stasaju i dočekaju taj svijetli trenutak, ozareni od sreće što imaju takvo nasljeđe iz prošlosti, baš kao što danas svi sjamo od sunca antifašizma, koje nas je počelo tamaniti još tamo četrdesetih pa sve do danas, besprijekorno i sve po zakonu, kakav god taj bio.

Ministar Slavko se Linić podosta bavi novcima i čistim računima, neophodnom vještinom za ministarstvo kojemu je na čelu. Imajući na umu velebnu fiskalizaciju koja je državnu kasu obogatila prihodima koji su osvjetlali proračun, te bezbrojne ovrhe o kojima ni financministar ni vladajući niti da zucnu kamoli da nešto kažu, čovjek se ne može ne osvrnuti na Sustav unutar kojega se narod očigledno, u pola bijela dana i ponovno, opet sve po zakonu, pljačka drsko i bezobzirno, na način kojemu se ni drevni feudalci ne bi, garantirano, nikad dosjetili. Kako i bi, kad nisu imali mozga: niti svoga čovjeka u EUropskim institucijama, niti ministra koji bi preko oceana otišao po novi novac i nove dugove.

Financministar

Nadareni Slavko bi Linić mogao naciji objasniti štošta o sustavu gdje se ženi istjeranoj iz svoje kuće podastre račun od preko 38 tisuća kuna za troškove deložacije. I to na račun troškova, recimo, stavke ljudstva koje je deložaciju provelo. Zar dotični nisu radili samo svoj posao za koji su inače plaćeni? Zar ljudi koji su zaposleni, između ostaloga kako bi deložirali, zarađuju ekstra kad rade svoj vlastiti posao? Ili su spomenutu deložaciju provodili plaćenici specijalno angažirani za baš dani slučaj u pitanju.

Pitanje za financministra u zemlji gdje se lokali zatvaraju i zbog cca 10 kuna fiskalne neusklađenosti ili greške, bilo bi i jedno od ovih: platimo li, na primjer u jednom od najvećih trgovačkih lanaca, račun od 13,59 kuna gotovinom, damo li 15 kuna, a dobijemo natrag 1,35 kuna, što iznosi razliku odnosno grešku od 6 lipa, zašto na računu piše samo – PLAĆENO: Gotovina............13,59. Plus Račun broj, pa Datum, pa ZKI, pa JIR, pa Ref. broj, i odgovarajuće cifre plus brojevi.

Nerazumljivi čovjeku, ali očigledno potrebni Sustavu. Čovjeku međutim nedostaje 6 lipa. I tako to i drugi put, i treći put, i x-ti put. Pomnožimo broj tih slučajeva s brojem potrošača pa s brojem trgovina u kojima se to događa, pa s brojem dana u mjesecu, recimo. Došli bismo do mjesečne svote, više nego očito neusklađene s prometom koji je obavljen, odnosno s cijenama koje su istaknute, ali nisu naplaćene kako piše.

Odgovornost

Nije li to razlog, ne bi li bio u nekoj kulturnoj zemlji i pravnoj državi gdje bi vladao zakon, za ostavku financministra, koji fiskalizira i naplaćuje, ali ne uzvraća novac PljačkaPravo je pitanje, u čemu je, gdje li leži odgovornost ovog i ovakvog ministra financija, ove i ovakve vlade te ovih i ovakvih ljudi koji za te i takve glasuju? Ljude se u ovoj zemlji potpuno legalno pljačka, od deložacija preko ovrha do računa u trgovinama širom zemlje. Nemojte reći da nije tako, recimo s računima, jer na Zapadu naravno na računima piše iznos koji ste dali, kao i iznos koji vam je uzvraćen, iznos poreza, itd. Čist račun, bez ljubavi.biračima, potrošačima, građanima? Ako je i 6 lipa u pitanju, po čemu je razlika između 6 lipa ili 6 kuna, ili 6 tisuća kuna, ako račun ''ne štima''? Račun ili je točan ili nije.

Matematika je prilično neumoljiva disciplina, a u financijama se na njoj, navodno, sve zasniva. Zašto financministar zanemaruje da se ljudima slobodno može (od)uzimati odnosno krasti 6 lipa po računu, pardon transakciji, da se ljudima mogu naplaćivati deložacije, a da se budućim generacijama mogu i smiju ostavljati dugovi i uništavati životi?

Pravo je pitanje, u čemu je, gdje li leži odgovornost ovog i ovakvog ministra financija, ove i ovakve vlade te ovih i ovakvih ljudi koji za te i takve glasuju? Ljude se u ovoj zemlji potpuno legalno pljačka, od deložacija preko ovrha do računa u trgovinama širom zemlje. Nemojte reći da nije tako, recimo s računima, jer na Zapadu naravno na računima piše iznos koji ste dali, kao i iznos koji vam je uzvraćen, iznos poreza, itd. Čist račun, bez ljubavi.

Ti i takvi računi ne predstavljaju problem. Ovdje pak ovakvi računi kakvi jesu ne predstavljaju problem nikome od ove vlade, uključujući i u prvome redu financministra, kojemu strašno smetaju nefiskalizirane tržnice i razne transakcije. Ali uopće ga ne smetaju predstečajne nagodbe, HBOR-ovi specialni krediti, posebni otpisi dugova posebnim ljudima i brojni slični slučajevi o kojima, nekom čudnom igrom slučaja, propušta informirati javnost i birače.

Posebna su priča naravno, potrošači, koji su uglavnom i birači u Republici Hrvatskoj. Na čelu s nepokolebivim Nevenom Mimicom, lavom-ne-zecom koji je ustoličen na mjesto za koje se nije ni kvalificirao niti je zapravo prošao na ispitu, hrvatski se potrošači mogu i dalje spokojno obraćati, kao i dosad, institucijama poput emisija Potrošačkog koda ili Štovasžulja, u nadi da će njihov glas o zloporabama Sustava – nomina sunt odiosa – kojima ih se svakodnevno terorizira, o računima za nepostojeće usluge ili ovrhama s krivotvorenim datumima, na primjer, kao i o brojnim drugim primjerima gdje se Sustav, slobodno možemo reći, brine za potrošače sve manje i manje, ali nedovoljno i još više. Naplaćuje, međutim, i oduzima i dalje i – previše, i to s trendom porasta pa i iživljavanja nad potrošačem.

Dehumanizirani Sustav

Svakako je od posebnog interesa, taj dehumanizirani Sustav u zemlji sa socijaldemokratskom alias novoliberalnom vladom, gdje mediji i njhovi probrani prežvakani analitičari i dalje trtljaju o ljevicama i desnicama, centru lijevo ili centru desno, i sličnim glupostima kojima se narod, u predahu između raznih utakmica, poluvremena, ovrha, uhićenja, zloporaba i pljački zabavlja i zamara do besvijesti. Jer, mediji valjda imaju pravo raditi svoj posao i neumorno raditi na zaštiti njima simpatične vlasti, koja će im otpisivati dugove i čuvati ih kao kap vode na dlanu.

Diskretna potpora HRT-a i znatno uočljivija ostalih medija, tobože vodećih uticajem ali sigurno predvodećih jasnom naklonošću vladajućoj političkoj opciji, nastavlja se nesmanjenom žestinom. Dapače, pojačanje je na vidiku, što i nije čudo ima li se na umu kako je ovo izborna godina, baš kao i sljedeća. Za tu svrhu, najjednostavnija je podjela na lijevo i desno, crno i bijelo, napredno i zaostalo. Baš kao od četrdesetpete naovamo.

Biračko tijelo masa je po kojoj treba tući, baš kao što je potrošačko tijelo masa iz koje treba cijediti. Verbalni i fiskalni teror samo su dva aspekta mnogostranog oruđa za pritiskanje hrvatskog čovjeka do granica pa i preko njih, dokle ide i sve dokle će ići. Hoće li, izbori bi mogli a i trebali pokazati. Hrvati bi morali, ipak i konačno, početi birati ljude čistih namjera, principa, zaleđa, prošlosti. Po principu neokaljanosti i neumiješanosti.

Reći jednom i zauvijek NE recikliranim ljevičarima, kvazicrvenima, kvazizelenima, crvenozelenima i zimzelenim kvazipolitičarima, raznim opcijama i frakcijama kojima je, razvidno je, jedina ideja opstanak u vrhu političkog spektra odnosno šarenila sa zajedničkim nazivnikom: novac, plus novac, i onda opet samo novac. Novac u njihovim džepovima a bez zaštite birača, potrošača, građana, državljana. Bez čuvanja državnih interesa ili granica, ili budućnosti naše djece i novih naraštaja.

Vrijeme je za nove ljude, posve suprotne recikliranima. U Japan, međutim, ne treba ići. Dovoljno je okrenuti se čistim računima i namjerama, i vlastitim snagama. Odbaciti laž i obmanu kojima smo bombardirani, i prigrliti, čista srca, nešto posve novo.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.