Planificiranje
Predstavnica EU-a za vanjske poslove, ljupka i pametna Catherine Ashton, objavila je kako ima plan za Ukrajinu. Dotični je kreativno nazvan ''Ukrajinski plan'', a sastoji se – uglavnom – u ubrizgavanju određene nemalene količine novca, u zemlju koja ne pripada EU-u.
PojasKako je još početkom srpnja Europska komisija ocijenila da je ''uspostava isključivih gospodarskih pojasa u Sredozemlju dobar način upravljanja resursima koji može pridonijeti održivom rastu, a Hrvatska bi uspostavom takvog pojasa mogla dobiti 133m eura godišnje'', jasno je zašto nema plana da se dotični pojas uvede. Iako je to ravno nacionalnoj veleizdaji.Hrvatska je već više od pola godine u EU-u, što je i bio plan, jedan od planova, hrvatskih ''političkih elita'', još od proteklog milenija. Catherine Ashton trenutno za RH, koja je već u proceduri ''prekomjernog deficita'', što će reći s premalo novca za previše obveza, nema nikakav plan. Možda je tako i bolje, jer za britanske političare slobodno možemo reći kako u Hrvatskoj vrijedi ona davnašnja: ''Timeo Danaos et dona ferentes''.
Kraljevski su političari, naime, suodgovorni za najkreativnija djela i postupke u svezi s hrvatskim narodom, na ovim domicilnim prostorima. Od velikosrbizacije do jugoslavenizacije, preko Bleiburga do Vukovara, od detuđmanizacije do regionalizacije, uz kolonizacije i EUropeizacije. Svuda se uvijek osjećala nevidljiva i sveprisutna ruka. Osvjedočenih prijatelja i dobročinitelja.
Tko zna što će EUropski novac donijeti Ukrajini, u čemu je zapravo plan. Hrvatskoj su, u trećem mileniju A.D. planovi raznorazni donosili i malo i previše. Kako kome, treba pridodati. Jer, mogu se identificirati Račanova i Mesićeva slavodobitna detuđmanizacija, Sanaderova i Kosoričina EUropska egzaltacija, Milanovićev i Čačićev raskošni Plan 21. I to je to, rekao bi sam vrh aktualne hrvatske politike.
Koliko je ovaj posljednji plan uspio, dovoljno govori osvrt na temeljne ciljeve gospodarske platforme, ''strategije poznate kao 5I'': investicije – industrija – izvoz – inovacije – integracije. Osim zadnje, pomalo zlokobne stavke, teško da bilo kome nije jasno koliko je ''I'' ostvareno. Točan bi odgovor bio nešto kao ''itd''. I u tome stilu.
Od ''bisera'' iz Plana 21, kao što su ''smanjivanje lista čekanja naš je prioritet'', ili ''poštena plaća za pošten rad'', ''trokut – škola, posao, stan – okosnica naših politika za mlade'', ''osnovni cilj – zaustavljanje političke i brojčane manipulacije braniteljima'', ili ''društvo jednakosti, a ne društvo podjela'', pažnju – s obzirom na najnovija, ovogodišnja događanja posebno – privlače rečenice kao ''rješavanje korupcije temeljni je preduvjet za razvoj zdravog društva i uspješne države''... Ili: ''Našim mjerama cilj je stvaranje uvjeta da se korupcija uopće ne dogodi''. Sapienti sat.
Bez koristi
Toliko o planovima te vrste, iako se unutar tog plodnog žita krije još svakakvog bilja i raslinja. Uzmimo za primjer, recimo, pitanje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu, obavijeno takvim zavjetom šutnje uz mikroskopski minimum diskusije ili komentara da je više nego jasno da se i tu radi o planu, jedne druge vrste. Ministar Hajdaš Dončić nedavno je na pitanje o spomenutom pojasu objasnio kako prijedlog da se na Jadranu proglasi gospodarski pojas ''nije u skladu s obvezama koje smo preuzeli''.
Kako je još početkom srpnja Europska komisija ocijenila da je ''uspostava isključivih gospodarskih pojasa u Sredozemlju dobar način upravljanja resursima koji može pridonijeti održivom rastu, a Hrvatska bi uspostavom takvog pojasa mogla dobiti 133m eura godišnje'', jasno je zašto nema plana da se dotični pojas uvede. Iako je to ravno nacionalnoj veleizdaji.
Hajdaš Dončiću, kao i bilo kojem od ministara, nije do provedbe preporuka Europske komisije. Kao i ministru Liniću, njemu su najvažnije ''preuzete obveze''; tko će sve to platiti, to je njemu – nepoznato. Glavno da se sve odvija po planu, a po Planu 21 ''važno je da Hrvatska uđe u EU, a još važnije da Europa uđe u Hrvatsku''. Kako vidimo, važno je i da to bude do balčaka, makar od toga koristi Hrvatska imala – nikakve. Ali štete – itekakve.
U planu je bilo i ''zaustaviti proizvodnju korupcije, a ne zbrinjavati njezin otpad'', kao i ''učinkovito pravosuđe kao temelj funkcionalne pravne države''. Kao i ''naš cilj – bolji životni standard umirovljenika i socijalno ugroženih skupina'', ili ''Hrvatska – ekološki vrt Europe''. Pa, može se primijetiti kako bez učinkovitog i djelotvornog gospodarenja Jadranom, što se može isključivo preko isključivog gospodarskog pojasa, a ne ''u skladu s obvezama koje smo preuzeli'' [tko je preuzeo obveze, kakve, i u ime koga i s kojim pravom te s kojim ciljem (?)], neće biti moguće ostvariti nikakav sličan (ne)dostižan cilj duž hrvatske obale i otoka.
Što se tiče ostalih dijelova Hrvatske, planove narušavaju nemili događaji: Sabo u Vukovaru, Lovrić-Merzel u Sisku, Šegon u Zagrebu, a i šire. Prisjetimo (li) se pravosudne zavrzlame, gdje je donedavno – uz pritisak na pravosuđe ''neimenovanog visokog izvora'' – glavni adut bio svjedok-bjegunac, koji se javio negdje iz EU-a [Italije, Švicarske, tko zna gdje, uglavnom predaleko od hrvatskog, ''integriranog'' pravosuđa, policije, Interpola, EU-a], čovjek koji je odjednom osjetio onaj iskonski poriv za istinom i riskirao (?) pa i vlastitu – bijegom od pravosuđa stečenu – slobodu ne bi li izmijenio iskaz, sve u korist istine i pravde kojima bi (povremeno) posvećivao svoj sadržajni život. Prisjetimo se i fantastičnih dostignuća ministara Čačića, trenutno odsutnog, pa V. Ostojića, kao i R. Ostojića, koliko jednog toliko drugog.
Narod umoran od besmislica
Treba se prisjetiti halabuke prilikom dolaska J. Reisman, pred nepunu godinu dana, kao i histerije prilikom nacionalnog referenduma, prije nekoliko mjeseci. Treba pamtiti i vukovarska događanja u Plan21Kako ističe Plan 21, ''država je snažna onoliko koliko je snažna njezina najslabija regija''... Ne zna se je li najslabija ''regija'' u Hrvatskoj kninska, ili sisačka, ili možda vukovarska, da nabrojimo neke od mogućih, jer kriterija ima raznih. I koji su planovi s njima, osim što je vukovarska ćirilica najvažnije pitanje i najveće dostignuće ''ove vlade'', kojim se iskazala i dokazala pred EUropskom javnošću a i šire. Poseban je uspjeh požnjela kod vlastitih birača, u ''regiji''.studenome, zajedno s bezbrojnim didaskalijama, što sadašnjeg što bivšeg predsjednika, o hrvatskim vrijednostima, antifašizmu, ustaškim zmijama, obilježjima, dragim i predragim partizančicama i partizančićima kao i raznim nebrojenim nestašlucima u sličnim, ili nekim drugim, balkanoidnim i regionaliziranim kontekstima, a još više odsustvo bilo kakvih smislenih komentara, akcija ili ponašanja, u tim slučajevima i događajima.
Narod je u RH već poodavno umoran od besmislica, umočenih u (unaprijed) planirane besmislene politike omotane parolama koje, poput ovih navedenih i mnogih drugih nenavedenih ovdje, ostavljaju dojam jedino – ako je riječ o planiranju – smišljenog obespravljivanja i obezglavljivanja, otuđivanja i odnarođivanja, odlaganja i odbijanja. Što namjerno što iz neznanja, ali svakako iz nesposobnosti, neodgovornosti, neozbiljnosti. Vrlo je lako ponašati se kao što to radi sisačko-moslavačka županica, ili pomoćnik ministra financija, ili pak bivši ministar turizma. Najlakše je, ipak, tom osamljenom ministru financija. Treba, ipak treba, imati za to ''žicu'', i nerv. Treba za to biti sposoban, jer to se teško može naučiti.
Kako ističe Plan 21, ''država je snažna onoliko koliko je snažna njezina najslabija regija''... Ne zna se je li najslabija ''regija'' u Hrvatskoj kninska, ili sisačka, ili možda vukovarska, da nabrojimo neke od mogućih, jer kriterija ima raznih. I koji su planovi s njima, osim što je vukovarska ćirilica najvažnije pitanje i najveće dostignuće ''ove vlade'', kojim se iskazala i dokazala pred EUropskom javnošću a i šire. Poseban je uspjeh požnjela kod vlastitih birača, u ''regiji''.
Plan 21 - prevara
Efikasnost rješavanja ostalih gorućih problema, kao i održavanje proklamiranih obećanja, znatno zaostaju pa i iščezavaju pred vukovarskim rezultatom, koji je tek naznačio za što je sve sposobna troprsta koalicija, koja je iznjedrila sveopći Plan poput spomenutog Plana 21. Što bi tek bilo da su imali, recimo, Plan 101? Da se zaključiti jedino da bi promašaja bilo – još više, ili bi bili još bolniji, još uzaludniji.
Ukratko, neki konačni rezime vladanja ove vlade, kojoj je vrijeme zaista isteklo početkom ove godine, i prilike za bilo što pozitivno više zapravo i nema, bio bi ''uzalud vam trud''. Ova bi se vlada pokazala najkorisnijom raspisavši izbore, čime bi bar pokazala kako – ako se zaista osjeća samouvjerenom i uspješnom kako tvrdi – ipak poštuje barem ''svoje'' birače, te zatražila verifikaciju povjerenja koje je, više nego očito, i više nego uzdrmano, poljuljano, raspalo se. Jer jedino su birači troprste koalicije, izuzevši vladi odane (ne)vladine organizacije te (ne)zavisne TV i novinske kuće – premda i ti ne znaju što bi i kako bi, sposobni pokloniti joj povjerenje. Za ostatak Hrvatske, Plan 21 razotkrivena je fikcija, prevara, opstrukcija i besmislica.
Jedno od ključnih pitanja te su male, ''binarne'' tvrtke s 0 ili 1 zaposlenom osobom, kakvih je u Hrvatskoj bilo, recimo oko 50-ak posto, od sveukupnog broja. Na primjer, BTC, Bjelovarski trgovački centar, bez ijednog zaposlenog. Zašto bi to mogle samo Cervesia Zagreb, ili Heineken Adria? Kad bi takvih bilo više, onda problem ne bi bile ni te planirane investicije – industrija – izvoz – inovacije – integracije...
dr. Slaven Šuba
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.