Vojvođanski Građanski list od subote 5. travnja 2008. je, objavio izjavu g. Jovana Kablara, a kako prenosi HINA i današnji www.business.hr, izvještavajući o okruglom stolu održanom u Novom Sadu, u petak 4. travnja 2008. pod pokroviteljstvom pokrajinskog Savjeta za izbjegle, raseljene i prognane osobe, da Hrvatska duguje izbjeglim Srbima, na ime neisplaćenih mirovina gotovo 1 milijardu eura. Predsjednik udruge izbjeglih Srba, Kablar, očekuje pomoć vojvođanske administracije, da izvrši pritisak na Srbiju i na Hrvatsku za što brže rješavanje ovog pitanja. Predsjednik Savjeta g. Janko Veselinović, će pokušati inicirati zajednički sastanak s predstavnicima ministarstva vanjskih poslova Srbije, zastupnicima SDSS-a u Hrvatskom saboru i srbijanskim povjereništvom za izbjeglice na kojem bi se postigao dogovor. Računica kojom se došlo do ovog iznosa temeljena je na procjeni kako Hrvatska “duguje” između 30.000 i 40.000 mirovina.

SDSS je, prema riječima predsjednika izvršnog odbora g. Bore Rkmana stava da je taj iznos nerealan, te objašnjava: "To bi bila prva procjena na temelju podataka da mirovine potražuje oko 50.000 ljudi. Međutim, udruga umirovljenika u Hrvatskoj napravilo je evidenciju u kojoj se nalaze 17.234 osobe, tako da bi i realna svota trebala biti negdje oko trećina prvobitne". Predsjednik SDSSa g.Vojislav Stanimirović je, komentirajući ove zahtjeve, potvrdio da u koalicijskom sporazumu sa HDZom pitanje mirovina nije nigdje eksplicitno navedeno, ali da je “obveza rješavanja tog problema bila dio dogovora sa HDZ-om prilikom ulaska u vladu.” Kao što je iz rečenog vidljivo, Hrvatskoj predstoje još mnoge “bitke”, sa našim bivšim sugrađanima, na koje se oni godinama pripremaju, oko pitanja koja će ubrzo biti i internacionalizirana, te vjerojatno i predmetom sporova pred međunarodnim institucijama.

Kako u proračunu RH ovakove goleme iznose novih proračunskih troškova, nitko nije planirao, u slučaju da Hrvatska sporove izgubi, vrlo je vjerojatno daljnje “zaduživanje” pri međunarodnim bankama. Stoga je doista pitanje da li se Hrvatska priprema na vrijeme dokazujući da li uopće išta duguje. Naime, za vrijeme egzistiranja paradržavnih tvorevina na tlu RH, ove su i isplaćivale, istina neredovito, mizerne, mirovine, a vrlo je upitno i “evidentiranje radnog staža” sada izbjeglih bivših hrvatskih građana. Dakako, Hrvatska još nije ozbiljno niti postavila pitanje mirovina za svoje građane, koji su godinama radili, za vemena bivše zajedničke države, na područjima BiH i Srbije ili za firme s tih područja. Sukcesijski postupak propale države, očito je zapeo, vrijeme prolazi, a nekada vrijedna imovina, uglavnom je potrošena u režiji dirigenata u Beogradu.

Kako je Hrvatska očigledno odustala od potraživanja na ime ratnih šteta, zbog ovih ili onih pravnih ili kakvih drugih razloga, izgleda da jedino ispostava sukcesijskih računa, može donjeti bar neku financijsku kompenzaciju svog “zla učinjenog s istoka”. No dok, gledajući pripreme naših istočnih susjeda, koji samo postavljaju nove i nove zahtjeve za financijskim odštetama, koje mogu, u slučaju međunarodnih presuda, dugoročno biti ogroman uteg za Hrvatsku, stječe se dojam da Hrvatska ne čini “dovoljno” (bolje rečeno ništa), kako bi Srbiju učinila i formalno odgovornom za desetljeća sijanja zla! Dakle, uz “tisuću puta ponovljene laži”, međunarodni su krugovi prihvatili teze Srbije o obavezi Hrvatske za “rješavanje problema stanarskih prava”, pa će, ako se ništa ne poduzme, uskoro biti i ovaj zahtjev oko mirovina međunarodno verificiran i postavljen Hrvatskoj za novu obavezu!

Damir Tučkar, dipl.ing.

{mxc}