Ulica koja nestaje

Zagreb je odavno preskočio Savu, stvorivši brojnim migracijama proteklih desetljeća novu urbanu cjelinu, tijekom kojih je uspostavljena i država Hrvatska, iako Sava nije „potekla uzvodno".

Grad su oduvijek činili ljudi koji u njemu žive, te institucije koje organiziraju život grada, uprava i gradonačelnik. U organizaciji grada značajnu ulogu igraju imena kojima se ulice i trgovi obilježavaju. Ta dodijeljena imena ulica odraz su vremena, pogleda uprava na upravljanje gradom, ali i aktualnih političkih sustava.

Svima su nam u svježim sjećanjima i danas, imena ulica i trgova iz vremena jednoumlja totalitarizma, kada su ulice Zagreba, svojim imenima, „krasile" osobe, strane duhu i životu Zagreba, te brojne vojne JNA jedinice i njeni pripadnici, čija je „zasluga" bila isključivo predanost zatiranju svake primisli hrvatske državnosti ili doprinos veličanju ideologije komunizma.

Jedna od prednosti lokalnih izbornih pobjeda, političkim je strankama donosio i „pravo" na imenovanja članova Komisije za imenovanja ulica i trgova, čije su odluke uvijek i bile odraz političkog svjetonazora stranke na vlasti. Tako i ovih mjeseci, na portalu HKV-a svjedočimo o živim raspravama u svezi imena jedne ulice nazvane po izvjesnom „beogradskom rock glazbeniku", sinu JNA oficira, članu sastava poznatog po narkomanskim sklonostima, kojeg je ova posljednja „vlast" ipak uspjela nametnuti svim građanima, uz poznate YU nostalgičarske argumente, zaodjenute u omotač „doprinosa glazbi".

Novo nazivlje ulica i trgova

TuđmanKonačno, i sama činjenica što se utemeljitelju suvremene države Hrvatske, Dr. Franji Tuđmanu i nakon dvadeset godina, u Zagrebu ne može odati priznanje grada u kojem je proveo veći dio života, svjedoči zorno o strahu od Hrvatske, svih onih šarenih snaga, kojima je strana svaka ideja HRVATSKE državnosti i samostalnosti.Stanovnici grada Zagreba, možda su ipak više od svih ostalih stanovnika gradova i naselja Hrvatske, u protekla dva desetljeća, bili „prisiljeni učiti" novo nazivlje ulica i trgova. Početkom 90ih, konačno, mnoge je mrsko nazivlje odbačeno u povijesno smetlište, nakon desetljetnog mentalnog terora nad građanima, posebno starosjediocima grada. Ali, žilavost i društvena umreženost „lijevih, naprednih snaga društva" u Zagrebu, posebno je došla do izražaja u „mračnim vremenima Franje Tuđmana", u imenovanju Trga hrvatskih velikana, sukladno sa imenima svih okružujućih ulica, a što je ubrzo, opet, moralo biti izmijenjeno u Trg žrtava fašizma.

Konačno, i sama činjenica što se utemeljitelju suvremene države Hrvatske, Dr. Franji Tuđmanu i nakon dvadeset godina, u Zagrebu ne može odati priznanje grada u kojem je proveo veći dio života, svjedoči zorno o strahu od Hrvatske, svih onih šarenih snaga, kojima je strana svaka ideja hrvatske državnosti i samostalnosti.

Rijetke su danas ulice i trgovi, koji u Zagrebu imaju svoj kontinuitet nazivlja, sa početka XX st. , a što samo svjedoči o važnosti „za svaku vlast", da suptilno i trajno promiče „svoj pogled na svijet".

S novom 2013. stupio je na snagu u Zagrebu i novi Pravilnik o izgledu i veličini ploča za označavanje imena ulica i trgova, dopunskih ploča te pločica za označavanje zgrada brojevima. Između ostaloga donosi i dugo očekivane novine, od unificiranja veličine i oblika ploča sa nazivljem i pločica sa kućnim brojevima što sada moraju imati i naziv ulice, pa do tzv. dopunskih ploča što će sadržati kratak opis značenja imena ulice ili trga, te druge dopunske informacije. Kako je Zagreb postao i turističko odredište, bilo bi važno da su tekstovi dopunskih ploča, uz hrvatski, napisani i na engleskom jeziku, što, na žalost, Pravilnik ne propisuje.

Nikola Andrić

Dopunsku ploču, sasvim sam siguran, ne će dobiti i „Ulica Nikole Andrića", za čije postojanje, vjerujem, uopće zna vrlo malo građana, a još manje bi bilo u stanju pronaći tu „ulicu" ili reći nešto o tome tkoje Nikola Andrić. Zapravo, vjerujem, kako će, izgradnjom kompleksa Bundek centra, na prilazu Mostu slobode, ova „ulica" jednostavno – nestati. Naime, i kada je imenovana, ona je predstavljala tek šljunkoviti prolaz kroz šipražje za malobrojne pješake, pokoji auto što je izbjegavajući gužvu na prometnicama, tražio neki prečac, ulica koja nije imala niti jednog kućnog broja, koja se, „skrivena" koje desetljeće, sada, odjednom pojavila vidljivom.

Doduše, „ulice" više nema, bageri su uredno napravili travnjak i prilaze samom kompleksu, ali „ploču sa nazivom, sada nepostojeće ulice, nisu se usudili maknuti. Ostao je tako stup sa nazivom ulice usred travnjaka. Sudbina ove „ploče s imenom", Nikole Andrića, vjerojatno je zato i izvjesna, no s druge strane, „lokalni se izbori" bliže, možda se i dogodi iznenađenje i „nađe rješenje" za ovu ploču na travnjaku?

Damir Tučkar