Jugofilne inicijative

Protekle veljače, na stranicama fantomske Igmanske inicijative – fantomske ne po nekakvoj tajnosti i skrivanju svojeg djelovanja, koliko po namjernom maskiranju svojih krajnjih i konačnih ciljeva, te onih koji stoje iza nje i koji stvarno pokreću kotače tog političkog poduhvata – moglo se pročitati:

''Western Balkans want to learn from Nordic Region''. Članak, koji je i dalje na Internetu, doslovce poručuje: ''20 years ago war waged between the new republics which rose from the ruins of Yugoslavia's collapse in 1991, Croatia was at war with Serbia and in Bosnia-Herzegovina there were violent conflicts first between the Bosnian Serbs against the Bosnian Croats and Muslims and later also between the two last-named groups. Today the parliaments in Croatia, Serbia, Montenegro and Bosnia-Herzegovina are trying to work together in the Nordic model''. (??)

Zaista, ovako nešto besmisleno i provokativno u apsolutnom je skladu jedino s polaznim i nepromjenjivim stavom blaženog tribunala prigodno lociranog usred jedne izrazito niske zemlje, koji nikad i nigdje ne kvalificira ni rat ni agresora, pa u skladu s tim ne može nikoga ni osuditi za granatiranje, rušenje, deportiranje, mučenje, likvidiranje, silovanje, kršenje ratnog medjunarodnog prava ili svakog ljudskog prava, govorimo li, ipak, o toj jednoj, osobitoj vrsti ljudi. Koju Igmanska inicijativa i/ili njezini pokretači nikako da prepoznaju, i dan danas. Kako bi Perišić, Simatović, Stanišić, Šljivančanin i mnogi slični likovi mogli biti krivi takvom sudu, takvim profilima, takvim incijativama.

Govor mržnje...

Kako bi mogli uopće biti spomenuti od igmanskih intelektualaca ili bilo koga tko je s njima u vezi, zaboravimo li izdašne financijere i obavještajne službe i strane politike OniNa duge staze, oni su (tobože) progresivna politička opcija, trenutno anacionalna uz korištenje svih raspoloživih resursa Republike Hrvatske, sa supranacionalnom vizijom, odnosno punim angažmanom na koordinaciji i kooperaciji, opet po notama vanjskih svirača, sad kada se jednom već konačno pridružimo gdje pripadamo, odnosno tamo gdje (već) propadamo...koje stoje iza tih, za ''regiju'' dobronamjernih, dobrosusjedskih poteza. Sad, nekome se možete sviđati Vi ili Vaš susjed. Možda će poželjeti investirati u Vas, ili u Vašeg susjeda. Ta živimo u eri novoliberalne revolucije. Ali zašto bi, zaboga, netko htio istovremeno financirati i Vas, i Vašeg susjeda? Pitanje za malo razmišljanja...

S kojim pravon prilično stupidan, u svakom pogledu i iz svakog kuta, naslov teksta spominje Western Balkans, gurajući Hrvatsku direktno u tu polufabriciranu, frankensteinovsku provokaciju, verbalnu konstrukciju bez povjesnog, kulturnog, geografskog smisla i sadržaja? Nepostojeće, ništavne vrijednosti. Bez ikakve poveznice s prošlošću ili budućnošću, osim u bolesnim planovima određenih, ridikulozno retardiranih umova razbacanih po raznim oazama svojih primitivnih, ruralnih koncepata iz nekog prošlog tisućljeća?

Taj čisti, agresivni, govor mržnje i besmisla, prije svega prema svemu što je Hrvatska bila i jest, omotan već od početka u političku omotnicu čiji je sadržaj sluzavi politički bombon, od kojeg čovjeku može jedino pozliti već pri samoj pomisli na konzumaciju, razumije li jezik kojim ti čudni ljudi govore, i način na koji govore o događajima poznatima kao Domovinski rat?

Oh no, Mr. Igman Initiative chairman, 20 years ago the war was not waged between the new republics!The war was waged by one and the same, old and new, always the same, the only ''Western Balkans'' republic,... You name it. Because it likes changing its names, never its character.

Vesna..

Predsjednik naše novoEUropske, novoliberalne, novopečene i uskoro dopečene oaze idealno bez zdravog razuma i s još manje shvaćanja što joj rade ili što će joj tek raditi, i čemu se zapravo smijulje Pusići i Baldasar te sva ostala logistika i medijska artiljerija koja se šetuckala rivom prošle splitske subote, u Zagrebu održava sastanak Igmanske inicijative. Velik će to biti dan za naše lijeve političare, utrpane i utaborene negdje na bedemima lijevog centra, za svakodnevnu uporabu njih i njihovih najdražih prijatelja s raznih strana Igmana.

Na duge staze, oni su (tobože) progresivna politička opcija, trenutno anacionalna uz korištenje svih raspoloživih resursa Republike Hrvatske, sa supranacionalnom vizijom, odnosno punim angažmanom na koordinaciji i kooperaciji, opet po notama vanjskih svirača, sad kada se jednom već konačno pridružimo gdje pripadamo, odnosno tamo gdje (već) propadamo.

Ali, treba sve to i politički cementirati. Porobljivači jako dobro znaju koji su im zadatci, a novac će pritjecati za te stvari, kao i uvijek. Već sam naziv ''inicijative'' zlokobno zvuči. Vesna Pusić, prema kojoj smo u EU morali ući jer smo pokazali kako ''ne znamo sami'', a koja je uvijek nepogrešivo znala detektirati ''pogrešnu politiku'', recimo na teritoriju koji pokrivaju države dotične ''inicijative'', sigurno je i dalje voljna učiti. Kako bismo saznali pa ''znali sami''? Ne, naravno, za to je već kasno. Ali, hoćemo li znati zajedno s Bosancima, Srbima, Crnogorcima, kad nismo nikad dosad?

Nordijski model

Eto rješenja, tu je ''Nordic model''. To sve rješava, već u začetku. Zašto onda, na primjer, ne bi Vesna koja sama ne zna, pokrenula neku ''inicijativu'' kojom bi se BiH OniHrvatski je narod i u ne tako davnoj, kao i daljoj ili vrlo udaljenoj prošlosti, teško i dugo trpio zbog samovoljnih postupaka i odluka donesenih iza njegovih leđa, te u njegovo ime. Što je još gore, dan danas to se i dalje događa, uz plimni val političkog nasilja koji je preplavio Hrvatsku, i drži je u svom, čeličnom, ''progresivnom'' zagrljajuorganizirala po – švicarskom modelu? Kantonalno? Što ne bi valjalo s tim modelom, kad su paralele tri jezika, i tri etniciteta, plus brojčani debalans, više nego očite? Pa, očigledno je i to da nekome, mnogima, takav model ne pada ni na pamet. Skandinavci su nam svima, valjda onako po logici stvari, daleko bliži, u ovom ''regionu''?

Nakon svega, naravno, predsjednik Josipović je (tko bi drugi?), jedan od predvodnika ove ''inicijative'', osuđene na medijsku podršku, financijsku potporu, ohrabrenje sa Zapada, i sve druge gluposti – ali stvarno gluposti – koje već s time dolaze. U paketu.

Hrvatski je narod i u ne tako davnoj, kao i daljoj ili vrlo udaljenoj prošlosti, teško i dugo trpio zbog samovoljnih postupaka i odluka donesenih iza njegovih leđa, te u njegovo ime. Što je još gore, dan danas to se i dalje događa, uz plimni val političkog nasilja koji je preplavio Hrvatsku, i drži je u svom, čeličnom, ''progresivnom'' zagrljaju. Zapravo, riječ je o gušenju, oduzimanju kisika, parazitiranju, uvođenju stvari karakterom, smislom i namjerama potpuno stranima interesima hrvatskog čovjeka, da ne spominjemo budućnost hrvatske djece, unutar hrvatske države.

Igmanskoj, i svim sličnim ''inicijativama'', zdrave bi snage Republike Hrvatske konačno trebale sročiti jedno odlučno Ne. Jasno ga izreći. Jednom i za sva vremena.

dr. Slaven Šuba

Slaven Šuba