Ćirilica simbolizira strah i teror

Vukovar je poseban hrvatski grad. Svi koji tamo žive posebni su, i (jer) imaju posebnu odgovornost. Mnogi od njih to razumiju, neki baš i ne. Mnogi od onih koji nisu Hrvati, a tamo žive i žele od Vukovara napraviti nešto drugo, isto tako to razumiju, vrlo malo među njima baš i ne.

Vukovar nema pravo na ćirilicu, jer ćirilica je pravo na Vukovar potrošila. Ne treba obrazlagati kako i na koji način. Matematički argument, o preko 33 posto Srba u Vukovaru, kad bi i bio točan, premda nije, i to je jednostavno tako, ne drži vodu. Naime, nije toliko bitno što Srbi u Vukovaru svi znaju i rabe latinicu, htjeli ne htjeli. U SFRJ su isto tako znali, te htjeli ne htjeli rabili što su znali i htjeli. Bitno je to da u RH igraju ulogu manjine, koja etnički pripada matičnoj RS.

U Srbiji danas, baš kao i za Jugoslavije, ćirilica i latinica su bile fifty – fifty. Pola – pola, ravnopravne. Bile su i ostale, tako da Srbi u Srbiji, kao i u Vukovaru, kad smo već potegli matematiku, rabe ćirilicu koliko i latinicu. Stoga ako Srba ima, recimo 48% u Vukovaru, slobodno možemo reći da ih 24% rabi latinicu, 24% ćirilicu. Nije neki apsolutni argument, ali je jednako dobar kao i onaj koji kaže da je ćirilica u Vukovaru neophodna, jer Srba u Vukovaru ima 33 ili 34 posto, i da svi rabe ćirilicu. Jednako dobar argument, ako ne i bolji, od argumenta koji na temelju ''matematike'' kaže kako Srbi na ćirilicu u Vukovaru ''imaju pravo''.

Osim matematike, po kojoj nemaju pravo na dvojezične natpise, postoje i mnoge druge znanosti, kao povijest na primjer. Ili zemljopis. Postoji i nešto što se zove kultura. Sve to, u Vukovaru, nije ćiriličnog karaktera. Ćirilica je u Vukovaru, istina, živjela, za Jugoslavije. Ali, nije preživjela. Ubili su je – osvajači, pristigli izi Srbije. Pobjedonosno su paradirali s ćirilicom, obezvrijedivši je za sva vremena, kao pismo suživota i ravnopravnosti.

Jedna istina o Vukovaru

Iskoristili su ćirilicu kao simbol razaranja, ubijanja, nepravde. Ćirilica, koja nije nikad bila srpsko pismo toliko i u mjeri te na način kako je to bila i ostala za Makedonce, Ruse ili Bugare, za Srbe u Vukovaru je prošlost. Jer ĆirilicaOnda se pojavljuje predsjednik Josipović, koji spominje osjećaje ''onih na drugoj strani''. Zatim se pojavljuju, ne prvi put, Srbi koji žive u Vukovaru, gdje igraju košarkašice Republike Srbije. I šalju poruke i pjevaju pjesme, koje iskazuju kako se osjećaju ''oni na drugoj strani''. A kroz sve to i u svemu tome, figurira ćirilica, kao nešto što se s ponosom ističe, promiče, nameće. Kao pismo baš tih i takvih poruka. Prijetećih, nasilnih, opominjućih.simbolizira strah i teror, jer pripada mračnom djeliću prošlosti, koji bi u ime čovječnosti i u ime svega čega u Vukovaru u prvoj polovici devedesetih nije bilo, trebalo opisivati i tretirati na jednaki način, onaj istinit. Jer samo je jedna istina o Vukovaru.

Ali, onda se pojavljuje predsjednik Josipović, koji spominje osjećaje ''onih na drugoj strani''. Zatim se pojavljuju, ne prvi put, Srbi koji žive u Vukovaru, gdje igraju košarkašice Republike Srbije. I šalju poruke i pjevaju pjesme, koje iskazuju kako se osjećaju ''oni na drugoj strani''.

A kroz sve to i u svemu tome, figurira ćirilica, kao nešto što se s ponosom ističe, promiče, nameće. Kao pismo baš tih i takvih poruka. Prijetećih, nasilnih, opominjućih.

Ali to našu vlast ne smeta. Nju smeta, baš kao i raznorazne medijske trube, poput nekih dobro poznatih, tzv. petparačkih portala, ustaško znakovlje koje provokatori odavno rabe, baš kao i za SFRJ, kao sredstvo, prikladno za svrhu zna se kakvu.

Jer dok je njega, legitimitet četništva, procvalog i rascvalog ne samo u RS već i unutar RH, samo raste. I buja.

Isprazna frazeologija

Nasilno provođenje zakona, ali uz proizvoljne pa i krive pretpostavke odnosno podatke, krišom, pod okriljem noći, kao i provokativno etiketiranje šovinizmom nakon toga, predstavljaju bezočnu i apsolutno protuhrvatsku reminiscenciju na prošla, jugoslavenska vremena. Mahanje izrazima kao govor mržnje te ostalom priglupom terminologijom iz arsenala najcrnje jugoslavenštine, svakako ne doprinose razrješenju problema koje upravo politikantstvo vladajućih elita neumorno stvara.

Ministar branitelja svojim floskulama o pravnoj državi kao i ostalom ispraznom frazeologijom pokazuje, kao i njegovi poslodavci i nalogodavci, kako se potpuno suprotno, volja naroda ne poštuje, jer i vukovarska većina kao i ona na nacionalnoj razini, protiv su nasilja ovakve vlasti u Hrvatskoj. U takvoj situaciji nema govora o demokraciji i pozivanje na nju priziva, naprotiv, neke potpuno druge principe ali i vremena. Totalitarne, agresivne, primitivne. Baš onakve kakvih se Vukovar i Hrvatska sjećaju, onakve kakve prizivaju i snage koje uporno govore o ''srpskom Vukovaru'' i slično.

Čemu služe neprekidne manipulacije vladajućih ministara, vrijeme će pokazati.

Dr. Slaven Šuba