Ljubav i nepogode

Predsjednik Ivo Josipović, prije odlaska u Soči s porukom ''ljubavi'', gdje na sreću ne planira održavati govore o zmijama i ideologijama, obilazi Gorski kotar, a stigao je i ministar Jovanović, kojega neobično zanima škola u Ravnoj Gori, premda ta jedina radi. Valjda je pozitivna kao takva, ostale tko zna. Gorani trpe prirodnu nepogodu, međutim pristigao je cvijet hrvatske politike, ne bi li pripomogao, obodrio. Pridošao je i Milanović, za kojega je sve to jedan ''kompliciraniji život'', no ne i katastrofa. I to je to.

Na državnoj razini, Hrvatska je u financijskom sektoru šegonizirana, na županijskoj razini prikladno parcelizirana pa i podobro mercelizirana. Ova Vlada ipak nije paralizirana. Dok istodobno Hrvatski, nekad Državni, Sabor biva nemilosrdno kajiniziran, da ne bi netko zaboravio baladu o zločincima, gdje IDS nije pripadao dok je Kajin bio s njima, a otkad je otišao survao se u ambis i potpao pod kritiku bivšeg svoga čelnika.

Stara priča, ista meta, otrcani vokabular. Glupost po Saboru lipti i pršti, da ne bude dosadno. Biračima je inteligencija procijenjena na razini ovaca sitnog zuba, ili pak mase koja kliče Revoluciji, i pjeva o ljubičicama i cvjećarstvu, ljubavi prema bratstvu i jedinstvu. Ti se računaju pod ''potporu birača''.

Čudno je kako se o aferama u svezi s novčanim raznoraznim transakcijama, kao recimo slučajem Radaković, ili pak slučajem Rozanković, ne oglašava baš nitko. Vodeće tiskovine kao da su lobotomirane, pa eutanazirane, radi li se o bilo čemu bitnom i od stvarnog javnog interesa. Osobni interes tih vlasnika novinskih kuća, ili njegove osobne preuzvišenosti predsjednika vlade, ili popularnog financministra koji ''drži kesu'' te nemilosrdno zadužuje Hrvate zajedno s njihovom dječicom i pradječicom, izgleda stavkom nasušno bitnom u političkom proračunu ''ove vlade''.

Vladina metodologija

Hrvatska je pod budnom paskom ne samo Linića, već i predsjedničkog veslačkog dvojca na duge staze i brzu dobit, Josipovića pa Mesića, koji paze da antifašisti veslaju i dalje za kormilom po mirnoj rijeci, a ostalima na volju hoće li uzvodno, po divljim vodama ili možda nizbrdo, po kratkom postupku.

PopisiNe samo Ova Vlada, već i Vladini Mediji, kao i vladine Nevladine Organizacije, morali bi objasniti zašto se u ovoj zemlji ne objavljuju, nakon popisa branitelja Domovinskog rata, neki drugi popisi i liste. Na primjer, poreznih dužnika, s iznosima i vremenima. Zašto ne raščistiti neke stvari, poput predstečajnih nagodbi i otpisa dugova, kome i zašto. Ili početi raščišćavati, barem onako, bombastično i za javnost. Ionako nekih drugih rezultata nema niti će ih biti?''Regija'' se budi, nemiri na BiH i Kosovu. Sto tisuća nezaposlenih u Tuzli, odnosno ''kantonu''. Kanton inače gordo zvuči, jer prva je primisao Švicarska. U BiH, pravi kantoni i švicarski model bi pomogli i riješili, ako već ne razriješili. Ali zašto jednostavno, kad onda drugovi ne bi radili što (i tamo) rade? U pravu je Milanović, to je samo komplicirani život. Prave su nepogode političke prirode, kako u BiH, tako u RH. Društveno-političke okolnosti su takve da predsjednik Vlade treba davati odgovore i rješenja, a on neprekidno mudruje i docira. Kažu upućeni, škola se ne da sakriti. Spominje nekakvo džeparenje po Zagrebu, i sličan prizeman rječnik sve češće je u eteru, na radost i uveseljavanje izgladnjelog radništva i zaposleništva, segmenta stanovništva kojemu se pobjedonosna socijaldemokracija idejno obraća.

Vladina je metodologija sve više razvidna i transparentna. Tu su popularna šegonizacija, mercelizacija, fiskalizacija s kompleksnim mjerama i kompliciranim životom, ali tako jednostavnim – ako ste na pravoj strani mjera koje donose i predstečajne nagodbe, otpisivanja dugova, financijsku potporu, državno financiranje, i razne druge mjere o kojima jedni mogu samo sanjati,a drugima je zbog njih život skoro kao san. Ta nepodnosiva lakoća ''donošenja odluka'', primanja plaće za taj ''rad'', i obespravljivanja pa rastjerivanja radno sposobnog stanovništva svoje vlastite (?) zemlje, ili barem zemlje u kojoj si izabran, jednostavno i prosto oduševljava.

Ne samo Ova Vlada, već i Vladini Mediji, kao i vladine Nevladine Organizacije, morali bi objasniti zašto se u ovoj zemlji ne objavljuju, nakon popisa branitelja Domovinskog rata, neki drugi popisi i liste. Na primjer, poreznih dužnika, s iznosima i vremenima. Zašto ne raščistiti neke stvari, poput predstečajnih nagodbi i otpisa dugova, kome i zašto. Ili početi raščišćavati, barem onako, bombastično i za javnost. Ionako nekih drugih rezultata nema niti će ih biti?

Dug EPH veličine troška Pelješkog mosta

Razvidno je, dug koji se otpisuje EPH-u veličine je troška Pelješkog mosta. Tu već stvari postaju više nego zanimljive. Koja vlada, osim Ove Vlade, ima pravo na takav otpis takvog duga? Nijedna, ni jedina.

JutarnjiTko u ovoj zemlji ne bi želio piskarati za Jutarnji list? Bio bi to vrhunac svake karijere, ideal po tradicionalnom zapadnobalkanskom modelu, prevladavajućem pod vlašću ne samo Ove Vlade, već odavno, na Ovim Prostorima. Pisati mudrosti i primati odgovarajuću plaću, toga nema ni u Bibliji.S društvenih mreža stižu i poruke poput sljedeće, financministru: ''...čeka te zatvor, nemaš pravo u naše ime lopovu opraštati dugove...'', i mnogo sličnih i odlučnih poruka, koje šalje ''narod''. Čuju se i mišljenja kako su stilom ophođenja i izražavanja predsjednik Ove Vlade i donedavni splitski gradonačelnik – više nego slični, ako ne i identični.

Plaće vodećih djelatnika vodeće hrvatske novinske tiskovine naprosto fasciniraju. U usporedbi s njima, zarade državnih dužnosnika bačene su ako ne u ništavilo a onda u sjenu, i to u duboki hlad. Tko u ovoj zemlji ne bi želio piskarati za Jutarnji list? Bio bi to vrhunac svake karijere, ideal po tradicionalnom zapadnobalkanskom modelu, prevladavajućem pod vlašću ne samo Ove Vlade, već odavno, na Ovim Prostorima. Pisati mudrosti i primati odgovarajuću plaću, toga nema ni u Bibliji.

Ako već ta dominantna većina glasača i birača i ne živi ćudoređem koje bi ih odlikovalo i u toj nervoznoj našoj svakodnevici, ne pokazujući previše brige za bližnjega svoga, ili barem ne više nego što (ne) skriva opredjeljenje za veze i vezice s elementima (ne)skrivene koruptivnosti, nepotizama te pridruženih im aktivnosti ili pak uzdržavanja od potrebnog djelovanja, pa zato s istim ili doglednim učinkom, možda će na izborima, konačno(?) iskazati svoju odlučnost za promjene?

Popularni predsjednik

Zna li ova glasačka masa uopće tko i što joj treba? Jesu li Hrvati svjesni da ovako ostati ne može, i da se ''institucije'' ubijaju od posla, ne ostvarujući ništa? Pitanje je, je li uopće nešto bitno ljudima koji dozvoljavaju da se nekažnjeno jednoj novinskoj kući otpisuje dio duga približno jednak jednom mostu iz snova.

Predsjednik Josipović otputovao je u Soči, noseći poruku. Ljubav je tako popularna, pogotovo među ljudima koji su zaposleni i zapošljavaju. Svoje prijatelje, rođake, znance, štovatelje, drugove. Podobne i ostale poštenjačine. Ideja je u suradnji, međunarodnoj, dakako. U prvom redu regionalnoj, jer ako i ne bismo baš sami bili skloni, drugi nas tako uče. Čovjek uči dok je živ, što još treba reći. Kako bismo bilo što znali, bez tog mudrovanja i dociranja.

Zato predsjednik i jest tako popularan, birači ga podržavaju i podupiru, uzvraćaju za njegovu lijepu riječ i znalačke poteze. Poput odlaska u Soči, poput poruke ljubavi. I sam maršal, drug predsjednik J.B.T. je svojedobno neprekidno putovao, recimo samo u Indiju tri puta brodom. Ljubav je ono što nas spaja, i podrška. U prvom redu antifašista, jer nikad se ne zna gdje će fašisti promoliti glavu. To je bit svega. Teško će taj tuzlanski kanton ikada procvjetati, bez mudrog rukovodstva, bez poruke ljubavi.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.